Habsburg

Najstariji poznati grb Habsburške kuće

Habsburg (množina: Habsburzi; pridjev: Habsburški; za pripadnike te loze koristi se izraz "Habsburgovac") bila je jedna od vladarskih kuća (dinastija) Europe: Habsburgovci su vladali Austrijom (kao vojvode 1282–1453., nadvojvode 1453–1804. i carevi 1804–1918.), bili su kraljevi Španjolske (1516–1700.) i carevi Svetog Rimskog Carstva više stoljeća do 1806.

Povijest

Austrijske vojvode

██ Habsburški posjedi oko 1200. na području današnje Švicarske

Počeci povijesti njihova roda obavijeni su velom tajne, pa su već u srednjem vijeku nastale mnoge legende što su pretke Habsburgovaca tražile čak u davnoj rimskoj starini. Jedna je od njih pripovijedala da im je rođak bio sam Gaj Julije Cezar, vladar koji je postavio temelje Rimskom Carstvu; druga im je pripisivala srodstvo s rimskim rodom Pierleonija, od kojega su potjecali papa Grgur I. Veliki i sv. Benedikt, osnivač benediktinskog reda; treća je njihovo podrijetlo vezala uz Franke i njihovu vladarsku kuću Karolinga, čiji je najslavniji predstavnik bio Karlo Veliki, obnovitelj Rimskog Carstva u zapadnoj Europi.

Čini se da je praotac roda bio Guntram Bogati (umro 973.), vojvoda Donjeg Alsacea, koji je u X. stoljeću držao posjed Habichtsburg u burgundskom kraljevstvu. Njemu je grofovski naslov 952. podijelio njemački kralj i rimsko-njemački car Oton I. Veliki.Ime je posjeda dalo kasnijim kraćenjem i ime rodu: Hab(icht)sburg. Posjed se nalazio u kantonu Aargau, u njemačkom dijelu današnje Švicarske, a utvrda je na njemu bila izgrađena 1020. godine.

Uz njezin je nastanak vezana lijepa legenda, tipična za kasniji odnos Habsburga prema svojim podanicima: posjed je u svojim rukama držao Radbot (umro prije 1045.), kojega je njegov rođak Werner, biskup Strassbourga, nagovorio da utvrdi dvor u kojemu je stanovao, jer su ga inače mogli lako ugroziti neprijatelji. Kada je drugoga dana biskup posjetio Radbota, oko dvora su, umjesto zidova i kula, bili postavljeni oklopljeni ratnici. Biskup je pohvalio Radbota i rekao mu da se svaki mudri gospodar oslanja ponajprije na svoje podanike.

Doista, Habsburzi su kroz čitavo razdoblje svoje vladavine, a pogotovo u XIX. stoljeću, jedinstvo svojih zemalja održavali kroz odanost i privrženost svojih podanika vladaru, a ne, kao što su to činile druge vlasti, stvaranjem jedinstvene nacionalne države. Kada je te odanosti nestalo, raspala se i njihova monarhija. U tom ranom razdoblju do izražaja je došla još jedna kasnija značajka Habsburga: svoje su posjede i vlast širili manje ratovima, a više mudrim ženidbenim vezama sa susjednim velikaškim i vladarskim rodovima. Mirazima i ugovorima o nasljedstvu, kojima su stjecali imanja izumrlih obitelji, postupno su i sigurno širili svoje posjede u Alsaceu, južnoj Njemačkoj i današnjoj Švicarskoj.

Otto (umro 1111.), unuk onoga Radbota koji je sagradio Habichtsburg, uzeo je 1090. naslov grofa od Habsburga. Kako je sudjelovao u ratu cara Henrika V. protiv ugarskog i hrvatskog kralja Kolomana, mogli bismo reći da je on prvi od Habsburga koji je došao u dodir s Hrvatima, premda je o njegovoj djelatnosti iz tog rata poznat samo potpis na nekoj ispravi izdanoj u Požunu (Bratislavi), gradu u kojemu će se mnogo stoljeća poslije njegovi potomci kruniti za ugarsko-hrvatske kraljeve.

U prvoj polovici XIII. stoljeća podijeljeni su obiteljski posjedi: grof Rudolf, začetnik laufenburške loze (izumrla 1415.), dobiva posjede u Breisgauu, grofovije Klettgau, Laufenburg i Rheinfelden, a grof Albert (Albrecht), od kojega potječu kasniji njemački, španjolski i hrvatsko-ugarski kraljevi, zadržava Habichtsburg te posjede u Alsaceu i Aargauu.

