Gojko Šušak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gojko Šušak
Gojko Šušak
5. ministar obrane Republike Hrvatske
u službi
18. rujna 1991. – 3. svibnja 1998.
Prethodnik Luka Bebić
Nasljednik Andrija Hebrang
Rođenje 16. ožujka 1945.
Smrt 3. svibnja 1998.
Politička stranka HDZ

Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945.Zagreb, 3. svibnja 1998.), hrvatski političar.

Ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. i jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana.

Mladost

Hrvatski političar Gojko Šušak rođen je 16. travnja 1945. u Širokom Brijegu (BiH) kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak, u (kako je sam naveo) NDH. Njegov otac i brat nestaju tijekom Drugog svjetskog rata. Zadnji put viđeni su pri ulasku partizanskih snaga u Zagreb. >

Nakon mature 1963. upisuje Pedagošku akademiju u Rijeci. Studirao je matematiku i fiziku u Rijeci; 1968. godine napušta Jugoslaviju, a da nije prije toga odslužio inače obvezni rok u JNA - takav je korak u ono vrijeme ima karakter izbjegavanja vojne obveze i predstavljao je kazneno djelo. Put ga preko Austrije vodi do Kanade, gdje su odranije živjela dva njegova brata.

Život u Kanadi

Nakon dolaska u Kanadu, 24-godišnji G. Šušak se zapošljava u lancu restorana "Scotts Chicken Villa". Obzirom da je pohađao studij biznisa na "Algonqui College" u Ottawi, stječe na tom svojem prvom radnom mjestu u Kanadi status menadžera. Od 1972. godine odlazi dalje, te se upušta i u privatni biznis; osnovao je i vlastite male tvrtke "Susak Enterprises", i "GG Decor-Interior Design", koje su se bavile ugostiteljstvom, te soboslikarstvom i drugim poslovima uređenja interijera. Među hrvatskim iseljenicima stječe s vremenom ugled poslovnog čovjeka, koji je društveno aktivan u raznim kulturnim i političkim aktivnostima iseljeničke zajednice.

U dobi od 28 godina, ženi se 1973. Đurđom, tada socijalnom radnicom, porijeklom iz Ozlja (kod Karlovca). Nakon vjenčanja preselili su se u kuću na Walkley Roadu, a kasnije s troje djece u drugu kuću u predgrađu u ulicu Greyrock Crescent gdje će susjedi Gojka zvati Jerry. Zajedno s njima živjela je i Šuškova majka. Kuća je bila u priličnom lošem stanju tako da su vjernici iz hrvatske Katoličke crkve svojim dobrovoljnim radom stavili na nju novi krov. U tom braku rodit će se troje djece: Katarina, Tomislav i Jelena.

U krugu okupljenom oko franjevačke misije u Norvalu, pridružuje se poličkim krugovima hrvatskih domoljuba, te postaje predsjednikom ogranka Hrvatskog narodnog vijeća u Ottawi: jugoslavenski komunistički režim je pripadnike takvih političkih krugova - koji nisu imali komunistički predznak i nisu nikakvom komunizmu bili skloni - svrstavao u kategoriju "neprijateljska emigracija".

Krajem 1980.- ih godina domaćin je prve kanadske turneje budućeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i glavni organizator prikupljanja dobrotvornih priloga za tek osnovanu Hrvatsku demokratsku zajednicu. U Hrvatsku se vraća 1989., a u veljači 1990. u svojstvu jednog od "oficira za vezu" HDZ-a s pripadnicima ondašnje milicije nadgleda prijevoz iseljenika od zagrebačkog aerodroma Pleso do dvorane Lisinski, gdje je održan Prvi opći sabor HDZ-a. Iz Kanade je HDZ-u navodno donio 4 milijuna dolara. Smatra se da je taj novac odigrao veliku ulogu u predizbornoj kampanji jer druge stranke (s iznimkom tada vladajućeg Saveza Komunista Hrvatske, naravno) nisu mogle skupiti ni približno toliko novca.

Šuškov doprinos u stvaranju suverene Hrvatske

Predsjednik RH Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak u obilasku bojišnice 1995.
Predsjednik RH Franjo Tuđman i ministar obrane RH Gojko Šušak 26. kolovoza 1995. u Vlaku slobode kojim su Zagreb i Split bili ponovno spojeni željezničkom prugom preko Knina

Kada su u Hrvatskoj zapuhali novi demokratski vjetrovi 1989./1990., vraća se 23. veljače 1990. nakon 21 godina emigracije, a u povodu održavanja 1. Općeg Sabora Hrvatske demokratske zajednice. Nakon pobjede HDZ-a na prvim slobodnim višestranačkim izborima 1990., Gojko Šušak je bio imenovan članom prve hrvatske Vlade i ministrom iseljeništva, 30. svibnja 1990. u vladi Stipe Mesića.[1] dužnost obnaša oko godinu dana uglavnom putujući po iseljeničkim zajednicama pozivajući Hrvate (uglavnom po Njemačkoj) da se vrate u domovinu, ali i da se pripreme za njezinu obranu.

