Francuska rukometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Francuska rukometna reprezentacija
Flag of France.svg
Nadimak Bronzés, Barjots, Costauds, Euros, Experts, Les Bleus
Rukometni savez Francuski rukometni savez
Izbornik Flag of France.svg Claude Onesta
Kapetan Flag of France.svg Jérôme Fernandez
Najviše nastupa Flag of France.svg Jackson Richardson (417)
Najbolji strijelac Flag of France.svg Jérôme Fernandez (1254)
Prvi dres
Drugi dres
Treći dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of France.svg Francuska 7:28 Njemačka Flag of Germany.svg
(Pariz, Francuska; 30. ožujka 1952.)
Najveća pobjeda
Flag of France.svg Francuska 58:4 Albanija Flag of Albania.svg
(Pescara, Italija; 29. lipnja 2009.)
Rukometno SP
Nastupi 19 (prvi put 1954.)
Najbolji rezultat Prvaci, Island 1995., Francuska 2001., Hrvatska 2009. i Švedska 2011.
Europsko prvenstvo u rukometu
Nastupi 10 (prvi put 1994.)
Najbolji rezultat Prvaci, 2006., 2010.
Osvojene medalje
Olimpijske igre
bronca Barcelona 1992.
zlato Peking 2008.
zlato London 2012.
Svjetska prvenstva
srebro Švedska 1993.
zlato Island 1995.
bronca Japan 1997.
zlato Francuska 2001.
bronca Portugal 2003.
bronca Tunis 2005.
zlato Hrvatska 2009.
zlato Švedska 2011.
Europska prvenstva
zlato Švicarska 2006.
bronca Norveška 2008.
zlato Austrija 2010.
zlato Danska 2014.
Mediteranske igre
srebro Latakija 1987.
srebro Languedoc-Roussillon 1993.
bronca Tunis 2001.
srebro Pescara 2009.
Dobrovoljačke igre
zlato Sankt-Peterburg 1994.

Francuska rukometna reprezentacija predstavlja državu Francusku u športu rukometu. Godine 2010. postali su prva muška rukometna reprezentacija koja je uzastopno osvojila zlato na Olimpijskim igrama (2008.), svjetskom prvenstvu (2009.) i europskom prvenstvu (2010.) i time postala jedina muška rukometna reprezentacija koja je u određenom periodu bila branitelj naslova na svim velikim rukometnim natjecanjima istovremeno.

Krovna organizacija: Fédération Française de Handball

Les Bronzés (1992. - 1995.)[uredi VE | uredi]

Les Bronzés (francuski: brončani) bio je nadimak Francuske rukometne reprezentacije u periodu od 1992. godine do 1995. godine. Ova generacija reprezentacije značajna je po tome što je bila prva koja je Francuskoj donijela medalje sa velikih natjecanja. Te medalje bile su:

Tadašnji brončani i srebrni sastav reprezentacije sačinjavali su: Philippe Médard, Pascal Mahé, Philippe Debureau, Denis Lathoud, Denis Tristant, Gaël Monthurel, Éric Quintin, Jean-Luc Thiébaut, Philippe Gardent, Thierry Perreux, Laurent Munier, Frédéric Perez, Jackson Richardson, Stéphane Stoecklin, Frédéric Volle i Alain Portes.

Les Barjots (1995. - 2001.)[uredi VE | uredi]

Les Barjots (francuski: Luđaci - u pozitivnoj konotaciji) bio je nadimak reprezentacije u periodu od 1995. do 2001. kada su reprezentaciju predvodili Denis Lathoud, Jackson Richardson i Frédéric Volle, te kada je došlo do smjene generacija. U ovom je periodu Francuska osvojila čak dva svjetska zlata i jednu broncu, i imala zapažen nastup na Olimpijskim igrama. U ovom su periodu Francuzi osvojili:

Prvo mjesto na Svjetskom rukometnom prvensvtu 1995. na Islandu bio je rezultat višegodišnjeg rada s reprezentacijom i prva titula svjetskog prvaka za ovu reprezentaciju. U finalu su poprilično uvjerljivo (5 razlike na poluvremenu, 4 na kraju utakmice) porazili jaku Hrvatsku rukometnu reprezentaciju sa rezultatom 23:19.

Nadimak Les Barjots dobili su zbog općeg stila igre i atmosfere u momčadi zbog koje su loše odigrali utakmice na početku turnira protiv slabijih momčadi (čak 2 poraza u prvome krugu na SP 1995.), a kasnije se sve više dizali u formi i pobjeđivali iznimno jake reprezentacije (Njemačka, Španjolska i Hrvatska). Igrači su također imali običaj slaviti uspjehe i medalje na prvenstvima posebnim frizurama, što nije bila praksa u to doba.

Tadašnji izbornik, stručnjak Daniel Costantini (koji danas radi kao novinar specijaliziran za analize rukometnih momčadi i utakmica), nije se zaustavio samo na zlatu s Islanda, bronci iz Japana, te dobrom 4. mjestu iz Atlante (gdje su u polufinalu poraženi od Hrvatske, a za broncu od Španjolske), već je i 2001. godine donio još jedan uspjeh svojoj momčadi. Te je godine organizirano svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Francuska je kao domaćin bila i automatski favorit, a imala je i snažnu momčad u kojoj su još uvijek igrale rukometne legende (Jackson Richardson), ali su se pojavili i novi igrači koji će kasnije sačinjavati legendarnu francuski generaciju (Thierry Omeyer, Jérôme Fernandez, braća Gille). Francuska je ovo prvenstvo završila na prvom mjestu porazivši Švedsku 34:31 nakon produžetaka, time završivši turnir bez ijedne izgubljene ili remizirane utakmice. Tada mladi vratar Thierry Omeyer proglašen je za vratara turnira, a Bertrand Gille za pivota turnira.

