Hakaru Hashimoto

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hakaru Hashimoto
橋本 策
Hashimoto Hakaru.JPG
Rođenje 5. svibnja 1881.
Flag of Japan.svg Midau, Japan
Smrt 9. siječnja 1934.
Flag of Japan.svg Igamachi, Japan
Državljanstvo Flag of Japan.svg japansko
Narodnost Japanac
Polje medicina
Alma mater Sveučilište Kjūshū
Poznat po Hashimotov tireoiditis

Hakaru Hashimoto (japanski: 橋本 策; Midau, 5. svibnja 1881. - Igamachi, 9. siječnja 1934.), japanski je liječnik i znanstvenik iz Meiji i Taishō perioda, najpoznatiji po tome što je 1912. opisao bolest koja je, u njegovu čast, nazvana Hashimotov tireoiditis.

Životopis[uredi VE | uredi]

Hakaru Hashimoto je rođen 5. svibnja 1881. u selu Midau, prefektura Mie.[1] Godine 1907. diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Kjūshū. Nakon diplomiranja počeo raditi je u Kirurškom uredu, gdje mu je mentor bio profesor Hayari Miyake, prvi japanski neurokirurg.[2] Nekoliko godina kasnije, Hashimoto odlazi u Europu gdje, pod profesorom Eduardom Kaufmannom na Sveučilištu Georga Augusta u Göttingenu, studira patologiju. Jedno vrijeme, studirao je i u Engleskoj.

Po izbivanju Prvog svjetskog rata, Hashimoto je bio prisiljen vratiti se u Japan. Godine 1916., odlazi u Igamachi, gdje postaje gradski doktor. Kasnije je obolio od trbušnog tifusa te preminuo u svom domu, 9. siječnja 1934.

Znanstveni rad[uredi VE | uredi]

Okosnicu Hashimotova rada čini znanstveni rad iz 1912. godine, objavljen u Arhivu za kliničku kirurgiju (Archiv für klinische Chirurgie) u Berlinu pod brojem 1912:97:219-248, naslovljen Izvještaj o limfomatoznim promjenama štitnjače (nje. Zur Kenntnis der lymphomatösen Veränderung der Schilddrüse (Struma lymphomatosa)). Godinama kasnije, članak su procijenili američki i britanski znanstvenici, a stanje opisano u članku priznato je kao samostalna bolest. U anglofonoj literaturi, bolest je nazvana Hashimotov tireoiditis. [3]

Radilo se o prvoj bolesti koja je priznata kao autoimuna bolest, a karakterizira je postupno razaranje tkiva štitnjače kao posljedica proizvedenih autoprotutijela i reaktivnosti vlastitih stanica. Napredovanje bolesti dovodi do stanja hipotireoze, uz napadaje hipertireoze.


Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Sawin CT (kolovoz 2002.). "The heritage of Dr. Hakaru Hashimoto (1881-1934)". Endocr J svezak 49 (broj 4): str. 399.–403..
  2. Amino N (rujan 2003.). "[Centennial Memorial Lecture. Hakaru Hashimoto]". Nippon Naika Gakkai Zasshi svezak 92 (broj 9): str. 1741.–1750..
  3. Amino N, Tada H, Hidaka Y, Hashimoto K (August 2002). "Hashimoto's disease and Dr. Hakaru Hashimoto". Endocr. J. 49 (4): 393–7.