Gojko Šušak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gojko Šušak
Gojko Šušak
5. ministar obrane Republike Hrvatske
u službi
18. rujna 1991. – 3. svibnja 1998.
Prethodnik Luka Bebić
Nasljednik Andrija Hebrang
Rođenje 16. ožujka 1945.
Smrt 3. svibnja 1998.
Politička stranka HDZ

Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945.Zagreb, 3. svibnja 1998.), hrvatski političar.

Ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. i jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana.

Mladost

Hrvatski političar Gojko Šušak rođen je 16. travnja 1945. u Širokom Brijegu (BiH) kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak, u (kako je sam naveo) NDH. Njegov otac i brat nestaju tijekom Drugog svjetskog rata. Zadnji put viđeni su pri ulasku partizanskih snaga u Zagreb. Kao omladinac sudjeluje na Omladinskoj radnoj akciji Bubanj potok u Beogradu. [1]

Istovremeno njegov brat Jozo šef je Vojnog odsjeka u Širokom Brijegu (ranije Lištica). Nakon mature 1963. upisuje Pedagošku akademiju u Rijeci. Studirao je matematiku i fiziku u Rijeci a pred pozivom za služenje vojnog roka u JNA bježi preko granice ostavljajući na Krku suprugu i tek rođenu kćer. Put ga preko Austrije vodi sve do Kanade.

Život u Kanadi

U Kanadi je djelovao kao gospodarstvenik, ali i kao politički i društveno angažirani čovjek, pa je obnašao niz dužnosti:

  • predsjednik hrvatsko-kanadske kulturne federacije
  • predsjednik Zaklade za hrvatske studije
  • ravnatelj Hrvatske škole u Ottawi.

Poznato je da je Šušak bio domaćin budućem hrvatskom prvom predsjedniku Franji Tuđmanu za vrijeme njegovih posjeta hrvatskoj emigraciji u Kanadi .

U Kanadi je pomagao u organiziranju hrvatskih škola i sudjelovao u različitim hrvatskim organizacijama. Petkom popodne skupljao je hrvatsku djecu dok bi njihovi roditelji odlazili u kupovinu i odvodio ih na sate hrvatskog jezika. [1] Zajedno sa Augustom Brekalom i svojim bratom Brankom organizirao je i nogometni klub Jadran. [1]

U Kanadi radi svakakve poslove od nekvalificiranog radnika u građevini do rada u pečenjarnici i pizzeriji. Nakon nekog vremena postaje suvlasnik u maloj soboslikarskoj tvrtki. U službenoj biografiji to je rečeno ovako: "manager of Kentucky Fried Chickens, president of Susak Enterprises Ltd., vice-president of GG Decor-Interior Design". Uz to u službenoj biografiji navodi kako je na uglednom University of Ottawa uspješno položio 36 tečajeva iz područja upravljanja, računovodstva, računala i komunikacija, te da je svoj akademski uzlet okrunio diplomiranjem informatike u praksi. [1]

U Kanadi je bio predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije čiji je bio i utemeljitelj 1987. Također je bio predsjednik Zaklade za Hrvatske studije, ravnatelj Hrvatske škole u Ottawi, te osnivač i predsjednik katedre Hrvatskog jezika na sveučilištu Waterloo. U Kanadi 1973. ženi se Đurđom, tada socijalnom radnicom, porijeklom iz Ozlja (kod Karlovca). Nakon vjenčanja preselili su se u kuću na Walkley Roadu, a kasnije s troje djece u drugu kuću u predgrađu u ulicu Greyrock Crescent gdje će susjedi Gojka zvati Jerry. Zajedno s njima živjela je i Šuškova majka. Kuća je bila u priličnom lošem stanju tako da su vjernici iz hrvatske Katoličke crkve svojim dobrovoljnim radom stavili na nju novi krov. U tom braku rodit će se troje djece: Katarina, Tomislav i Jelena. Političko djelovanje ostvaruje u suradnji s norvalskim franjevcima s kojima je u hrvatski franjevački samostan u Chichagu slao pisama-bombe. Svoja politička stajališta izražava i tako da svinju na kojoj je napisao Tito zatvara u mrtvački sanduk i osobno nosi po Ottawi. U Ottawi predsjedava tamošnjim ogrankom Hrvatskog narodnog vijeća. Domaćin je prve kanadske turneje predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i glavni organizator prikupljanja dobrotvornih priloga za Hrvatsku demokratsku zajednicu. U Hrvatsku se vraća 1989., a u veljači 1990. u svojstvu jednog od "oficira za vezu" HDZ-a s pripadnicima ondašnje milicije nadgleda prijevoz iseljenika od zagrebačkog aerodroma Pleso do dvorane Lisinski, gdje je održan Prvi opći sabor HDZ-a. Iz Kanade je HDZ-u navodno donio 4 milijuna dolara. Taj je novac odigrao veliku ulogu u predizbornoj kampanji jer druge stranke nisu mogle skupiti ni približno toliko novca.

Šuškov doprinos u stvaranju suverene Hrvatske

Predsjednik RH Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak u obilasku bojišnice 1995.
Predsjednik RH Franjo Tuđman i ministar obrane RH Gojko Šušak 26. kolovoza 1995. u Vlaku slobode kojim su Zagreb i Split bili ponovno spojeni željezničkom prugom preko Knina

Kada su u Hrvatskoj zapuhali novi demokratski vjetrovi 1989./1990., vraća se nakon 21 godina emigracije, a u povodu održavanja 1. Općeg Sabora Hrvatske demokratske zajednice. Nakon pobjede HDZ-a na prvim slobodnim višestranačkim izborima 1990., Gojko Šušak je bio imenovan ministrom iseljeništva, 1991. u vladi Stipe Mesića. Tu dužnost obnaša oko godinu dana uglavnom putujući po iseljeničkim zajednicama pozivajući Hrvate (uglavnom po Njemačkoj) da se vrate u domovinu, ali i da se pripreme za njezinu obranu.

