Frane Franić

Izvor: Wikipedija
Monsinjor
Frane Franić
splitski i makarski biskup
splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
Frane Franić 1975.g.
Frane Franić 1975.g.
Rođen 29. prosinca 1912.
Kaštel Kambelovac
Umro 17. ožujka 2007.
Split
Zaređen za svećenika 25. prosinca 1936.
Služba 1954. - 1988.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Frane Franić (Kaštel Kambelovac, 29. prosinca 1912.Split, 17. ožujka 2007.), hrvatski svećenik, splitski i makarski biskup (1954. – 1969.) i splitsko-makarski nadbiskup i metropolit (1969. – 1988.), aktivni sudionik Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.) i član službenih saborskih komisija.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se 29. prosinca 1912. godine u Kaštel Kambelovcu. Osnovnu školu pohađao je u rodnomu mjestu, od 1919. do 1923., a u Biskupskomu sjemeništu klasičnu gimnaziju s pravom javnosti, od 1923. do 1931. U Splitu je, u Centralnoj bogoslovnoj školi, upisao i završio filozofske i teološke studije. Za svećenika je zaređen 25. prosinca 1936. u Splitu.[1]

Papa Pavao VI. i splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić u Vatikanu

Godine 1938. otišao je na poslijediplomski studij u Rim, gdje je, na Papinskomu sveučilištu Gregorijani, studirao dogmatsko bogoslovlje. Godine 1941. doktorirao je bogoslovne znanosti, obranom disertacije pod naslovom De iustitia originali et peccato originali secundum I. Duns Scotum.[1]

Nakon povratka iz Rima, obnašao je razne dužnosti u Splitu. Dugi niz godina bio je profesor filozofije, latinskog i vjeronauka splitske Visoke bogoslovne škole, kapelan zatvora Sv. Roka (1941. – 1943.), prefekt u Sjemeništu (1942. – 1945.), knjižničar u malom Sjemeništu te podravnatelj i ravnatelj Centralnoga bogoslovnog sjemeništa (1945. – 1956.).

Posvećen je za pomoćnog biskupa 17. prosinca 1950. godine i otada je djelovao kao generalni vikar. Godine 1954. ustoličen je za splitsko-makarskog biskupa. Kada je papa Pavao VI. bulom Qui vicariam od 27. srpnja 1969. godine uspostavio Splitsko-makarsku nadbiskupiju i metropoliju, Franić je uzdignut na čast rezidencijalnog nadbiskupa i metropolita.[2] Na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije ostao je do umirovljenja, 16. listopada 1988. godine.

Papa Ivan Pavao II. i splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić u Vatikanu Svete godine 2000.

Uoći početka Drugog vatikanskog sabora bio je član Teološkoga pripravnog povjerenstva (1960. – 1962.), a na Saboru je bio član saborskoga Doktrinarnog povjerenstva (1962. – 1965.). Po završetku Sabora bio je vanjski član rimske Kongregacije za sakramente i bogoštovlje (1968. – 1973. i 1975. – 1980.) i Kongregacije za proglašenje svetaca (1975. do 1985).[1]

Kao splitski nadbiskup, sazvao je u Splitu pedeset i petu splitsku sinodu (1986. – 1987.), a tekstove sinode objavila je Crkva u svijetu pod naslovom "Crkva danas i sutra".

Godine 1953. obnovio je "Vjesnik Splitsko-makarske (nad)biskupije", surađivao je u brojnim časopisima i novinama, a objavio je: doktorsku disertaciju De iustitia originali et peccato originali secundum (Split, 1941.), skripta Povijest filozofije (Split, 1967. i 1972.), knjigu Putovi dijaloga (Split, 1973.), svoje saborske govore Interventus in Concilio Vaticano II (Split, 1975.), zbirku božićnih, korizmenih i uskrsnih propovijedi, poruka i poslanica, pod nazivom Bit ćete mi svjedoci (Split, 1996.), knjigu Crkva, stup istine - Uspomene na moje doktrine i na djelatnosti u II. vatikanskom saboru (Split, 1998.), knjige Putovi dijaloga (Split, 2000., pretisak) i Putovi dijaloga 2. (Zagreb 2001.).

Pokopan je u kripti konkatedrale sv. Petra u Splitu.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Preminuo nadbiskup Frane Franić - katolici.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 14. svibnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 19.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Kvirin Klement Bonefačić
splitski i makarski biskup
1954.–1969.
Biskupija uzdignuta na rang
nadbiskupije-metropolije
Nova biskupija splitsko-makarski nadbiskup
1969.-1988.
nasljednik
Ante Jurić