13. oružana gorska divizija SS-a "Handžar"

Izvor: Wikipedija

(Preusmjereno s Handžar divizija)
Skoči na: orijentacija, traži
13. Oružana gorska divizija SS-a "Handžar"
Datoteka:13rd SS Division Logo.svg
Aktivna 1943. – 1945.
Država Nacistička Njemačka
Nezavisna Država Hrvatska
Odanost SS
Grana Waffen SS
Vrsta Gorska pješadija
Uloga protu-partizansko djelovanje
Veličina Divizija
Nadimak Handžar
Geslo Handžaru udaraj!
Sudjelovanje u borbama Operacija Wegweiser
Operacija Sava
Operacija Osterei
Operacija Maibaum
Bitka za Stolice
Bitka na Loparama
Raspuštena 1945.
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici		 Artur Phleps
Herbert von Obwurzer
Karl-Gustav Sauberzweig
Desiderius Hampel
Znakovlje
Znak raspoznavanja Fes
Znak raspoznavanja Handžar

Handžar divizija ili 13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar (13. oružana gorska divizija SS-a Handžar, također i hrvatska br. 1) je bila vojna jedinica u sklopu paramilitarnih formacija SS Drugog svjetskog rata sastavljena pretežno od Hrvata muslimana (danas Bošnjaci) i Hrvata katolika Bosne i Hercegovine.

Nastala je nakon masakara počinjenih od strane četnika u istočnoj Bosni nad muslimanima, nakon čega su muslimani od njemačkih vlasti tražili oružje ili zaštitu, formirajući milicije kako bi se zaštitili od četničkih napada, što je kasnije preraslo u vojnu formaciju. Osnovna namjena jedinice je prvobitno trebala biti zaštita domova i obitelji, ali taj dogovor nije ispoštovan.

Poznata je kao jedina jedinica SS koja je digla pobunu protiv Nijemaca i nacističkog režima nakon što je poslana u Francusku. Tom prilikom je ubijeno osam njemačkih časnika. Oni koji su pobjegli pokušali su se pridružiti francuskom Pokretu otpora, ali su ubrzo uhvaćeni i pogubljeni. [1]

Džemaludin Ibrahimović, tadašnji imam u Handžar diviziji se prisjeća[2]:

Wikicitati „Bio sam imam u Handžar diviziji. Kada smo mi Bosanci saznali da se možemo dobrovoljno prijaviti u jednu njemačku jedinicu, mnogi su iskoristili tu priliku. U Bosni je u to vrijeme bilo prisutno lijepo sjećanje na Austro-Ugarsku monarhiju. Tako da smo se osjećali naklonjeni njemačkom carstvu. Njemačka je za nas bila simbol čistoće, reda i discipline. Za koncentracijske logore i progone Židova tada nismo znali, jer velika masa dobrovaljaca je dolazila iz najsiromašnijih uvjeta, većinom sa sela. Treba uzeti i u obzir da su četnici u istočnoj Bosni masakrirali na tisuće muslimana, tako da smo željeli iskoristiti priliku da se branimo.“
({{{2}}})

Handžar divizija spada među najzanimljivije, najneobičnije, ali ujedno i najkontroveznije vojne formacije koje su djelovale na prostorima Bosne i Hercegovine tijekom Drugog svjetskog rata. U proteklih pola vijeka, uz ovu vojnu jedinicu vezao se pridjev "zloglasna" najčešće u srbijanskoj literaturi, te su joj na teret stavljani ratni zločini odnosno kršenja zakona i običaja rata.

Sadržaj

[uredi] Sastavljanje

Vođa SS-a (Schutzstaffel) Heinrich Himmler bio je oduševljen s idejom da je hrvatski narod arijskog porijekla čiji su pretci bili Goti ili Perzijci. Isto tako, Himmler je stvaranjem muslimanske divizije želio privesti muslimanske nacije u Svijetu da se priklone nacističkoj ideologiji.

"Kroz hrvatsko-bosansku diviziju, naša je želja da pružimo ruke Muslimanima širom svijeta, čiji je broj trenutno 350 miliona i koji su spremni da se oslobode Britanskog Kraljevstva."

Himmler je želio osnovati muslimansku diviziju čiji bi glavni cilj bila borba protiv Titovih partizana u Bosni da bi osigurali sigurniji život Njemačke manjine u Srijemu. Himmler je, želeći održati dobre odnose s Nezavisnom Državom Hrvatskom, poslao u Zagreb svoga pregovarača Generala Edmunda Glaisea von Horstenaua i nakon kraćih pregovora dobio podršku za osnivanje divizije, ali s poduvijetom da divizija nosi hrvatski grb i da u imenu stoji da je divizija hrvatska.