Zatim 4. ožujka 1991. biva imenovan zamjenikom ministra obrane[2] Martina Špegelja i konačno 18. rujna 1991. ministrom obrane.[3] Izbor za ministra obrane prihvatio je mirno, kao jedan od mnogih mogućih oblika služenja domovini, o čemu je sanjao u iseljeništvu. U intervjuu koji je 3. travnja 1992. dao Jasni Babić iskreno priznaje kako to mjesto nije očekivao, te da za taj posao nije osposobljen: "Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države." U Zagrebu živi u vili u elitnom dijelu gradu u stambenom prostoru od 237 četvornih metara. Tada ga se se sumnjičilo da je stan uređivan novcem Ministarstva obrane. S druge strane prebacivan mu je nepotizam jer se njegova supruga Đurđa zaposlila u Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS) kao šefica kadrovskog odjela. Uz to u Ministarstvu obrane na ključne dužnosti postavlja rođake Miljenka Galića i Miljenka Crnca, te kumove Miljenka Filipovića, Antu Rosu, Antu Gotovinu, Matu Radoša, Ljubu Ćesića Rojsa, Dunju Lozić, itd.

Šušak je duboko i potpuno bio svjestan da se treba pripremati i za najgoru varijantu u raspletu tzv. jugoslavenske krize. Govoreći o tome bio je vrlo uvjerljiv i teško je bilo ne složiti se s njim. Bio je čovjek koji je razumio i podupirao potrebu prikupljanja dokumenata i objavljivanje knjiga o Domovinskom ratu.

U hrvatsku povijest ulazi kao uspješan ratni ministar obrane. Šuškova velika zasluga je i pravovremena priprema obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Do danas je ostao vrlo popularan u braniteljskoj populaciji.

Među onima koji su gajili antipatije prema Franji Tuđmanu i HDZ-u, važio je G. Šušak za jednu od najantipatičnijih figura. Časnici Hrvatske vojske koji su vojnu karijeru započeli u JNA nisu ga doživljavali sebi sklonim, i zamjerali su mu brza unaprjeđivanja ljudi bez formalnog vojnog obrazovanja. Njegovo involviranje u ratne prilike u Bosni i Hercegovini izvor je kontroverzi u do danas ne posve razjašnjenim pitanjima neugodnog Bošnjačko-hrvatski sukoba 1992.-1994. god.

Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske. Njegovo kratko izvješće "Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!" postalo je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.

Od 1994. godine nadalje, Šušak je uspostavio vrlo blisku suradnju svojega ministarstva sa Ministarstvom obrane (eng. "Department of Defense")SAD-a; kakvu se nakon njegove smrti nije nikada ponovila.

Bolest i smrt

Nakon operativnih zahvata na plućima, odstranjeno mu je slijepo crijevo. Zbog liječenja od teškog karcinoma putuje u ožujku 1996. god. u Sjedinjene Države; voditelj lječničkog konzilija Andrija Hebrang ne prenosi javnosti da Šušak odlazi na liječenje u bolnicu Walter Reed. Nakon neuspjelog liječenja u SAD, liječenje nastavlja u Hrvatskoj. Uslijed naglog pogoršanja i nekontroliranog širenja bolesti preminuo je 3. svibnja 1998. godine u 21:30 h u Kliničkoj bolnici Dubrava. Pokopan je 7. svibnja 1998. na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja. Posmrtno je promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske.

Uloga u Hrvatskoj demokratskoj zajednici

Grob Gojka Šuška na Mirogoju

Gojko Šušak bio je nakon 1. Općeg Sabora HDZ-a (1990.) u samoj vrhu stranke i nakon 2. Općeg sabora HDZ-a održanom u listopadu 1993. izabran je za potpredsjednika HDZ-a. Nakon istupanja Josipa Manolića i Stjepana Mesića iz HDZ-a 1994. smatran je "broj 2" odmah iza predsjednika Franje Tuđmana.

Njegov zadnji javni govor održao je na 4. Općem saboru HDZ-a u veljači 1998. Tada je govorio o potrebi poštivanja prava zaštite hrvatske manjine u drugim državama ističući posebice Bosnu i Hercegovinu tvrdeći: "Bez toga nema mira, stabilnosti i međusobnog povjerenja."[4].

