Gospodarstvo Bjelorusije
| Gospodarstvo Bjelorusije | ||
|---|---|---|
| ||
| Traktori Belarus | ||
| Valuta | bjeloruska rublja | |
| Fiskalna godina | Standardna kalendarska godina[1] | |
| Gospodarske organizacije | ZND | |
| Statistika | ||
| BDP (PPP) | 58,22 milijarde USD (2012.)[1] (63.[1]) | |
| BDP rast | 4,3 % (2012. proc.)[1] | |
| BDP per capita | 15,900 USD (2012. proc.)[1] | |
| BDP po sektoru | poljoprivreda (8,4 %), industrija (41,5 %), usluge (50,1 %) (2008. proc.)[1] | |
| Inflacija (IPC) | 18,1 % (2012. proc.)[1] | |
| Stopa siromaštva | 27,9 % (2005. proc.)[1] | |
| Radna snaga | 5 milijuna (2009. proc.) [1] | |
| Radna snaga prem zanimanju | poljoprivreda (14 %), industrija (34,7 %), usluge (51,3 %) (2003. proc.)[1] | |
| Nezaposlenost | 1% | |
| Glavna industrija | petrokemija, kalijevo gnojivo, prehrambeni proizvodi, drvo, metalni strojevi za rezanje alata, traktori, kamioni[1] | |
| Trgovina | ||
| Izvoz | 46,6 milijardi USD (2013. proc.)[1] | |
| Glavni izvozni partneri | Rusija (35,4%), Nizozemska (16,5%), Ukrajina (12,1%), Latvija (7,1%) (2012. proc.)[1] | |
| Uvoz | 48,18 milijardi USD (2012. proc.)[1] | |
| Glavni uvozni partneri | Rusija (59,3%), Njemačka (5,9%), Kina (5,1%), Ukrajina (5,0%)(2012. proc.) [1] | |
| Javne financije | ||
| Javni dug | 30% BDP-a 2012. proc.)[1] | |
| Prihodi | 21,42 milijardi USD (2012. proc.)[1] | |
| Rashodi | 22,04 milijardi USD (2012. proc.)[1] | |
| Ekonomska pomoć | ||
| Glavni izvor Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima | ||
Gospodarstvo Bjelorusije je tranzicijsko gospodarstvo uvelike vezano uz rusko tržište.
Do raspada bivšeg SSSR-a 1991. godine, Bjelorusija je bila jedna od industrijski najrazvijenijih članica. Nakon stjecanja nezavisnosti, gotovo sve bivše sovjetske republike upale su u ekonomske poteškoće. Umjesto "tržišnog kapitalizma" Bjelorusija je uvela "tržišni socijalizam", politiku prema kojoj je vlada bila ta koja je kontrolirala kretanje cijena i inflacije, a miješala se i u rad poduzeća (tržište je liberalizirano tek 2008. s ciljem intenzivnijeg privlačenja stranih investicija). Te mjere bjeloruske vlade, ali i Unija s Rusijom pomogli su Bjelorusiji, da ekonomski dosta bezbolno preživi tu početničku fazu tranzicije.
Zahvaljujući Savezu s Rusijom, Bjelorusija je dobila ogromno izvozno tržište za svoje proizvode, a također su i glavni energenti (nafta i plin) bili dostupni po znatno povoljnijim cijenama. Sve je to dovelo do ekonomskog rasta tokom 90.-ih godina. Prema izvještaju UN-a o gospodarstvu u svijetu u 2006.[2] Bjelorusija je označena kao brzo rastuća ekonomija: rast BDP-a u 2004. iznosio je 11% (na drugom mestu u ZND-u), a 2005. rast je iznosio 8,5%. Na osnovu tih pokazatelja Bjelorusija je zabilježila veći rast od susjednih zemalja članica EU-a (Poljske, Litve i Latvije). Rast u 2010. iznosio je oko 6,1%.[3] Veliki problem je inflacija (koja je po nekim pokazateljima u 1999. iznosila 300%). Smanjena je na 6,6% u 2006. godini. Međutim, u 2011. inflacija je ponovo doživjela veliki skok, i u prvih 6 mjeseci iznosila je 36,2% (u odnosu na 9,9% iz 2010.).[4]
Iz bivše zajedničke države, Bjelorusija je naslijedila razvijenu jaku industrijsku i poljoprivrednu bazu te dobar i obrazovan stručni kadar. Životni standard je bio među najvišima na području bivše države. Nakon stjecanja nezavisnosti i dalje je zadržan stari sovjetski sustav, a privatizacije državnog kapitala gotovo da nije ni bilo (oko 80% industrije, uključujući i najveće kombinate, ostali su u vlasništvu države). Poduzeća u državnom vlasništvu daju oko 75% cjelokupne vrijednosti nacionalnog BDP-a.
