Finale UEFA Lige prvaka 2012.

Izvor: Wikipedija
Finale UEFA Lige prvaka 2012.
Natjecanje UEFA Liga prvaka 2011./12.
Bayern München Chelsea
1 1
Chelsea je pobijedio rezultatom 4:3 na jedanaesterce
Datum 19. svibnja 2012.
Stadion Allianz Arena, München
Igrač utakmice po
izboru UEFA-e 		Didier Drogba (Chelsea)[1]
Igrač utakmice po
izboru navijača 		Petr Čech (Chelsea)[2]
Sudac Pedro Proença (Portugal)[3]
Broj gledatelja 62 500[4]
Vrijeme djelomično oblačno, 20°C
38% vlage zraka[5]
← 2011.
2013. →

Finale UEFA Lige prvaka 2012. bio je susret odigran 19. svibnja 2012., odnosno 57. finale UEFA Lige prvaka, a dvadeseto u trenutnom formatu. Utakmica se igrala na Allianz Areni u Münchenu kao vrhunac sezone 2011./12.[6] U dramatičnom finalu, engleski Chelsea pobijedio je njemačkog Bayern Münchena ukupnim rezultatom od 5:4 boljim izvođenjem jedanaesteraca, nakon što je rezultat bio izjednačen (1:1) u prvih 90 minuta i nakon produžetaka.[7]

Ovo je ujedno i prvo finale igrano na Allianz Areni, otvorenoj 2005., koja se za potrebe finala službeno zvala "Fußball Arena München". Također, prvi se put od uvođenja formata Lige prvaka 1992. godine dogodilo da momčad igra finale na domaćem stadionu. Nijednom se dotad ove dvije ekipe nisu srele u finalu. Bayern je uoči finala posjedovao četiri naslova prvaka Europe u osam finala - najsvježiji je bio poraz iz finala 2010.; dok je Chelsea samo jednom igrao u finalu Lige prvaka, izgubivši na jedanaesterce u finalu 2008. Branitelje naslova Barcelonu eliminirao je Chelsea u polufinalu. Zanimljivo je da te sezone nijedan finalist nije uspio osvojiti svoje domaće prvenstvo, Bundesligu i Premier ligu.

Chelsea je kao pobjednik finala igrao UEFA Superkup protiv prvaka Europske lige, španjolskog Atlético Madrida, te se kvalificirao u polufinale Svjetskog klupskog prvenstva.

Pozadina finala[uredi | uredi kôd]

Za prolazak u finale, Bayern je u 'nokaut' dijelu Lige prvaka 2011./12. pobijedio Basel, Marseille, te Real Madrid pobjedom 3:1 na jedanaesterce, nakon ukupnog rezultata 3:3.[8] Chelsea je svladala Napoli, Benficu i branitelja naslova Barcelonu ukupnim rezultatom 3:2.[9]

Obje su ekipe došle do finala s neuspjehom osvajanja domaćih prvenstava, Bayern u Bundesligi 2011./12., a Chelsea u Premier ligi 2011./12., ali su zato oboje stigli do završnice domaćih kupova. Chelsea je u finalu FA kupa pobijedio Liverpool s 2:1, dok je Bayern poražen od Borussije Dortmund rezultatom 5:2 u finalu DFB-Pokala.

Prije ovog finala, obje su momčadi poražene u svojim zadnjim finalima Lige prvaka, Bayern u finalu 2010. od milanskog Intera s 0:2, a Chelsea je u finalu 2008. od Manchester Uniteda na jedanaesterce nakon rezultata 1:1. Dok je to bilo Chelseajevo jedino finale Lige prvaka, Bayern je dotad igrao u osam njih, od toga pobijedivši u četiri (1974., 1975., 1976. i 2001.) te isto toliko izgubivši (1982., 1987., 1999. i 2010.). Samo su se jednom ove dvije ekipe susrele u Europi dosad, u četvrtfinalu Lige prvaka 2004./05. gdje je Chelsea pobijedila ukupnim rezultatom od 6:5.[10]

Po prvi put u povijesti UEFA Lige prvaka, te četvrti put u povijesti cjelokupnog Kupa prvaka, jedna će momčad igrati finale na domaćem terenu, nakon finala 1957., 1965. i 1984. Zbog toga, navijači Bayern Münchena prozvali su ovu utakmicu "Finale dahoam", što je na bavarskom "finale kod kuće". Također se prvi put nakon finala 2007. događa da nijedan finalist nije prvak svoje države.