Barjot period završio je upravo osvajanjem tog drugog svjetskog zlata, a nakon njega je uslijedio novi, Costauds period, koju je Francuskoj donio još velikih uspjeha.

Costauds (2001. - 2008.)[uredi VE | uredi]

Nakon uspjeha na SP u Francuskoj, većina igrača iz Barjots generacije povukla se iz nacionalne vrste, a s njima i proslavljeni trener Daniel Constantini. Došlo je vrijeme za obnovu reprezentacije. Na mjesto izbornika došao je Claude Onesta koji je u igračkom kadru imao mlade i snažne (Costauds - francuski: snažan), ali iznimno talentirane igrače, među kojima su bili najbolji svjetski vratar Thierry Omeyer i jedan od najboljih igrača na svijetu, Nikola Karabatić. Francuska je i u ovih 7 godina ostvarila značajne uspjehe na međunarodnim natjecanjima:

Na sljedeća dva svjetska prvenstva (Portugal 2003. i Tunis 2005.) Onestina momčad starta sa dvije bronce, gubivši u polufinalima od Njemačke (2003.) i Hrvatske (2005.), a pobjedivši Španjolsku (2003.) i Tunis (2005.) u borbi za broncu. Nakon završetka SP 2005., legendarni kapetan momčadi, Jackson Richardson, povukao se iz nacionalne vrste.

Sljedeća godina donijela je prvi veliki uspjeh i prvu veliku nagradu za Onestin trud. Na Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj, Francuska je, nakon samo jednog poraza prije finalnog kruga (od Španjolske), sa velikih 6 razlike pobijedila Hrvatsku u polufinalu i otišla u finale gdje ih je čekala Španjolska, jedina momčad koja ih je porazila do finala. Francuzi su u finalu, predvođeni s 11 golova Nikole Karabatića, uvjerljivo pobijedili Španjolsku sa 8 razlike (31:23) i tako osvojili svoje prvo europsko zlato. Na ovom su se turniru pojavjavili još neki mladi talenti, među kojima je najbolje desno krilo današnjice, Luc Abalo.

Trud reprezentacije trebao je biti nagrađen i na predstojećem svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje je Onestina momčad proglašena za favorite turnira. No, nakon što su uspješno došli do polufinala, Francuzi su upali u njemačku zamku domaćeg terena i u teškoj utakmici, nakon produžetaka, izgubili 32:31. Demoralizirani i razočarani Francuzi nisu imali snage za još jednu broncu, te su poraženi od Danaca 34:27. No, Francuzi su posebno ljuti na ovaj poraz zbog suđenja, koje je očito bilo na strani domaćina Nijemaca i koje je uzrokovalo da se pogodak Michaëla Guigoua 30 sekunda prije kraja utakmice poništi, što je onemogućilo Francuzima povratak u utakmicu.

Sljedeća godina donosi Europsko prvenstvo u Norveškoj koje Francuzi startaju jako dobro. U prvom krugu nisu imali nijedan poraz, dok su u drugom završili na prvom mjestu sa samo jednim porazom (od Mađarske). U polufinalu ih je dočekala Hrvatska koja ih je, predvođena Metličićem, porazila 24:23 i poslala u borbu za broncu. Tamo ih je čekala Njemačka, koja je također s jedan razlike (26:25), poražena od Danaca. Francuska se u utakmici za broncu osvetila Nijemcima za poraz na prošlogodišnjem SP-u i porazila ih sa više nego uvjerljivih 10 razlike (36:26) i tako osvojila novu medalju na europskim prvenstvima.

Sljedeći cilj bile su kvalifikacije na Olimpijski turnir u Pekingu 2008. godine. Kako nisu imali direktan plasman, u Parizu su morali igrati protiv Španjolske, Tunisa i Norveške. Skupina u kojoj su prolazile samo prve dvije momčadi činila se dosta teškom jer su svi protivnici bili jake rukometne momčadi, no Francuzi su još jednom pokazali svoju klasu i, pobijedivši sve tri momčadi, otišli u Peking sa stopostotnim učinkom.

Experts (2008. - )[uredi VE | uredi]

Olimpijske igre 2008.[uredi VE | uredi]

Francuska rukometna reprzentacija na postolju nakon dodijele zlatnih medalja na Olimpijskim igrama u Pekingu. Ovo je bilo prvo francusko zlato na Olimpijskim igrama.
Francuska rukometna reprezentacija slavi pobjedu nad Hrvatskom (25:23) u polufinalu Olimpijskih igara
Francuska rukometna reprzentacija slavi osvajanje olimpijskog zlata nakon pobjede nad Islandom u finalu (28:23)

Nakon što su u dodatnim kvalifikacijama zajedno sa Španjolskom izborili sudjelovanje na Olimpijskim igrama 2008., Francuzi su, predvođeni kapetanom Olivierom Giraultom, imenovani za glavne favorite turnira. Nakon početnog ždrijeba, ždrijebani su u skupinu A sa svjetskim prvacima iz 2005., Španjolskom, aktualnim olimpijskim prvacima, Hrvatskom, svjetskim vice-prvacima, Poljskom, Brazilom i domaćinima Kinom. Francuska je status favorita opravdala već u prvom krugu, pobijedivši sve momčadi osim Poljske, s kojom je odigrala 30:30. Francuska je tako završila na prvom mjestu u skupini i izborila prolaz u četvrt-finale. Tijekom prvog kruga ozlijedio se Jérôme Fernandez, kojeg je do kraja turnira zamijenio Cédric Burdet.

