Gerard Tomo Stantić

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Sluga Božji o. Gerard Tomo od sv. Stjepana kralja (Stantić), OCD
Rođen 16. rujna 1876.
Đurđin
Umro 24. lipnja 1956.
Sombor
Zaređen 1902.
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

Sluga Božji o. Gerard Tomo od svetoga Stjepana kralja (Stantić), OCD[1] (rođen kao Tomo Stantić; Đurđin, 16. rujna 1876. – Sombor, 24. lipnja 1956.) bio je bački hrvatski katolički svećenik, karmelićanin. Od 1985. godine nosi naslov sluga Božji.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Rodio se u bačkom selu Đurđinu od roditelja Jose Stantića i Đule (Julije) Jagić. Za karmelićanina se zaredio u Grazu 9. rujna 1896. godine, a 11. rujna 1897. položio je svečane redovničke zavjete. Studirao je bogoslovlje, a nakon studija, 1902. se zaredio za svećenika.

Pastoralna služba[uredi | uredi kôd]

Bio je prvim Hrvatom, odnosno jedinom osobom koja je znala govoriti hrvatski među svećenicima u novoosnovanom (1904.) karmelićanskom samostanu u Somboru (drugi Hrvat redovnik u samostanu nije bio svećenik, nego vratar[1]), koji je onda pripadao mađarskoj karmelskoj provinciji.[2]

U svom radu je o. Gerard Tomo Stantić bio uzoran i revnostan prema pripadnicima svih naroda, kako svojim Hrvatima, tako i Mađarima i Nijemcima. Kao svećenik se pokazao uzoritim u radu, ispovijedavanju te brižnim prema bolesnicima. Planirao je dovesti karmelićane u Hrvatsku, a ostvarenju njegova nauma je pomogao nadbiskup Alojzije Stepinac. Planove je omeo Drugi svjetski rat, a konačno ostvarenje njegovog plana se zbilo tek poslije njegove smrti, 1959. godine, kada karmelićani dolaze u Zagreb (Remete), gdje su 1960. osnovali samostan, a kasnije i u Split te na otok Krk. Umro je 24. lipnja 1956. godine. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u samostanskoj crkvi somborskih karmelićana.

Djela[uredi | uredi kôd]

Najveći dio pisane ostavštine o. Gerarda ostao je u rukopisu i postupno se postumno objavljuje.

  • Naš maleni čudotvorni kralj (1918.)[3]
  • Križni put i sakrament svete ispovijedi (2011.)[4]
  • Otajstvom Isusova djetinjstva do mistike : ulomci iz pisane riječi o. Gerarda Tome Stantića (2017.)[5]
  • Božja blizina : misli sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića (2019.)[6]

Štovanje[uredi | uredi kôd]

Sluga Božji[uredi | uredi kôd]

Njegova uzoritost u radu, ispovjednička blagost i velika brižnost prema bolesnicima[7] je pridonijela tome da se za njega danas vodi postupak proglašenja blaženim. Postupak na razini subotičke biskupije otpočeo je 1985. godine, a 25. lipnja 2003. je sjednicom koje je održalo sudište u kauzi kanonizacije Sluge Božjega Gerarda Tome Stantića završen prvi stupanj prema njegovoj beatifikaciji.[8][9]

Isto biskupsko sudište je održano nakon niza sjednica u Somboru i Subotici te saslušavanja mišljenja vicepostulatora i promicatelja pravde. Na sudištu je donijet akt o proglašenju završnog dijela kauze koji se sastojao u istraživanju i prepisivanju akata iz toga postupka. U postupku za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića je vicepostulator bio o. Ante Stantić,[10] a sam proces vicepostulature je trajao 20 godina.

Svake godine 24. lipnja obilježava se obljetnica njegove smrti, Gerardovo.

Otac Gerard[uredi | uredi kôd]

Otac Gerard
(Gellért atya)
Slogan glasilo Vicepostulature za upoznavanje Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina
Glavni urednik Mato Miloš (2009.-2020.)
Tiho Radan (2020. -)
Kategorija katolički časopis
Izlazi pougodišnje
Izdavač Hrvatska karmelska provincija Svetog oca Josipa
Sjedište Sombor
Prvi broj 2009.
ISSN 1821-1607 (hrvatski)
1821-1941 (mađarski)

Godine 2009. pokrenut je Otac Gerard : glasilo Vicepostulature za upoznavanje Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina. Izlazi dva puta godišnje, na hrvatskom i mađarskom jeziku, a dosadašnji glavni urednici bili su Mato Miloš i Tiho Radan.[11]

Spomen[uredi | uredi kôd]

