Georg von der Marwitz

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Georg von der Marwitz
General Marwitz.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 7. srpnja 1856.
Mjesto rođenja Stolp, Pruska
Datum smrti 27. listopada 1929.
Mjesto smrti Wundichow, Njemačka
Nacionalnost Flag of the German Empire.svg Nijemac
Puno ime Georg Kornelius Adalbert
von der Marwitz
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1875.-1918.
Čin General konjice
Ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke Prva bitka na Marni
Trka k moru
Druga bitka kod Mazurskih jezera
Bitka kod Amiensa
Vojska Flag of the German Empire.svg Njemačka
Rod vojske kopnena
Zapovijedao 2. armija
5. armija
Odlikovanja Pour le Mérite

Georg Kornelius Adalbert von der Marwitz (Stolp, 7. srpnja 1856.Wundichow, 27. listopada 1929.) je bio njemački general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao s više armija i korpusa na Zapadnom i Istočnom bojištu.

Vojna karijera[uredi VE | uredi]

Georg von der Marwitz rođen je 7. srpnja 1856. u Stolpu (danas Slupsk u Poljskoj) u pruskoj pokrajini Pomeraniji u vojničkoj obitelji. Nakon završetka vojničke škole stupio je 1875. godine u prusku vojsku. Nakon završetka Pruske vojne akademije koju je pohađao u razdoblju od 1883. do 1886. godine služi kao stožerni časnik u više jedinica i glavnom stožeru, te se počinje uspinjati u vojnoj hijerarhiji. Čin pukovnika dostigao je 1904. godine, general bojnikom je postao 1908. godine, dok je 1911. godine promaknut u čin general poručnika kada je dobio i zapovjedništvo nad 3. pješačkom divizijom smještenom u Stettinu (danas Szczeczin u Poljskoj). U studenom 1912. godine imenovan je glavnim inspektorom konjice.

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Na početku Prvog svjetskog rata Marwitz je dobio zapovjedništvo nad II. konjičkim korpusom sa kojim sudjeluje u njemačkom prodoru kroz Belgiju. Zadatak von der Marwitza i njegovog korpusa je bio da napreduje ispred 1. i 2. armije i tako izaziva pomutnju prikrivajući pritom pravi smjer njemačkog prodora. Zapovijedajući navedenim korpusom sudjelovao je u Bitci kod Haelena u kojoj je pretrpio neuspjeh obzirom da svojim jedinicama nije uspio zauzeti strateški važan most koji su branile belgijske snage. Nakon toga Marwitz je sudjelovao u Prvoj bitci na Marni, te u Prvoj bitci na Aisnei u kojoj je II. konjički korpus prebačen u sastav 6. armije bavarskog princa Rupprechta. U listopadu 1914. godine II. konjički korpus u okviru 6. armije sudjeluje u bitkama poznatim pod nazivom Trka k moru, te u Prvoj bitci kod Ypresa.

Njemački glavni stožer uvidio je da konjica u uvjetima statičnog Zapadnog bojišta ne može biti efikasna tako da je u prosincu 1914. rasformirao II. konjički korpus, a Marwitza koji je u međuvremenu promaknut u čin generala konjice premjestio na Istočno bojište gdje je dobio zapovjedništvo nad XXXVIII. pričuvnim korpusom. Zapovijedajući navedenim korpusom Marwitz sudjeluje u Drugoj bitci na Mazurskim jezerima u kojoj kao dio desnog krila 10. armije sudjeluje u opkoljavanju ruskog XX. korpusa. Za zapovijedanje u navedenoj bitci von der Marwitz je 7. ožujka 1915. odlikovan ordenom Pour le Mérite.

U ožujku 1915. Marwitzov XXXVIII. pričuvni korpus je premješten u Karpate na južni dio Istočnog bojišta pri čemu je preimenovan u Beskidski korpus, te Marwitz sudjeluje u suzbijanju ruskih snaga koje su prijetile upadom u Mađarsku. Od srpnja do studenog 1915. Marwitz se zbog bolesti nalazi na dopustu.

Nakon oporavka u studenom 1915. dobiva zapovjedništvo nad VI. korpusom koji se nalazio na Zapadnom bojištu. Kada je u srpnju 1916. Brusilovljeva ofenziva zaprijetila probojem fronta, VI. korpus upućen je na Istočno bojište gdje je Marwitz sudjelovao u zaustavljanju ruskog napredovanja. Nakon toga Marwitz je u listopadu 1916. imenovan pobočnikom cara Vilima II, ali je ubrzo u prosincu iste godine dobio novo zapovjedništvo, ovaj put nad 2. armijom koja se nalazila na Zapadnom bojištu.

Zapovijedajući 2. armijom sudjeluje u Bitci kod Cambraia u kojoj su prvi puta masovnu upotrebljavani tenkovi od strane Britanaca. U navedenoj bitci Marwitz uspijeva odbiti britanski napad, a sama bitka je okončana bez odlučujuće pobjede bilo koje strane.

U ožujku 1918. Marwitzova 2. armija sudjeluje u Operaciji Michael prvoj od bitaka Proljetne ofenzive. Iako su njemačke snage znatno napredovale, ipak nisu uspjele probiti frontu što je bio cilj ofenzive.

Marwitzova 2. armija međutim, teško je poražena 8. kolovoza 1918. godine. Naime, tada su saveznici otpočeli Ofenzivu od 100 dana, te su u Bitci kod Amiensa teško porazili Marwitzovu 2. armiju. Saveznici su tada po prvi puta uspjeli probiti njemačku frontu i to u širini od 24 km, te Nijemcima nanijeti teške gubitke tako da je Ludendorff 8. kolovoz 1918. nazvao "crnim danom za njemačku vojsku". Nakon proboja fronta Marwitz je pretrpio poraz kod Bapaumea, te nakon toga kod St. Quentina.

Nakon trećeg poraza Marwitz je zapovjedništvo nad 2. armijom prepustio Adolphu von Carlowitzu, dok je on dobio zapovjedništvo nad 5. armijom koja se nalazila kod Verduna na relativno mirnom dijelu bojišta, a kojom je zapovijedao do kraja rata.

Bavarski princ Rupprecht (na slici lijevo), car Vilim II. (na slici u sredini) i Georg von der Marwitz (na slici desno) u obilasku trupa kod Cambraia u prosincu 1917.

Poslije rata[uredi VE | uredi]

Nakon završetka rata Marwitz se u prosincu 1918. umirovio, te povukao iz javnog života. Preminuo je od srčanog udara 27. listopada 1929. godine u Wundichowu (danas Unichowo u Poljskoj).

Literatura[uredi VE | uredi]

Ronald Pawly, Kaiser's Warlords: German commanders of World War I, Osprey publishing, 2003., str. 54-55

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

(engl.) Georg von der Marwitz na stranici First World War.com
(engl.) Georg von der Marwitz na stranici Historyofwar.com
(engl.) Georg von der Marwitz na stranici Prussian Machine
(njem.) Georg von der Marwitz na stranici Deutschland14-18.de