Gornji Tavankut

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

46°02′30″N 19°27′03″E / 46.041782°N 19.450951°E / 46.041782; 19.450951

Gornji Tavankut
Горњи Таванкут - Felsö-Tavankút
Koordinate: 46°03′N 19°29′E / 46.05°N 19.483°E / 46.05; 19.483Koordinate: 46°03′N 19°29′E / 46.05°N 19.483°E / 46.05; 19.483
Država Srbija
Pokrajina Vojvodina
Okrug Sjevernobački okrug
Općina Subotica
Površina
 - Ukupna 93,7 km²
Stanovništvo (2002.)
 - Naselje 1.381
 - Naselje gustoća 43 stan./km²
Poštanski broj 24214
Pozivni broj 024
Registarska oznaka SU
Zemljovid
Gornji Tavankut na karti Srbija
Gornji Tavankut
Gornji Tavankut
Podaci za površinu i gustoću naseljenosti dati su zbirno za katastarsku općinu Tavankut, na kojoj se nalaze dva naselja, Gornji Tavankut i Donji Tavankut.

Gornji Tavankut (srp.: Горњи Таванкут, mađ. Felsö-Tavankút) je selu u Bačkoj, na sjeveru autonomne pokrajine Vojvodine, Srbija.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se jugoistočno od Subotice, na 46° 01′ 60″ sjeverne zemljopisne širine i 19° 28′ 60″ istočne zemljopisne dužine. Sjeveroistočno je Donji Tavankut.

Upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Upravno pripada Sjevernobačkom okrugu AP Vojvodine. Dijelom Gornjeg Tavankuta su ovi krajevi: Skenderevo, Vuković kraj, Partizan, Rata.

Povijest[uredi VE | uredi]

Naseljen je još od starih vremena. U Gornjem su Tavankutu su nađeni sarmatsko-jaziški grobovi[1] odnosno groblje (nekropola)[2] i crkva (Gornji Tavankut-Sveta Ana) iz Arpadovog doba i iz kasnog srednjeg vijeka (11.-15. st.).[3]

Tavankut je postao gradom prije Subotice. 1439. se spominje kao oppidum''.[4]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

U Gornjem Tavankutu prema popisu iz 2002. godine, živi 1381 stanovnik. Većinu čine Hrvati (mahom iz skupine Bunjevaca) i osobe koje su se izjasnile samo kao "Bunjevci". Ukupno čine 74,37%.

Nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Narodnosni sastav ovog sela prema popisu iz 2002.:

Povijesna naseljenost[uredi VE | uredi]

  • 1961: 7.476
  • 1971: 6.729
  • 1981: 1.879
  • 1991: 1.526

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
  1. O. Šulman: Sarmatsko – Jaziški grobovi u Tavankutu i Masarikovu. RVM 1, 1952., 117-126
  2. JSTOR A Yearbook of Anthropology Yugoslavia: An Anthropological Review for 1952-1954
  3. Gradski muzej Subotica Paleoantropološka zbirka
  4. Blaško H. Vojnić: Subotica juče i danas, 1950., str. 3.

Vidi još[uredi VE | uredi]