Grubeša, dukljanski kralj
| Grubeša Грубеша | |
|---|---|
| Dukljanski kralj | |
| Vladavina | 1118. – 1125. |
| Krunidba | 1118. |
| kralj | |
| Krunidba | 1118. |
| Prethodnik | Đuro |
| Nasljednik | Đuro |
| Dinastija | Vojislavljevići |
| Smrt | 1125., Bar |
| Pokop | Crkva sv. Đorđa, Bar 1125. |
| Vjera | Katolik |
Grubeša na crnogor. ćiril. Грубеша dukljanski kralj iz dinastije Vojislavljevića, vladao 1118. – 1125. godine.
Borba za prijestolje[uredi | uredi kôd]
Sudjelovao u oštroj borbi za prijestolje nakon smrti kralja Bodina (1108. godine). Glavni mu je rival bio Đuro, Bodinov sin te njegova mati kraljica Jakvinta. Đuro je 1114. postao kralj Duklje.
Uhićenje[uredi | uredi kôd]
Grubeša je sa svojom braćom Draginjom i Dragilom, zbog opasnosti od pogubljenja, pokušao pobjeći na sigurno u Drač svjem stricu Gojislavu, bizantskom vazalu. No, Đurini ga vojnici uhićuju i utamničavaju u Skadru.
Gojislav, skupa sa svojim nećacima Draginjom i Dragilom, uz potporu bizantskih postrojbi kojima je zapovjedao bizantski carević Kalojoan Kuman, napali su 1118. godine.
Kralj Đuro uspijeva pobjeći i skloniti se u Rašku. Đurina mati Jakvinta uhićena je u Kotoru i odvedena u Carigrad gdje je i umrla.
Krunisanje[uredi | uredi kôd]
Grubeša je oslobođen i po naredbi bizantskog cara, potom krunisan za kralja.
»... i po carevoj naredbi postavi ga (Grubišu - prim.a.) narod za kralja, a vojskovođa (Kalojovan Kuman - prim.a.), ostavivši mu vojsku, vrati se u Drač. ("Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«Vladavina[uredi | uredi kôd]
Prividni unutarnji mir među Dukljanima je potrajao sedam godina.
»... i u njegovim danima smirila se zemlja i veoma se oporavila. Dao je, naime, onih dana Bog obilje žita i vina, ispunjena je bila zemlja svakim izobiljem. ("Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«Pogibija[uredi | uredi kôd]
Đuro je, uz svoje pristaše i odred Srba, kod Bara 1125. porazio Grubišinu vojsku.
»... u istoj borbi pogibe kralj Grubeša, hrabro se boreći i vojujući pred gradom Barom i sahranjen je s počastima u episkopiji istoga grada u crkvi svetog Đorđa, sjedištu episkopa toga grada. "Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«Kralj Đuro je opet zasijeo na dukljanski tron.