Francuska je i na prošlim Olimpijskim igrama izborila četvrt finale, ali tu su zaustavljeni. Ove godine ih u četvrt finalu dočekuje oslabljena Rusija, koju Francuzi, predvođeni s Narcisseovih 9 pogodaka, pobjeđuju 27:24.

U polufinalu Francuska ponovo dočekuje Hrvatska. Iako su Francuzi odnijeli pobjedu u prvom krugu, ova utakmica nije bila nimalo slična. Jedna od ključnih razlika bio je povratak ozlijeđenog Ivana Balića. Utakmica je bila iznimno teška, no Francuszi su, predvođeni izvrsnim Thierryjem Omeyerom i njegovih 17 obrana, te odličnom igrom Cédrica Burdeta u prvom, i Daniela Narcissea u drugom poluvremenu, pobijedili sa 25:23 i tako izborili svoje prvo olimpijsko finale.

U finalu ih je dočekao Island, iznenađenje turnira. Islanđani su u finale došli preko Poljske (32:30) i Španjolske (36:30), ali u finalu ipak nisu imali status favorita. Francuzi su svoj status uvjerljivo opravdali i već je prije samoga kraja bilo izvjesno da će Francuzi pobijediti. Konačni rezultat bio je 28:23 za Francuze, koji su bili predvođeni s 8 pogodaka Nikole Karabatića.

Francuzi su tako 2008. godine po prvi puta u povijesti postali olimipijski prvaci i tako s još jednim zlatom okrunili svoju najbolju generaciju. Francuska je i statistički bila najbolja reprezentacija. Thierry Omeyer proglašen je za najboljeg vratara, Bertrand Gille za najboljeg pivota, a Daniel Narcisse za najboljeg lijevog vanjskog turnira. Najbolji francuski strijelac a turniru bio je Nikola Karabatić sa 37 pogodaka (ukupno 6.), dok su ga sa 35 pogodaka pratili Daniel Narcisse i Bertrand Gille, koju su na ukupnom poretku dijelili osmo mjesto.

Olimpijska momčad iz 2008. godine[uredi VE | uredi]

Pozicija Igrači
Vrarati Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači Cédric Burdet, Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse
Pivoti Didier Dinart, Bertrand Gille, Christophe Kempe
Krila Luc Abalo, Olivier Girault, Michaël Guigou, Joël Abati, Cédric Paty
Stručni stožer Claude Onesta, Sylvain Nouet

Svjetsko prvenstvo 2009.[uredi VE | uredi]

Francuska rukometna reprzentacija tijekom Svjetskog prvenstva 2009. godine u Hrvatskoj. Francuska je pobjedom u finalu nad domaćinom Hrvatskom osvojila svoje treće svjetsko zlato.
Francuska rukometna reprezentacija izlazi tijekom polufinalne utakmice protiv Danske u Spaladium Arenu. Francuzi će ovu utakmicu rutinski pobijediti sa 27:22
Finalna utakmica između Francuske i Hrvatske u zagrebačkoj Areni. Fotografija je napravljena u 59. minuti kada su Francuzi imali 22:19. Do kraja, ta će se prednost povećati na 24:19

Nakon iznimnog uspjeha na Olimpijskim igrama uslijedile su kvalifikacije za kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2010. i pripreme za svjetsko prvenstvo 2009. godine. Francuska se također suočila i sa još jednom promjenom postave jer su se dugogodišnji kapetan Olivier Girault, te desni vanjski Joël Abati i Cédric Burdet otišli u mirovinu. Kao nove nade pojavili su se Chambéyjev Bertrand Roine, izvrsni pivot Cédric Sorhaindo i lijevi vanjski Sébastien Ostertag, a u reprezentaciju se vraćaju Sébastien Bosquet i Fabrice Guilbert.

Francuska je kvalifikacije startala loše, pobijedivši slabašni Luksemburg 30:21, ali izgubivši od Češke 32:29. Ovaj je rezultat podigao malo prašine pred svjetsko prvenstvo jer se smatralo da Francuzi neće moći zadržati formu s Olimpijskih igara. Nakon prve dvije kvalifikacijske utakmice, Francuska je odigrala pripremni turnir u Bercyju gdje je ponovo demonstrirala dobru igru, ali i odlučivala o konačnim putnicima za Hrvatsku. Među novijim igračima koji su ušli u konkurenciju bili su Grégoire Detrez, Guillaume Joli, Franck Junillon i Sébastien Bosquet. Nakon odigranog turnira, izbornik Onesta je u Bercyju obznanio popis igrača koji idu na svjetsko prvenstvo u Hrvastku, gdje je Francuska imala direktan plasman zahvaljujući europskoj bronci od prošle godine.

Thierry Omeyer, francuski vratar. Omeyer se smatra najboljim rukometnim vratarom današnjice, a tu je titulu dobivao i na Olimpijskim igrama i na svjetskim, te na europskim prenstvima. Godine 2009. IHF ga je proglasio najboljim rukometašem godine, a već 2010. izabran je za najboljeg rukometnog vratara svih vremena s čak 93% glasova, čime je samo potvrđena Omeyerova kvaliteta i status najboljeg svjetskog vratara.

Svjetsko prvenstvo održalo se od 16. siječnja do 1. veljače 2009. u Hrvatskoj. Francuska je u prvom krugu ždrijebana u skupinu A zajedno sa Slovačkom, Mađarskom, Rumunjskom, Argentinom i Australijom. Skupina A odigrala se u osječkoj dvorani Gradski vrt, a Francuska je skupinu završila na prvom mjestu sa stopostotnim učinkom. Igrama u prvom krugu posebno su se istakli Nikola Karabatić i desno krilo Michaël Guigou.