Zatim biva imenovan zamjenikom ministra obrane Martina Špegelja i konačno u rujnu 1991. ministrom obrane. Izbor za ministra obrane prihvatio je mirno, kao jedan od mnogih mogućih oblika služenja domovini, o čemu je sanjao u iseljeništvu. U intervjuu koji je 3. travnja 1992. dao Jasni Babić iskreno priznaje kako to mjesto nije očekivao, te da za taj posao nije osposobljen: "Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države." U Zagrebu živi u vili u elitnom dijelu gradu u stambenom prostoru od 237 četvornih metara. Tada ga se se sumnjičilo da je stan uređivan novcem Ministarstva obrane. S druge strane prebacivan mu je nepotizam jer se njegova supruga Đurđa zaposlila u Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS) kao šefica kadrovskog odjela. Uz to u Ministarstvu obrane na ključne dužnosti postavlja rođake Miljenka Galića i Miljenka Crnca, te kumove Miljenka Filipovića, Antu Rosu, Antu Gotovinu, Matu Radoša, Ljubu Ćesića Rojsa, Dunju Lozić, itd.

Šušak je duboko i potpuno bio svjestan da se treba pripremati i za najgoru varijantu u raspletu tzv. jugoslavenske krize. Govoreći o tome bio je vrlo uvjerljiv i teško je bilo ne složiti se s njim. Bio je čovjek koji je razumio i podupirao potrebu prikupljanja dokumenata i objavljivanje knjiga o Domovinskom ratu.

U hrvatsku povijest ulazi kao uspješan ratni ministar obrane. Šuškova velika zasluga je i pravovremena priprema obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Bio je jako popularan u braniteljskoj populaciji.

Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske a njegovo kratko izvješće "Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!" postala je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.

Bolest i smrt

Nakon operativnih zahvata na plućima, odstranjeno mu je slijepo crijevo. Zbog bolesti putuje u Sjedinjene Države, a voditelj lječničkog konzilija Andrija Hebrang prešućuje javnosti da odlazi u bolnicu Walter Reed. Nakon naglog pogoršanja i nekontroliranog širenja bolesti preminuo je 3. svibnja u 21:30 h u Kliničkoj bolnici Dubrava. Pokopan je 7. svibnja 1998. na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja. Posmrtno je promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske. [1]

Uloga u Hrvatskoj demokratskoj zajednici

Grob Gojka Šuška na Mirogoju

Gojko Šušak bio je nakon 1. Općeg Sabora HDZ-a (1990.) u samoj vrhu stranke i nakon 2. Općeg sabora HDZ-a održanom u listopadu 1993. izabran je za potpredsjednika HDZ-a. Nakon istupanja Josipa Manolića i Stjepana Mesića iz HDZ-a 1994. smatran je "broj 2" odmah iza predsjednika Franje Tuđmana.

Njegov zadnji javni govor održao je na 4. Općem saboru HDZ-a u veljači 1998. Tada je govorio o potrebi poštivanja prava zaštite hrvatske manjine u drugim državama ističući posebice Bosnu i Hercegovinu tvrdeći: "Bez toga nema mira, stabilnosti i međusobnog povjerenja."[2].

Priznanja i počasti

HDZ je u proljeću 1999. osnovala Zajednicu branitelja "Gojko Šušak". U Širokom Brijegu jedan trg nosi njegovo ime i na njemu se se nalazi njegov spomenik. U Širokom Brijegu se se od njegove smrti svake godine održava memorijalni nogometni turnir u njegovu čast. Na njemu sudjeluju momčadi iz BiH i Hrvatske.[3]

Kontroverze

Silber i Little pišu u knjizi "Smrt Jugoslavije" [4] (navodi to i New York Times [5]), da se Šušak hvalio da je upravo on ispalio prve hice u sukobu kod Borovog sela, u jednom od najranijih okršaja u Domovinskom ratu, i time dao Srbima iz Borova sela povod za ustanak. Za razliku od Silbera i Littlea, David Binder, autor teksta u New York Times, ne navodi izvor informacije.

Kanadski magazin Saturday Night u svom dvobroju (prosinac 1997./siječanj 1998.) opisao ga je kao: "pizza-mana iz Ottawe koji je upalio fitilj na Balkanu, okrenuo svoju vojsku protiv kanadskih mirovnih snaga i izrastao u jednog od najodvratnijih europskih čvrstorukaša". U dnevnim novinama Glas Slavonije (3. ožujka 2000.) nekad visokopozicionirani član HDZ-a Josip Manolić optužuje Šuška za krijumčarenje droge. [1][6]

Kako Manolić tvrdi na njegov upit zašto to čini Šušak je odgovarao da to čini zbog Hrvatske. Puno ranije (1994.) u interviewu listu Feral Tribune Manolić Šuška proglašava jednom od "zapreka ostvarenju sporazuma s Muslimanima".[1]

Literatura

  • Ujević, Dunja (2003.): Ministar obrane - jedno sjećanje na Gojka Šuška, Alfa, Zagreb

Izvori

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Gojko Šušak
Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Autor:Gojko Šušak

Poveznice

Vanjske poveznice