Hafez al-Asad

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hafez al-Asad
Hafez al-Asad

Hafez al-Asad 1993. godine

predsjednik Sirije
u službi
12. ožujka 1971. – 10. lipnja 2000.
Prethodnik Ahmad al-Khatib
Nasljednik Abdul Halim Kadam (v. d.)
Predsjednik vlade Sirije
u službi
21. studenog 1970. – 3. travnja 1971.
Predsjednik Ahmad al-Khatib
Prethodnik  Nureddin al-Atassi
Nasljednik Abdul Rahman Kleifawi
Rođenje 6. listopada 1930.
Smrt 10. lipnja 2000.
Politička stranka Baasistička stranka (sirijska frakcija)
Zanimanje Političar

Hafez al-Asad (6. listopada 1930.- 10. lipnja 2000.), sirijski državnik, premijer od 1970. do 1971. i predsjednik Sirije od 1971. do 2000. godine.

Asad je bio na vlasti gotovo tri desetljeća, duže od bilo kojeg režima u Siriji. Prije no što je došao na vlast, u Siriji je bilo mnogo državnih udara i protu-udara, dok je Asad uspostavio stabilan i centraliziran režim, pretvarajući tako Siriju iz vrlo slabe i ranjive u jaku, stabilnu državu. Štoviše, Asad je pretvorio Siriju iz objekta susjednih zemalja u regionalnu silu, utječući na mnoge države u susjedstvu, regiji i šire. Njegova je vladavina donijela i unutarnje promjene, Ustav iz 1973., koji je jamčio ženama jednak položaj u društvu. Asad također ulaže trud u industrijalizaciju, a otvara Siriju i stranome tržištu. Za njegove vladavine otkrivena je nafta, a dio prihoda se počinje ulagati u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, pismenost i urbanu gradnju.

Životopis[uredi VE | uredi]

Asad je rođen u siromašnoj alavitskoj obitelji na sjeveru Sirije u selu Kardaha. Kao tinejdžer je postao član Baasističke stranke koju je karakterizirao panarabizam i socijalizam. Bio je odličan učenik i dobio je mnogo pohvala, a istovremeno je postao vrlo važan u stranci. Pridružuje se Sirijskom bojnom zrakoplovstvu koje je, kada se on pridružio 1950., bilo tek u začeću. Pokazao se kao vrstan pilot.

Još kao časnik zrakoplovstva, postao je članom vodstva baasističke frakcije u vojsci. Postaje ministar obrane nakon baasističkog državnog udara 1966. Kao ministar obrane izgrađuje snažnu bazu koja će mu pomoći da kasnije postane predsjednik. S ciljem da postane predsjednik, počinje raditi na dobivanju podrške od strane većinskih sunita. U studenome 1970. imenovan je predsjednikom vlade, a u veljači 1972. napušta vojsku. Kao predsjednik vlade sazvao je Sirijski parlament, a s ciljem da pokaže demokratičnost, uklapa više nacionalističkih i socijalističkih stranaka pod jednu krovnu organizaciju, Narodnu naprednu frontu. Ta ista fronta ga nominira za jedinog predsjedničkog kandidata, a u ožujku 1971., na referendumu je postao i predsjednik s 99% glasova.

Asad priključuje Siriju Federaciji Arapskih Republika u siječnju 1972., zajedno s Egiptom i Libijom. U sklopu te Federacije, ratuje zajedno s Egiptom u ratu protiv Izraela 1973., za vrijeme kojega je Sirijska vojska znatno osnažena i povećana. No, Egipat biva poražen i sklapa mir s Izraelom, što Asadu, kao arapskom nacionalistu, ne ide pod ruku, te se okreće zemljama u regiji s ciljem da osnaži arapski položaj i postavi Siriju kao vodeću arapsku državu. U početku uspijeva ostvariti dobre veze s Irakom, Jordanom i Palestinskom oslobodilačkom organizacijom, no te veze su se izjalovile nakon što je Irak pretendirao za vodećim položajem i nakon što su Jordan i POO postali bliski Izraelu. Asad je također uključio Siriju u Libanonski građanski rat, gdje je ostvario uspjeh ostavivši visok utjecaj Sirije u toj državi. Nakon Islamske revolucije u Iranu, Asad se počinje zbližavati s Iranom, vidjevši u Iranu velikog prijatelja panarabizma i istodobno osuđujući irački angažman protiv Irana 1980.

Najveći domaći neprijatelj Asada bila je organizacija Muslimansko bratstvo. Ta ista organizacija se protivila Asadovom Ustavu iz 1973. koji je jamčio jednakost žena u društvu i dopuštao pripadnicima bilo koje vjere da postanu predsjednici Sirije. Nakon žestokog prosvjeda muslimanske braće, Asad ipak pristaje na uvjet da predsjednik mora biti musliman, no kritizira "primitivno shvaćanje islama". Godine 1982. Muslimanska braća dižu ustanak protiv Asada. Ustanak je na kraju ugušen a muslimanska braća su bili pod snažnom represijom.

Asad je umro od srčanog udara u lipnju 2000. Pokopan je u rodnom mjestu.