Finale UEFA Europske lige 2011.

Izvor: Wikipedija
Finale UEFA Europske lige 2011.
Natjecanje UEFA Europska liga 2010./11.
Porto Braga
1 0
Datum 18. svibnja 2011.
Stadion Aviva Stadium, Dublin
Igrač utakmice Radamel Falcao (Porto)[1]
Sudac Carlos Velasco Carballo (Španjolska)[2]
Broj gledatelja 45 391[3]
Vrijeme oblačno, 13°C
54% vlage[4]
← 2010.
2012. →

Finale UEFA Europske lige 2011. bilo je drugo finale UEFA Europske lige, igrano na irskom novom Aviva stadionu u Dublinu, Irska.[5] Inače 40. finale otkad se ovo natjecanje zvalo Kup UEFA, a 54. ukupno, računajući i Kup velesajamskih gradova. Datum finala bio je 18. svibnja 2011. godine.[6]

Lokacija finala je određena 29. siječnja 2009. godine; biralo se između Emirates stadiona i Aviva stadiona. Kada je Wembley Stadium postao domaćin finala UEFA Lige prvaka 2011., odabir je pao na Aviva Stadium, jer ista zemlja ne može biti domaćin dva natjecanja u istoj godini.

U prvom portugalskom finalu u povijesti natjecanja, susreli su se Porto i Braga.[7] Utakmica je završila pobjedom Porta od 1:0, koji tako osvojio prvi naslov Europski lige; drugi ukupno nakon osvajanja Kupa UEFA 2002./03.[8] Kolumbijski napadač Radamel Falcao postigao je jedni gol na utakmici,[9] te povećao svoju statistiku na 17 golova i učvrstio status najboljeg strijelca Europske lige 2010./11.[10]

Pozadina finala[uredi | uredi kôd]

Prolaskom Porta i Brage u finale Europske lige znalo se da će to biti prvo portugalsko finale u svim UEFA-inim natjecanjima ikad,[11] i tek drugi europski susret između dvije portugalske ekipe, nakon polufinala iste sezone između Brage i Benfice.[12] Međutim, ovo je osmo finale Kupa UEFA ili Europske lige u kojem nastupaju dvije ekipe iz iste države.[11] S udaljenošću od 47.4 km između gradova Porta i Brage, ovo je finale oborilo rekord najmanje udaljenosti između gradova dvaju finalista u UEFA-inom natjecanju.[13] Prijašnji su rekord držali nizozemski PSV Eindhoven i belgijski KV Mechelen s međusobnom udaljenošću od 83.8 kilometara.[13]

UEFA Europska liga
2010./11.
Kvalifikacije
Razigravanje
Natjecanje po skupinama
Drugi dio natjecanja
Finale
Kategorija

Porto je svoj nastup u velikom UEFA-inom natjecanju osigurao po peti put, nakon pobjedničkih sezona u Kupu prvaka 1986./87. (2:1 protiv Bayern Münchena), Kupu UEFA 2002./03. (3:2 protiv Celtica) i Ligi prvaka 2003./04. (3:0 protiv Monaca), te drugog mjesta u Kup pobjednika kupova 1984. porazom od 1:2 protiv Juventusa. Uz to, Porto je tri puta nastupio u UEFA Superkupu, kojeg je osvojio 1987. (ukupno 2:0 protiv Ajaxa) a izgubio 2003. (0:1 protiv Milana) i 2004. (1:2 protiv Valencije). Također je osvojio dva naslova Interkontinentalnog kupa, 1987. (1:0 protiv Peñarola iz Urugvaja) i 2004. (0:0, pa 8:7 na jedanaesterce protiv Once Caldasa iz Kolumbije).[12]

Braga je po prvi put u svojoj povijesti prošla u finale nekog UEFA-inog natjecanja.[7] Prije dublinskog finala, najveći europski uspjeh ove ekipe bio je plasman u osminu finala Kupa UEFA 2006./07. i 2008./09.[12] Nastup u sezoni 2008./09. Braga je osigurala preko Intertoto kupa 2008., gdje je bila jedna od jedanaest pobjednika. Nakon što je dogurala najviše u Kupu UEFA od svih 11 pobjednika, Braga se smatra ukupnim pojednikom Intertoto kupa te sezone.[14] Za razliku od povećeg broja osvojenih nacionalnih i europskih trofeja Porta, Braga je imala samo jedan značajan trofej u svojoj povijesti: Portugalski kup 1966.[12]

