Frano Meneghello Dinčić

Izvor: Wikipedija

Frano Meneghello Dinčić (Kotor, 28. veljače 1900.Beograd, 1986.), je hrvatski, srpski, crnogorski i jugoslavenski medaljer i kipar iz Dalmacije. Rodio se u pomorskoj obitelji, podrijetlom s Hvara. Živio je u Splitu gdje završava Školu primijenjenih umjetnosti a kasnije i akademiju u Pragu, u klasi profesora Otakara Španiela. Dodatno je oplemenio svoje vještine u Parizu i Münchenu. Prije odlaska za Beograd – 1928. g. – radio je od 1922. do 1924. kao predavač u Splitu. Bio je član Društva likovnih umjetnika Srbije. Meneghellovo umjetničko stvaralaštvo ostvario se u reljefnomu modelarenju, uključivo i plastičnoj portretistici, što je osiguralo kakvoću njegovim portretnim medaljama, spomenicama (spomen-medaljama), plaketama i spomenicima. Istraživanja Vladete Vojinovića pokazala su da je Orden narodnog heroja (tip 2.), izrađivan u zagrebačkomu IKOM-u, oblikovao upravo Frano Meneghello Dinčić.

Poprsje[uredi | uredi kôd]

Poznatije medalje[uredi | uredi kôd]

  • »Autoportret« – 1949.
  • »Tito« – 1961.

Novac[uredi | uredi kôd]

Spomenici[uredi | uredi kôd]

  • Spomenik poginulim ratnicima u Balkanskim i u Prvomu svjetskomu ratu, podignut 1928. u Zaječaru.
  • Spomenik Šapčanima poginulim u Prvomu svjetskomu ratu, s brončanom skulpturom srpskoga vojnika.
  • Spomenik Jagodincima palim u Balkanskim i u Prvom svjetskom ratu, podignut 1930. u Jagodini.

Značajniji reljefi[uredi | uredi kôd]

  • »Na zgarištu«
  • »Pogreb«
  • »Mira« – 1946.

Izložbe[uredi | uredi kôd]

  • Sa skupinom Medulić, Prag, Split, 1922.
  • II. jesenja izložba beogradskih umetnika, Beograd, Umetnički paviljon, studenoga 1929.
  • S Arpadom Balažom (Balázs Árpád) — Novi Sad, Radnički dom, 12. – 19. travnja 1931.[1]
  • V. prolećna izložba jugoslovenskih umetnika, Beograd, Umetnički paviljon, svibnja 1933.
  • Izložba "Pola vijeka hrvatske umjetnosti : 1888-1938", Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca, Zagreb, 18. prosinca 1938. – 31. siječnja 1939.[2]
  • Razstava sodobnega jugoslovanskega kiparstva Zveze upodabljajočih umetnikov FLR Jugoslavije, Moderna galerija, Ljubljana, 4. ožujka 1951. – 15. travnja 1951.
  • Razstava Zveze likovnih umetnikov Jugoslavije, Moderna galerija, Ljubljana, 15. veljače 1956. – 29. veljače 1956.
  • Razstava Društva likovnih umetnikov Srbije, Moderna galerija, Ljubljana, 20. studenoga 1958 – 10. prosinca 1958.
  • Izložba — Frano Meneghello Dinčić, Galerija umjetnina, Split, 18. – 30. rujna 1984.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Zlamalik, Vinko. Dinčić-Menegelo, Frano, u: Domljan, Žarko (gl. ur.) Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. (A–J), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, 1984., str. 310-311., ISBN 978-86-7053-001-0
  • Vojinović, Vladeta. Frano Menegelo Dinčić, Društvo istoričara umetnosti Srbije, Beograd, 1988., (ukup. 158 str.)
  • Todorović, Nada. In memoriam : kipar i medaljer Frano Meneghello Dinčić // Numizmatičke vijesti, Zagreb, 1986., br. 40, str. 126-127.
  • Todorović, Nada. Medaljerski rad Frana Menegela Dinčića // Numizmatičke vijesti, Zagreb, 1964., br. 21., str. 30-37.
  • R. (novinar) Fran Menegelo Dinčić // Leskovački glasnik, Leskovac, 1932., god. XII, br. 13, str. 2-3.
  • Zlamalik, Vinko. I. memorijal Ive Kerdića (katalog), Galerija likovnih umjetnosti, Osijek — Strossmayerova galerija starih majstora, Zagreb, 1980., str. 95-98.
  • Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, svezak 1., svesci 3-4 (unutar sveska 1.) iz Povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, "Naprijed", Zagreb, 1988., str. 305.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ––––––––––, Slikarsko-vajarska izložba g. Balaža i Menegela-Dinčića u Novom Sadu // Jugoslovenski dnevnik, Subotica — Novi Sad, 1931., god. III, br. 99, str. 4.
  2. Krizman, Tomislav; Šrepel, Ivo; Tadijanović, Dragutin (urednici) Izložba : Pola vijeka hrvatske umjetnosti: Priredilo Hrvatsko društvo umjetnosti o šezdesetoj godišnjici svoga opstanka : 18-XII-1938 — 31-I-1939, "Tipografija", Zagreb, 1938., str. 199.