Hakaru Hashimoto
| Hakaru Hashimoto 橋本 策 | |
 | |
| Rođenje | 5. svibnja 1881. Midai, Japan
|
|---|---|
| Smrt | 9. siječnja 1934. Igamachi, Japan
|
| Državljanstvo | japansko
|
| Narodnost | Japanac |
| Polje | medicina |
| Alma mater | Sveučilište Kjūshū |
| Poznat po | Hashimotov tireoiditis |
| Portal o životopisima | |
Hakaru Hashimoto (japanski: 橋本 策; Midai, 5. svibnja 1881. – Igamachi, 9. siječnja 1934.), japanski je liječnik i znanstvenik iz Meiji i Taishō perioda, najpoznatiji po tome što je 1912. opisao bolest koja je, u njegovu čast, nazvana Hashimotov tireoiditis.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Hakaru Hashimoto je rođen 5. svibnja 1881. u selu Midai, prefektura Mie.[1] Godine 1907. diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Kjūshū. Nakon diplomiranja počeo raditi je u Kirurškom uredu, gdje mu je mentor bio profesor Hayari Miyake, prvi japanski neurokirurg.[2] Nekoliko godina kasnije, Hashimoto odlazi u Europu gdje, pod profesorom Eduardom Kaufmannom na Sveučilištu Georga Augusta u Göttingenu, studira patologiju. Jedno vrijeme, studirao je i u Engleskoj.
Po izbivanju Prvog svjetskog rata, Hashimoto je bio prisiljen vratiti se u Japan. Godine 1916., odlazi u Igamachi, gdje postaje gradski doktor. Kasnije je obolio od trbušnog tifusa te preminuo u svom domu, 9. siječnja 1934.
Znanstveni rad[uredi | uredi kôd]
Okosnicu Hashimotova rada čini znanstveni rad iz 1912. godine, objavljen u Arhivu za kliničku kirurgiju (Archiv für klinische Chirurgie) u Berlinu pod brojem 1912:97:219-248, naslovljen Izvještaj o limfomatoznim promjenama štitnjače (nje. Zur Kenntnis der lymphomatösen Veränderung der Schilddrüse (Struma lymphomatosa)). Godinama kasnije, članak su procijenili američki i britanski znanstvenici, a stanje opisano u članku priznato je kao samostalna bolest. U anglofonoj literaturi, bolest je nazvana Hashimotov tireoiditis.[3]
Radilo se o prvoj bolesti koja je priznata kao autoimuna bolest, a karakterizira je postupno razaranje tkiva štitnjače kao posljedica proizvedenih autoprotutijela i reaktivnosti vlastitih stanica. Napredovanje bolesti dovodi do stanja hipotireoze, uz napadaje hipertireoze.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- ↑ Sawin CT. Kolovoz 2002. The heritage of Dr. Hakaru Hashimoto (1881-1934). Endocr J. svezak 49 (broj 4): str. 399.–403. doi:10.1507/endocrj.49.399. PMID 12402970
- ↑ Amino N. Rujan 2003. [Centennial Memorial Lecture. Hakaru Hashimoto]. Nippon Naika Gakkai Zasshi (japanski). svezak 92 (broj 9): str. 1741.–1750. PMID 14560612
- ↑ Amino N, Tada H, Hidaka Y, Hashimoto K. Kolovoz 2002. Hashimoto's disease and Dr. Hakaru Hashimoto. Endocr. J. 49 (4): 393–7. doi:10.1507/endocrj.49.393. PMID 12402969CS1 održavanje: više imena: authors list (link)