Fender Jazzmaster

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fender Jazzmaster
Fender Jazzmaster
Fender Jazzmaster
Proizvođač Fender
Godina proizvodnje 1958. - 1980., 1986 - danas
Konstrukcija
Model tijela puno tijelo
Model vrata pričvršćen vijcima
Drvo
Drvo za tijelo joha
Drvo za vrat javor
Hvataljka palisander
Oprema
Most 'plutajući' tremolo
Elektromagnet 2. jednostruka magneta
Žice
Broj žica 6.

Fender Jazmmaster je model električne gitare koja je prvi puta predstavljena 1958. godine na NAMM Show-u, (jedan od najvećih sajmova glazbene opreme na svijetu) i tad je ostvarila bolju marketinšku promidžbu i od Fender Stratocastera, koji je bio prvobitna zamjena Fender Telecaster gitari. Kao što i samo ime govori, Jazmmaster modeli bili su namjenjeni jazz glazbi, ali već od ranih '60-tih na njoj sviraju i rock glazbenici.

Povijest[uredi VE | uredi]

U '50-tim godinama svjetsko tržište električne gitare naglo se razvijalo. Mlada tvrtka Fender već je imala svoje uspješne modele Telecaster i Stratocaster, da bi predstavila i svoju novu liniju modela Fender Jazzmaster gitaru 1958. godine na 'Musikmesse NAMM Show'-u (National Association of Music Merchants) u Anaheim Kalifornija. Model Jazzmaster bio je savršeno dizajniran, s ciljem da sa svojim toplim tonom nađe mjesto u kolekciji jazz glazbenika, koji su do tada je još uvijek preferirali modele konkurencije Gibson. Razlika ovoga, od ostalih Fenderovih modela, je u tome što je hvataljka urađena od palisandera. Prodaja je unatoč odličnom marketing išla ispod očekivanja jer su glazbenici već imali svoje provjerene favorite u tonu Tecastera i Stratocastera, a i teško se plasirala ideja novog dizajna modela kod već uhodnog trenada. Dalje, model nije pratio korak suvremene linije kao npr., većina Les Paulovih modela u Gibsonu. Nakon što je prodaja rapidno opala, 1982. godine prestalo se s proizvodnjom Fender Jazzmastr-a (osim još preostalih zaliha u trgovinama). U kasnim 1980-im grupa alternativnih glazbenika i struka iz kompanije Fender u potrazi za dobrim, ali jeftinim instrumentom, ponovno oživljavaju gotovo zaboravljeni Jazzmaster model. Sada je dizajn nove gitare puno egzotičniji, a cijelu promidžbu podržali su kako mnogi alternativni, tako i dominantni pop i rock glazbenici. Proizvodnja se svela na ponudu jeftinijih standard modela iz Japana, i modela iz 'Fender Custom-Shop'-a. Modeli Jazzmastera su opet popularizirani, ali proizvodno/prodajne brojke su još uvijek daleko ispod one u ostalih modela.

Konstrukcija[uredi VE | uredi]

Gitara je svojim oblikom dizajnirana tako da najbolje 'leži' u sjedećem položaju, što preferiraju mnogi jazz glazbenici. Dužina skale od 25-1/2” omogućava punu glazbenu improvizaciju, prekidač za pojedinačno uključivanje elektromagneta, zasebne kontrole tona i volumena, te tremolo s iznimno dugom ručicom koji se aktivirao privlačenjem tijelu gitare. To su bile glavne i prepoznatljive odlike Fender Jazzmaster gitare.

shema tremola

Tijelo je nešto veće u odnosu na ostale Fender modele, a bijeli soapbar elektromagneti uveliko podsjećaju na Gibsonov P90 model elektromagneta. Iako je njihova konstrukcija u biti slična, nisu identični. Gibsonovi su elektromagneti motani široko i ravnije, dok su Fenderovi uže i višlje, što im u konaćnici daje puno topliji ton, bez gubitka jasnoće. Jazzmaster modeli u jazz glazbi imaju svojstven specifični ton, za razliku od široke lepeze tonova (npr. Stratocastera) što često ljubitelji jazz glazbe osporavaju. Međutim, to je potvrdio i veliki jazz glazbenik Joe Pass prilikom svog boravka u Synanonu.[1] Jazzmaster su obrnuto jazz glazbi koristili u tzv., 'surf rock' žanru, kao npr., grupe: The Ventures ili The Fireballs, gdje su i na ovaj način promovirali ove gitare. Jazzmaster model je također igrao važnu ulogu u stvaranju 'Indorock' scene,[2] a s gitaristom Andy Tielman i njegovom 10-žičanom gitarom, kojoj je otvore na glavi vrata uradio užarenim čavlima, počinje duga, često i neobična tradicija tzv., 'DIY Jazzmaster' modifikacije gitara tijekom sljedećeg desetljeća. Tu izdvajamo i ondašnje 'eksperimentalne' glazbene sastave: Sonic Yout i My Bloody Valentine čiji su stil i način glazbe kasnije mnogi prihvatili. U Fenderu su prepoznali potrebu za dizajniranjem namjenskih modela 'surf-rock' gitara, te su predstavili novi Fender Jaguar model s 24" dužinom skale, s kromiranom dekoracijom i elektromagnetima sličnim kao u Stratocastera. Daljnja mišljenja su se dijelila oko položaja elektromagneta novih modela u samome tijelu gitare. Jazzmster je bio prvi Fenderov model gitare koji je točkaste oznake 'dot inlay' na hvataljci dvoslojnog vrata uradio od gline, i s smeđom 4-slojnom pločom (imitacija kornjačinog oklopa) na tijelu gitare. Do sredine 1959. godine imamo u ponudi i modele s jednoslojnom anodiziranom pločom.

