Golema želva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Golema želva
Chelonia mydas is going for the air edit.jpg
Status zaštite

Status iucn2.3 EN.svg

Status zaštite: Ugroženi

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Red: Testudines
Natporodica: Chelonioidea
Porodica: Cheloniidae
Rod: Chelonia
Latreille, 1802.
Vrsta: C. mydas
Dvojno ime
Chelonia mydas
Linnaeus, 1758.
Područje života

Golema želva (Chelonia mydas) je morska kornjača i jedna je od najpoznatijih vrsta u ovoj porodici. Jedina je vrsta u rodu Chelonia[1]. Ranije se podvrstom goleme želve smatrala crna golema želva, no danas se uglavnom znanstvenici slažu da je to zasebna vrsta koja se vodi pod latinskim nazivom Chelonia agassizii. Pod utjecajem naziva koji se za golemu želvu koristi u engleskom govornom području, često ju se naziva i zelena morska kornjača (Green sea turtle), dok ju u Meksiku nazivaju "Tortuga blanca" ("bijela morska kornjača"). Porijeklo ovih naziva je u bojama oklopa životinje čija gornja strana je uglavnom u različitim tonovima smeđe sa zelenkastim ili tamno smeđim područjima. Donji dio oklopa ("plastron") kao i spojevi s gornjim ("karapaks") su svjetlo žuti.

Anatomija i morfologija[uredi VE | uredi]

Koštane ploče C. mydas, gornjeg (karapaks, lijevo) i donjeg (plastron, desno) dijela oklopa goleme želve

Izgled goleme želve je tipičan za morske kornjače. Tijelo joj je spljošteno, na kratkom vratu je kljunato oblikovana glava, a ekstremiteti su oblikovani kao vesla i dobro prilagođeni plivanju. Odrasle, goleme želve narastu do dužine od jedan i pol metra, a prosječna težina odrasle životinje je oko 200 kilograma. No, poznati su i primjerci teški do 315 kilograma. Najveća ikad izmjerena golema želva bila je teška 395 kg[2].

Anatomski, ova vrsta ima neke osobine kojima se razlikuje od drugih iz iste porodice. Za razliku od blisko srodne karetne želve, gubica goleme želve je kratka, a "kljun" joj nije savijen. Rožnato učvršćenje gornje čeljusti ima blago zakrivljen i nazubljen rub, dok je donja čeljust izraženije nazubljena. Leđna, gornja strana glave goleme želve pokrivena je jednim parom frontalnih ploča.

Ova vrsta kornjača poznata je po mijenjanju boje gornjeg dijela oklopa sa starošću životinje. Tek izležene kornjačice imaju, kao i druge morske kornjače, imaju uglavnom crn karapaks, dok im je plastron svijetlo obojen. Mlade životinje imaju leđnu stranu tamno smeđu do maslinaste, dok je kod odraslih uglavnom smeđa, prošarana različitim bojama. S donje strane, plastron im je obojen žuto.

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Mjesta gdje ova vrsta polaže jaja. Crveno su obilježena glavna, a žuto manje važna polagališta
Golema želva uz havajski koraljni greben

Golemu želvu se može sresti širom svijeta u svim tropskim i suptropskim morima. Žive i u Sredozemno more.

Postoje dvije podpopulacije ove vrste, atlanska i istočnopacifička. Svaka skupina ima svoja vlastita mjesta za polaganje jaja kao i hranilišta, koji se nalaze u području koje nastanjuju.

Atlanska podpopulacija[uredi VE | uredi]

Celonia mydas se u pravilu može sresti bilo gdje na cijelom Atlantskom oceanu. Mjestimično se najsjevernije mogu sresti uz sjeverne obale Kanade u zapadnom Atlantiku, a u istočnom oko otoka Velike Britanije. Najjužnije se pojavljuju u istočnom Atlantiku oko vrha južne Afrike, a u zapadnom do Argentine. Najznačajnija gnijezdišta su na različitim otocima u Karipskom moru, duž istočnih obala SADa i Južne Amerike, i, naročito, na usamljenim otocima u Južnom Atlantiku.

Suprotno od sporadično raspoređenih gnijezdišta, hranidbena područja šire se kroz cijelo područje. Vrlo često ih se može sresti u vodama oko Floride.

Indopacifička podpopulacija[uredi VE | uredi]

Ova podpopulacija na istoku nastanjuje Tihi ocean najsjevernije do južnih obala Aljaske a najjužnije sve do juga Čilea. U zapadnom Pacifiku, sreću se najsjevernije uz sjeverne obale Japana, čak i južne pacifičke obale Rusije, a najjužnije sve do otoka južno od Tasmanije. Nastanjuju čitav Indijski ocean.

Jednako tako, gnijezdišta su sporadično raspoređena širom cijelog tog područja, sve do istočnih obala Afrike, uključujući i neke otoke u vodama oko Madagaskara.