Inače stalni sudionik UEFA Lige prvaka, Porto je u sezoni 2009./10. završio na trećem mjestu Primeira Lige i tako propustio mjesto u Ligi prvaka 2010./11., tako prošavši u razigravanje za Europsku ligu.[15] Ovo je prvi Portov nastup u UEFA-inom sekundarnom natjecanju nakon njegova osvajanja 2002./03. sezone. Braga, s druge strane, postigla je povijesni uspjeh osvojivši drugo mjesto Primeira Lige i osiguravši nastup u Ligi prvaka po prvi put u svojoj povijesti.[16] Braga je u natjecanje po skupinama prošla pobijedivši ugledne momčadi Celtica i Seville u kvalifikacijama i razigravanju.[17][18] Momčad je završila skupinu na trećem mjestu, ispod Šahtar Donjecka i Arsenala i tako ispala u šesnaestinu finala Europske lige.[19]

Put do finala[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: UEFA Europska liga 2010./11.
Porto Runda Braga
Europska liga Liga prvaka
Protivnik Rez. Kod kuće U gostima Kvalifikacije Protivnik Rez. Kod kuće U gostima
— Treće pretkolo Celtic 4:2 3:0 1:2
Genk 7:2 4:2 3:0 Razigravanje Sevilla 5:3 1:0 4:3
Tablica skupine L Natjecanje
po
skupinama 		Tablica skupine H
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Porto 6 5 1 0 14 4 +10 16
Beşiktaş 6 4 1 1 9 6 +3 13
Rapid Wien 6 1 0 5 5 12 −7 3
CSKA Sofia 6 1 0 5 4 10 −6 3
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Šahtar Donjeck 6 5 0 1 12 6 +6 15
Arsenal 6 4 0 2 18 7 +11 12
Braga 6 3 0 3 5 11 −6 9
Partizan 6 0 0 6 2 13 −11 0
Protivnik Rez. Kod kuće U gostima Protivnik Rez. Kod kuće U gostima
Rapid Wien 6:1 3:0 3:1 Arsenal 2:6 0:6 2:0
CSKA Sofija 4:1 1:0 3:1 Šahtar Donjeck 0:5 0:3 0:2
Beşiktaş 4:2 3:1 1:1 Partizan 3:0 2:0 1:0
Europska liga
Protivnik Rez. Kod kuće U gostima Drugi dio natjecanja Protivnik Rez. Kod kuće U gostima
Sevilla 2:2 (g) 0:1 2:1 Šesnaestina finala Lech Poznań 2:1 2:0 0:1
CSKA Moskva 3:1 2:1 1:0 Osmina finala Liverpool 1:0 1:0 0:0
Spartak Moskva 10:3 5:1 5:2 Četvrtfinale Dinamo Kijev 1:1 (g) 0:0 1:1
Villarreal 7:4 5:1 2:3 Polufinale Benfica 2:2 (g) 1:0 1:2

Uoči utakmice[uredi | uredi kôd]

Stadion[uredi | uredi kôd]

Animacija Aviva stadiona

Aviva Stadium u irskom glavnom gradu Dublinu izabran je za domaćina finala Europske lige 2011. na sastanku Izvršnog odbora UEFA-e, 29. siječnja 2009.[20][21] Kandidaturu za ovaj irski stadion, tada još u izgradnji, ponudio je Irski nogometni savez (FAI) i Dublinsko gradsko vijeće.[22] Natjecao se s Arsenalovim Emiratesom, ali kako je Wembley odabran za finale Lige prvaka 2011., stadion Arsenala je bio onemogućen biti domaćin ovog finala zbog UEFA-ina pravila da jedna država ne može biti domaćin dva finala iste sezone.[21] Ovaj je odabir omogućio Irskoj da održi svoje prvo veliko europsko klupsko nogometno finale ikad.[23]