U somborskom samostanu od 2005. godine djeluje Duhovni centar o. Gerarda u kojem se organiziraju duhovne vježbe za svećenike, redovnike, redovnice i vjernike svih životnih dobi, a tijekom korizme i Korizmene duhovne večeri.[12]

Gerard Tomo Stantić postao je i umjetničkom temom te mu je portret u tehnici slame izradila Marija Ivković Ivandekić.[13]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

O Gerardu Tomi Stantiću objavljeno je nekoliko monografija i članaka. Neki od naslova prevedeni su i na mađarski jezik.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke i literarura
  1. ↑ a b Hrvatska riječ Baština za budućnost, 16. srpnja 2004.
  2. ↑ Hrvatski redovnici - HKVRP  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. rujna 2008. (Wayback Machine) Karmelićani
  3. ↑ Naš maleni čudotvorni kralj, napisao Gerard Tomo Stantić, sastavili i izdali somborski karmelitani 1917., Tiskara sv. Antuna, Subotica, 1918. (15 str.)
  4. ↑ Gerard Tomo Stantić, Križni put i sakrament svete ispovijedi, Vicepostulatura Sluge Božjega o. Gerard Tome Stantića, karmelićanina : Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović", Subotica, 2011. (48 str.), ISBN 9788690863112
  5. ↑ Izbor tekstova Ante Stantića objavljivanih u Zvoniku od 1996. do 2013. godine (Ante Stantić, Otajstvom Isusova djetinjstva do mistike : ulomci iz pisane riječi o. Gerarda Tome Stantića (izabrala i uredila Katarina Čeliković), KIZ - Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa : Katoličko društvo "Ivan Antunović“, Zagreb : Subotica, 2017. (367 str.), ISBN 9789536621729
  6. ↑ Mato Miloš (odabrao), Katarina Čeliković (uredila), Božja blizina : misli sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, Katoličko društvo "Ivan Antunović" : Vicepostulatura sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića : Karmelski samostan, Subotica : Sombor, 2019. (93 str.), ISBN 9788674500781
  7. ↑ Zvonik br. 141 Hodočašće u Sombor u čast SB o. Gerarda Tome Stantića, lipanj 2006.
  8. ↑ Subotička biskupija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. ožujka 2016. (Wayback Machine) Vijesti: Završen prvi stupanj prema beatifikaciji, 25. lipnja 2003.
  9. ↑ Radio-Vatikan Vijesti, 14. srpnja 2004.
  10. ↑ IKA Šezdeset godina svećeništva o. Ante Stantića  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. svibnja 2015. (Wayback Machine), 6. srpnja 2003.
  11. ↑ Glasilo Vicepostulature sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, ika.hkm.hr, objavljeno 21. rujna 2009., pristupljeno 12. kolovoza 2021.
  12. ↑ Katarina Čeliković, Bog i danas govori kroz šutnju, Zvonik 2/2009.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. kolovoza 2021. (Wayback Machine), str.9
  13. ↑ Galerija FER 38. izložba - Izložba slika i predmeta primijenjene umjetnosti rađenih u tehnici slame, 22. travnja - 15. svibnja 2004., preuzeto 21. ožujka 2011.
  14. ↑ Vicepostulatura Karmelićana, Zagreb, 1985. (39 str.)
  15. ↑ Vicepostulatura sluge Božjega, Zagreb, 1994. (131 str.), ISBN 9536261073
  16. ↑ Objavljeno u zborniku: Dario Tokić (uredio), Baština za budućnost: Karmel u Somboru 1904. - 2004. : zbornik radova sa međunarodnog znanstvenog simpozija održanog u Somboru 13. i 14. srpnja 2004. u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta ... - Instituta za kršćansku duhovnost i Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, KIZ - Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa, Zagreb, 2005. (277 str.), ISBN 9536621088 (https://www.bib.irb.hr/570014?rad=570014)
  17. ↑ Vicepostulatura Sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića : Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa : Samostani bosonogih karmelićanki Udruge bl. Alojzije Stepinac : Provincija Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, Zagreb, 2006. (196 str.), ISBN 9536621169 (Knjiga "Disanje duše" o. Ante Stantića, ika.hkm.hr, objavljeno 6. rujna 2006., pristupljeno 12. kolovoza 2021.)
  18. ↑ Katarina Čeliković, Ljestve za nebo sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića (ilustracije Ružica Miković Žigmanov), Vicepostulatura o. Gerarda Tome Stantića : Karmelski samostan, Zagreb : Sombor, 2012. (16 str.), ISBN 9788690863136

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gerard_Tomo_Stantić&oldid=6881269"