Grb Dubrovačke Republike

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grb Grada Dubrovnika i Dubrovačke Republike

Dubrovačka Republika je kroz povijest imala više grbova no mišljenje povjesničara koji su se bavili ovom temom je da su se najčešće i najduže koristili grbom koji je zasnovan na grbu Kraljevine Ugarske.

Povijest grba Dubrovačke Republike[uredi VE | uredi]

Za vrijeme bizantske vlasti, koja je s prekidima trajala do 1205. godine, uporaba grbova nije bila uobičajena, međutim u Dubrovniku su postojali drugačiji oblici vrhovne vlasti, pa su se stari Dubrovčani 1171. godine od Mletaka branili pod carskim zastavama.[1] Dolaskom pod mletačku vlast, koja je trajala od 1205. do 1358. godine, u javnosti se pojavljuje lik lava koji je bio simbol svetog Marka zaštitnika Venecije. Završetkom mletačke vlasti nestali su i svi simboli Mletačke Republike, a u Dubrovniku je, sazidana u zidu nekadašnjeg samostana svete Marije, sačuvana samo jedna kamena ploča s reljefnim prikazom venecijanskog krilatog lava.[2]

Grb s crveno srebrnim gredama[uredi VE | uredi]

Grb Ludovika I. Anžuvinskog

Nakon što se Venecija Mirom u Zadru u korist Hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. odrekla svih posjeda od Kvarnera do Drača, mletački knez je zauvijek napustio Dubrovnik. Dubrovčani su se, nakon što su prihvatili kraljevsku vrhovnu vlast, Višegradskim ugovorom obavezali da će nositi njegovu zastavu ili grb koji je u svom sastavu imao crveno-srebrne grede.

Godine 1359. dubrovačke vlasti naručuju iz Venecije zastave s ugarskim grbom, a 1362. i zastave s likom svetog Vlaha.[3] Sudeći prema nekim izvorima uporaba Ugarskoga grba je ovisila o vanjskopolitičkim prilikama, pa je s tim u vezi moguća zapovjed brodskim zapovjednicima da ne smiju isticati nikakve druge grbove osim grbova dubrovačke općine s likom svetog Vlaha i grb Ugarskoga Kraljevstva.[3]

U Dubrovniku je ugarski grb Arpadovića, s crvenim i srebrnim gredama, opće prihvaćen kao grb Republike, a kao takvoga stari Dubrovčani su ga zadržali i nakon raskida državničkih veza s Kraljevinom Ugarskom. Iako je deklarativno priznat kao obilježje podređenosti ugarskome kralju, grb s crvenim i srebrnim gredama bio je prihvaćen kao znak suvereniteta Dubrovačke Republike.[4]

Grb ugarske dinastije Arpadovića

Jedan od rijetkih, vjerojatno i jedinih pisanih tragova s kratkim opisom grba Dubrovačke Republike pojavljuje se u knjizi Copioso ristretto degli annali di Rausa Dubrovčanina Jakova Lukarića (Di Giacomo Di Pietro Luccari) tiskanoj u Veneciji 1605. godine. Lukarić na 155. stranici, pri opisu izbornog postupka Dubrovačke Republike, spominje glasačke kutije s grbom Republike s četiri bijele grede na crvenom štitu.[5]

Ovaj grb s crveno srebrnim gredama zadržan je sve do pada Republike.[6]

Slika panorame Dubrovnika s početka 17. stoljeća s grbom Republike u gornjem lijevom uglu

U Dubrovniku se danas mogu pronaći brojne slike s ovakvim grbom:

  • Knežev dvor, slika svetog Vlaha iz 15. stoljeća, u donjem desnom uglu se nalazi grb s crveno srebrnim gredama,
  • Knežev dvor, Slika sa Spomenicom Vladislava Bucchie iz 17. stoljeća, uz spomenicu se nalazi grb s crveno srebrnim gredama,
  • Knežev dvor, Slika panorame Dubrovnika s početka 17. stoljeća, prije velikog potresa, u lijevom gornjem uglu se nalazi grb s crveno srebrnim gredama,
  • Pavao Riter Vitezović, Stematographia sive armorum illiricorum delineatio, descriptio et restitutio (Vienna, 1701), na naslovnoj stranici je grb s četiri crvene i tri srebrne grede,
Grb Dubrovačke Republike s početka 18. stoljeća.[7]
  • Antonio Primi, La legga dell' honesta e del valore (Venetia 1703.), na naslovnici se nalazi grb s cvrno bijelim gredama, no kako je knjiga nije tiskana u boji lako je zaključiti kako tamne grede predstavljaju crvenu, a svijetle srebrnu boju,
  • Matija Alberti, Oficij B. Marie D. (Venetia 1617.), na naslovnici se nalazi grb s cvrno bijelim gredama, no kako je knjiga nije tiskana u boji lako je zaključiti kako tamne grede predstavljaju crvenu, a svijetle srebrnu boju,
  • Stjepan Gradić, Peripateticae philosophiae pronunciata, na naslovnici se nalazi grb s cvrno bijelim gredama, no kako je knjiga nije tiskana u boji lako je zaključiti kako tamne grede predstavljaju crvenu, a svijetle srebrnu boju,
  • Ulazna vrata Palače Sponza, na vratima je u 18. stoljeću nacrtan grb Republike s crveno bijelim gredama, gdje bijela simbolizira srebrnu boju,
  • Isprava Bartolomea Lodovica Ghiliona, konzula Dubrovačke Republike u Londonu, iz 1790. godine, kojom imenuje kap. Kovačevića prvim poručnikom milicije. Grbovi izgledaju potpuno jednako današnjem grbu Grada Dubrovnika.[8]