Novi stadion kapacitetom od 50 000 sjedala sagrađen je na mjestu starog Lansdowne Roada, s namjerom da ta ista lokacija nastavlja biti dom irske ragbijaške i nogometne reprezentacije.[23] Rušenje je započelo krajem svibnja 2007. i trajalo je dva mjeseca. Sama je izgradnja objekta započela u siječnju 2009., i do listopada, krovna je struktura već bila postavljena; dok je idućeg mjeseca započela konstrukcija terena. Stadion je završen u travnju 2010. i predan ragbijaškom (IFRU) i nogometnom savezu (FAI).[24] Službeno je otvoren 14. svibnja 2010.,[25] a 11. kolovoza iste godine odigrana je prva međunarodna nogometna utakmica na stadionu, između Irske i Argentine.[26]

12. veljače 2009., prava na ime stadiona dobila je britanska međunarodna osiguravačka tvrtka Aviva, na razdoblje od 10 godina.[27] Međutim, zbog UEFA-ine zabrane sponzorskih imena u njenim natjecanjima,[28] stadion se za vrijeme finala zvao "Dublin Arena".[29] Pripreme stadiona za finale uključivale su uklanjanje svih reklama i sponzorskoh elemenata koji nemaju veze s UEFA-om i njenim službenim pokroviteljima. Direktor stadion Martin Murphy cijeli je proces objasnio kao "veliku operaciju", kroz koju su morali "pokriti sve natpise na pročelju stadiona" i da će " na tri kata biti postavljen UEFA-ini brandovi preko svih sponzorskih natpisa." Tako se povećao prostor za medije i njihove sadržaje.[30]

Ulaznice[uredi | uredi kôd]

Zbok sigurnosnih razloga, kapacitet Arene od 50 000 sjedala smanjen je na 47 tisuća za finale.[24][31] Prodaja ulaznica za građane odrađena je u dvije faze. U prvoj su se fazi ulaznice prodavale samo za irske žitelje, od 16. prosinca 2010. do 13. siječnja 2011.[32] Prijave za ulaznioe podnosile su se online UEFA-i i FAI-ju za maksimalno dvije karte u četiri kategorije cijena.[32] Ispravne su prijave stavljene u kuglu da bi se izvukli dobitnici ulaznica; uspješnic dobitnici su obaviješteni i dobili su ulaznice 25. travnja.[33] Predsjednik irskog saveza John Delaney otkrio je da je 7 000 karata rasprodano u prvoj fazi, od ukupno 21 000 prijava, te da je dodanih 3 tisuće karata dodijljeno djelatnicima FAI-ja.[31] 21. veljače, započela je druga faza za međunarodnu publiku, i trajala je do 21. ožujka. Jednak je postupak bio kao i u prvoj fazi, prijave su stavljene u jednu kuglu i ulaznice su dostavljne do 18. travnja.[34]

Svakom od dvaju finalista dodijeljeno je 12 tisuća ulaznica, od toga većinom iz najjeftinijih kategorija.[35] Porto je zatražio cijeli svoj dio, koji je rasprodan vlasnicima godišnjih ulaznica, a kasnije i ostatku članova kluba.[36] Braga nije iskoristila cijeli dio, vrativši nepodijeljene ulaznice.[37]

Ambasador finala[uredi | uredi kôd]

Ronnie Whelan, ambasador finala UEFA Europske lige 2011.

Bivši vezni igrač Irske i Liverpoola, Ronnie Whelan, predstavljen je kao ambasador za dublinsko finale UEFA Europske lige 2011. tijekom ždrijeba za natjecanje po skupinama, održano 27. kolovoza 2010. na Grimaldi Forumu u Monaku.[38] Došavši u merseysideski klub 1979. godine, Whelan postaje važan član Liverpoolove ekipe iz 80-ih, osvojivši šest engleskih naslova, dva FA kupa i tri Liga kupa, kao i Kup prvaka 1984.[39] Pomogao je irskoj reprezentaciji kvalificirati se za Europsko prvenstvo u nogometu 1988., njeno prvo veliko natjecanje; bio je također član reprezentacije kad se kvalifcirala za Svjetska prvenstva 1990. and 1994.[39]

Predaja trofeja[uredi | uredi kôd]

