František Koucký
František Koucký (1894., Hnidousy, Češka – 11. svibnja 1918., Pula) bio je austro-ugarski mornar osuđen na smrt i strijeljan zbog pokušaja bijega saveznicima zajedno s Ljubomirom Krausom.
Život[uredi | uredi kôd]
Rođen je kao drugi sin u obitelji rudara.[1] Zbog ateističkog svjetonazora isključen je iz gimnazije u Kladnom, pa je završio samo općinsku školu.[1] Nakon toga je bio mesarski pomoćnik u Pragu i Luhačovicama.[1] U sedamnaestoj godini, 1911., priključio se Austro-ugarskoj ratnoj mornarici.[1] Raspoređen je u Pulu kao brodski kuhar.[1] Ubrzo dobiva čin narednika majstora i zadužen je za skladište hrane u mornaričkoj bazi u Puli.
Pobuna na torpednom čamcu[uredi | uredi kôd]
Raspoređen je na torpiljarku Tb 80 zajedno s Hrvatom Ljubomirom Krausom.[1] Pod utjecajem Oktobarske revolucije i pobune mornara u Boki kotorskoj,[2] 6. svibnja 1918. našli su se u mornarskoj krčmi u Puli kako bi skovali zavjeru.[1] Plan je bio preuzeti kontrolu na torpiljarci od 250 tona, na kojoj su bili ukrcani zajedno s još 32 člana posade,[2] koja je trebala sutradan zaploviti, te je usmjeriti prema Italiji i predati se saveznicima.[1] Kako nisu bili dovoljno diskretni, njihov je razgovor načuo drugi češki mornar, rodom iz Češke Lipe.[1] Osudivši njihove namjere, prijavio ih je nadređenima. Rano ujutro, prije nego što su mogli dati znak za dizanje sidra i plovidbu, na palubu je došla naoružana straža i uhitila Krausa i Kouckýja.[1] Sudio im je sud zapovjedništva 2. divizije s broda Radetzky.[3] Osuđeni su na smrt strijeljanjem 10. svibnja 1918.[3] Kazna je izvršena 11. svibnja u dvorištu mornaričkog zatvora u Puli od strane dva voda mornara, a bio je prisutan i vrhovni zapovjednik Austro-ugarske ratne mornarice, kontraadmiral Miklos Horthy, koji je održao strog i oštar govor.[3]
»Svakom palom vojniku, koji je poginuo za Domovinu, poštovanje, a ovim izdajnicima žigosanje, jer ih se moramo riješiti kao što liječnik odstranjuje truli ud s bolesnog ljudskog tijela![3]«
Obojica su pokopani na mornaričkom groblju u Puli. Na njihovom nadgrobnom spomeniku je natpis na češkom i talijanskom jeziku.
Ostavština[uredi | uredi kôd]
Kouckýju je podignuta 7. listopada 1923. spomen-ploča i po njemu je imenovana ulica u rodnom mjestu. Na velikoj svečanosti povodom otvaranja spomen-ploče prisustvovali su predstavnici Češke, Jugoslavenske i Talijanske vlade, sokolaši, udruga čehoslovačkih mornara, kao i otac Kouckoga. Na otkrivanju je rečeno:
»... Iz generacije u generaciju, izgovara se njegovo ime i o njemu se govori s poštovanjem i zahvalnošću, jer iako jednostavan, mali čovjek, sin rudara, sin siromašnih roditelja, s nacionalnim osjećajem, proleter, postao je velik (...)«Veleposlanstvo Češke Republike je od Povijesnog muzeja Istre 2006. tražilo podatke o mjestu, vremenu i načinu ukopa te mjestu upisa u knjigu umrlih župnog ureda za Kouckýja i Krausa.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g h i j Spomen-ploča Frantipeka Kouckýja, Jaroslav Vykouk ml., 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 3. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Glas Istre, Historija na grobovima, 15. lipnja 1957. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 3. siječnja 2012.
- ↑ a b c d Richard Georg Plaschka: Avantgarde des Widerstands: Modellfälle militärischer Auflehnung im 19. und 20. Jahrhundert, Band 1, Beč, 2000., ISBN 9783205983903, 257. stranica
- ↑ Povijesni muzej Istre, izvješće, 2006., 11. str.
