Gej afirmativna terapija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Gej afirmativna terapija je naziv za skup metoda kojima dio psihološke i psihijatrijske struke pristupa fenomenu homoseksualnosti. Zagovornici gej afirmativne terapije polaze od stajališta da su muška homoseksualnost, lezbijstvo i biseksualnost normalni, moralno ispravni i jednakovrijedni izrazi ljudske seksualnosti, te ohrabruju pacijente da do krajnjih konzekvenci prihvate svoje istospolne porive i uključe se u život u LGBT zajednici.

Najpoznatije stručne smjernice za gej afirmativnu terapiju su one koje izdaje Američka psihološka asocijacija.[1].

Razvoj terapeutske metode[uredi VE | uredi]

Gej afirmativna terapija se počev od sredine 1980.-ih godina[2] razvila kao svojevrsni alternativni pristup u psihoterapiji, obzirom da su Sigmund Freud, Carl Gustav Jung, Alfred Adler, Viktor Frankl i drugi temeljni pisci psihoterapije pristupali istospolnoj seksualnoj orijentaciji kao mentalnoj bolesti, te smatrali da takva stanja treba liječiti na način da se smanjuje ili po mogućnosti posve eliminira porive koje su pripisivali težem zastoju u emocionalnom i psihološkom sazrijevanju pacijenta; takvav "tradicionalni" pristupa psihoterapiji istospolnosti danas označavamo imenom "reparativna terapija".

Međutim je danas gej afirmativna terapija prevladavajući pristup terapiji osoba s istospolnim sklonostima, koji snažno podupire ugledna Američka psihološka asocijacija.

Kontroverze[uredi VE | uredi]

Praktično iskustvo psihoterapeuta koji pružaju usluge gej afirmativne terapije[3], a i znanstvena istraživanja provedena od strane psihoterapeuta s iskustvom u gej afirmativnoj terapiji, ukazuju da osobe sa istospolnim porivima i nakon temeljitog uključivanja u život LGBT zajednice i nadalje pokazuju znatno više medicinski relevantnih psihičkih problema od prosjeka za cjelokupnu populaciju, te lošije mentalno zdravlje od prosjeka[4]; takvo se stanje bilježi čak i u LGBT osobama izrazito naklonjenom društvu poput Nizozemskog[5].

LGBT aktivisti širom svijeta snažno se zalažu za dostupnost gej afirmativne terapije, te se istodobno zauzimaju za zabranu reparativne terapije; zahvaljujući njihovim aktivnostima, u Kaliforniji je 2012. godine donijet zakon "SB No. 1172", kojim se zabranjuje reparativna terapija (ustavnost tog zakona se trenutačno preispituje u postupku kod federalnog sudstva)[6].

Pobornici reparativne terapije ukazuju na kontroverznost takvog zakona, jer se njime ukida pravo izbora za punoljetne pacijente, a i djeca koja su žrtve spolnog zlostavljanja – u Hrvatskoj, slično podacima za druge industrijaliziranim zemljama oko 25% ženske djece i oko 11% muške djece doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja do svoje 14. godine, u oba slučaja najčešće od zlostavljača koji su muškarci[7] - imala bi na rasplaganju samo gej afirmativnu terapiju. Znanstvena istraživanja ukazuju da su djeca koje su doživjela seksualno zlostavljanje često zbunjena u pitanju seksualne orijentacije, te si postavljaju pitanje da li su možda ona homoseksualci ili lezbijke[8]. Reparativna terapija – psihoterapeuti koji je provode navode osobito dobar uspjeh kod rada sa mladim pacijentima[9] – prema „Kalifornijskom zakonu SB No. 1172“ ne bi tim žrtvama smjela biti dostupna, nego bi im bila dostupna samo gej afirmativna terapija.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] APA:Guidelines for Psychotherapy with Lesbian, Gay, & Bisexual Clients, pristupljeno 30.11.2013 (Engleski)
  2. [2] Milton, M. and Coyle, A., "Lesbian and Gay Affirmative Psychotherapy: Issues in theory and Practice, Sex and Marital Therapy", The Journal of the British Association for Sexual and Relationship Therapy, 14(1) 43-60 (1999.), pristupljeno 30.11.2013 (Engleski)
  3. [3] Dominic Davies Fellow BACP, MNCP Accred., pristupljeno 4.11.2013. (Engleski)
  4. [4] "Mental health of the non-heterosexual population of England", British Journal of Psichiatry, Vol. 198, February 2011, pp. 143-48 (Engleski)
  5. [5] "Sexual Orientation and Mental and Physical Health Status: Findings From a Dutch Population Survey", Theo Sandfort i dr., Am J Public Health. 2006 June; 96(6): 1119–1125. (Engleski)
  6. [6] "Law on sex orientation therapy for youths heads to court", Cheryl Wetzstein, The Washington Times, 15. Aprl 2013(Engleski)
  7. [7] „Incidencija zlostavljanosti u djetinjstvu na uzorku studenata zagrebačkih fakulteta“, Andrea Vranić i dr. , „Suvremena psihologija“, Vol.2. No.1. lipanj 2002
  8. [8] „Child Sexual Abuse“, Julia Whealin, PhD and Erin Barnett, PhD, „U.S. Department of Veterans Affairs“, pristupljeno 30.11.2013. (Engleski)
  9. [9] „Conversion Therapy Revisited: Parameters And Rationale For Ethical Care", Christopher H. Rosik, Ph.D, Clinical Psychologist, The Journal of Pastoral Care, Spring 2001, pp. 47-67. (Engleski)