UEFA-in "Kup" predan je 19. travnja gradu Dublinu, u ceremoniji u Royal Hospital Kilmainhamu. Tijekom događaja koji je obilježavao jednomjesečno odbrojavanje do samog finala, predsjednik UEFA-e Michel Platini povjerio je trofej gradonačelniku Dublina Gerryju Breenu, da bi se Kup javno izložio diljem irskog glavnog grada na dan finala. Predstavnici Atlético Madrida, prvog pobjednika Europske lige – predsjednik Enrique Cerezo, predsjednik Uprave Clemente Villaverde, i branič Álvaro Dominguez. Predsjednik FAI-ja John Delaney, i ambasador finača Ronnie Whelan bili su također prisutni.[40] Nakon primanja trofeja, Breen izjavio da "irski navijači su proputovali svijet navijajući za Irsku ali ovo je prvi put da ovakav događajj dolazi na naše obale i ovo će biti velik događaj za grad".

Turneja s trofejem započela je da bi obična publika mogla izbliza vidjeti Kup u raznim dijelovima Dublina, poput irske Generalne pošte, Gradske vijećnice, i nedavnog izgrađenog Terminala 2 dublinskog aerodroma.[41]

Suci[uredi | uredi kôd]

Sudačka ekipa finala Europske lige 2011. dolazi od španjolskog nogometnog saveza, koju je vodio suadac Carlos Velasco Carballo.[2] Carballo je sudačku karijeru zapoočeo u španjolskoj prvoj ligi 2004. godine, a u travnju 2005. izabran je kao četvrti sudac za tri utakmice 'nokaut' dijela Europskog U-19 nogometnog prvenstva 2005. Godine 2008., primljen je u FIFA-in popis međunarodnih sudaca, a svoje prve međunardone surete sudio je u elitniim kvalifikacijama za Europsko U-19 prvenstvo 2008. Svoju prvu utakmicu UEFA Lige prvaka sudio je u kvalifikacijskom suretu iste godine, nakon toga još jednu 2009./10. sezone, kao i šest utakmica Europske lige. U sezoni 2010./11., sudio je prvu utakmicu regularnog tijeka Lige prvaka, od toga tri u skupinama i polufinale između Schalkea i Manchester Uniteda.[42]

Carballov se čitav sudački tim sastoji od Španjolaca: pratili su ga pomoćni sudci Roberto Alonso Fernández i Jesús Calvo Guadamuro na linijama sa strane, te Carlos Clos Gómez i Antonio Rubinos Pérez na gol-aut linijama. Četvrti sudac za finale bio je David Fernández Borbolán kao i rezervni pomoćnik Juan Carlos Yuste Jiménez.[2]

Susret[uredi | uredi kôd]

Odabir momčadi[uredi | uredi kôd]

Vezni igrač Porta, João Moutinho propustio je zadnju ligašku utakmicu svoje ekipe protiv Marítima, nakon što se ozljedio u prijašnjoj utakmici protiv Paçosa de Ferreire, ali se oporavio na vrijeme da bi ga André Villas-Boas stavio u momčad za finale Europske lige. Brazilce Hulka, Fernanda, i vratara Heltona, Villas-Boas je također odmarao protiv Marítima, u zamjenu za poljskog vratara Paweła Kieszeka i argentinskog veznjaka Mariana Gonzáleza, koji nisu upali u momčad za finale. Među igračima onemogućenima za igranje u Dublinu zbog ozbiljnijih ozljeda ili fizičkih ograničenja bili su Urugvajci Jorge Fucile (slomljena ključna kost) i Cristian Rodríguez, kao i Portugalac Emídio Rafael (slomljena fibula).[43]

Bragin trener Domingos Paciência nije imao većih poteškoća s ozljedama svojih igrača. Unatoč tome što su bili odabrani za ligašku utakmicu protiv Sportinga, braniči Garcia i Rodríguez, te napadač Paulo César smatrali su se onesposobljenima za igranje u finalu i bili su izostavljeni zbog opreza. Kasnije su vraćeni u ekipu koja je trebala igrati u Dublinu.[44]

Sažetak[uredi | uredi kôd]