Put do finala[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: UEFA Liga prvaka 2011./12.
Bayern München Runda Chelsea
Protivnik Ukup. rez. 1. susret 2. susret Kvalifikacije Protivnik Ukup. rez. 1. susret 2. susret
Zürich 3:0 2:0 1:0 Razigravanje —
Protivnik 1. susret 2. susret Natjecanje
po
skupinama 		Protivnik 1. susret 2. susret
Villarreal 2:0 3:1 Bayer Leverkusen 2:0 1:2
Manchester City 2:0 0:2 Valencia 1:1 3:0
Napoli 1:1 3:2 Genk 5:0 1:1
Tablica skupine A Tablica skupine E
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Bayern München 6 4 1 1 11 6 +5 13
Napoli 6 3 2 1 10 6 +4 11
Manchester City 6 3 1 2 9 6 +3 10
Villarreal 6 0 0 6 2 14 −12 0
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Chelsea 6 3 2 1 13 4 +9 11
Bayer Leverkusen 6 3 1 2 8 8 0 10
Valencia 6 2 2 2 12 7 +5 8
Genk 6 0 3 3 2 16 −14 3
Protivnik Ukup. rez. 1. susret 2. susret Drugi dio natjecanja Protivnik Ukup. rez. 1. susret 2. susret
Basel 7:1 0:1 7:0 Osmina finala Napoli 5:4 1:3 0 4:1 (pr.)
Marseille 4:0 2:0 2:0 Četvrtfinale Benfica 3:1 1:0 2:1
Real Madrid 00 3:3 (3:1p) 2:1 0 1:2 (pr.) Polufinale Barcelona 3:2 1:0 2:2
  • Napomena: Utakmice u kurzivu su rezultati postignuti u gostima.

Uoči utakmice[uredi | uredi kôd]

Allianz Arena (Fußball Arena München) izvana

Stadion[uredi | uredi kôd]

Allianz Arena je 30. siječnja 2009. najavljena kao stadion domaćin finala Lige prvaka 2012., iako će se za vrijeme finala zvati "Fußball Arena München", jer UEFA ne dopušta sponzorska imena u svojim utakmicama, osim svojih pokroviteljskih partnera.[11] Arena je otvorena 2005. godine kao domaći stadion Bayern Münchena i 1860 Münchena, te je ugostio šest utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva 2006. uključujući i utakmicu otvorenja.

Stadion će ugostiti svoje prvo veliko europsko finale. Olimpijski stadion u Münchenu, bivši dom Bayerna i 1860 Münchena, ugostio je tri finala Kupa/Lige prvaka: 1979., 1993. i 1997.[12]

Za vrijeme finala, Arena će biti obavijena zeleno tirkiznim svijetlom, predstavljajući dizajn za napravljena samo za finale u Münchenu, kako vanjska fasada Allianz Arene može mijenjati boje.[13] Zbog toga se žarulje moraju promijeniti, jer Allianz Arena je dosad mogla svijetliti samo u crvenoj, plavoj i bijeloj boji.

Ulaznice[uredi | uredi kôd]

Dva su finalista Lige prvaka 2012. dobila po 17 500 ulaznica za prodaju svojim navijačima. Dodatnih 7 tisuća je omogućeno za prodaju navijačima diljem svijeta. preko web-stranice UEFA.com, s cijenama između 70 i 370 eura. Ostatak je ulaznica podijeljeno lokalnom organizacijskom odboru, članicama UEFA-e, te pokroviteljskim partnerima.[14]

Suspenzije igrača[uredi | uredi kôd]

