Frano Baras

Izvor: Wikipedija
Frano Baras
Rođenje 5. studenoga 1931.
Split, Hrvatska
Smrt 26. ožujka 2023.
Split, Hrvatska
Zanimanje romanist, kazališni kritičar, esejist, publicist, prevoditelj
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1952. – 2023.
Književne vrste književna kritika, biografija
Teme kulturna, politička i pomorska povijest Dalmacije XIX. i XX. stoljeća (napoleonsko razdoblje, autonomaši
Portal o životopisima

Frano Baras (Split, 5. studenoga 1931. – Split, 26. ožujka 2023.[1]) bio je hrvatski romanist, publicist i esejist. Pisao je članke i zapise o starijoj i novijoj prošlosti i sadašnjosti, području Dalmacije, posebice o Splitu, zbog čega nosi naslov čuvara splitskog pamćenja.[2] Živio je u Splitu i na Madeiri.[2][3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu,[4] maturiravši 1950.[5] Francuski i talijanski jezik s književnošću diplomirao je 1956. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[3] Usavršavao se na pariškom sveučilištu Sorbonni.

Pedagoški rad[uredi | uredi kôd]

Kao apsolvent 1954./55. predavao je na Gimnaziji u Imotskom. Poslije diplomiranja i odsluženja vojnoga roka, biva zaposlen na splitskom Narodnom sveučilištu kao referent za obrazovanje odraslih te upravitelj Škole stranih jezika 1958. – 1966. Od 1966. – 1978 na Pedagoškoj akademiji u Splitu u zvanju profesora više škole predavao je francuski jezik i književnost, zatim do umirovljenja kao viši predavač na Filozofskom fakultetu u Zadru[3] (1978. – 1997.).

Znanstveni, stručni i publicistički rad[uredi | uredi kôd]

Objavio je dvadesetak znanstvenih radova i više stotina publicističkih tekstova,[3] među kojima i studije o napoleonskoj upravi u Dalmaciji u Radovima Pedagoške akademije (1975., l977.), Zborniku Ekonomskog fakulteta (1976/77.), Kulturnoj baštini (1978., 1979.), Našim temama (1989.), Zborniku 290 godina Klasične gimnazije u Splitu (1990.), Građi i prilozima za povijest Dalmacije (2001.), Zborniku Dalmacija za Francuske uprave 1806. – 1813. (2011.), Zborniku 'Kačić', 1993. i 2009. – 11.

Pregledne članke o teroru splitskih autonomaša i borbi narodnjaka za uvođenje hrvatskog jezika u školama objavili su mu Kulturna baština, Hrvatski narodni preporod u Splitu (posebno izdanje) 1982., Mogućnosti 1982.

Književni rad[uredi | uredi kôd]

Pjesmama se javio u splitskom časopisu Književni Jadran (1952.[4] i 1953.). Kraće prozne tekstove i dnevničke zapise objavljivao je u časopisima, među inim, u časopisima Dubrovnik (1968.), Mogućnosti (1969.), Vidik[4] (1978.), Hrvatski rukopis (1993., 1994.), Republika (2008. i 2012.). Osobna sjećanja na Drugi svjetski rat (Ujedi rimske vučice, S teutoncima pod anglosaksonskim bombama) objavio je u Hrvatskim obzorjima (1994, 1998, 1999.) a Dva ratna Božića u Sinju u Cetinskim vrilima (2003.).

Književne prijevode s romanskih jezika objavljivao je u polumjesečniku Horizont (1951. – 1952.), Vjesniku u srijedu (1952.), zatim u Novela-filmu (1953., 1955. i 1956.), Narodnom listu (1956.) te u Mogućnostima (1958. – 1967.).[4]

Članke, putopise, feljtone, te kazališne kritike objavljivale su mu razne novine, među kojima Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Vjesnik, Telegram, Borba, Fokus, Večernji list, Hrvatsko slovo, te Vijenac.

Bio je urednik biblioteka: Kairos Narodnog sveučilišta u Splitu (1966. – 1968.) i Posebnih izdanja Matice hrvatske - Split (1993. – 1999.), te član uredništva Karake (1987. – 1990.), Kaštelanskog zbornika (1987. – 1993.), Monografije HNK Split 1893. – 1993. i Kulturne baštine (1993. – 1998.).