Došavši u ovo finale kao iznenađenje, Braga je brzo pokazala svoje namjere kad je Custódio promašio ranu priliku za pogodak s dalekometnim udarcem s desne strane šesnaesterca. Porto je odgovorio u 7, minuti, Hulk je zavarao tri Bragina braniča i poslao loptu samo nekoliko centimetara od okvira.[45] Ubrzo nakon toga, Braga se prebacila u defenzvniju formaciju, zaustavljavši većinu Portovih napada. Ostatak prvog poluvremena obilježilo je nekoliko prilika i prekomjernih uklizavanja, sve do 44. minute, kad je Porto probio led.[46] Labavo dodavnje Alberta Rodrigueza iskoristio je Fredy Guarín uzevši loptu na sredini terena i dodavši savršeni duboki nabačaj za nečuvanog Radamela Falcaa koji je poslao loptu glavom u gornji lijevi kut, neobranjivo za vratara Moraesa.[47] To je Falcau bio 17. pogodak u natjecanju, koji je kasnije zacementirao već ptvrđeni status najboljeg strijelca Europske lige 2010./11., i koji je doprinio odabiru kolumbijca za igrača utakmice.

Trener Paciência uvodi Kakáa i Mossoróa za Bragu odmah na poluvremenu,[47] i nije prošlo puno vremena da bi Mossoró stvorilo priliku za izjednačenje. Nakon što je lukavo ukrao loptu Rolandu, pošao je prema Heltonu da bi ovaj zaustavio njegov udarac nogom.[46] Braga je počela pritiskati Porto, i zamjena Meyong je imao šansu za zgoditak u 77. minuti, ali njegov udarac s kraja šesnaestarca zaustavlja Helton s rukama.[45] Porto je nastavio zadržavati Bragine polušaje i sam kreirao još opasnije iz kontra napada, ali rezultat se nije mijenjao do posljednjeg sučevog zvižduka.[46]

Detalji[uredi | uredi kôd]

18. svibnja 2011.
19:45 (UTC+1)
Porto 1 : 0 Braga Aviva Stadium, Dublin
Broj gledatelja: 45 391[3]
Sudac: Carlos Velasco Carballo (Španjolska)[2]
Falcao Pogodak nakon 44 minuta 44' (izvještaj)
[4]
Porto
Braga
GK 1 Helton Opomenut u 90. minuti 90'
RB 21 Cristian Săpunaru Opomenut u 49. minuti 49'
CB 14 Rolando Opomenut u 90+3. minuti 90+3'
CB 30 Nicolás Otamendi
LB 5 Álvaro Pereira
DM 25 Fernando
CM 6 Fredy Guarín Izašao u 73. minuti 73'
CM 8 João Moutinho
RW 12 Hulk
LW 17 Silvestre Varela Izašao u 79. minuti 79'
CF 9 Radamel Falcao
Zamjene:
GK 24 Beto
DF 4 Maicon
MF 7 Fernando Belluschi Ušao u 73. minuti 73'
FW 18 Walter
FW 19 James Rodríguez Ušao u 79. minuti 79'
MF 23 Josef Souza
MF 28 Rúben Micael
Trener:
André Villas-Boas
GK 1 Artur Moraes
RB 15 Miguel Garcia Opomenut u 55. minuti 55'
CB 3 Paulão
CB 2 Alberto Rodríguez Izašao u 46. minuti 46'
LB 28 Sílvio Opomenut u 30. minuti 30'
DM 27 Custódio
DM 88 Vandinho
CM 45 Hugo Viana Opomenut u 24. minuti 24' Izašao u 46. minuti 46'
RW 30 Alan
LW 9 Paulo César
CF 18 Lima Izašao u 66. minuti 66'
Zamjene:
GK 42 Cristiano
DF 4 Kaká Opomenut u 80. minuti 80' Ušao u 46. minuti 46'
MF 8 Mossoró Opomenut u 59. minuti 59' Ušao u 46. minuti 46'
FW 10 Hélder Barbosa
FW 19 Albert Meyong Ušao u 66. minuti 66'
DF 20 Elderson
MF 25 Leandro Salino
Trener:
Domingos Paciência

Igrač utakmice:
Radamel Falcao (Porto)[1]

Pomoćni suci:[2]
Roberto Alonso Fernández (aut linija)
Jesús Calvo Guadamuro (aut linija)
Carlos Clos Gómez (gol-aut linija)
Antonio Rubinos Pérez (gol-aut linija)
Četvrti sudac:[2]
David Fernández Borbolán
Rezervni sudac:[2]
Juan Carlos Yuste Jiménez

