Gornji Tavankut
| Gornji Tavankut Горњи Таванкут - Felsö-Tavankút | |
|---|---|
| Koordinate: 46°03′N 19°29′E / 46.050°N 19.483°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Sjevernobački okrug |
| Općina | Subotica |
| Površina | |
| - Ukupna | 93,7 km² |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Naselje | 1.381 |
| - Naselje gustoća | 43 stan./km² |
| Poštanski broj | 24214 |
| Pozivni broj | 024 |
| Registarska oznaka | SU |
| Zemljovid | |
  Gornji Tavankut | |
| Podaci za površinu i gustoću naseljenosti dati su zbirno za katastarsku općinu Tavankut, na kojoj se nalaze dva naselja, Gornji Tavankut i Donji Tavankut. | |
Gornji Tavankut (srp.: Горњи Таванкут, mađ. Felsö-Tavankút) je selu u Bačkoj, na sjeveru autonomne pokrajine Vojvodine, Srbija.
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]
Nalazi se jugoistočno od Subotice, na 46° 01′ 60″ sjeverne zemljopisne širine i 19° 28′ 60″ istočne zemljopisne dužine. Sjeveroistočno je Donji Tavankut.
Upravna organizacija[uredi | uredi kôd]
Upravno pripada Sjevernobačkom okrugu AP Vojvodine. Dijelom Gornjeg Tavankuta su ovi krajevi: Skenderevo, Vuković kraj, Partizan, Rata.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Naseljen je još od starih vremena. U Gornjem su Tavankutu su nađeni sarmatsko-jaziški grobovi[1] odnosno groblje (nekropola)[2] i crkva (Gornji Tavankut-Sveta Ana) iz Arpadovog doba i iz kasnog srednjeg vijeka (11. – 15. st.).[3]
Tavankut je postao gradom prije Subotice. 1439. se spominje kao oppidum''.[4]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
U Gornjem Tavankutu prema popisu iz 2002. godine, živi 1381 stanovnik. Većinu čine Hrvati (mahom iz skupine Bunjevaca) i osobe koje su se izjasnile samo kao "Bunjevci". Ukupno čine 74,37%.
Nacionalni sastav[uredi | uredi kôd]
Narodnosni sastav ovog sela prema popisu iz 2002.:
- Hrvati (39,54%)
- Bunjevci (34,83%)
- Srbi (7,24%)
- "Jugoslaveni" (6,81%)
- Mađari (3,19%)
Povijesna naseljenost[uredi | uredi kôd]
- 1961: 7.476
- 1971: 6.729
- 1981: 1.879
- 1991: 1.526
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- Klara Mira Vujić, slikarica u tehnici slame
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
- ↑ O. Šulman: Sarmatsko – Jaziški grobovi u Tavankutu i Masarikovu. RVM 1, 1952., 117-126
- ↑ JSTOR A Yearbook of Anthropology Yugoslavia: An Anthropological Review for 1952-1954
- ↑ Gradski muzej Subotica[neaktivna poveznica] Paleoantropološka zbirka
- ↑ Blaško H. Vojnić: Subotica juče i danas, 1950., str. 3.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
| |||||||
