Fosinopril

Izvor: Wikipedija
Fosinopril

Fosinopril je ACE inhibitor jedinstven zbog svoje kemijske strukture - on umjesto karboksilnih skupina sadržava fosfonatne. Kao i svi ACE inhibitori i on je inhibitor angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) namijenjen peroralnom liječenju hipertenzije.

Fosinopril je predlijek koji hidrolizom prelazi u aktivni metabolit fosinoprilat koji zatim izravno inhibira ACE te blokira pretvorbu angiotenzina I u angiotenzin II. Angiotenzin II vrlo je snažan vazokonstriktor, a uzrokuje i bubrežnu retenciju natrija i vode putem stimulacije stvaranja aldosterona.

Primjena[uredi | uredi kôd]

ACE inhibitori kao antihipertenzivni lijekovi smanjuju hipertrofiju lijeve klijetke, ne pogoršavaju inzulinsku rezistenciju ili hiperlipidemiju te ne uzrokuju seksualnu disfunkciju. Fosinopril uzrokuje dilataciju arterija te, posljedično, snižava perifernu vaskularnu rezistenciju.

U bolesnika s hipertenzijom snižava krvni tlak, i to ni s kakvim ili vrlo blagim učinkom na srčani ritam, udarni ili minutni volumen. Primjena fosinoprila snižava krvni tlak u stojećem i ležećem položaju te je simptomatska hipotenzija vrlo rijetka (nešto češća ako je riječ o hipovolemičnim ili hiponatrijemičnim bolesnicima). Antihipertenzivni je učinak fosinoprila progresivan te je potrebno nekoliko tjedana do postizanja maksimalnoga terapijskog učinka.

Koristi se u liječenju hipertenzije i kongestivnog zatajenja srca. Definirana dnevna doza fosinoprila iznosi 15 mg.

Neželjeni učinci[uredi | uredi kôd]

Fosinopril je u restrikcijama vrlo sličan svim ostalim ACE inhibitorima - ne smije se koristiti u trudnoći te u bolesnika u kojih postoji podatak o ACE inhibitorima induciranom angioedemu, angioedemu ili idiopatskom angioedemu. U bolesnika sa stenozom renalne arterije fosinopril se ne bi smio koristiti jer može doći do bubrežnog zatajenja.

Mjere opreza potrebne su u slučajevima angioedema, hipotenzije, poremećaja bubrežne funkcije, hiperkalijemije, kirurških anestezija, neutropenija/agranulocitoza, te poremećaj funkcije jetre.

Najčešće su nuspojave vrtoglavica, kašalj, mučnina i povraćanje. Rjeđe se javljaju proljev, seksualna disfunkcija, povišene vrijednosti transaminaza, hiperkalijemija i angioedem, dermatitis, urtikarija, poremećaj okusa, opstipacija, nadutost, suhoća usta, artritis, bubrežno zatajenje, poremećaj prostate.

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica uglasog portala farmakologija.com (http://farmakologija.com). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Farmakologija.com.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.