Statistika[uredi | uredi kôd]

Prvo poluvrijeme[48]
Porto Braga
Pogodci 1 0
Udarci (ukupno) 5 5
Udarci (u okvir) 1 1
Posjed lopte 58% 42%
Udarci iz kuta 3 0
Prekršaji 11 10
Zaleđa 3 1
Žuti kartoni 0 2
Crveni kartoni 0 0

Drugo poluvrijeme[48]
Porto Braga
Pogodci 0 0
Udarci (ukupno) 3 4
Udarci (u okvir) 0 2
Posjed lopte 50% 50%
Udarci iz kuta 4 3
Prekršaji 12 9
Zaleđa 1 5
Žuti kartoni 3 3
Crveni kartoni 0 0

Ukupno[48]
Porto Braga
Pogodci 1 0
Udarci (ukupno) 8 9
Udarci (u okvir) 1 3
Posjed lopte 55% 45%
Udarci iz kuta 7 3
Prekršaji 23 19
Zaleđa 4 6
Žuti kartoni 3 5
Crveni kartoni 0 0

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b Hart, Patrick. 19. svibnja 2011. Villas-Boas pozdravlja Portovu platformu za uspjeh. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2011. Pristupljeno 29. svibnja 2011. (engl.)
  2. ↑ a b c d e f g Velasco Carballo sudi finale Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. 16. svibnja 2011. Pristupljeno 16. svibnja 2011. (engl.)
  3. ↑ a b Izvještaj nakon susreta (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 9. kolovoza 2014. Pristupljeno 19. svibnja 2011.
  4. ↑ a b Taktičke formacije (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 9. kolovoza 2014. Pristupljeno 18. svibnja 2011.
  5. ↑ Finale 2011: Dublin Arena. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2011. Pristupljeno 4. lipnja 2011. (engl.)
  6. ↑ UEFA objavila stadione za finala UEFA Europske lige 2011. i 2012. UEFA. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 29. siječnja 2008. (engl.)
  7. ↑ a b Susret Porta i Brage u portugalskom finalu Europske lige u Dublinu. guardian.co.uk. Guardian News and Media. 5. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2011. Pristupljeno 6. travnja 2012. (engl.)
  8. ↑ Falcao donio Portu slavu Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2011. Pristupljeno 6. travnja 2012. (engl.)
  9. ↑ Sjajni Falcao donio slavu Portu. ESPNsoccernet. ESPN Internet Ventures. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  10. ↑ Falcao sa 17 golova odlazi s rekordom. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2011. Pristupljeno 18. svibnja 2011. (engl.)
  11. ↑ a b Portugal dao osmo jednodržavno finale. UEFA.com. Union of European Football Associations. 5. svibnja 2011. Pristupljeno 28. svibnja 2011. (engl.)
  12. ↑ a b c d Porto i Braga iz lokalnog rivalstva prešli na veliku pozornicu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 15. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2011. Pristupljeno 28. svibnja 2011.
  13. ↑ a b Braga i Porto najbliži finalisti. UEFA.com. Union of European Football Associations. 6. svibnja 2011. Pristupljeno 28. svibnja 2011.
  14. ↑ Pobjednici Intertoto kupa 1995. – 2008. EL Sports.org. European Lotteries Sports. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2012. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  15. ↑ Velika imena čeka sudbina Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. 6. kolovoza 2010. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  16. ↑ Cardozo zapečatio naslov za Benficu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 9. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2010. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  17. ↑ Maher, Reda. 4. kolovoza 2010. Liga prvaka: Celtic ispao unatoč pobjedi. Eurosport. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2012. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  18. ↑ Hat-trick Lime osigurao povijest za Bragu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 24. kolovoza 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. studenoga 2010. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  19. ↑ Šahtar završio s čekanjem i Braginim pokušajem. UEFA.com. Union of European Football Associations. 8. prosinca 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2011. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  20. ↑ Odabrani stadioni klupskih finala 2011. i 2012. UEFA.com. Union of European Football Associations. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  21. ↑ a b Wembley domaćin finala LP 2011. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  22. ↑ Lansdowne Road domaćin UEFA-ina finala. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  23. ↑ a b Nazire se irsko prvo finale na Lansdowne Roadu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 30. siječnja 2009. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  24. ↑ a b Informacije o stadionu. AvivaStadium.ie. New Stadium. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2011. Pristupljeno 1. srpnja 2011.