Kazalište[uredi | uredi kôd]

U Parizu je 1963. proučavao upravno i umjetničko ustrojstvo pariških kazališta.[4]

Jedan je od pokretača splitskih avangardnih scena Komorna pozornica (1961.), Akroama-21 (1966.) i Kripta-70 (1970.).[4]

U njegovu prijevodu izvedene su u Splitu drame Ljudski glas J. Cocteaua (1966.) i Sluškinje J. Genêta (1970.).[4]

Bio je kazališni kritičar Slobodne Dalmacije (1962. – 1969.) i povremeno Borbe (1963., 1964., 1967.).[4]

Bio je ravnatelj Drame splitskoga Hrvatskoga narodnog kazališta 1970. – 1972. te voditelj dramskoga programa Splitskoga ljeta 1972. i 1973.[3][4]

Društveni rad[uredi | uredi kôd]

Radni je član Matice hrvatske od 1963.[3] te Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa.

Jedan je od članova-utemeljitelja splitskoga Društva francusko-jugoslavenskog prijateljstva (1984., od 1992. Udruge francusko-hrvatskog prijateljstva)[3] te član upravnog odbora Alliance Française de Split (od 1994.).

Bio je član Komisije za imena ulica, trgova i spomenike Gradskog vijeća u Splitu (1991. – 1995. i 2001. – 2002.) te Odbora Splitskoga ljeta (1991. – 1995.)

Knjige[uredi | uredi kôd]

  • Snovi za porculansku lutku, Split 1963.
  • Iz Memoara maršala Marmonta (Ilirske uspomene 1806-1811), Split: Čakavski sabor, 1977.
  • Maršal Marmont: Memoari, Split: Logos, 1984.
  • Splitski karnevali, Split: Logos, 1984. (Digitalizirano izdanje na portalu Gradske knjižnice Marko Marulić.)
  • Dalmacija anno Domini, Split: Logos, 1988.
  • Splitski igrokaz, Split: Društvo prijatelja kulturne baštine, 1993.
  • Staro zrcalo splitsko, članci i podlistci, Split: Matica hrvatska, 1994.
  • Ratni dani pod Marjanom, dnevnik i podlistci, Split: Matica hrvatska, 1996.
  • Les Français en Dalmatie (1806-1814) (Francuzi u Dalmaciji; preveli Gérard Denegri i Jasna Vučetić), Alliance Française de Split, 2002. (2. izd. 2006.)
  • Marulić u deset slika, Split: Matica hrvatska, 2005.
  • Spliska prigovaranja, Split: Naklada Bošković, 2007.
  • Jadranom i oceanima, Split: Matica hrvatska, 2008.
  • Prohujalo pod Marjanom, Split: Naklada Bošković, 2010.
  • Davni dani dalmatinski, Split: Naklada Bošković, 2013.
  • Krijesnice hrvatskoga Jadrana, Split: Naklada Bošković, 2014.
  • Nadomak Atlantide, Split, Književni krug, 2017.
  • Susreti s Talijom, Split, Književni krug, 2021.

Odlikovanja i nagrade[uredi | uredi kôd]

  • Ordre des Palmes Académiques (Francuska; chevalier, 1974.; officier, 1998.)
  • Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1998.
  • Nagrada grada Splita za godinu 1996.
  • Nagrada Grada Splita za životno djelo, 2018.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Bibliografija radova Frane Barasa 1951. – 2001., Split: Društvo prijatelja kulturne baštine, 2002.
  • Ivica Luetić: Splitske teme. Dvije knjige Frane Barasa, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011. godine, str. 2
  1. ↑ Preminuo je naš suradnik Frano Baras
  2. ↑ a b [1] Nositelj pamćenja Splita, prof. Frano Baras, predstavio dvije knjige, Slobodna Dalmacija, 25.10.2011. | 20:2, pristupljeno 4. svibnja 2016.
  3. ↑ a b c d e f g [2] Frano Baras, Matica hrvatska, pristupljeno 4. svibnja 2016.
  4. ↑ a b c d e f g h i [3] Srećko Jurišić, Baras, Frano, pristupljeno 4. svibnja 2016.
  5. ↑ Spomenica 150-godišnjice Klasične gimnazije u Splitu, Split: Klasična gimnazija Natko Nodilo, 1967., str. 119
  • https://www.knjizevni-krug.hr/knjige/nadomak-atlantide/
  • https://www.knjizevni-krug.hr/knjige/susreti-s-talijom-kritike-i-osvrti/
  • https://www.split.hr/gradska-uprava/gradsko-vijece/nagrade-grada-splita/2018
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Frano_Baras&oldid=6682556"