Ostali modeli[uredi VE | uredi]

Kopije modela Priozvodne linije kopiranih modela Fender Jazzmaster proširene su po cijelom svijetu, a naročito 1960-tih i 1970-tih godina. Samu kvalitetu čestu uvjetuje platežna moć kupaca. Tako tvrtke kao što su: Dillion, Yamaha, Framus, Teisco, Aria, Jansen, Harmony, National i Demel svoju konstrukciju proizvodnje bazirale na modelu 'surf-rock' tonu gitare iz 1960. godine. Mnoge moderne kopije su mješavina modela Jazzmaster i Stratocaster gitare, čime se drastično mijenja sami karakter modela gitare, što istinski smeta iskrenim zaljubljenicima u originalni ton. U takvom okruženju modeli gube svoju realnu cijenu, i da bi se spriječilo daljnje kopiranje, Fender je uspio dobiti zaštitnu licencu za oblik tijela svojih modela.

Jazzmaster Japan

Fender Jazzmaster Japan

Fenderove modele MIJ ili CIJ urađene u Japanu karakterizira visoka kvaliteta. Takav pristup izradi gitara doveo je do toga da su se samo sporadični modeli magli naći do kraja 1980. godine u USA ili na drugom svjetskom tržištu. Unatoč kvaliteti gitare, zamjerka je bila na uskom Stratocaster elektromagnetu smještenom u široko kućište, što je navodno davalo mješavinu zvuka između Strat/Jaguar gitare, i odudaralo bi bojom tona od klasičnog Jazzmaster tona. Od 1996. godine tvornica Squier je preuzela proizvonju s novim Squier Jagmaster modelom, koji je imao dva humbucker mgneta na tijelu. Ovaj model gitare je hard rock glazbi pružio puno drukčiju boju tona.

Jazzmaster Meksiko U svibnju 2008. godine Fender Classic Player predstavio je novu Jazzmaster seriju, koja je izrađena u Meksiku.[3] Ovdje je Fender na originalnom dizajnu napravio brojne izmjene, zamijenivši tako tremolo most s Tune-O-Matic modelom, hvataljka ima 9.5 " radijus, a tremolo je sada nešto bliže mostu gitare. Instalacija elektromagneta je prilagođena za posebnu ugradbu P-90 elektromagneta viđene na Gibsonovim modelima, ili po želji moguća ugradba i duplih jednostrukih elektromagneta s Stratocaster modela.

Jazzmaster u glazbi[uredi VE | uredi]

Kevin Shields

Zbog svog čistog/zvonkog (twang) tona Jazzmaster gitaru često preferiraju glazbenici i u rock glazbi. Tomu pridonosi i specifični tremolo koji je pogodan za sviranje tog stila glazbe. U tom kontekstu izdvajam i poznate gitariste koji su svirali na Jazzmaster modelu: Bob Bogle[4] u The Ventures, Carl Wilson[5] u The Beach Boys, kao i Luther Perkins[6] i Johnny Cash[7] u The Tennessee Three koji također svira na Jazzmaster gitari. Dalje, imamo glazbenike: Elvis Costello[8], Robert Smith[9] u The Cure, Patrick Walden[10] u Ex-Babyshambles, zatim: Lee Ranaldo[11] i Thurston Moore[12] oboje u Sonic Youth, J. Mascis[13] u Dinosaur Jr., i Kevin Shields[14] s Bilinda Butcher[15] oboje u sastavu My Bloody Valentine[16]. Glazbenici su često i eksperimentirali s zvukom Jazzmaster gitare, kao npr., u Njemačkoj sastavi Tocotronic[17] i Tomte[18]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Fender Jazzmaster