Habsburzi su bili vjerni službenici svojih vladara, careva od roda Hohenstaufovaca, što im je omogućilo brzo napredovanje i znatnu ulogu na dvoru. Početkom XIII. stoljeća Rudolf II. Stari (umro 1232.) vladao je velikom kneževinom (zapravo državinom) i imao nemale prihode od carina, maltarina i poreza, a car Fridrik II. pristao je biti kumom njegovom unuku i budućem njemačkom kralju Rudolfu Utemeljitelju (1218.-1291.).

Rimsko-njemački carevi

Nakon izbora za njemačkoga kralja i krunjenja za rimsko-njemačkog cara 1273. Albertov sin Rudolf I. (1218.–1291.) od Austrije, Štajerske, Koruške i Kranjske, kasnijih nasljednih zemalja, stvara podlogu uspona Habsburgovaca. Njegov sin bio je Albert I. Austrijski (1255.–1308.), a unuk vojvoda Albert II. (1298.–1358.), koji je, trajno zadržavši Kranjsku i Korušku, stekao nakon 1335. obalu Kvarnera. Time Habsburgovci prvi put dolaze u posjed dijela hrvatskih zemalja. Albertov sin Rudolf IV. (1339.–1365.) nastavlja očevu politiku i 1361. sklapa baštinske ugovore s ugarskim Anžuvincima te 1364. s Luksemburgovcima u Češkoj. Njegov brat Leopold III. (1351.–1386.) sklapa 1364. s grofom Albertom Goričkim ugovor kojim nakon Albertove smrti nasljeđuje njegove posjede, grofoviju Istru s Pazinom i Belu krajinu.

Nakon smrti kralja i cara Žigmunda Luksemburgovca, ugarski i hrvatski velikaši izabrali su za kralja njegova zeta Alberta V. (1397.–1439.). Kako je postao još i kralj češki i njemački, on je prvi Habsburgovac koji je pod svojom vlašću okupio one zemlje kojima su Habsburgovci poslije trajno zavladali. Njegov sin Ladislav V. Postum (1440.–1457.) okrunjen je kao dijete 1445. hrvatsko-ugarskim kraljem te mu je skrbnikom bio Fridrik III. (1415–1493), njemački kralj od 1440. i rimsko-njemački car od 1452., koji je nastavio habsburšku politiku pretenzija na ugarsku krunu sv. Stjepana. God. 1463. sklapa Fridrik nasljedni ugovor s kraljem Matijom Korvinom. Nakon rata s Korvinom, u kojemu je izgubio veliko područje, čak i Beč, odriče se 1486. prijestolja u korist svojega sina Maksimilijana I.(1459.–1519.), njemačkoga kralja od 1493. i rimsko-njemačkog cara od 1508, koji u borbi s češkim i hrvatsko-ugarskim kraljem Vladislavom II. Jagelovićem vraća Beč i veći dio područja koje je izgubio njegov otac. Ugovorom s Vladislavom u Požunu 1491. obnovio je nasljedni ugovor iz 1463. uz uvjet da bude izabran i u saboru ugarskih i hrvatskih velikaša. U Saboru je 1492. dobio pristanak plemstva, ali je to bilo obično osobno pismeno očitovanje plemića, a ne uobičajeni saborski zaključak sankcioniran od kralja.

Među hrvatskim plemstvom bilo je više Maksimilijanovih pristaša koji su se nadali njegovoj potpori protiv prodora Turaka, dok je među ugarskim velikašima imao vrlo malo pristaša. Većina ugarskog plemstva zajedno sa slavonskim velikašima, da bi onemogućila Maksimilijanovo stupanje na ugarsko prijestolje u slučaju Vladislavove smrti bez muškog nasljednika, na Saboru 1505. donosi zaključak o isključenju stranaca kao pretendenata na ugarsko prijestolje. Taj je zaključak, koji je sankcionirao kralj, bio upućen Kraljevini Hrvatskoj. Maksimilijan je u nastojanju da očuva svoja prava s Vladislavom ponovno 1506. i 1515. obnovio ugovor o pravu nasljedstva Habsburgovaca nakon izumrća Jagelovića u Ugarskoj i Hrvatskoj. Sina Filipa I. Lijepoga (1478.–1506.) oženio je Ivanom Kastiljskom, a 1516., nakon smrti Ferdinanda Aragonskoga, Maksimilijanov je unuk Karlo V. (1500.–1558.) stekao cijelu Španjolsku s Napuljem, Sicilijom i kolonijama. Time je položen temelj habsburške europske moći.

