Glavni tajnik NATO-a

Izvor: Wikipedija
Bivši predsjednik SAD-a George W. Bush i glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen

Glavni tajnik NATO-a visoki je međunarodni dužnosnik, imenovan od strane vlada država članica NATO-a. Trenutačno je na dužnosti glavnog tajnika Jens Stoltenberg.

Glavni tajnik predsjedatelj je Sjevernoatlantskog vijeća, Odbora za obrambeno planiranje i Skupine za nuklearno planiranje. Titularni je predsjedatelj drugih visokih NATO-ovih odbora, glavni je tajnik i izvršni šef NATO-a. Također je predsjedavatelj Euroatlantskog partnerskog vijeća te Skupine za mediteransku suradnju te zajednički predsjedavatelj (s predstavnikom Rusije te počasnim predsjednikom - predstavnikom države članice NATO-a) Stalnog združenog vijeća NATO-Rusija. Zajedno s ukrajinskim predstavnikom, zajednički je predsjedavatelj Komisije NATO-Ukrajina.

Glavni tajnik je odgovoran za unapređivanje i upravljanje procesom savjetovanja i donošenja odluka unutar Saveza. Može predlagati teme za diskusiju i odlučivanje i ima pravo pomoći savjetom u slučajevima neslaganja među zemljama članicama. Odgovoran je za upravljanje međunarodnim osobljem i glavni je predstavnik Saveza bilo za vanjske odnose bilo za komunikaciju ili za kontakte s vladama članicama, te s medijima. Glavni tajnik je odgovoran za upravljanje međunarodnim osobljem kao cjelinom. Pod njegovim izravnim upravljanjem je Osobni ured i Ured glavnog tajnika.

Popis glavnih tajnika NATO-a[uredi | uredi kôd]

Budući da je tradicionalno zapovjednik Vrhovnog stožera savezničkih snaga u Europi (SHAPE) Amerikanac, tako je tradicionalno glavni tajnik Europljanin.

Trenutačno dužnost glavnog tajnika obnaša Jens Stoltenberg. To je odlučeno na sastanku na vrhu Sjevernoatlantskog vijeća 2014. godine.

Glavni tajnici NATO-a[1]
1. General Lord Ismay Ujedinjeno Kraljevstvo 4. travnja 1952. – 16. svibnja 1957.
2. Paul-Henri Spaak Belgija 16. svibnja 1957. – 21. travnja 1961.
3. Dirk Stikker Nizozemska 21. travnja 1961. – 1. kolovoza 1964.
4. Manlio Brosio Italija 1. kolovoza 1964. – 1. listopada 1971.
5. Joseph Luns Nizozemska 1. listopada 1971. – 25. lipnja 1984.
6. Lord Carrington Ujedinjeno Kraljevstvo 25. lipnja 1984. – 1. srpnja 1988.
7. Manfred Wörner Njemačka 1. srpnja 1988. – 13. kolovoza 1994.
8. Sergio Balanzino Italija 13. kolovoza 1994. – 17. listopada 1994.
9. Willy Claes Belgija 17. listopada 1994. – 20. listopada 1995.
10. Sergio Balanzino Italija 20. listopada 1995. – 5. prosinca 1995.
11. Javier Solana Španjolska 5. prosinca 1995. – 6. listopada 1999.
12. George Robertson Ujedinjeno Kraljevstvo 14. listopda 1999. – 17. prosinca 2003.
13. Alessandro Minuto-Rizzo Italija 17. prosinca 2003. – 1. siječnja 2004.
14. Jaap de Hoop Scheffer Nizozemska 1. siječnja 2004. – 1. kolovoza 2009.
15. Anders Fogh Rasmussen Danska 1. kolovoza 2009. – 1. listopada 2014.
16. Jens Stoltenberg Norveška 1. listopada 2014. - danas


Bilješke[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]