Obje momčadi imaju nekoliko izostalih igrača zbog suspenzija. Bayernu nedostaje David Alaba, Holger Badstuber i Luiz Gustavo, dok će Chelsea nastupati bez Branislava Ivanovića, Raula Meirelesa, Ramiresa i Johna Terryja.[15][16] John Terry je suspendiran zbog dobivenog crvenog kartona u polufinalu, što ga je automatski isključilo iz finala. Ostala šestorica nedostaju zbog žutih kartona u polufinalnim utakmicama, jer su prekoračili ograničenje od tri žuta kartona u natjecanju, a čija je kazna zabrana igranja idućeg susreta. Udruženje nogometaša FIFPro poslalo je zahtjev UEFA-i da dopusti igračima sa žutim kartonima da igraju, vidjevši kaznu "propusta utakmice života" kao pregrubu. Međutim, UEFA je odbila zahtjev i izjavila da se pravilo neće mijenjati bar još iduće tri godine.[17] Ivanović je izjavio kako "nije imao pojma da mu je samo jedan žuti karton ostao za propuštanje finala Lige prvaka."[18] UEFA je potvrdila da je kapetanu Chelseaja Terryju dopušteno podizanje trofeja ako njegova momčad pobijedi, unatoč njegovoj suspenziji.[19]

Susret[uredi | uredi kôd]

Detalji[uredi | uredi kôd]

19. svibnja 2012.
20:45 (CEST)
Bayern München 1 : 1 Chelsea Allianz Arena, München
Broj gledatelja: 62 500
Sudac: Pedro Proença (Portugal)[3]
Müller Pogodak nakon 83 minuta 83' (izvještaj) Drogba Pogodak nakon 88 minuta 88'
    jedanaesterci  
Lahm Pogodak
Gómez Pogodak
Neuer Pogodak
Olić Promašaj (obrana)
Schweinsteiger Promašaj (vratnica) 		3:4 Promašaj (obrana) Mata
Pogodak Luiz
Pogodak Lampard
Pogodak Cole
Pogodak Drogba 		 
Bayern München
Chelsea
GK 1 Manuel Neuer
RB 21 Philipp Lahm
CB 17 Jérôme Boateng
CB 44 Anatolij Tymoščuk
LB 26 Diego Contento
DM 31 Bastian Schweinsteiger Opomenut u 2. minuti 2'
DM 39 Toni Kroos
RW 10 Arjen Robben
LW 7 Franck Ribéry Izašao u 97. minuti 97'
AM 25 Thomas Müller Izašao u 87. minuti 87'
CF 33 Mario Gómez
Zamjene:
GK 22 Hans-Jörg Butt
DF 5 Daniel Van Buyten Ušao u 87. minuti 87'
DF 13 Rafinha
MF 14 Takashi Usami
MF 23 Danijel Pranjić
FW 9 Nils Petersen
FW 11 Ivica Olić Ušao u 97. minuti 97'
Trener:
Jupp Heynckes
GK 1 Petr Čech
RB 17 José Bosingwa
CB 4 David Luiz Opomenut u 86. minuti 86'
CB 24 Gary Cahill
LB 3 Ashley Cole Opomenut u 81. minuti 81'
DM 12 Mikel John Obi
CM 8 Frank Lampard
RW 21 Salomon Kalou Izašao u 84. minuti 84'
AM 10 Juan Mata
LW 34 Ryan Bertrand Izašao u 73. minuti 73'
CF 11 Didier Drogba Opomenut u 93. minuti 93'
Zamjene:
GK 22 Ross Turnbull
DF 19 Paulo Ferreira
MF 5 Michael Essien
MF 6 Oriol Romeu
MF 15 Florent Malouda Ušao u 73. minuti 73'
FW 23 Daniel Sturridge
FW 9 Fernando Torres Opomenut u 120. minuti 120' Ušao u 84. minuti 84'
Trener:
Roberto Di Matteo

Igrač utakmice prema UEFA-i:
Didier Drogba (Chelsea)[1]
Igrač utakmice po izboru navijača:
Petr Čech (Chelsea)[2]
Pomoćni suci:
Bertino Miranda (Portugal)
Ricardo Santos (Portugal)
Dodatni pomoćni suci:
Manuel De Sousa (Portugal)
Duarte Gomes (Portugal)
Četvrti sudac:
Carlos Velasco Carballo (Španjolska)