Priznanja i počasti

HDZ je u proljeće 1999. osnovala Zajednicu branitelja "Gojko Šušak". U Širokom Brijegu jedan trg nosi njegovo ime i na njemu se se nalazi njegov spomenik. U Širokom Brijegu se se od njegove smrti svake godine održava memorijalni nogometni turnir u njegovu čast. Na njemu sudjeluju momčadi iz BiH i Hrvatske.[5]

Odlikovanja
vrpca odlikovanje dan odlikovanja
Ribbon of a Grand Order of King Dmitar Zvonimir.png Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom 5. svibnja 1998.[6]
Ribbon of a Grand Order of King Petar Krešimir IV.png Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom 28. svibnja 1995.[7]
Ribbon of an Order of Duke Domagoj.png Red kneza Domagoja s ogrlicom 28. svibnja 1995.[8]
Ribbon of an Order of Nikola Šubić Zrinski.png Red Nikole Šubića Zrinskog 28. svibnja 1995.[6]
Ribbon of an Order of Ante Starčević.png Red Ante Starčevića 28. svibnja 1995.[9]
Red Stjepana Radića 28. svibnja 1995.[6]
Ribbon of an Order of the Croatian Trefoil.png Red hrvatskog trolista 28. svibnja 1995.[10]
Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland's Gratitude.png Spomenica domovinske zahvalnosti 28. svibnja 1995.[11]

Kontroverze

Silber i Little pišu u knjizi "Smrt Jugoslavije" [12] (navodi to i New York Times [13]), da se Šušak hvalio da je upravo on ispalio prve hice u sukobu kod Borovog sela, u jednom od najranijih okršaja u Domovinskom ratu, i time dao Srbima iz Borova sela povod za ustanak. David Binder, autor teksta u New York Times, ne navodi izvor informacije - koju je mogao pročitati u knjizi Silber i Little.

Kanadski magazin Saturday Night u svom dvobroju (prosinac 1997./siječanj 1998.) opisao ga je kao: "pizza-mana iz Ottawe koji je upalio fitilj na Balkanu, okrenuo svoju vojsku protiv kanadskih mirovnih snaga i izrastao u jednog od najodvratnijih europskih čvrstorukaša".

U dnevnim novinama Glas Slavonije (3. ožujka 2000.) nekad visokopozicionirani član HDZ-a Josip Manolić - a poslije ogorčeni politički protivnik te stranke - optužuje Šuška za krijumčarenje droge. [14] Kako Manolić tvrdi, na njegov upit zašto to čini Šušak je odgovarao da to čini zbog Hrvatske. Puno ranije (1994.) u interviewu listu Feral Tribune Manolić proglašava Šuška jednom od "zapreka ostvarenju sporazuma s Muslimanima".

Literatura

  • Ujević, Dunja (2003.): Ministar obrane - jedno sjećanje na Gojka Šuška, Alfa, Zagreb

Izvori

  1. Odluka o izboru članova Izvršnog vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, Narodne novine 25/1990 Pristupljeno 5. kolovoza 2014.
  2. Rješenje o imenovanju zamjenikom ministra obrane, Narodne novine 12/1991 Pristupljeno 5. kolovoza 2014.
  3. Odluka o imenovanju ministra obrane, Narodne novine 48/1991Pristupljeno 5. kolovoza 2014
  4. Hrvatsko slovo: Uz sedmu obljetnicu smrti ministra obrane RH: Gojko Šušak
  5. http://www.sirokibrijeg.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=1073&Itemid=96
  6. 6,0 6,1 6,2 Franjo Tuđman: Odluka o odlikovanju gospodina Gojka Šuška, posmrtno, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom Stjepana Radića, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 27. lipnja 2014.
  7. Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 27. lipnja 2014.
  8. Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Redom kneza Domagoja s ogrlicom, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 27. lipnja 2014.
  9. Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Redom Ante Starčevića, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 27. lipnja 2014.
  10. Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Redom hrvatskog trolista, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 27. lipnja 2014.
  11. Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Spomenicom domovinske zahvalnosti, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 27. lipnja 2014.
  12. Silber, Little: Yugoslavia - Death of a Nation, revised and updated edition, Penguin books 1997, s. 140
  13. New York Times: Gojko Susak, Defense Minister of Croatia, Is Dead at 53
  14. http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/200010/01026-003-pubs-zag.htm
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Gojko Šušak
Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Autor:Gojko Šušak

Poveznice

Vanjske poveznice