Austrijske vojvode iz dinastije Habsburg

• Albert I. (1282. - 1308.)
• Fridrik I. (1308. - 1330.)
• Leopold I. (1308. - 1326.)
• Albert II. (1330. - 1358.)
• Rudolf IV. (1358. - 1365.)
• Fridrik III. (1347. - 1362.)
• Albert III. (1365. - 1395.)
• Albreht IV. (1395. - 1404.)
• Leopold III. (1365. - 1386.)
• Vilim (1386. - 1406.)
• Leopold IV. (1386. - 1411.)
• Ernest I. (1406. - 1424.)

Carevi Svetog Rimskog Carstva

Kuća Habsburg

• Rudolf I., vladao 1273.-1291.
• Albert I., carevao 1298.-1308.
• Albert II., carevao 1438-1439.
• Fridrik III., carevao 1440.-1493.
• Maksimilijan I., carevao 1493.-1519.
• Karlo V., carevao 1519.-1556.
• Ferdinand I., carevao 1556.-1564. Postaje kralj Hrvatske 1527., a Ugarske 1540. godine. Ove titule naslijeđuju svi njegovi carski potomci.
• Maksimilijan II., carevao 1564.-1576.
• Rudolf II., carevao 1576.-1612.
• Matija, carevao 1612.-1619.
• Ferdinand II., carevao 1619.-1637.
• Ferdinand III., carevao 1637.-1657.
• Leopold I., carevao 1658.-1705.
• Josip I., carevao 1705.-1711.
• Karlo VI., carevao 1711.-1740.

Napomena: Marija Terezija Austrijska, habsburška nasljednica i žena cara Franje I. Stjepana, vladala je kao nadvojvotkinja Austrije i kraljica Hrvatske, Ugarske i Češke od 1740. do 1780. godine.

Kuća Habsburg-Lothringen

Grb dinastije Habsburg-Lothringen

• Franjo I. Stjepan, carevao 1745.-1765. Nije kralj Hrvatske i Ugarske.
• Josip II., carevao 1765.-1790.
• Leopold II., carevao 1790.-1792.
• Franjo II., carevao 1792.-1806.

Austrijski carevi iz kuće Habsburg-Lothringen

• Franjo I., austrijski car 1804.-1835.
• Ferdinand I., austrijski car 1835.-1848.
• Franjo Josip I., austrijski car 1848.-1916.
• Karlo I., austrijski car 1916.-1918. Umro u progonstvu 1922.

Kraljevi Hrvatske i Ugarske iz kuće Habsburg, koji nisu bili carevi

• Albert II., hrvatski i ugarski kralj 1437.-1439.
• Ladislav V. Posmrtni, hrvatski i ugarski kralj 1444.-1457.
• Marija Terezija, hrvatska i ugarska kraljica 1740.-1780.

Kraljevi Španjolske iz kuće Habsburg

Grb Carlosa I od Španjolske

• Filip I., 1506. (samo kralj Kastilje)
• Karlo I., 1516.-1556.
• Filip II., 1556.-1598.
• Filip III., 1598.-1621.
• Filip IV., 1621.-1665.
• Karlo II., 1665.-1700.

Kraljevi Portugala iz kuće Habsburg

• Filip I., 1580.-1598.
• Filip II., 1598.-1621.
• Filip III., 1621.-1640.

Veliki vojvode Toskane iz kuće Habsburg-Lothringen

• Franjo Stjepan, 1737.-1765.
• Leopold I., 1765.-1790.
• Ferdinand III., 1790.-1800., 1814.-1824.
• Leopold II., 1824.-1849., 1849.-1859.
• Ferdinand IV., 1859.

Vojvode Modene iz kuće Habsburg-Lothringen

• Franjo IV., 1814.-1831., 1831.-1846.
• Franjo V., 1846.-1848., 1849.-1859.

Vojvotkinja Parme iz kuće Habsburg-Lothringen

• Marija Lujza, 1814.-1847.

Vladar Meksika iz kuće Habsburg-Lothringen

• Nadvojvoda Maksimilijan, car Meksika, 1864.-1867.

Vidi još

• Austro-Ugarska
• Pragmatička sankcija

Vanjske poveznice

• Erzherzog Dr. Otto von Habsburg (Autorisierte Ehrenseite)
• Biografije kuće Habsburg
• Podaci o Habsburzima na SurnameWeb
• Porodična stabla Habsburga
• Genealogical tree of the house of Habsburg (till Maria Theresia)
• The Hapsburg Monarchy (Wickham Steed, 1913)) eLibrary Austria Project (english ebook)