Ekologija i način života[uredi VE | uredi]

Koliko je poznato, najstarija i najpreciznija istraživanja života kornjača odnose se upravo na vrstu golemih želvi. Njihov način života drastično se mijenja sa svakim slijedećim životnim razdobljem. Tako su, na primjer, tek izležene malene kornjačice mesožderi, i dio su nektonskih organizama. Suprotno tome, mlade i odrasle životinje obično se sreću u područjima s morskom travom u blizini obala i biljojedi su. U tom životnom razdoblju zadržavaju se na "livadama" morske trave u blizini obale.

"Portret" goleme želve

Stanište i prehrana[uredi VE | uredi]

Ovisno o životnoj dobi, goleme želve se kreću između tri različita staništa. Kao vrlo mlade stanovnici su otvorenih mora (pelagijal). U toj dobi, životinje su mesojedi, i hrane se različitim morskim beskralješnjacima. Prednost daju malenim žarnjacima i račićima koji su dio zooplanktona. U starosti od oko 5 godina odlaze u priobalne vode, kada postaju gotovo isključivo biljojedi. Ova vrsta poznata je kao izbirljiva i cijele generacije se redovno kreću između istih gnijezdišta i hranilišta [3]. Pri tome, hrane se različitim vrstama makroalgi, kao što su kaulerpa (Caulerpa), turbinarija (Turbinaria) i druge. Ranije se pretpostavljalo, da se goleme želve ne hrane u vrijeme polaganja jaja, no opaženo je da u stvarnosti jedu i želve koje su neposredno pred polaganjem jaja, u blizini mjesta na koja ih polažu [4].

Osim ljudi, samo neke velike vrste morskih pasa mogu jesti odraslu golemu želvu. Za razliku od odraslih, tek izležene kornjačice imaju na kopnu cijeli niz predatora. Vrijeme od momenta kad napuste leglo do trenutka kad stignu do vode je najopasnije u njihovom životu. No, niti u vodi nisu sigurne dok ne narastu dovoljno.

Način života[uredi VE | uredi]

Ženka zatrpava jamu u koju je netom položila jaja
Tek izvaljena golema želva

Za razliku od većine drugih morskih kornjača koje gotovo čitav život provode u moru, za pacifičke goleme želve poznato je da povremeno tijekom dana izlaze iz vode na usamljenim plažama i sunčaju se[5].

Goleme želve žive 40 do 50 godina, a spolno zrele postaju u dobi od 10 do 15 godina.

Ove životinje prelaze velike udaljenosti od mjesta koja su odabrale kao hranilište, do plaže na kojoj su se izvalile. Poznati su slučajevi, da je kornjača preplivala razdaljinu veću od 2.600 km kako bi u vrijeme parenja stigla do plaže gdje će položiti jaja. Ženke obično dolaze polagati jaja svake dvije godine, dok možjaci dolaze svake godine.

Kao kod velikog broja životinja koje nastanjuju velika područja, vrijeme parenja golemih želvi je različito od populacije do populacije. Većina karipskih golemih želvi sreće se radi parenja od lipnja do rujna. U Francuskoj Gvajani jaja polažu od ožujka do lipnja, dok podpopulacija koja dolazi na obale Pakistana to radi cijelu godinu, no malu prednost daje mjesecima između srpnja i prosinca.

Goleme želve razmnožavaju se na način tipičan za sve morske kornjače. Parenje određuju ženke, mužjaci ih ne mogu prisiliti, i najčešće je poliandrijsko. Nakon parenja koje se odvija u vodi, ženka izlazi na obalu do crte iznad dosega plime. Kad nađe mjesto pogodno za leglo, stražnjim ekstremitetima iskapa jamu u pijesku u koje polaže oko 100 jaja veličine loptice za golf. Nakon toga, zatrpava jamu i vraća se u vodu. Ovo se tijekom nekoliko tjedana ponavlja više puta.

Razvoj jaja traje oko dva do tri mjeseca. Kao i kod većine drugih gmazova i ovdje temperatura u leglu određuje spol mladunaca. Tako se pri 28°C razvijaju samo mužjaci, a na 32°C samo ženke. Ako se temperatura kreće oko 30°C, razvija se podjednaki broj mužjaka i ženki.

Goleme želve su, osim u vrijeme parenja, uglavnom samotnjaci.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Objedinjen taksonomski imformacijski sustav
  2. Species Fact Sheet: Green Sea Turtle [1]. Caribbean Conservation Corporation & Sea Turtle Survival League. Caribbean Conservation Corporation (2005-12-29). Retrieved on 2007-02-22
  3. Golema želva (Chelonia mydas) North Florida Field Office, United States Fish and Wildlife Service (2005-12-29). Retrieved on 2007-02-21.
  4. [2] Tucker, Anton D.; Mark A. Read (September 2001). "Frequency of Foraging by Gravid Green Turtles (Chelonia mydas) at Raine Island, Great Barrier Reef". Journal of Herpetology 35 (3): 500-503 pp.. Society for the Study of Amphibians and Reptiles. doi:10.2307/1565970]
  5. [3], National Geographic - Animals. National Geographic Society (2005-12-29). Retrieved on 2007-02-21

Drugi projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Golema želva
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Golemoj želvi