Gvatemalski urlikavac
| Gvatemalski urlikavac | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Status zaštite | ||||||||||||||
Status zaštite: Ugroženi |
||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||
|
||||||||||||||
|
|
||||||||||||||
| Alouatta pigra Lawrence, 1933. |
||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||
Gvatemalski urlikavac (lat. Alouatta pigra) je vrsta primata iz porodice hvataša. Živi u Belizeu, Gvatemali i Meksiku, te blizu poluotoka Yucatana. Živi u zimzelenim, polulistopadnim i nizinskim kišnim šumama[1].
Sadržaj |
Opis [uredi]
Gvatemalski urlikavac je navjeći majmun roda Alouatta, te je jedan od najvećih majmuna Novog svijeta. U prosjeku su mužjaci teški 11.4 kilograma, dok je prosječna masa ženki 6.4 kilograma[2]. Tijelo je dugo između 521 i 639 milimetara[3], ne uzimajući u obzir rep, koji je dug 590-690 milimetara. Krzno je dugo i mekano, a boja mu je crna. Kod mladih životinja krzno je smeđe boje[4]. Udovi su dugi i snažni, a rep je uvijen. Mužjaci stari preko četiri mjeseca imaju bijele mošnje.
Ponašanje [uredi]
Ovaj majmun je dnevna arborealna životinja. Živi u grupama sastavljenim od 2 do 10 životinja, najčešće jedan ili dva mužjaka, te nekoliko ženki. Ipak, zabilježene su i neke grupe s većim brojem jedinki. Ishrana uglavnom uključuje lišće i plodove. Najveći dio dana provodi odmarajući se. U aktivnom dijelu dana najviše traži hranu, rijetko se kreće, dok najmanje vremena provodi družeći se sa članovima svoje skupine. Gestacija traje šest mjeseci i obično se rodi jedan mladi majmun.
Literatura [uredi]
- Thomas Geissmann: Vergleichende Primatologie. Springer-Verlag, Berlin u. a. 2003, ISBN 3-540-43645-6.
- Don E. Wilson, DeeAnn M. Reeder (Hrsg.): Mammal Species of the World. A taxonomic and geographic Reference. Johns Hopkins University Press, Baltimore MD 2005, ISBN 0-8018-8221-4.
Izvori [uredi]
- ↑ Emmons, L. (1997). Neotropical Rainforest Mammals A Field Guide, Second, str. 130–131, Chicago, Ill. ;London: Univ. of Chicago Pr.. ISBN 0-226-20721-8
- ↑ Di Fiore, A. and Campbell, C. (2007). “The Atelines”, Campbell, C., Fuentes, A., MacKinnon, K., Panger, M., & Bearder, S. Primates in Perspective, str. 155–177, New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-517133-4
- ↑ Rowe, N. (1996). The Pictorial Guide to the Living Primates, East Hampton, N.Y.: Pogonias Press. ISBN 0-9648825-0-7
- ↑ Rowe, N. (1996). The Pictorial Guide to the Living Primates. East Hampton, N.Y.: Pogonias Press. p. 110. ISBN 0-9648825-0-7.
|
|||||||||||||||||||