Francesco Robba

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Francesco Robba
Barok
Francesco Robba
Fontana triju kranjskih rijeka
Rođenje 1. svibnja 1698., Venecija, Mletačka Republika
Smrt 24. siječnja 1757., Zagreb, Habsburška Monarhija
Vrsta umjetnosti kiparstvo
Praksa Ljubljana, Zagreb
Poznata djela Fontana triju kranjskih rijeka
Portal o životopisima

Francesco Robba (Venecija, 1. svibnja 1698. - Zagreb, 24. siječnja 1757.) bio je znani talijanski barokni kipar koji je najveći dio svog života proveo radivši po Sloveniji, južnoj Austriji i Hrvatskoj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Francesco Robba kiparski nauk savladao je u Veneciji u botegi kipara Pietra Baratte od 1711. do 1716. Kao mlad čovjek (22 god.) se preselio u Ljubljanu 1720., na poziv slovenskog klesara i kipara Luke Misleja. Ubrzo se i oženio njegovom kćerkom Terezom 1722. i tako učvrstio svoje poslovne veze.

Fontana triju kranjskih rijeka, u pozadini se vidi Katedrala sv. Nikole u Ljubljani

U njegovim ranim djelima još je vidljiv veliki utjecaj njegova učitelja Pietra Baratte. Nakon što mu je umro tast Mislej 1727., Robba je preuzeo njegovu radionicu i klijente. Od 1727. njegovi radovi postaju sve bolji, i svjedoče o njegovu većem samopouzdanju i tehničkoj virtuoznosti koja se vidi u snažno izraženim emocionalnim izrazima njegovih skulptura i profinjenim oblicima njegovih kompozicija. Ubrzo je radionica stekla velik ugled kao najbolja u tom dijelu Habsburške Monarhije za izradu mramornih ansambala po sakralnim objektima i bogatim aristokratskim kućama. Njegov talent nije promakao ni visokim crkvenim prelatima, tako ga je ostrogonski nadbiskup Emerik Esterházy toplo preporučio rektoru zagrebačkog jezuitskog samostana - Francescu Saveriju Barci.

Kako je rastao njegov ugled kao umjetnika, istovremeno je rastao i njegov društveni ugled, - prvo je proglašen počasnim građaninom Ljubljane, potom je 1743. izabran je u Prošireno vijeće grada, a 1745. postavljen je za državnog inženjera cijele Kranjske. Usprkos velikim obavezama po Sloveniji, on nije zaboravio Veneciju, jer je gotovo redovno posjećivao svoj rodni grad, ali i Italiju do Rima. Ta putovanja omogućila su mu da ostane u kontaktu s recentnim baroknim kiparstvom središnje Italije i Rima.

Pred sam kraj života se zbog rada na oltarima zagrebačke katedrale preselio u Zagreb, - 1755., gdje je ubrzo i umro 24. siječnja 1757.

Djela[uredi VE | uredi]

Slovenija i Donja Austrija[uredi VE | uredi]

Njegovo najpoznatije djelo je Fontana triju kranjskih rijeka (Save, Ljubljanice i Krke) na trgu ispred Katedrale sv. Nikole u Ljubljani iz 1751.. Na toj tipično barokno dinamičkoj kiparskoj grupi, jasno je vidljiv neposredni utjecaj Berninija i njegove kompozicije Fontana četiriju rijeka na rimskom trgu Piazza Navona.

Pored tog djela izveo je Narcisovu fontanu, također u Ljubljani. Mramorni oltar sa kiparskom kompozicijom za Crkvu sv. Jakoba u Ljubljani (1736.) Mramorni oltar za crkvu Marijina Navještenja u Ljubljani i kip Svetog Ivana Nepomuka u Klagenfurtu (Austrija).

Narcisova fontana, Ljubljana

Hrvatska[uredi VE | uredi]

Francesco Robba izveo je 1730. jedini mramorni oltar u Kapeli sv. Ignacija Loyolskoga u jezuitskoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu. Po nekim podacima on je i pokopan u kripti crkve.[1]Lijevi kip sa tog oltara predstavlja slavnog pariškog profesora Franju Ksavera (1506.-1641.), kojeg je Ignacije Loyola učinio isusovcem i apostolom Indije i Japana.

Oltar Ignacija Loyolskoga, crkva sv. Katarine u Zagrebu

Francesco Robba potpisao je ugovor za izradu četiri oltara za zagrebačku katedralu. Danas pouzdano znamo da je izveo oltar Sv. Križa (1756.), koji je za velike neogotičke obnove (1880. - 1906.) katedrale prenesen u Križevce u crkvu sv. Križa. To je njegovo najljepše i najdinamičnije monumentalno djelo u Hrvatskoj. Na tom mramornom oltaru je s jedne strane majstorski isklesano tijelo Krista, a postrance je i velika grupa Žrtve Abrahamove. Ta izrazito dijagonalna kompozicija, sva u pokretu i napetosti.[2]

Djelo Francesca Robbe, ostao je dugo vremena relativno zapostavljeno, zbog toga je u studenom 1998. održan međunarodni simpozij u Ljubljani.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Vera Horvat-Pintarić, Francesco Robba. Zagreb: Društvo historičara umjetnosti NRH, 1961.
  • Anđela Horvat, Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj u: Anđela Horvat, Radmila Matejčić, Kruno Prijatelj, Barok u Hrvatskoj. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982.
  • Matej Klemenčić, Francesco Robba in beneško baročno kiparstvo v Ljubljani. Ljubljana: Založba Rokus, 1998.
  • Janez Höfler, Francesco Robba in beneško kiparstvo 18. stoljeća. Ljubljana: Založba Rokus, 2000.
  • Doris Baričević, Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske u: Hrvatska i Europa III. Barok i prosvjetiteljstvo (XVII-XVIII. stoljeće). Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, 2003.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]