Goran Bregović
| Goran Bregović | |
|---|---|
 Goran Bregović 2007. godine | |
| Rođen/a | 22. ožujka 1950. |
| Žanr/ovi | rock • jazz • folk • svjetska • filmska |
| Zanimanje | glazbenik • tekstopisac • skladatelj |
| Instrument | gitara |
| Djelatno razdoblje | 1969. do danas |
| Angažman | Kodeksi • Jutro • Bijelo dugme |
| Internetska stranica | www.goranbregovic.rs |
Goran Bregović (Sarajevo, 22. ožujka 1950.), glazbenik iz Bosne i Hercegovine. Autor je filmske glazbe i jedan je od najpoznatijih skladatelja s Balkana. Postao je poznat u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća kao vođa i gitarist skupine Bijelo dugme.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rane godine[uredi | uredi kôd]
Gitaru počinje svirati pri kraju osnovne škole, a u osamnaestoj godini pristupa sarajevskom sastavu "Kodeksi", gdje dolazi na preporuku pjevača Željka Bebeka. Nakon razlaza "Kodeksa" u jesen 1971. godine zajedno s Ismetom Arnautalićem osniva sastav "Jutro" u kojeg nešto kasnije poziva Bebeka. Snimaju nekoliko pjesama, između ostalih i "Kad bi bio bijelo dugme". Arnautalić napušta "Jutro" krajem 1972. godine, a sastav mijenja ime u "Bijelo dugme". Počinju s radom 1974. godine, nakon povratka Željka Bebeka s odsluženja vojnog roka.
Bijelo dugme[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Bijelo dugmeBijelo dugme s Goranom Bregovićem kao gitaristom, skladateljem i neupitnim vođom bio je jedan od najpopularnijih sastava u povijesti jugoslavenske glazbe. Postojali su od 1974. do 1989. godine.
Tijekom postojanja grupe, Bregovića je u prvoj sezoni komedije Top lista nadrealista parodirao prvi i bivši vođa Crvene jabuke, Dražen Ričl.[1] U drugoj sezoni popularne sarajvske komedije, u vijestima je bila novost da je Bregović kao prijesednik SIV-a primio Bruca Srpingsteena kao američkog sekretara.[2]
Poslije Bijelog dugmeta[uredi | uredi kôd]
Bregović 1988. godine sklada glazbu za film Emira Kusturice Dom za vješanje. Nakon velikog uspjeha filma i Bregovićeve glazbe, osobito pjesme "Ederlezi", nastavlja suradnju s Kusturicom u filmu Arizona Dream 1993. godine, a potom sklada glazbu za film Kraljica Margot kojeg režira Patrice Chéreau. Jednako je uspješna i nova suradnja s Kusturicom u filmu Podzemlje 1995. godine. Surađuje s nizom poznatih pjevačica i pjevača (George Dalaras, Sezen Aksu, Krzysztof Krawczyk, Iggy Pop, Cesária Évora, Ofra Haza, Kayah).
Godine 1998. osnovao je Orkestar za svadbe i sprovode s kojim nastupa po čitavom svijetu svirajući tradicionalnu narodnu glazbu s Balkana, vlastite skladbe utemeljene na balkanskom i romskom melosu i obrade starih pjesama Bijelog dugmeta. Godine 2002. sklada liturgiju "Moje je srce postalo tolerantno" i izvodi je u bazilici St. Denis u Parizu. Godine 2004. sklada operu "Karmen sa sretnim krajem", a 2005. godine nastupa na tri oproštajna koncerta Bijelog dugmeta. Nastupio je 2007. godine na festivalu trubača u Guči gdje je snimljen njegov posljednji CD nazvan Alkohol, objavljen krajem 2008. godine.
Optužbe za plagijate[uredi | uredi kôd]
U vrijeme dok je skladao pjesme Bijelog dugmeta, Bregović je optuživan za plagiranje Chucka Berryja, B. B. Kinga, Van Halena, Jimmyja Pagea, Roda Argenta i drugih. Tijekom Bregovićeve samostalne karijere pažnju su privukle optužbe da je "Mesečina", jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, zapravo djelo Šabana Bajramovića.[3] U glazbi za film Kraljica Margot Bregović je potpisao tradicionalnu dalmatinsku pjesmu "Jute san se zajubija".[4] Redatelj filma Patrice Chéreau izjavio je 2008. godine kako je Goran Bregović vrlo talentiran, ali da krade sa svih strana što god poželi.[5]
Osobni život[uredi | uredi kôd]
Goran Bregović najviše vremena provodi u Parizu i Beogradu. U braku je s bivšom sarajevskom manekenkom Dženanom Sudžukom. Vjenčali su se 1993. godine u Parizu i imaju troje djece. Po svojem izjašnjenju Goran Bregović je Jugoslaven.
Diskografija[uredi | uredi kôd]
Samostalni albumi, kompilacije i glazba za filmove[uredi | uredi kôd]
- Goran Bregović (1976.)
- Dom za vješanje (1989.)
- Kuduz (1989.)
- Les Temps des Gitans - Kuduz (1990.)
- Paradéchtika s Alkistis Protopsalti (1991.)
- Arizona Dream (1993.)
- La reine Margot (1994.)
- Underground (1995.)
- P.S. (1996.)
- Düğün ve Cenaze sa Sezen Aksu (1997.)
- Thessaloniki - Yannena with Two Canvas Shoes s Georgeom Dalarasom (1997.)
- Silence of the Balkans (uživo 1998.)
- Ederlezi (1998.)
- Kayah & Bregović (1999.)
- Songbook (2000.)
- Kayah i Bregović (2000.)
- Daj mi drugie życie s Krzysztofem Krawczykiem (2001.)
- Tales and songs from weddings and funerals (2002.)
- Goran Bregović's Karmen with a Happy End (2007.)
- Alkohol (2008.)
- Welcome to Goran Bregović (2009.)
- Bella Ciao (2013.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Još jedna sjajna parodija 'Nadrealista' iz 80-ih: Intervju sa Boranom Gegovićem (VIDEO). novi.ba. Pristupljeno 5. srpnja 2022.
- ↑ TLN, Vijesti 14. septembar 2007. Pristupljeno 5. srpnja 2022..
Prijesednik Saveznog izvršnog vijeća Goran Bregović je primio američkog sekretara Bruca Springsteena...
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. kolovoza 2009. Pristupljeno 19. rujna 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Queen Margot (La Reine Margot) (1994 Film) www.amazon.com
- ↑ http://www.radio101.hr/?section=1&page=2&item=31310
| ||||||||||||||