Zemljopis Srbije
 |
Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta i napisali obrazloženje na stranici za razgovor! |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Srbija se nalazi na Balkanskom poluotoku odnosno jugoistočnoj Europi (oko 80% teritorija) te u Panonskoj nizini odnosno srednjoj Europi (oko 20% teritorija). Kopnenu granicu ima prema susjedima, koja iznosi: prema Hrvatskoj 241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Makedoniji 62 km,[1] Kosovu 352 km,[1] Crnoj Gori 124 km,[1] i Bosni i Hercegovini 302 km. To ukupno čini 2.026 km vanjskih granica.[1]
Krajnje točke:
- sjever: 46°11'N (Hajdukovo)
- jug: 42° 15' 34" N (Miratovac kraj Preševa)
- istok: 23°01'E (Senokos kraj Dimitrovgrada)
- zapad: 18°49'E (Bereg u Vojvodini)
Reljef[uredi | uredi kôd]
Srbiju čine tri velike zemljopisne cjeline: Panonska nizina, brježuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje. Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je središnji i južni dio pretežito planinski. Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane šume. Srbija je bogata i vodama.
Panonska nizina zauzima više od 25% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i praporne visoravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m).
Najveći dio teritorija Srbije zauzimaju brežuljci i planine. Ona se protežu od Panonskog pobrđa na sjeveru do crnogorske, kosovske i makedonske granice na jugu. Od zapada prema istoku protežu se od bosanskohercegovačke do bugarske granice. Južno od Save i Dunava prevladava brežuljkasto područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko 65% površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine. Područja viša od 1000 m zauzimaju manje od 10% teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i skupina viših planina. Mali je broj planinskih vrhova iznad 2000 metara nadmorske visine, a najviši[1] od njih je Midžor na Staroj planini.
Planine Srbije se dijele na:
- Rodopske planine
- Karpatsko-balkanske planine
- Dinarske planine
Najviši vrhovi Srbije su:
| Vrh | Visina | Planina |
|---|---|---|
| Midžor | 2168 m | Stara planina |
| Dupljak | 2032 m | Stara planina |
| Pančićev vrh | 2017 m | Kopaonik |
Rijeke[uredi | uredi kôd]
Rijeke Srbije pripadaju slivovima Crnog, Jadranskog i Egejskog mora. Najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Dunav je naduža rijeka u Srbiji koja kroz nju teče u duljini od 588 km od svojih 2.857 km ukupnog toka. Krajnji jugoistočni dijelovi Srbije pripadaju Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km).
Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.
| Rijeka | Duljina u Srbiji | Ukupna duljina |
|---|---|---|
| Dunav | 588 km | 2783 km |
| Zapadna Morava | 308 km | 308 km |
| Južna Morava | 295 km | 295 km |
| Ibar | 272 km | 272 km |
| Drina | 220 km | 346 km |
| Sava | 206 km | 945 km |
| Timok | 202 km | 202 km |
| Velika Morava | 185 km | 185 km |
| Tisa | 168 km | 966 km |
| Nišava | 151 km | 218 km |
| Tamiš | 118 km | 359 km |
| Begej | 75 km | 244 km |
Jezera[uredi | uredi kôd]
Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takva akumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Perućačko i Zvorničko (na Drini). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km2 (ukupna površina jezera je 253 km2).
| Јezero | Površina km2 |
Nadmorska visina m |
Najveća dubina m |
Zapremina vode mil m3 |
|---|---|---|---|---|
| Đerdapsko | 253 | 69,5 | 92 | 5000 |
| Vlasinsko (na Vlasinu) | 16 | 1 213 | 22 | 165 |
| Perućačko (na Drini) | 12,4 | 290 | 70 | 340 |
| Gazivode | 11,9 | 692,7 | 105 | 370 |
| Zvorničko (na Drini) | 8,1 | 140 | 28 | 42 |
| Zlatarsko (na Uvcu) | 7,2 | 880 | 75 | 250 |
| Potpećko (na Limu) | 7,0 | 437 | 40 | 43 |
| Palićko | 5,6 | 101 | 3,5 | 11 |
| Belo | 4,8 | 75 | 2,5 | 7 |
Zaštićena područja[uredi | uredi kôd]
Nacionalni parkovi:
- Fruška Gora (250 km²)
- Kopaonik (120 km²)
- Tara (220 km²)
- Đerdap (640 km²)
Parkovi prirode:
- Gornje Podunavlje (100 km²)
- Stara Planina (1420 km²)
- Golija (750 km²)
- Kučajske planine (1150 km²)
Specijalni prirodni rezervati:
- Deliblatska pješčara (300 km²)
- Ludaško jezero (5,93 km²)
- Obedska bara (175,01 km²)
- Stari Begej – Carska Bara (17,67 km²)
Spomenici prirode:
- Đavolja Varoš (0,64 km²)
Nacionalni parkovi[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Srbije
Srbija ima 4 nacionalna parka: Đerdap, Kopaonik, Tara i Fruška gora. Svi nacionalni parkovi posjeduju visoke klimatske i zdravstveno-rekreativne vrijednosti.
- Đerdap - sjevernoistočni dio Srbije, na granici s Rumunjskom. Ukupna površina nacionalnog parka je 63.608 ha, a cijele zaštićene zone 93.968 ha. Osnovni prirodni fenomen ovog nacionalnog parka je velika Đerdapska klisura kroz koju protječe Dunav.
- Kopaonik - nalazi se u središnjem dijelu Srbije. Nacionalnim parkom proglašen je 1981. godine. Obuhvaća površinu od 11.810 ha, a po broju endemskih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih središta bioraznolikosti endemske flore Srbije. Kopaonik je najveći planinski masiv u Srbiji koji se pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na sjevernomu dijelu Kopaonika se nalazi najrasprostranjenija šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije.
- Tara - zauzima površinu od 22.000 ha, a nalazi ze na području općina Užice i Bajina Bašta.
- Fruška Gora - nalazi se u Vojvodini. Nacionalnim parkom je proglašena 1960. godine. Park čini usamljena planina u Panonskoj nizini koja je prema sjeveru i jugu razuđena planinskim i riječnim tokovima. Pašnjaci i plodno zemljište, te nasadi vinove loze ukrašavaju padine Fruške Gore.
Vegetacija[uredi | uredi kôd]
Skoro cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-zemljopisnoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 26% šumskih površina.
Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:
- Nizinski pojas (područje aluvijalne ravnice Vojvodine, Posavine, Pomoravlja, Timočke krajine – šume hrasta lužnjaka, jasena, topole i vrbe, a u sušnijim predjelima Vojvodine dominiraju stepe.
- Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije južno od Save i Dunava) – šume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
- Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na vapnenačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma hrasta kitnjaka.
- Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niske klekovine bora krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.
- Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenajra, te mikrovegetacijom lišajeva na strmijim stijenama.
Tlo[uredi | uredi kôd]
Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljištu.
Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).
Na pomoravskom području prevladavaju aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljišta.
Na vapnenačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljišta.
Najznačajnije planine[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e Serbia Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2018. (Wayback Machine) : Geography : Land boundaries. u: The World Factbook, CIA, 2009., Preuzeto: 2009-12-20
| ||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||