Ždrijeb drugog kruga vodi Francuze u zagrebačku Arenu gdje ih čekaju domaćin Hrvatska, Švedska i Južna Koreja. Nakon dvaju uvjerljivih pobjeda protiv Švedske i Južne Koreje i osiguravanja polufinala, Francuzi u "finale prije finala" s Hrvatskom šalju rezervnu postavu i odmaraju većinu igrača. Hrvatska, koja je objektivno imala bolji sastav, pobijedila je s 22:19 i, predvođena s 8 pogodaka Igora Vorija, osigurala prvo mjesto, još jedan stopostoni učinak i polufinalni ogled s Poljskom.

Francuzi su skupinu završili na drugom mjestu s jedim porazom, no i to je bilo dovoljno za polufinale. Utakmica se odigrala u splitskoj Spaladium Areni, a francuski protivnik bila je Danska. Unatoč činjenici da je Danska bila aktualni europski prvak, Francuzi su bez većih problema i sa poprilično uvjerljivih 27:22 porazili Dance i tako izborili finale gdje ih je ponovo čekala Hrvatska. Najbolji strijelac polufinala bio je Luc Abalo, koji je u istoj utakmici zaradio i crveni karton zbog nenamjernog gađanja danskog vratara u glavu prilikom izvođenja sedmerca.

Hrvatska je u svom polufinalu jednako uvjerljivo porazila Poljsku s 29:23 i tako izborila nastup u finalu. Iako je Hrvatska, zbog domaćeg terena i pune zagrebačke Arene, bila blagi favorit, Francuzi su istrčali s najboljom postavom i nisu pokazivali da nemaju status favorita. Hrvatska je na poluvremenu imala prednost od 12:11, no u drugom su poluvremenu Francuzi pokazali silu i nakon nezivjesnih 15-ak minuta preuzeli vodstvo. Francuska 6-0 obrana bila je toliko dobro postavljena da hrvatski igrači nisu neko vrijeme uspjeli uputiti kvalitetan udarac prema golu, a i kad bi uspjeli, to bi bez većih problema uglavnom obranio vratar Omeyer. Francuzi su svoje vodstvo povećavali preko kontri koje su uglavnom realizirala brza krila Luc Abalo i Michaël Guigou. Konačni rezultat bio je 24:19 za Francusku i tako je Francuska po treći puta postala svjetski prvak. Najbolji strijelac utakmice bio je Michaël Guigou koji je realizirao svih 7 sedmeraca koje je izvodio, te uz to dodao još 3 gola iz igre.

Po završetku turnira Francuzi su dobili fair-play nagradu zbog najmanje prekršaja, kartona i isključenja. Najbolje desno krilo postao je Michaël Guigou, najbolji srednji vanjski Nikola Karabatić, a najbolji vratar (koji je također uvršten u dream-team) postao je Thierry Omeyer. Najbolji strijelac Francuske na turniru bio je Guigou sa 52 pogotka, a na ukupnom je poretku zauzeo 6. mjesto, koje je djelio sa srpskim reprezentativcem Momirom Ilićem. Francuska je tako osvojila drugo uzastopno zlato na velikim natjecanjima.

Momčad svjetskih prvaka iz 2009. godine[uredi VE | uredi]

Pozicija Igrači
Vratari Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Franck Junillon
Pivoti Didier Dinart, Christophe Kempe, Cédric Sorhaindo
Krila Luc Abalo, Michaël Guigou, Sébastien Ostertag, Guillaume Joli, Joël Abati
Stručni stožer Claude Onesta, Sylvain Nouet

Europsko prvenstvo 2010.[uredi VE | uredi]

Francuski rukometaši slave osvajanje Europskog prvensta 2010. godine. Ovo je bilo drugo europsko zlato, ali su osvajanjem istog postali prva reprezentacija u povijesti rukometa koja je istovremeno bila i svjetski i europski i olimpijski prvak.
Pivot Cédric Sorhaindo prolazi kraj Manuela Štrleka tijekom finalne utakmice prvenstva. Francuska je ovu utakmicu pobijedila 25:21

Nakon osvajanja trećeg svjetskog zlata uslijedio je nastavak kvalifikacija. Nakon poraza od Češke, Francuzi su suvereno odradili ostatak kvalifikacija, izgubivši samo od Latvije u posljednjoj utakmici, u kojoj su igrali s rezevrnom momčadi, te tako izborili odlazak na Europsko prvenstvo kao prvi u skupini. Nakon ždrijeba u Beču, Francuska je ždrijebana u skupinu D zajedo sa Španjolskom, Mađarskom i Češkom. U grupi koja se igrala u Wiener Neustadtu, Francuzi nisu odigrali impresivno. Iako u najboljem sastavu, imali su dosta problema sa svojim protivnicima u skupini. U prvoj utakmici protiv Mađara izvukli su 29:29 i to tako što su se posljednjih 5 minuta vraćali sa 4 gola razlike. U sljedećoj utakmici protiv Češke Francuzi dominantno započinju utakmicu, no pred kraj gube svoje dominantnu vodstvo i pobjeđuju sa minimalnih 21:20. Ovakva igra, u kojoj su prokockali vodstvo od nekoliko golova razlike, dogodila se i protiv Španjolske gdje im je bod donio sedmerac Guillaumea Jolija nekoliko sekunda prije kraja. Utakmica je završila 24:24. Francuska je skupinu završila na drugom mjestu sa 4 boda, od kojih je 3 prenijela u drugi krug zahvaljujući Češkoj pobjedi nad Mađarskom.

