Franjo Miličević
| Franjo Miličević | |
|---|---|
| Puno ime | Franjo Miličević |
| Rođenje | 10. listopada 1835. Veliki Ograđenik, Čitluk |
| Smrt | 8. veljače 1903. Mostar |
| Zanimanje | svećenik, tiskar |
| Nacionalnost | Hrvat |
Fra Franjo Miličević (Veliki Ograđenik, Čitluk, 10. listopada 1835. - Mostar, 8. veljače 1903.) [1] bio je hrvatski i bosanskohercegovački pisac i tiskar.
Životopis[uredi]
Rođen je u Donjem Velikom Ograđeniku, 10. listopada 1835. godine, krsnim imenom Marijan. Kao dijete je, sa roditeljima - Franom i Katom, preselio u Mostar. Tu pohađa osnovnu školu. U sjemenište, u Široki Brijeg, odlazi 1852. godine. Tri godine poslije, 1855., oblači habit, te mijenja ime u Franjo. U Italiju odlazi na studij filozofije (Perguia i Spoleto) i bogoslovije (Narna). Teško obolijeva, te ga bolest prati cijelo vrijeme studiranja. Zaređuje se tijekom studija, 1860., ali i nastavlja sa studiranjem. Kroz cijelo vrijeme filozofskih i bogovskih nauka bavio se i književnim radom, te je uredio i knjižicu, molitvenik pod naslovom: "Perivoj darovah nebeskih" i izdao ga u zagrebu 1868. godine.1
Iz Italije se vraća u Dubrovnik, gdje se nije dugo zadržao. Naime, franjevačke ga starješine 1861. pozivaju na službu u Hercegovinu. Za svećenika je postavljen u veljači 1861. godine, u Veljacima, gdje je uz to i podučavao đake u pučkoj školi. Od 1863. do 1871., kada se vratio u Mostar, služio je kao kapelan, župnik ili gvardijan i u: Gradnićima, Zavojanima, Sumartinu na otoku Braču, Igranima.
Za vrijeme boravka u Dalmaciji se upoznao sa hrvatskim kulturnim preporodom, a posebno ga je oduševilo nacionalno buđenje Hrvata i književni doprinos. Nije prihvaćao ideju južnoslavenstva, niti jezik iliraca.
Kada je riječ o tiskarstvu u Mostaru i Hercegovini, od samog je početka bio taj koji je vukao naprijed. Tome svjedoči i zapis povjesničara H. Kreševljakovića:
"O Uskrsu 1910. godine bio sam u Mostaru. Tada sam se upoznao sa pokojnim fra Nikolom Šimovićem, školskim drugom fra Frane Milićevića. Ovom mi je zgodom pripovijedao Šimović kako je Miličević poticao Kraljevića, da se u Mostaru osnuje štamparija i da se Kraljević za taj prijedlog zagrijao, istom onda, kad su bošnjaci radili o osnutku književnog društva."2
Na poziv biskupa Kraljevića je došao u Mostar. Uključio se u osmišljavanje rada, išao na obuku u Zadar, prikupljao novčane priloge od dobročinitelja (po novčanom prilogu se, uz biskupa Kraljevića, i sam istaknuo), sve da bi pomogao ostvarenju stoljetnih težnji franjevaca, kao i ostalih Hrvata u BiH.
Zbog tiskare je čak i istupio iz franjevačkog reda. Nakon tiskanja djela "Schematismus franjevački", 1873., koje se nekima nije svidjelo (a među njima je bio i biskup Kraljević, te mu je uskraćena pomoć), sva je tiskara pala na njegova leđa, te je došao u velike probleme i zbog nedostatka valjanih radnika.3
Što se tiče tiskovina pokrenuo je "Hercegovački Bosiljak", "Novi Hercegovački Bosiljak" te "Glas Hercegovca".
Za njega je značajno i to što je izradio prvu radničku tarifu u ovim krajevima, ne samo u Hrvata, nego uopće, "Prva tarifa grafičkih radnika". To ima povijeni značaj za radnički i sindikalni pokret.
Zbog jake nacionalne angažiranosti u prosvjeti i kulturi, svoje povezanosti sa Hrvatskom, dosljednosti u svome radu, bio je mrzak turskim, a nakon toga još i više austrougarskim vlastima.
Nakon nesporazuma sa biskupom i braćom franjevcima, 1878. godine odlazi za župnika u Primatovce kod Skradina. Vraća se 1882. godine i posvećuje isključivo tiskarskom i novinskom radu. Imenovan je za župnika u Blagaju 1889. godine.
Umro je u Mostaru 8. veljače 1903. godine, te je pokopan na groblju Šojinovac. Međutim, 1933. godine je prenesen na novo katoličko groblje u zajedničku grobnicu sa Ivanom Zovkom i Antom Jukićem. Naknadno su opet, zbog komunalnih razloga, njihove kosti vraćene na Šojinovac.
Djela[uredi]
- Perivoj darova nebeskih (1867.)
- Pravopis za niže učione katoličke u Hercegovini (1873.)
- Mladi Hercegovac (kalendar, 1873.)
- Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari (1874.)
- Nauk katolički za III razred pučkih učionicah u Hercegovini (1874.)
- Nova slovnica talijanska (1874.)
- Novi bukvar ili početnica za pučke učionice u Hercegovini (1874.)
- Kita bogoljubnosti (1876.)
- Mali stolitnjak ili koledar za sto godinah (1878.)
- Skladanja (sintassa) ili druga strana slikovnice talijanske (1878.)
- Bosiljak hercegovački (list, 1883.)
- Novi hercegovački bosiljak (1884/85.)
- Glas Hercegovca (1885/86.).
Voli vas Danja :*
