Franjo Sudar
| Franjo Sudar | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 23. ožujka 1903. |
| Mjesto rođenja | Brušane, Hrvatska |
| Datum smrti | nepoznat |
| Mjesto smrti | nepoznato |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Nadimak | Osman beg |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1941. - 1945. |
| Čin | pukovnik |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Operacija Trio |
| Vojska | Ustaška vojnica Hrvatske oružane snage |
| Rod vojske | pješaštvo |
| Zapovijedao | Pripremna ustaška bojna Nevesinje[1] I. stajaća djelatna bojna I. stajaći djelatni zdrug 8. hrvatska divizija |
| Odlikovanja | Vojnički red željeznog trolista s hrastovim grančicama |
Franjo Sudar (Brušane kraj Gospića, 23. ožujka 1903. - ?), hrvatski vojnik, pukovnik Ustaške vojnice.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije službovao je kao dočasnik u vojsci. Nakon proglašenja NDH priključuje se Ustaškom pokretu.
Sredinom svibnja 1941. kao poručnik Ustaške vojnice odlazi iz Zagreba u Nevesinje gdje formira tabore i mjesne ustaške postrojbe, pri čemu mu je pomogao profesor Alija Šuljak.[2] 3. lipnja 1941. ustaške snage pod njegovim zapovjedništvom su izvršile pokolj 27 civila u selu Drežnju što je uzrokovalo pobunu srpskog stanovništva.[3][4] U srpnju je organizirao ustaški zdrug (brigadu) kojim je obranio grad od pobunjenika. Kao natporučnik i zapovjednik I. bojne Crne legije u svibnju 1941. vodio je borbe s partizanima i četnicima u istočnoj Bosni kod Han Pijeska, što mu je donijelo odlikovanje[5] i promaknuće u čin bojnika. U rujnu 1943. postaje zapovjednik Crne legije tj. I. stajaćeg djelatnog zdruga. U studenom`1944. promaknut je u čin pukovnika.
U ožujku 1945. povjereno mu je zapovjedništvo 8. hrvatske divizije. Prilikom sloma NDH povlači se prema Austriji. Krajnja sudbina mu je nepoznata. Po partizanskom komesaru Milanu Basti, Sudar je zarobljen u svibnju 1945. u Sloveniji. Prema drugim navodima, bio je jedan od vođa Križara sredinom 1945.
Literatura[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Amir Obhođaš, Mario Werhas, Bojan Dimitrijević, Zvonimir Despot: Ustaška vojnica 1, Despot infinitus d.o.o., Zagreb, 2013., str. 193, ISBN 978-953-7892-09-8
- ↑ Jug, Damir; Oružane snage NDH, 2004., str. 202
- ↑ Davor Marijan: Lipanjski ustanak u istočnoj Hercegovini 1941. godine, ČZSP 2003., God. 35., br. 2., 545.-576. (2003), str. 550."Kao i na drugim područjima države pripadnici ustaškog pokreta brzo su počeli bezobzirnu provedbu novih zakona i odredbi. ... Potom su (ustaše) 1. lipnja streljali 9 i uhitili 15 osoba srpske nacionalnosti. Razlog za strijeljanje bilo je navodno sudjelovanje u četničkim društvima, a neki su bili i solunski dragovoljci ... Već tada su se počela nazirati dva pristupa Srbima; jedan koji je imao polazište u stranačkoj politici, koji su ustaše surovo i bezobzirno provodile i drugi vojnički (domobranski), svjestan opasnosti takvog pristupa. Prvih dana lipnja oružani sastavi NDH počeli su akciju prikupljanja oružja. Brzo je postalo jasno da to neće ići glatko i bez problema. Na prvi otpor i nesuradnju u selu Drežnju 1. lipnja 1941. rekacija ustaša bila je vrlo surova. Veći broj seljaka je ubijen, a njihovi domovi su spaljeni. Zbog toga je ophodnja ... napadnuta prijepodne 3. lipnja “od strane naoružanih mještana Drežnja i okolice”. Na vijest o napadu na ophodnju pristigla su pojačanja oružništva i vojske, no seljaci ...su se razbježali .... U pomoć zaštitnim lovcima je pristiglo pojačanje ustaša koji su u selu Drežnju “zapalili oko 20 kuća a jednu ženu ustrijelili”"
- ↑ Amir Obhođaš, Mario Werhas, Bojan Dimitrijević, Zvonimir Despot: Ustaška vojnica 1, Despot infinitus d.o.o., Zagreb, 2013., str. 65, ISBN 978-953-7892-09-8
- ↑ Jug, Damir; Oružane snage NDH, 2004., str. 214