Nikola Karabatić, srednji vanjski Francuske reprezentacije. Karabatić je proglašen za najboljeg srednjeg vanjskog turnira, te se danas smatra najboljim igračem na toj poziciji u svijetu. Na ovom je prvenstvu bio i najbolji francuski strijelac, te treći sveukupno na cijelome prvenstvu

U drugom krugu sele se u Innsbruck gdje ih čekaju jake reprezentacije Njemačke, Slovenije i Poljske. Iako na samom početku turnira glavni favorit, Francuska je zbog slabije igre polako gubila status uvjerljivog favorita turnira, te se čak, po prvi puta, govorilo o njihovom odlasku u finale s upitnikom. Prva utakmica, protiv Njemačke, donijela je isti stil igre kao u prvom krugu. Uvjerljivo vodstvo na samom početku koje su pred sam kraj umalo izgubili. Francuzi su se, predvođeni s Jolijevih 7 pogodaka, ipak spasili i pobijedili s 24:22. Utakmica protiv Slovenije donijela je malo bolju igru, iako je ponovo izostajala ona stara forma. Poluvrijeme je završilo s neriješenim rezultatom, no u drugom su poluvremenu Francuzi pokazali svoju klasu i utakmicu završili s uvjerljivih 28:37. Posljednja utakmica, protiv Poljske, bila je ujedno i borba za prvo mjesto. U ovoj su utakmici Francuzi po prvi puta uvjerljivo demonstrirali silu i od samog početka najavili pobjednika. Utakmica je završila Francuskom pobjedom od 29:24 i time su Francuzi osvojili prvo mjesto u skupini.

Desno krilo Luc Abalo. Abalo je bio jedan od najboljih igrača Francuske na ovom prvenstvu, te je i proglašen za najbolje desno krilo turnira. Abaloa se smatra najboljim desnim krilom na svijetu. Posebno je efikasan u brzim kontrama, jer zbog svoje brzine može efikasno odigrati i napadačke i obrambene uloge, te u svojim slavnim pogotcima iz zraka, zbog čega je i dobio nadimak "leteći" Desno krilo Luc Abalo. Abalo je bio jedan od najboljih igrača Francuske na ovom prvenstvu, te je i proglašen za najbolje desno krilo turnira. Abaloa se smatra najboljim desnim krilom na svijetu. Posebno je efikasan u brzim kontrama, jer zbog svoje brzine može efikasno odigrati i napadačke i obrambene uloge, te u svojim slavnim pogotcima iz zraka, zbog čega je i dobio nadimak "leteći"
Desno krilo Luc Abalo. Abalo je bio jedan od najboljih igrača Francuske na ovom prvenstvu, te je i proglašen za najbolje desno krilo turnira. Abaloa se smatra najboljim desnim krilom na svijetu. Posebno je efikasan u brzim kontrama, jer zbog svoje brzine može efikasno odigrati i napadačke i obrambene uloge, te u svojim slavnim pogotcima iz zraka, zbog čega je i dobio nadimak "leteći"
Michaël Guigou, lijevo krilo francuske reprezentacije. Guigou je bio dugogodišnji francuski izvođač sedmeraca, no na ovom prvenstvu ga je znao mijenjati Guillaume Joli. Također vrlo efikasan u kontra napadima, no iako igra na lijevom krilu, smatraju ga univerzalistom jer je svojom igrom dokazao da može igrati na skoro svim pozicijama.

Polufinale donijelo im je snažni Island i reprizu olimpijskog finala iz Pekinga. Iako se Island pokazao kao iznimno snažan, Francuzi su uhvatili pravu formu i bez većih problema, već na samom početku, pobjegli na +5 razlike i to su vodstvo, uz male promjene, zadržali do samoga kraja. Predvođeni s 9 pogodaka izvrsnog Nikole Karabatića, Francuzi su suvereno porazili Islanđane s 36:28 i tako izborili još jedno finale i šansu za drugo europsko zlato.

Finale je bilo još jedna repriza. Dvoboj dvaju najboljih rukometnih reprezentacija, Francuske i Hrvatske. Hrvatska je u finale došla preko Poljske, koju su pobijedili s 24:21. Hrvatska je, prema mnogima, imala puno veću šansu jer je tijekom turnira pokazala puno bolju igru nego Francuska i veći kontinuitet rezultata, pobijedivši sve utakmice osim one s Islandom, koju su remizirali. Obje momčadi startale su u najboljim sastavima, a tijek igre bio je jednak kao i u finalu svjetskog prvenstva prošle godine. U prvom poluvremenu neznatna dominacija Hrvatske i čvrsta i usporena francuska igra. Hrvatska je pred sam kraj poluvremena imala 2 razlike, no dva brza gola Nikole Karabatića vratila su Francuze u igru i tako je poluvrijeme završilo neriješeno. U drugom poluvremenu također jednaka priča. Francuzi u prvom dijelu nastavljaju sa čvrstom igrom, da bi izvrsno postavljenom obranom, obranama vratara Omeyera i brzim kontrama Abaloa i Guigoua vrlo brzo došli u vodstvo. Konačni rezultat bio je 25:21 za Francuze i tako su Francuzi u vitrinu dodali svoje drugo europsko zlato. Ovo je također bila druga uzastopna pobjeda Francuza nad Hrvatskom u finalu jednof velikog natjecanja.

