Fibula (nakit)
Fibula (latinski za "učvrstiti" [1]) (spona, kopča) je predmet koji služi za zapinjanje i pričvršćivanje odjeće, drevni oblik broša. Fibule su zamjenile igle koje su korištene u neolitiku i brončanom dobu. Latinski naziv je izvorno stajao samo za starorimske broševe, no kasnije se ustalio za sve antičke i predromaničke broševe cijele Europe. Za razliku od modernih broševa, drevne fibule nisu samo bile dekorativni dio nakita, već su imale praktičnu svrhu: da učvrste odjeću, uključujući ogrtače. Fibule su se prestale koristiti kada su u srednjem vijeku razvijena dugmad, no njihov nasljednik, zapinjače, koriste se i dan danas.
Postoje stotine različitih vrsta, oblika i veličina fibula ovisno o povijesnim razdobljima, kulturnoj ili zemljopisnoj pripadnosti. Izrađivale su se najčešće od bronce, rjeđe od plemenitih metala. Kao predmeti široke uporabe odražavaju razvoj ukusa i postupnu promjenu mode te su izvrstan kronološki oslonac za praćenje faza kulturnog razvoja.
U liburnskoj kulturi postoji dvadesetak vrsta fibula s više podvrsta i inačica. Neke imaju uža mjesna svojstva, dok druge prate promjenu ukusa na širim područjima.[2]
