Grljevići
| Grljevići | |
|---|---|
  Grljevići | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Zapadnohercegovačka županija |
| Općina/Grad | Ljubuški |
| Zemljopisne koordinate | 43°17′03″N 17°31′18″E / 43.284080°N 17.521573°E |
| Nadmorska visina | 312 |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 315 |
| Pošta | 88326 |
| Pozivni broj | 039 |
Grljevići su naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]
Zemljopisni položaj i značajke[uredi | uredi kôd]
Naselje površine 12,2 km2 nalazi se u sjevernom brdovitom dijelu ljubuške općine. Najniža točka je na visini od 234 m, a najviša na 450 m na brdu Borajni. Najčešće se dijeli na zaseoke Bunar, Čolaci, Kordići, Podselo, Ševe i Zadre. Prvi spomen datira 2. travnja 1599. u popisu sela župe Veljaci pod imenom Garljeovje. Župu Grljeviće osnovao je biskup Alojzije Mišić 12. listopada 1919. Crkva sv. Josipa Radnika podignuta je 1969.[2]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
1991.[uredi | uredi kôd]
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[3]:
ukupno: 475
- Hrvati - 474
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1
2013.[uredi | uredi kôd]
Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:
ukupno: 315
- Hrvati - 314
- Bošnjaci - 1
Povijest[uredi | uredi kôd]
Brojne gomile i gradine dokaz su života u prapovijesti. Augustin Kordić, istraživač, navodi 26 gomila na području naselja. Bunareve gomile skupina je očuvanih 11 gomila sa zanimljivom gomilom Đoguša u kojoj je oštećen grob dimenzija 77×55×55 cm, što je dokaz ukopa u zgrčenom položaju u brončano doba. Na Radišića gomilama blizu župne crkve četiri su gomile, na Ševinim i Zadrinim osam je gomila, a na Radovanovim gomilama dvije gomile. Na Čolakovoj gomili pronađen je grob dimenzija 210×53×31 s ostatcima kostiju. S obzirom na to da je grob za ukop u ispruženom položaju, njegovo datiranje je u željeznom dobu ili ranom srednjem vijeku. Na privatnom posjedu Zubac nalazi se prapovijesna gradina (Arheološki leksikon BiH, III, 25.121). Arheolog Brunislav Marijanović navodi da je zaravan na vrhu brijega 50×40 m, s vidljiva dva uzvišenja, od čega se na jednom uočavaju ostaci zida s malterom. Spominje na površini i ulomke keramike i rimske opeke, pa gradinu stavlja u brončano i željezno doba i rimsko doba. Danas je prostor unutar urušenih zidova gradine obrastao u korov i šiblje, pa je preglednost otežana. Nađe se dosta tipične gradinske keramike crvenkaste i smeđe boje, s primjesama kalcita, ali ne naziru se ostaci rimskih opeka. Sa sjeverne strane dijelom je devastirana gradnjom obrambenog položaja 1992. Dimenzije gradine su 38×35 m, bez obrambenih zidova, a s nje se pruža pogled na cijeli prostor Grljevića i širu okolinu. Iz doba antike na području Grljevića pronađene su dvije kamene urne iz 1. do 3. stoljeća. Na privatnom posjedu zaseoku Kordići pronađen je grob s kostima i željeznom ostrugom oštećena šiljka. Pretpostavlja se da je riječ o starohrvatskoj ostruzi iz doba 9. do 11. stoljeća. U istom zaseoku na kamenoj kući podignutoj oko 1900. uzidana su četiri ulomka stećaka. Svi imaju reljefne ukrase: na dvama bordure s trolisnim viticama, zatim rozeta s osam latica i jedan ulomak s prikazom kola.[2]
U austrougarskom popisu pučanstva iz 1895. Grljevići su uključeni u naselje Hamziće. U popisu 1910. u selu su bile nastanjene 53 kuće s ukupno 412 žitelja. U prvoj polovici 20. st. iz Grljevića odselilo se 48 osoba, uglavnom u SAD i Kanadu.[2]
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- Lucijan Kordić, hrv. pisac
- Nikola Kordić, hrv. pisac
- Predrag Kordić, franjevac, hrv. pisac
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 19. lipnja 2019.
- ↑ a b c Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Grljevići, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 8, Ljubuški, 28. srpnja 2012., str. 28.-31.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
| |||||