Fieseler Fi 167
Fi 167
| |
|---|---|
 | |
Opći podatci
| |
| Tip | Torpedni bombarder |
| Probni let | 1938. |
| Prvotni korisnik | Luftwaffe Zrakoplovstvo NDH |
Portal:Zrakoplovstvo 
| |
Fieseler Fi 167 bio je njemački izviđački i torpedni bombarder dvokrilac dizajniran u 1930-im za tada nadolazeće nosače zrakoplova.
Razvoj[uredi | uredi kôd]
S početkom gradnje prvog nosača zrakoplova Graf Zeppelin u 1937. godini dva proizvođača zrakoplova, Fieseler i Arado, dobili su zahtjev za izradu prototipova torpednih bombardera za korištenje na nosačima. Do ljeta 1938. fieslerov dizajn pokazao se superiornijim u odnosu na aradov dizajn, Ar 195.
Nakon dva prototipa (167 Fi V1 i 167 Fi V2) izrađeno je dvanaest pred-proizvodnih modela (Fi 167-0) sa samo neznatnim izmjenama. Avioni su nadmašivali sve postavljene zahtjeve, imali su odlične osobine i mogli su nositi oko dva puta više oružja od predviđenog. Kao tada poznati Fieseler Fi 156 Storch i Fi 167 je imao iznenađujuće osobine kako na malim tako i na velikim brzinama a na pokretni nosač aviona mogao je sletjeti gotovo okomito.
Pri slijetanju na more u slučaju opasnosti Fi 167 mogao je odbaciti podvozje a njegov nepropusni prostor za uvlačenje držao je avion dovoljno dugo na površini kako bi se dvočlana posada mogla evakuirati.
Uporaba[uredi | uredi kôd]
Kako se kraj izrade nosača Graf Zeppelin nije očekivao do kraja 1940. i izgradnje Fi 167 imala je nizak prioritet. Kada je 1940. godine zaustavljena izgradnja nosača, završila je i izrada Fi 167. Sklopljeni avioni predani su na korištenje u Luftwaffe.
S nastavkom izrade Graf Zeppelina u 1942. godini ulogu izviđačkog i torpednog bombardera preuzeo je Ju 87C. Devet Fi 167 poslano je u Nizozemsku pomorsku obalnu eskadrilu gdje su bili do ljeta 1943. Nakon toga prodani su u rujnu 1944. u Hrvatsku[1] gdje su njihove STOL osobine i nosivost, prilikom prijevoza streljiva i drugih zaliha za opskrbu hrvatskih vojnih garnizona, došle do izražaja.
Tijekom jedne takve misije kod Siska (10. listopada 1944.) Fi 167 Ratnog zrakoplovstva NDH bio je napadnut od strane pet P-51 Mustanga Mk III 213. eskadrile RAF-a. Posada Fieselera uspjela je oboriti jedan Mustang prije njihovog obaranja. Bio je to jedan od posljednjih oborenih dvokrilaca u ratu.[2]
Preostali avioni korišteni su u "Deutsche Versuchsanstalt für Luftfahrt" (Njemački zrakoplovni eksperimentalni institut) u čehoslovačkom Budweisu za testiranje različitih konfiguracija podvozja. Velika površina krila i mala brzina slijetanja učinila je Fi 167 "predobrim" za ovaj zadatak. Kako bi se postiglo slijetanje s većim opterećenjem krila na dva testna zrakoplova skraćeni su vanjski dijelovi donjih krila sve do glavnog podvozja.
Nažalost, nije sačuvan niti jedan avion.
Korisnici[uredi | uredi kôd]
Tehničke karakteristike
Izvori podataka: [3]
Osnovne karakteristike
- posada: 2
- dužina: 11,4 m
- raspon krila: 13,5 m
- visina: 4,7 m
Letne karakteristike
- najveća brzina: 325 km/h
- ekonomska brzina: 250 km/h
- dolet: 1.500 km
- najveća visina leta: 8.200 m
- specifično opterećenje krila: 107 kg/m2
- motor: Daimler-Benz DB 601B
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Lisko, T. and Canak, D., Hrvatsko Ratno Zrakoplovstvo u Drugome Svejetskom Ratu (The Croatian Airforce in the Second World War) Zagreb, 1998
- ↑ Savic, D. and Ciglic, B. Croatian Aces of World War II Osprey Aircraft of the Aces - 49, Oxford, 2002
- ↑ German Navy