Osvajanjem ovog zlata, Francuzi su postali prva rukometna reprezentacija u povijesti sporta koja je istovremeno bila i svjetski, i europski i olimpijski prvak. Najbolji srednji vanjski postao je Nikola Karabatić, koji je ujedno bio i najbolji francuski i treći sveukupni strijelac prvenstva sa 40 pogotaka, a najbolje desno krilo postao je "leteći" Luc Abalo.

Momčad europskih prvaka iz 2010. godine[uredi VE | uredi]

Pozicija Igrači
Vratari Cyril Dumoulin, Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Franck Junillon, Daniel Narcisse
Pivoti Didier Dinart, Grégoire Detrez, Cédric Sorhaindo, Bertrand Gille
Krila Luc Abalo, Michaël Guigou, Sébastien Ostertag, Guillaume Joli
Stručni stožer Claude Onesta, Sylvain Nouet

Statistika[uredi VE | uredi]

Najviše nastupa
Igrač Nastupanje Nastupi
Jackson Richardson 1990. - 2005. 417
Didier Dinart 1996. - 343
Jérôme Fernandez 1997. - 317
Pascal Mahé 1684. - 1996. 297
Guillaume Gille 1996. - 285
Philippe Gardent 1980. - 1995. 283
Gaël Monthurel 1987. - 1996. 253
Thierry Omeyer 1999. - 252
Olivier Girault 1997. - 2008. 248
Bertrand Gille 1997. - 245
Thierry Perreux 1984. - 1995. 244
Christian Gaudin 1992. - 2002. 242
Frédéric Volle 1987. - 1996. 241
Stéphane Stoecklin 1990. - 1999. 238
Cédric Burdet 1997. - 2008. 227
Guéric Kervadec 1993. - 2005. 217
Eric Quintin 1988. - 1996. 216
Alain Portes 1983. - 1992. 212
Daniel Narcisse 2000. - 210
Joël Abati 1995. - 2009. 203
Bruno Martini 1990. - 2007. 202
Philippe Médard 1979. - 1992. 183
Christophe Kempe 1996. - 2009. 178
Philippe Debureau 1985. - 1992. 177
Nikola Karabatić 2002. - 174
Patrick Cazal 1994. - 2003. 171
Grégory Anquetil 1995. - 2005. 169
Gilles Derot 1984. - 1992. 167
Denis Lathoud 1987. - 1996. 164
Daniel Hager 1995. - 1992. 158
Najbolji strijelci
Igrač Nastupanje Golovi
Jérôme Fernandez 1997. - 1254
Frédéric Volle 1987. - 1996. 1016
Stéphane Stoecklin 1990. - 1999. 898
Jackson Richardson 1990. - 2005. 787
Bertrand Gille 1997. - 750
Pascal Mahé 1984. - 1996. 739
Nikola Karabatić 2002. - 737
Guillaume Gille 1996. - 669
Daniel Narcisse 2000. - 666
Philippe Gardent 1980. - 1995. 638
Joël Abati 1995. - 2009. 586
Philippe Debureau 1985. - 1992. 574
Olivier Girault 1997. - 2008. 573
Michaël Guigou 2002. - 539
Guéric Kervadec 1993. - 2005. 517
Alain Portes 1983. - 1992. 500
Cédric Burdet 1997. - 2008. 491
Patrick Cazal 1994. - 2003. 482
Thierry Perreux 1984. - 1995. 476
Denis Lathoud 1987. - 1996. 463
Luc Abalo 2005. - 456
Andrej Golić 1998. - 2004. 368
Stéphane Joulin 1996. - 2002. 344
Laurent Munier 1987. - 1995. 305
Gaël Monthurel 1987. - 1996. 292
Eric Quintin 1988. - 1996. 277
Christophe Kempe 1996. - 2009. 267
Marc Wiltberger 1991. - 2000. 241
Gilles Derot 1984. - 1992. 229
Zaključno s utakmicom: Francuska - Danska 2011.

Poznate utakmice[uredi VE | uredi]