Mada se vremenom mijenjao oblik grba, a ponekad i boje, opće je mišljenje da su kroz povijest crvena i srebrna, ponekad i bijela boja greda u štitu grba bile najzastupljenije. Danas se te boje koriste u grbu Grada Dubrovnika.

Grb s crveno plavim gredama[uredi VE | uredi]

Grb s prijepisa Dubrovačkih zakonika iz 1746. godine prema kojem je izvršena restauracija grbovnika

Grbovi drugih boja greda, pretežito crvene i plave, javljaju se na nekoliko povijesnih dokumenata, no prihvaćeno je mišljenje da su u izradi tih grbova autori radili šablonski i zanatski, a da su boje varirale prema hiru autora.[9]

U Državnom arhivu u Dubrovniku postoji zemljovid Republike koji je 1747. godine izradio Mihajlo Pešić. Pri dnu zemljovida je vidljiv grb s bijelim i crvenim gredama, s tim da su bijele grede prošarane valovitim plavim linijama. Zbog promjene u interpretaciji boja dubrovačkoga grba srebrna boja se zamijenjuje plavom, pa je tako na nekim grbovima iz 18. stoljeća moguće vidjeti plave grede ispunjene valovitim linijama, koje u drugoj polovini 18. stoljeća postaju potpuno modre.[10]

Jedan od najzanimljivijih grbovnika za dubrovačku heraldiku je onaj Iva Sarace, koji se može vidjeti u knjizi prijepisa dubrovačkih zakonika sastavljenoj vjerojatno 1746. godine. Na nekoliko listova prijepisa se nalaze obojani grbovi dubrovačkih plemićkih obitelji, a grb Republike je na vrhu. U tome grbu nalazile su se crvene i plave grede, no plave su bile prošarane svjetlijim i tamnijim valovitim linijama. Prema Vitu Galzinskom na taj se način htio dočarati srebrni premaz.[11] Tim rukopisom, koji se u to vrijeme nalazio u Palači Sponza, u vrijeme Republike se služilo pri izdavanju potvrda o plemstvu, a poslužio je kao predložak za restauraciju oštećenog grbovnika. Prilikom restauracije, koja je završena 1956. godine u Splitu, potamnjele srebrnkaste grede su obojane u plavo. U to vrijeme, prije bilo kakvog ozbiljnijeg istraživanja povijesti grba, bilo je rašireno mišljenje da su boje grba Dubrovačke Republike bile crvena i plava.[12] Ovaj restaurirani grbovnik danas se nalazi u Kneževom dvoru.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Milan Rešetar, Dubrovačka numizmatika I, str. 619.
  2. Vito Galzinski, Državni grbovi, str. 343.
  3. 3,0 3,1 Vito Galzinski, Državni grbovi, str. 344.
  4. Zdenka Janeković-Römer, Okvir slobode, str. 364. ISBN 953-154-369-0
  5. Jakov Lukarić - Copioso ristretto degli annali di Rausa, str. 155. Preuzeto 27. veljače 2012.
  6. Frane Čizmić, Državni grb Dubrovačke Republike, str. 32.
  7. Pavao Ritter Vitezović: Stematographia, sive armorum illiricorum delineatio, descriptio et restitutio, tiskana u Beču 1701. godine
  8. Pomorski muzej Preuzeto 27. veljače 2012.
  9. Frane Čizmić, Državni grb Dubrovačke Republike, str. 22.
  10. Frane Čizmić, Državni grb Dubrovačke Republike, str. 32.
  11. Vito Galzinski, Državni grbovi, str. 347.
  12. Vito Galzinski, Državni grbovi, str. 346. i 347.