  25. ↑ Arena u Dublinu otvorena za rad. UEFA.com. Union of European Football Associations. 14. svibnja 2010. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  26. ↑ R. Irska 0:1 Argentina. RTÉ Sport. Raidió Teilifís Éireann. 11. kolovoza 2010. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  27. ↑ Gallagher, Paul. 12. veljače 2009. Lansdowne preimenovan u Aviva Stadium. irishtimes.com. The Irish Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2012. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  28. ↑ Regulations of the UEFA Europa League 2010/11 (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. str. 38–39. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. svibnja 2011. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  29. ↑ McGreevy, Ronan. 17. svibnja 2011. Aviva preimenovama za europsko finale. irishtimes.com. The Irish Times. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  30. ↑ Jackson, Lisa. 8. svibnja 2011. Završna groznica hvata Avivu uoči finala. The Post.ie. Post Publications. Cork. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  31. ↑ a b Mackey, Liam. 20. travnja 2011. Delaney: Europsko će finale biti rasprodano. Irish Examiner. Examiner Publications. Cork. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  32. ↑ a b Ulaznice za dublinsko finale u prodaji. UEFA.com. Union of European Football Associations. 16. prosinca 2010. Pristupljeno 30. svibnja 2011.
  33. ↑ Prodaja ulaznica za finale zatvorena za Irce. UEFA.com. Union of European Football Associations. 13. siječnja 2011. Pristupljeno 30. svibnja 2011.
  34. ↑ Prodaja ulaznica za finale Europske lige dovršena. UEFA.com. Union of European Football Associations. 21. ožujka 2011. Pristupljeno 30. svibnja 2011.
  35. ↑ Liga Europa: finalistas recebem 12 mil bilhetes cada. Maisfutebol. Media Capital. 6. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2011. Pristupljeno 31. svibnja 2011. (port.)
  36. ↑ Venda de bilhetes para Dublin alargada a sócios. Sapo Desporto. SAPO. 12. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2011. Pristupljeno 31. svibnja 2011. (port.)
  37. ↑ Reid, Derek. 10. svibnja 2011. FAI nastoji povećati broj gledatelja. SportsNews Ireland. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2012. Pristupljeno 29. travnja 2012.
  38. ↑ Whelan vijori zastavom za Dublin. UEFA.com. Union of European Football Associations. 27. kolovoza 2010. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  39. ↑ a b Ambasador: Ronnie Whelan. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2011. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  40. ↑ Fitzmaurice, Aidan. 19. travnja 2011. Dublin primio trofej UEFA Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. Pristupljeno 2. lipnja 2011.
  41. ↑ Uhvatite svoju priliku da vidite trofej Europske lige. FAI.ie. Football Association of Ireland. 27. travnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2011. Pristupljeno 2. lipnja 2011.
  42. ↑ Palmarès for Carlos Velasco Carballo. WorldReferee.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2012. Pristupljeno 16. svibnja 2011.
  43. ↑ Moutinho convocado para a final da Liga Europa. Público. Lusa. 16. svibnja 2011. Pristupljeno 3. lipnja 2011. (port.)
  44. ↑ Domingos chama todos os jogadores para final de Dublin. Público. Lusa. 16. svibnja 2011. Pristupljeno 3. lipnja 2011. (port.)
  45. ↑ a b Kotsev, Vasil. 18. svibnja 2011. Porto 1:0 Braga: Radamel Falcao vodi Zmajeve u slavlje Europske lige. Goal.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2018. Pristupljeno 4. lipnja 2011.
  46. ↑ a b c Finale Europske lige: Porto 1-0 Braga. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2011. Pristupljeno 4. lipnja 2011.
  47. ↑ a b UEFA Europska liga – Porto-Braga: Komentari. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Pristupljeno 4. lipnja 2011.
  48. ↑ a b c Statistika: Kraj utakmice (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Pristupljeno 19. svibnja 2011. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Finala UEFA Europske lige

2010. • 2011. • 2012. • 2013. • 2014. • 2015. • 2016. • 2017. • 2018. • 2019.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Finale_UEFA_Europske_lige_2011.&oldid=6851239"