Datum Mjesto Utakmica Natjecanje/bilješke
30. ožujka 1952. Flag of France.svg Pariz, Francuska Flag of France.svg Francuska 7 - 28 Njemačka Flag of Germany.svg Prva službena utakmica
13. siječnja 1954. Flag of Germany.svg Berlin, Njemačka Flag of Germany.svg Njemačka 27 - 4 Francuska Flag of France.svg Prva utakmica na natjecanju
8. kolovoza 1992. Flag of Spain.svg Barcelona, Španjolska Flag of France.svg Francuska 24 - 20 Island Flag of Iceland.svg Utakmica za broncu na OI 1992.
26. siječnja 1993. Flag of Sweden.svg Stockholm, Švedska Flag of France.svg Francuska 19 - 28 Rusija Zastava Ruske Federacije.svg Finale SP 1993.
21. svibnja 1995. Flag of Iceland.svg Reykjavík, Island Flag of France.svg Francuska 23 - 19 Hrvatska Flag of Croatia.svg Finale SP 1995.
2. kolovoza 1996. Flag of the United States.svg Atlanta, Georgia, SAD Flag of France.svg Francuska 20 - 24 Hrvatska Flag of Croatia.svg Polufinale OI 1996.
1. lipnja 1997. Flag of Japan.svg Tokijo, Japan Flag of France.svg Francuska 28 - 27 Mađarska Flag of Hungary.svg Utakmica za broncu na SP 1997.
4. veljače 2001. Flag of France.svg Pariz, Francuska Flag of France.svg Francuska 28 - 25 (p) Švedska Flag of Sweden.svg Finale SP 2001.
6. veljače 2005. Flag of Tunisia.svg Radès, Tunis Flag of France.svg Francuska 26 - 25 Tunis Flag of Tunisia.svg Utakmica za broncu na SP 2005.
5. veljače 2006. Flag of Switzerland.svg Zürich, Švicarska Flag of France.svg Francuska 31 - 23 Španjolska Flag of Spain.svg Finale EP 2006.
1. veljače 2007. Flag of Germany.svg Köln, Njemačka Flag of Germany.svg Njemačka 32 - 31 (p) Francuska Flag of France.svg Polufinale SP 2007.
26. siječnja 2008. Flag of Norway.svg Lillehammer, Norveška Flag of France.svg Francuska 23 - 24 Hrvatska Flag of Croatia.svg Polufinale EP 2008.
27. siječnja 2008. Flag of Norway.svg Lillehammer, Norveška Flag of Germany.svg Njemačka 26 - 36 Francuska Flag of France.svg Utakmica za broncu na EP 2008.
22. kolovoza 2008. Flag of the People's Republic of China.svg Peking, Kina Flag of France.svg Francuska 25 - 23 Hrvatska Flag of Croatia.svg Polufinale OI 2008.
24. kolovoza 2008. Flag of the People's Republic of China.svg Peking, Kina Flag of France.svg Francuska 28 - 23 Island Flag of Iceland.svg Finale OI 2008.
1. veljače 2009. Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska Flag of France.svg Francuska 24 - 19 Hrvatska Flag of Croatia.svg Finale SP 2009.
31. siječnja 2010. Flag of Austria.svg Beč, Austrija Flag of Croatia.svg Hrvatska 21 - 25 Francuska Flag of France.svg Finale EP 2010.
28. siječnja 2011. Flag of Sweden.svg Malmö, Švedska Flag of France.svg Francuska 29 - 26 Švedska Flag of Sweden.svg Polufinale EP 2010.
30. siječnja 2011. Flag of Sweden.svg Malmö, Švedska Flag of France.svg Francuska 37 - 35 (p) Danska Flag of Denmark.svg Finale EP 2010.
26. siječnja 2014. Flag of Denmark.svg Herning, Danska Flag of Denmark.svg Danska 32 - 41 Francuska Flag of France.svg Finale EP 2014.

Trenutni sastav[uredi VE | uredi]

Izbornik Flag of France.svg Claude Onesta
Br. Ime Datum rođenja Utakmica (golova) Klub
Vratari
1 Cyril Dumoulin 2. veljače 1984. 8 (0) Flag of France.svg Chambéry Savoie HB
12 Daouda Karaboué 11. prosinca 1975. 106 (0) Flag of France.svg Toulouse Handball
16 Thierry Omeyer 2. studenog 1976. 240 (0) Flag of Germany.svg THW Kiel
28 Mickaël Robin 28. svibnja 1985. 0 (0) Flag of France.svg Montpellier HB
Krila
11 Samuel Honrubia 5. srpnja 1986. 5 (14) Flag of France.svg Montpellier HB
19 Luc Abalo 6. rujna 1984. 122 (421) Flag of Spain.svg BM Ciudad Real
21 Michaël Guigou 28. prosinca 1982. 141 (510) Flag of France.svg Montpellier HB
9 Guillaume Joli 27. ožujka 1985. 39 (102) Flag of Spain.svg BM Valladolid
24 Sébastien Ostertag 16. ožujka 1979. 50 (112) Flag of France.svg Tremblay en France HB
31 Olivier Marroux 9. siječnja 1986. 8 (17) Flag of France.svg US Ivry HB
26 Cédric Paty 25. srpnja 1981. 23 (50) Flag of France.svg Chambéry Savoie HB
27 Arnaud Bingo 12. listopada 1987. 2 (4) Flag of France.svg Tremblay en France HB
Vanjski igrači
18 William Accambray 8. travnja 1988. 9 (26) Flag of France.svg Montpellier HB
4 Xavier Barachet 19. studenog 1988. 17 (23) Flag of France.svg Chambéry Savoie HB
23 Sébastien Bosquet 24. veljače 1979. 86 (172) Flag of France.svg Dunkerque HBGL
2 Jérôme Fernandez NYCS-bull-trans-C.svg 7. ožujka 1977. 305 (1209) Flag of Germany.svg THW Kiel
5 Guillaume Gille Cruz Roja.svg 12. srpnja 1976. 285 (669) Flag of Germany.svg HSV Hamburg
15 Franck Junillon 28. studenog 1978. 92 (121) Flag of France.svg USAM Nîmes Gard
13 Nikola Karabatić 11. travnja 1984. 162 (688) Flag of France.svg Montpellier HB
8 Daniel Narcisse Cruz Roja.svg 16. prosinca 1979. 200 (613) Flag of Germany.svg THW Kiel
29 Guillaume Saurina 4. kolovoza 1981. 1 (2) Flag of France.svg Chambéry Savoie HB
10 Kentin Mahé 22. svibnja 1991. 2 (1) Flag of Germany.svg DHC Rheinland
22 Bertrand Roine 17. veljače 1981. 11 (32) Flag of France.svg Chambéry Savoie HB
30 Adrien Di Panda 3. kolovoza 1988. 0 (0) Flag of France.svg Montpellier HB
Pivoti
14 Igor Anić 12. lipnja 1987. 2 (6) Flag of Germany.svg VfL Gummersbach
25 Grégoire Detrez 22. svibnja 1981. 26 (35) Flag of France.svg Chambéry Savoie HB
3 Didier Dinart 18. siječnja 1977. 331 (154) Flag of Spain.svg BM Ciudad Real
6 Bertrand Gille 24. ožujka 1978. 233 (716) Flag of Germany.svg HSV Hamburg
20 Cédric Sorhaindo 7. lipnja 1984. 62 (106) Flag of Spain.svg FC Barcelona

* Ažurirano: 26. siječnja 2011.
* Napomena: Podebljani igraču su pozvani na SP 2011.

