Granica proizvodnih mogućnosti

Granica proizvodnih mogućnosti

Granica proizvodnih mogućnosti (GPM, eng. PPF) pokazuje maksimalne količine proizvodnje koje neko gospodarstvo može dosegnuti. Uz dano tehnološko znanje i raspoloživu količinu ulaznih veličina ovaj pojam u biti predstavlja popis roba i usluga koje su raspoložive društvu.

Ako se doslovno gleda, niti jedna država u svijetu nije na granici proizvodnih mogućnosti, jer svugdje u manjoj ili većoj mjeri postoje neiskorišteni resursi. U ovom slučaju stručnjaci također pojednostavljuju situaciju, pa se za zemlje kao što su npr. članice skupine G-7 govori da su na GPM, jer imaju vrlo visok nivo industrijske proizvodnje uz korištnje najmodernijih tehnologija.

Model granice proizvodnih mogućnosti počiva na pretpostavci da su zalihe resursa i tehnologija fiksne.

U kordinatnom sustavu GPM se pojednostavljeno prikazje kao krivulja koja spaja osi apscisu i ordinatu. Na svakoj od osi nalazi se po jedan proizvod, a točke na krivulji predstavljaju različite kombinacije proizvodnje. Točke koje se nalaze unutar krivulje znače da određeno gospodarstvo ne prizvodi učinkovito, jer se ne nalazi na GPM-u. Točke izvan krivulje označavaju trenutno nemoguću proizvodnju, jer zahtijevaju povećanje inputa. GPM ima negativan nagib jer je potrebno žrtvovati jedno dobro da bi se proizvelo više drugog dobra.

Izvori

1. „Ekonomija“, 18. Izdanje, P.A. Samuelson i W.D. Nordhaus, 2005. godina