Najvažnije prirodno bogatstvo je treset, koji se koristi kao gorivo, gnojivo i u kemijskoj industriji. Ekonomski su isplative i zalike kamene i kalijeve soli. Rezerve nafte i prirodnog plina vrlo su skromne, tako da se većina energenata uvozi iz susjedne Rusije (naftna polja u Polesju zadovoljavaju svega 30% domaćih potreba). Postoje i značajnije zalihe uljnih škriljaca, procjenjene na oko 8,8 milijardi tona. Najvažnije rafinerije nafte i plina nalaze se u Novopolacku i Homelu (50% gotovih proizvoda se izvozi).
Razvijena je industrija traktora (tvornice "Tvornica traktora Minsk", "Borisov Works of Automobile and Tractor Electric Equipment" (BATE Borisov i dr.), kamiona (MAZ-MAN), autobusa (MAZ, Neman), vojnih vozila (nosači balističkih raketa) i drugih poljoprivrednih i građevinskih strojeva (MZKT, BelAZ i dr.), zatim kemijska, tekstilna i drvoprerađivačka industrija. Tvornica kamiona, autobusa i vojnih vozila MAZ, bila je najveća tvornica kamiona u Sovjetskom Savezu. Od 1997. godine, u suradnji s njemačkim koncernom MAN, osnovano je bjelorusko-njemačko poduzeće MAZ-MAN. Razvijena je optička industrija. Poduzeće optike "Optik" iz Lide jedna je od najvećih europskih tvornica optičkih elemenata poput prizmi i leća.[5] Postoje i druga poduzeća, koja proizvode optomehaničke elemente, lasere i sl. Glavni poljoprivredni proizvodi su: krumpir, lan, konoplja, šećerna repa, zob, raž, heljda i pšenica, dok u stočarstvu dominira mliječno i mesno govedarstvo, svinjogojstvo i uzgoj pilića.
Glavni vanjski trgovački partneri Bjelorusije su: Rusija, Poljska, Ukrajina i Njemačka.[6]
Nuklearna katastrofa u Černobilu 1986. godine ostavila je vrlo negativne posljedice i na bjelorusko gospodarstvo. Zbog pojačane radijacije, došlo je do zagađenja tla, mnoga sela (posebno na jugu zemlje) u potpunosti su napuštena, a stanovništvo preseljeno. Proces kontaminacije zagađenih područja je jako skup i dugotrajan.
Ukupan BDP u 2009. iznosio je 116 milijardi dolara, a BDP po glavi stanovnika iznosio je $11.600 (2009.). Stopa nezaposlenosti u siječnju 2010. iznosila je samo 0,9%.[7] To je rezultat projekta, po kojem mladi ljudi nakon završetka obrazovanja odmah dobivaju posao u nekom od državnih poduzeća. Zbog recesije, nezaposlenost se malo povećala tijekom 2011. Vanjski dug u 2010. iznosio je 22,06 milijardi američkih dolara. Sektor usluga čini 51% ukupnog BDP-a, industrija 27,1%, a poljoprivreda 13 %.[8]
Radnu snagu čine više od četiri milijuna ljudi, među kojima su žene malo više zastupljenije nego muškarci. Godine 2005., gotovo četvrtina stanovništva bila je zaposlena u industrijskim pogonima, a zapošljavanje je također visoko u poljoprivredi, trgovini i obrazovanju. Broj nezaposlenih osoba 2005., iznosio je 679.000, od čega su oko dvije trećine bile žene.[9]
Valuta je bjeloruski rubalj (BYR). Valuta je uvedena u svibnju 1992., zamijenivši sovjetske rublje. Bjelorusija ima 30 državnih banaka i jednu privatiziranu banku. U svibnju 2011. dogodila se značajna devalvacija bjeloruske rublje u odnosu na američki dolar. U lipnju 2011. Bjelorusija je zatražila ekonomski paket spašavanja od Međunarodnog monetarnog fonda.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r CIA.gov - World Factbook - Bjelorusija
- ↑ http://www.un.org/esa/policy/wess/wesp2006files/wesp2006.pdf Preuzeto 6. rujna 2013.
- ↑ http://demoscope.ru/weekly/2009/0393/gazeta023.php Preuzeto 3. rujna 2011.
- ↑ http://www.interfax.by/news/belarus/93168 Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. travnja 2012. (Wayback Machine) Preuzeto 6. rujna 2013.
- ↑ http://www.belarusguide.com/industry1/optical.htm Preuzeto 8. rujna 2011.
- ↑ http://news.tut.by/economics/168893.html Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. lipnja 2010. (Wayback Machine) 6. rujna 2013.
- ↑ http://telegraf.by/2010/01/68161[neaktivna poveznica] Preuzeto 3. rujna 2011.
- ↑ http://eurasianhome.org/xml/t/databases.xml?lang=ru&nic=databases&country=24&pid=63 Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. studenoga 2011. (Wayback Machine) Preuzeto 6. rujna 2013.
- ↑ https://archive.is/20120707201310/belstat.gov.by/homep/en/indicators/labor.php Preuzeto 3. rujna 2011.
