Golub pismonoša

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Golub pismonoša

Golubovi pismonoše su varijacije domesticiranih golubova pećinara koji su se tisućama godina koristili sa brzo i sigurno prenošenje poruka. Kako je jedna od obilježavajućih osobina golubova vraćanje svom gnijezdu odnosno zbog monogamnosti svom partneru, nije bilo jako teško selektirati ptice koje su se mogle koristiti za prijenos poruka.

Prijenos vijesti i sposobnost vraćanja u gnijezdo[uredi VE | uredi]

Za prijenos poruka, golubovi prvo moraju imati dom na mjestu kuda, planirano, vijest treba stići. S tog mjesta, golubovi se pomoću drugih prometnih sredstava moraju dovesti do mjesta s kojeg se namjerava slati poruka, gdje do trenutka slanja poruke ostaju zatvoreni. Kad treba poslati vijest, na nogu goluba pričvrsti se maleni predmet, najčešće presavijeni papir, pa ga se pušta da slobodno odlete. Nakon toga se golub pokušava vratiti natrag na mjesto gdje su mu gnijezdo i partner. Tamo se dočekuje goluba, i time je poruka prenijeta.

Pravo, nedvosmisleno dokazano objašnjenje kako golubu uspijeva pronaći put do kuće, do danas ne postoji. Neki znanstvenici pretpostavljaju, da se ta sposobnost goluba sastoji od kombinacije sposobnosti orijentiranja prema položaju sunca i zvijezda, osjećanjem magnetnog polja zemlje i optičkim orijentiranjem.

Ranije korištenje golubova pismonoša[uredi VE | uredi]

Dugo su bili najbolji način prijenosa poruka na veće udaljenosti, sve do pojave suvremenih komunikacijskih uređaja. Do pronalaska telegrafa oni su bili praktički jedina mogućnost prijenosa informacija, prije svega vojnih, koja je bila brža od prijenosa jahača. Pored toga, mogli su prenijeti poruku preko neprijateljskih položaja bez da izazovu pozornost.

Pri tome je najveći problem bio donijeti golubove sa željenog cilja. Prije početka vojnog pohoda morala su biti poznata mjesta željenog cilja poruke, a na tom mjestu je već od ranije moralo postojati uzgajalište takvih golubova.

Korištenje golubova pismonoša danas[uredi VE | uredi]

Kasnije počinje njihovo korištenje u natjecateljske svrhe na natjecanjima u brzini leta. Natjecanje se organizira prevoženjem golubova na udaljenost od 100 do 1.000 km od golubinjaka. Golubovi se ispuštaju, a bilježi se vrijeme njihovog povratka u golubinjak. Ove golubove nazivaju i "trkaćim konjima malog čovjeka".