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b Ocjena igrača– Vrhunski nogometaš – Didier Drogba. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2012. Pristupljeno 19. svibnja 2012.
  2. ↑ a b Ocjena igrača– Vrhunski nogometaš – Petr Čech. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2014. Pristupljeno 19. svibnja 2012.
  3. ↑ a b Proença sudi finale UEFA Lige prvaka. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. svibnja 2012. Pristupljeno 17. svibnja 2012.
  4. ↑ Izvještaj: Kraj utaklmice, finale – subota 19. svibnja 2012 (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. svibnja 2012. Pristupljeno 19. svibnja 2012.
  5. ↑ Tactical Line-ups – Final – Saturday 19 May 2012 (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. svibnja 2012. Pristupljeno 6. srpnja 2012.
  6. ↑ Ždrijeb i kalendar utakmica 2011./12. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  7. ↑ Pobjeda u jedanaestercima nakon donijela slavlje Chelseaju. UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. svibnja 2012. Pristupljeno 19. svibnja 2012.
  8. ↑ Jedanaesterci nesretni za Madriđane. ESPN Soccernet. 25. travnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  9. ↑ Barcelona 2 Chelsea 2 (ukupno 2:3). Daily Mail (London). 24. travnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2012. Pristupljeno 26. travnja 2012.
  10. ↑ Bayern i Chelsea obnavljaju rivalstvo. UEFA.com. 26. travnja 2012.
  11. ↑ UEFA otkrila stadione finala 2011. i 2012. UEFA.com. Union of European Football Associations. 30. siječnja 2009. Pristupljeno 24. ožujka 2010.
  12. ↑ München navikao na napetost. UEFA.com. 1. ožujka 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  13. ↑ Allianz Arena dobiva novu boju. Süddeutsche Zeitung. 30. travnja 2012. Pristupljeno 5. svibnja 2012.
  14. ↑ Pokrenuta prodaja ulaznica za finale UEFA Lige prvaka 2012. UEFA.com. 29. veljače 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  15. ↑ Zuvela, Matt. 25. travnja 2012. Bayern u finalu Lige prvaka nakon trilera u Madridu. Deutsche Welle. Pristupljeno 25. travnja 2012.
  16. ↑ Haupt, Florian. 25. travnja 2012. Šok za Barcelonu, trijumf i tragedija za Chelsea. Die Welt. Pristupljeno 25. travnja 2012. (njem.)
  17. ↑ UEFA zadržala pravila žutih kartona za Ligu prvaka. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 2. svibnja 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  18. ↑ Ivanović nije imao pojma da može propustiti finale. ESPN UK. 26. travnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. kolovoza 2014. Pristupljeno 26. travnja 2012.
  19. ↑ John Terry smije podignuti trofej Lige prvaka ako Chelsea pobijedi u finalu. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 26. travnja 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Finale UEFA Lige prvaka 2012.
v • u
Finala Kupa prvaka i UEFA Lige prvaka
Kup prvaka
1956. • 1957. • 1958. • 1959. • 1960. • 1961. • 1962. • 1963. • 1964. • 1965. • 1966. • 1967. • 1968. • 1969. • 1970. • 1971. • 1972. • 1973. • 1974. • 1975. • 1976. • 1977. • 1978. • 1979. • 1980. • 1981. • 1982. • 1983. • 1984. • 1985. • 1986. • 1987. • 1988. • 1989. • 1990. • 1991. • 1992.
Liga prvaka
1993. • 1994. • 1995. • 1996. • 1997. • 1998. • 1999. • 2000. • 2001. • 2002. • 2003. • 2004. • 2005. • 2006. • 2007. • 2008. • 2009. • 2010. • 2011. • 2012. • 2013. • 2014. • 2015. • 2016. • 2017. • 2018. • 2019. • 2020. • 2021. • 2022. • 2023.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Finale_UEFA_Lige_prvaka_2012.&oldid=6851264"