Franjo Marinović
Franjo Marinović (Sovići kod Mostara, 17. st. – Potravlje, 1705.) je bio hrvatski svećenik, redovnik iz reda franjevaca i narodni vođa.[1]
Bio je dušobrižnik među Hrvatima katolicima u Hercegovini koja je bila pod osmanskom vlašću[1] u najtežim vremenima za katolike u Hercegovini.[2] Bilo je to u vrijeme kad su Osmanlije porušile sve katoličke samostane (njih 112) na području Hercegovine a mnoštvo pastve islamizirao.[2] Nisu smjeli niti obnoviti vjerske objekte, pa su novake dobivali iz južnih hrvatskih krajeva pod mletačkom vlašću, gdje su osnovali samostane u makarskom primorju (Živogošće i Zaostrog) te iz Bosne.[2] Uz sve to, katoličko pučanstvo je zbog blizine granice bilo izloženo pljačkaškim pohodima uskoka i hajduka te turskim osvetničkim pohodima.[2]
Najpoznatiji je po tome što je 1696. iz Brotnja koje je bilo pod Turcima preveo u hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću (u sela Potravlje, Muć i Grab) preveo 736 katoličkih obitelji (oko 5000 duša), pri čemu su mu pomogli živogoški franjevci.[1] Akciju je poduzeo radi spašavanja od turske osvete[1] zbog poraza u Bečkom ratu (mletačka bojišnica: Morejski rat), kad je Hercegovina i dobila današnje granice.[2] Za ovo je djelo Marinović dobio priznanicu koju mu je izdao sinjski providur A. Semitecolo 1698. godine.[1]
Marinović je do kraja života bio župnikom u Potravlju gdje je i umro.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f Potravlje Župa Svetog Filipa i Jakova apostola - Potravlje
- ↑ a b c d e Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2012. (Wayback Machine) Franjevci (OFM) (Provincija Uznesenja Marijina u Hercegovini sa sjedištem u Mostaru)