Godžam

Karta etiopskih pokrajina do 1995.

Godžam (Geez: ጎጃም, engleski: Gojjam) je povijesna pokrajina i kraljevstvo u Etiopiji, sjedište joj je bio grad Debre Markos. Ova pokrajina nalazila na sjeverozapadu zemlje, većim dijelom u današnjoj regiji Amhara, jugoistočno od jezera Tana sve do sudanske granice uz korito rijeke Plavi Nil.

Zemljopisne karakteristike

Zapadne granice Godžama uvijek su bile nejasne i proizvoljne. Oko 1700-ih držalo se da su zapadni susjedi Godžama Agajmeder na jugozapadu i Kajara na sjeverozapadu. Kako se Agajmeder, nikad nije organizirao kao neka politička tvorevina, njega je Godžam postupno uključio u svoj sastav, tako da je na kraju na zapadu graničio sa Sultanatom Guba.

Povijest

Prva crkva u Godžamu je izgrađena u Mertule Marjamu, to je bila druga crkva u Etiopiji, nakon Aksumske Gospe Marije od Siona. Godžam je bio širitelj kršćanstva po Etiopiji, i sjedište nekih od najboljih liturgijskih škola.

Najraniji pisani zapis u kojem se spominje Godžam je iz srednjeg vijeka, u bilješkama koje je vodio etiopski car Amda Sejon (1314. – 1344.) za vrijeme svog vojnog pohoda na Godžam i Kraljevstvo Damot, koje je nakon toga uključio u Etiopiju. Drugi povijesni zapis je iz 1451. s jedne egipatske karte, u kojem se navodi kao kraljevstvo. Etipski car Lebna Dengel, u svom pismu portugalskom kralju iz (1526.), također navodi Kraljevstvo Godžam, kao dio svoga carstva.

U vrijeme oslabljene središnje carske vlasti, u razdoblju koje se zove Zemene Mesafint (1769. – 1855.), Godžam je postao sjedište nekoliko vrlo moćnih rasova, posljednji od njih bio je Haile Tekle Hajmanot, koji je svrgnut 1932.

Godžam u kolonijalno doba

Za vrijeme talijanske okupacije Etiopije, Godžam je bio središte pokreta otpora i partizanskih jedinica koje su se borile protiv talijanskih okupacijskih jedinica. Najpoznatiji vođe etiopskih partizana bili su; Belaj Zeleke, Mengeša Jemberie, Negaš Bezabih i Hailu Belej. Te partizanske jedinice zvane u Etiopiji arbenjok (ili "rodoljubi"), uspjeli su Talijanima ograničiti vlast i slobodu kretanja samo na snažno utvrđene gradove i njihovu neposrednu okolicu poput Debre Markosa. Jedinice koje je vodio Belaj Zeleke uspjele su čak u potpunosti osloboditi gotovo cijeli Istočni Godžam i neke susjedne worede u južnom Volu i sjevernoj Šoi i uspostaviti svoju civilnu upravu. Budući da Talijani nisu bili u mogućnosti uspostaviti potpunu kontrolu nad Godžamom, car Haile Selasije odabravo je upravo tu pokrajiinu za svoj ilegalni povratak u Etiopiju. Po njegovu povratku uz pomoć britanskih jedinica i lokalnih partizana, oslobođen je Godžam i cijela Etiopija.

Za vrijeme vladavine cara Haile Selasija, Godžam je bio sjedište buna protiv njega i to nekoliko puta, posljednji put 1968. - otprilike isto vrijeme kad je izbila pobuna u pokrajini Bale. Međutim za razliku od Bala, središnja vlast nije se koristila silom da uguši pobune, već je uvijek težila političkim rješenjima, poput smjene guvernera, i ublažavanja mjera koje su dovele do bunta. Tako je 1968., vlada donijela odluku kojom se odrekla svih nenaplaćenih poreznih zaostataka i to od 1950. godine.

Za vrijeme vladavine vojnog režima Derg, Godžam je podijeljen na Istočni i Zapadni Godžam, Debre Markos bio je sjedište Istočnog Godžama, a grad Bahir Dar Zapadnog Godžama. Nakon usvajanja novog etiopskog ustava 1995. Godžam je podijeljen na zone po etničkom sastavu stanovništva, tako je najzapadniji dio postao Zona Metekel u regiji Benišangul-Gumuz, a ostatak je podjeljen na zone; Agaj Avi, Mirab Godžam, Misrak Godžam i Godžam u regiji Amhara.