GP-25
| GP-25 | |
|---|---|
 Izvorni bacač granata GP-25 | |
| Vrsta | Bacač granata |
| Država podrijetla |  SSSR
|
| Povijest uporabe | |
| U uporabi u | Vidi korisnici |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | TsKIB SOO |
| Projektirano | 1972. – 1978. |
| Proizvođač | Dizajnerski ured KBP Instrument |
| Razdoblje proizvodnje | 1978. |
| Inačice | GP-25 GP-30 BG-15 GR-6 |
| Svojstva | |
| Dužina | 323 mm (GP-25) 275 mm (GP-30) |
| Masa | 1.5 kg (GP-25) 1.3 kg (GP-30) 5 kg (GR-6) |
| Brzina | 76.5 m/s |
| Bojna glava | eksploziv A-IX-1 eksploziv TNT |
| Domet | 100 - 400 m |
GP-25 "Kostjor" (vatra), GP-30 "Obuvka" (obuća) i BG-15 "Muha" (muha) su sovjetski bacači granata namijenjeni automatskoj pušci AK-47, kao i njenim derivatima. Prvi puta su viđeni u Zapadu 1984., tijekom sovjetske ratne invazije u Afganistan. Prvobitna verzija pod oznakom BG-15 bila je postavljena na cijev jurišnih pušaka AK-74. Glavna proizvodna inačica, GP-25 imala je drugačiji princip nišanjenja. Najnovija verzija, GP-30, je evoluirana inačica modela GP-25, laganija je, lakša i jednostavnija za korištenje.
Razvoj[uredi | uredi kôd]
Razvoj bacača granata GP-25 započeo je 1966. Središnji ured za dizajn i istraživanje sportskog i lovačkog oružja. Razvoj je nastavljen tijekom 1970-ih, dok je bacač granata u službu uveden 1978. Godine 1989. u službu ulazi GP-30 a namijenjen je jurišnim puškama iz serije AK-100.
Opis[uredi | uredi kôd]
Bacač granata ima kalibar od 40 mm i koristi isti sustav koji je razvila Njemačka krajem Drugoga svjetskog rata. Za razliku od zapadnih bacača granata, u ovaj sovjetski bacač, granata se stavlja sprijeda, izravno u usta cijevi. Iza same cijevi nalazi se okidač kojim se ispaljuje već postavljena granata.
Životni vijek trajanja ovog bacača granata je 400 ispaljenih granata.
Granata[uredi | uredi kôd]
Bacač je dizajniran za ispaljivanje posebnih 40 mm granata. Originalna granata koja je prvotno namijenjena ovom bacaču je fragmentacijska granata VOG-15 (7P17).
Također, dostupna je i odskočna bomba VOG-25P. Ona funkcionira po principu da kada odskoči u zrak na visinu od 0,5 do 1,5 metara upaljač detonira njenu eksploziju
Dostupne su i dimne bombe koje su se na početku zvale GRD-40. Sada postoji niz dimnih bombi različitih raspona udaljenosti - GRD-50 (50 metara), GRD-100 (100 metara) i GRD 200 (200 metara). Te dimne bombe u mogućnosti su stvoriti dimnu zavjesu od 20 metara koja može trajati do jedne minute te se uz pomoć vjetra raspršiti i do pet metara u sekundi.
Karakteristike granata[uredi | uredi kôd]
| VOG-15 (7P17) | ||
|---|---|---|
| Težina | Težina bojne glave | Punjenje bojne glave |
| 250 gr. | 48 gr. | eksploziv A-IX-1 |
| VOG-25P | ||
| 278 gr. | 37 gr. | eksploziv TNT |
| GRD-50/100/200 | ||
| 278 gr. | 90 gr. | - |
Korisnici[uredi | uredi kôd]
Rusija[1]
Gruzija: lokalna proizvodnja.[2]
Litva: litavske oružane snage.[3]
Sjeverna Koreja[4]
Srbija
Ukrajina[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Jones, Richard D. Jane's Infantry Weapons 2009/2010. Jane's Information Group; 35 edition (January 27, 2009). ISBN 978-0710628695.
- ↑ Mod.gov.ge. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2013. Pristupljeno 2. siječnja 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Povamzdinis granatsvaidis GP-25. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2014. Pristupljeno 7. prosinca 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ http://www.fas.org/nuke/guide/dprk/nkor.pdf NORTH KOREA COUNTRY HANDBOOK
Literatura[uredi | uredi kôd]
Koll, Christian. 2009. Soviet Cannon - A Comprehensive Study of Soviet Arms and Ammunition in Calibres 12.7mm to 57mm. Koll. Austria. str. 397. ISBN 978-3-200-01445-9. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2009. Pristupljeno 8. svibnja 2010.