Habilitacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Habilitacija (latinski: habilis - sposoban, pogodan) je najviši postdoktorski akademski ispit, sa kojim se dokazaju sposobnosti za poziv sveučilišnog docenta (facultas docendi), i u brojnim europskim zemljama je uvjet za poziv sveučilišnog profesora.

Habilitacija je zapravo postupak stjecanja kvalifikacije za izvođenje nastave iz određenog predmeta na sveučilištu, uveden na europskim sveučilištima od sredine 19. stoljeća. Uvjet za habilitaciju je stečena doktorska titula i određena praktična predavačka ili istraživačka iskustva iz navedeneg predmeta, uz koju se često zahtjeva i pisanje i javna odbrana određenog rada (habilitacijske teze u njemačkim zemljama - Habilitationsschrift), čime se stiče Venia legendi (pravo da se podučava). [1][2]

Pravo na podučavanje može se steći i bez habilitacije samo ako visoko sveučilišno tijelo ili odgovarajuće ministarstvo procjeni da kandidat ima relevantne kvalifikacije, ali se ono rijetko provodi u praksi u onim zemljama gdje je to uvjet.

Habilitacija u svijetu[uredi VE | uredi]

Habilitacija postoji u Francuskoj (Habilitation à diriger des recherches), Švicarskoj, Njemačkoj (Privatdozent i / ili Dr. habil.), Austriji (nekad Univ.-Doz., danas Priv.-Doz.), Danskoj, Bugarskoj, Poljskoj (dr hab.),Portugalu (Agregação), Švedskoj i Finskoj (Docent ili Doc.) Češkoj i Slovačkoj (Docent), Mađarskoj (Dr. habil.), u svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza; Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Latvija, Litvanija (Habil. dr.), Moldovi, Kirgistanu, Kazahstanu, Rusiji, Uzbekistanu, Ukrajini i drugim (Doktor nauk). Sličan proces potrebno je proći na javnim univerzitetima u brazilskoj državi São Paulo (Livre-docência), ali više ne postoji u ostalim državama Brazila. U Španjolskoj se taj proces zove acreditación [3] i uvjet je za neka mjesta na državnim univerzitetima. Nešto slično postojalo je i u Italiji, - Libera docenza, no to je od do 1970 ukinuto.

Habilitacija u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj habilitacija službeno ne postoji, ali se internim pravilima rektorata - traže slični uvjeti za docenta.

  1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvođenju nastave na nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati;
  2. da je pomogao studentima preddiplomskih/diplomskih studija pri izradi završnih/diplomskih radova i pri tome da je objavio barem jedan rad u koautorstvu sa studentom;
  3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili inozemstvu u trajanju od najmanje tri mjeseca;
  4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom skupu.[4]

Habilitacija u Sloveniji[uredi VE | uredi]

Od kraja 1990-ih u Sloveniji je ponovno uvedena habilitacija, kao uvjet za univerzitetskog nastavnika.[5]

Habilitacija u Bosni i Hercegovini[uredi VE | uredi]

U Bosni i Hercegovini provodi se slična praksa kao u Hrvatskoj, dakle od kandidata za docenta traži se; naučni stupanj doktora u datoj oblasti, najmanje tri naučna rada objavljena u priznatim publikacijama, pokazane nastavničke sposobnosti [6]

Izvori[uredi VE | uredi]