Poznati igrači i treneri[uredi VE | uredi]

Claude Onesta, trenutni francuski izbornik. Rođen je 1957., a prije reprezentacije trenirao je rukometni klub Toulouse. Nakon što je 2001. slavni Daniel Constantini odstupio sa izborničke pozicije, Onesta je preuzeo reprezentaciju i od nje, u 9 godina rada, uspio stvoriti najbolju i najuspješniju rukometnu reprezentaciju u povijesti, uspjevši, po prvi puta, biti istovremeno i svjetski i europski i olimpijski prvak.

Nastupi na OI[uredi VE | uredi]

Godina Faza natjecanja Mjesto Utakmice Pobjede Neriješeno Porazi Postignuti
pogotci
Primljeni
pogotci
Flag of German Reich (1935–1945).svg 1936. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of Germany.svg 1972. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of Canada.svg 1976. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of the Soviet Union.svg 1980. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of the United States.svg 1984. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of South Korea.svg 1988. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of Spain.svg 1992. 3. mjesto 3. 7 5 0 2 157 143
Flag of the United States.svg 1996. 3. mjesto 4. 7 4 0 3 190 165
Flag of Australia.svg 2000. Četvrt-finale 6. 8 4 1 3 192 182
Flag of Greece.svg 2004. Četvrt-finale 5. 8 7 0 1 221 176
Flag of the People's Republic of China.svg 2008. Finale 1. 8 7 1 0 228 185
Flag of the United Kingdom.svg 2012. Finale 1. 8 7 0 1 229 175
Flag of Brazil.svg 2016. kvalifikacije ? ? ? ? ? ? ?
Ukupno 6/13 2 naslova 46 34 2 10 1217 1026

Nastupi na SP[uredi VE | uredi]

Godina Faza natjecanja Mjesto Utakmice Pobjede Neriješeno Porazi Postignuti
pogotci
Primljeni
pogotci
Flag of German Reich (1935–1945).svg 1938. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of Sweden.svg 1954. Prvi krug 6. 3 0 1 2 26 61
Flag of East Germany.svg 1958. Prvi krug 9. 3 1 0 2 66 57
Flag of Germany.svg 1961. Drugi krug 8. 6 1 0 5 70 75
Flag of Czechoslovakia.svg 1964. Prvi krug 13. 3 0 0 3 41 64
Flag of Sweden.svg 1967. Prvi krug 10. 3 1 0 2 34 41
Flag of France.svg 1970. Prvi krug 11. 6 1 0 5 80 105
Flag of East Germany.svg 1974. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of Denmark.svg 1978. Prvi krug 16. 3 0 0 3 54 97
Flag of Germany.svg 1982. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of Switzerland.svg 1986. nisu sudjelovali - - - - - - -
Flag of Czechoslovakia.svg 1990. Drugi krug 9. 7 3 1 3 161 158
Flag of Sweden.svg 1993. Finale 2. 7 5 0 2 155 151
Flag of Iceland.svg 1995. Finale 1. 9 7 0 2 218 185
Flag of Japan.svg 1997. 3. mjesto 3. 9 7 0 2 223 206
Flag of Egypt.svg 1999. Četvrt-finale 6. 7 6 0 3 242 211
Flag of France.svg 2001. Finale 1. 9 9 0 0 233 172
Flag of Portugal.svg 2003. 3. mjesto 3. 9 7 0 2 257 194
Flag of Tunisia.svg 2005. 3. mjesto 3. 10 7 1 2 300 263
Flag of Germany.svg 2007. 3. mjesto 4. 10 6 0 4 300 243
Flag of Croatia.svg 2009. Finale 1. 10 9 0 1 296 211
Flag of Sweden.svg 2011. Finale 1. 10 9 1 0 327 245
Flag of Spain.svg 2013. Četvrt-finale 6. 7 5 0 2 207 182
Flag of Qatar.svg 2015. kvalifikacije ? ? ? ? ? ? ?
Ukupno 19/24 4 naslova 131 84 4 43 3290 2921

Nastupi na EP[uredi VE | uredi]

Godina Faza natjecanja Mjesto Utakmice Pobjede Neriješeno Porazi Postignuti
pogotci
Primljeni
pogotci
Flag of Portugal.svg 1994. Prvi krug 6. 6 2 1 3 148 148
Flag of Spain.svg 1996. Prvi krug 7. 6 4 0 2 154 141
Flag of Italy.svg 1998. Prvi krug 7. 6 2 1 3 140 153
Flag of Croatia.svg 2000. 3. mjesto 4. 7 4 1 2 173 154
Flag of Sweden.svg 2002. Drugi krug 6. 6 3 2 1 152 136
Flag of Slovenia.svg 2004. Drugi krug 6. 7 3 1 3 189 182
Flag of Switzerland.svg 2006. Finale 1. 8 7 0 1 243 192
Flag of Norway.svg 2008. 3. mjesto 3. 8 6 0 2 231 207
Flag of Austria.svg 2010. Finale 1. 8 6 2 0 225 196
Flag of Serbia.svg 2012. Drugi krug 11. 6 2 1 3 156 163
Flag of Denmark.svg 2014. Finale 1. 8 7 0 1 259 227
Ukupno 11/11 3 naslova 78 48 9 19 2070 1899

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]