[uredi] Novačenje

Već na samom početku, Nijemci su znali da ne mogu računati na muslimane koji su bili dio vlasti u NDH jer im lokalno muslimansko stanovništvo nije vjerovalo. Himmler je osigurao jeruzalemskog muftiju Hadži Mohammed Amin al-Husseini da putuje na prostor Nezavisne Države Hrvatske. Husseini je bio veliki zagovarač nacističke ideologije, a i sam je bio protjeran sa prostora tadašnje Palestine od strane Velike Britanije jer je vodio pobune protiv izraelskih doseljenika. Ovo je urodilo velikim plodom jer su Bošnjaci pritisnuti četničkim genocidom počeli masovno vojačenje u SS. Manji broj Bošnjaka pridružio se tzv. Narodnooslobodliačkom pokretu (NOP), ali je većina podržavala novačenje u SS jer su još uvijek nosili svježe uspomene na savezništvo partizana i četnika na nekim dijelovima Bosne.

Iako su lokalni imami podržavali odlazak mladih u SS jedinice, u nekim dijelovima NDH novačenje nije išlo kako treba. U Travniku su Nijemci upali u lokalnu džamiju i poveli sa sobom sve džematlije koji su mogli poslužiti u Handžar diviziji. Veliki broj ovih novaka je pobjegao iz divizije u narednih nekoliko dana. Bio je veliki i broj onih koji su pripadali domobranskim i ustaškim jedinicama koji su prebjegli služiti u SS formacijama jer je plaća i uniforma bila bolja od one u hrvatskoj vojsci.

I pored svega ovoga, Himmlerovi novaci su uspjeli okupiti i osnovati najveću Waffen SS diviziju. Handžar divizija je brojala u prosincu 1943. 21 065 vojnika, u lipnju 1944. 19 136 vojnika i u prosincu 1944. 12 793 vojnika.

[uredi] Sastav divizije

[uredi] Obuka

Vojni vrh Njemačke odredio je da se vojnici Handžar divizije obučavaju u južnoj Francuskoj sa sjedištem divizije u gradu Le Puy. Prva grupa njemačkih novaka stigla je u Le Puy 3. srpnja 1943. godine. Odmah po dolasku jedinice, sjedište jedinice je pomjereno u grad Mende. Prva grupa bosanskih novaka stigla je u Mende 10. srpnja 1943. godine. 15. srpnja počelo je tiskanje oficijalnih novina divizije pod imenom "Handžar". Ime i simbol handžar su usvojeni kao simbol divizije jer je simbol bio vrlo prepoznatljiv vojnicima u diviziji i obiteljima u Bosni i Hercegovini.

Pukovnik Karl Gustav Sauberzweig je postavljen kao zapovijednik divizije 9. kolovoza 1943. godine. Ostali časnički kadar činili su većinom Nijemci sa balkanskih prostora jer su poznavali materinski jezik vojnika divizije. Za dočasnike uglavnom su postavljani Hrvati a i poneki Bošnjak koji je imao iskustva iz Prvog Svjetskog Rata.

Obuka novih novaka nije išla lako. Velika grupa časnika i dočasnika nisu imali iskustvo potrebno za obučavanje jedne ogromne divizije. U ovo vrijeme počela se pojavljivati i mržnja muslimanskog dijela divizije prema katoličkom jer su jedni imali kao cilj autonomiju Bosne i Hercegovine dok su drugi svoju državu vidjeli kao Nezavisnu Državu Hrvatsku. U tijeku ovog vremena 155 vojnika je pobjeglo iz divizije a od toga 13 Bošnjaka i 121 Hrvat.

Njemački časnici su računali na bosanske imame, koji su bili u diviziji da pripomognu pri mentalnom obučavanju muslimanskih vojnika divizije. Pa su tako provodili propagandu o "obitelji, novom svjetskom poretku, Führeru i vjeri". Vojnici su uvijek učili o tome kako bez ova četiri, nijedna od preostalih ideja nemože opstati sama. Imami su najviše govorili i učili novake o borbi protiv komunizma u domovini.

[uredi] Pobuna

U tijeku novačenja, bilo je i osoba koje su pripadale Komunističkoj partiji Jugolsavije i koje su se uspijele upisati kao novaci u jedinice Handžar divizije. Ferid Džanić, Božo Jelenek, Luftija Dizdarević i Nikola Vukelić su aktivno planirali pobunu protiv SS divizije i svoju šansu su pronašli u rujnu 1943. godine. Plan je bio pobiti njemačke časnike i s ostatkom "simpatizera" se priključiti francuskom Pokretu otpora protiv Njemačke. Džanić kao vođa grupe imao je dva plana po kojima bi divizija pod njegovim zapovjedništvom ratovala u Sjevernoj Africi ili u Hrvatskoj ovisno o situaciji u Francuskoj u danima poslije pobune. Džanić je u izletima u grad prije pobune došao u dodir sa članovima francuske ilegale u hotelu Moderne i kada je dobio potvrdu da će imati pomoć Britanaca i Francuza odlučio se za akciju. Ta pomoć ipak nikada se nije pojavila, ali se ne zna je li to bilo točno ili ne, jer je pobuna trajala samo nekoliko sati.

Pobunjenici su poslije ponoći upali u spavaće sobe časnika, uzeli im oružje i zarobili. Isti su uspjeli da sebi privole i mali broj Bošnjaka koje su tada postavili po gradu kao stražu. U 4 sata i 10 minuta pobunjenici su počeli ubijati časnike i dočasnike.

Imam Halim Malkoć i Dr. Schweiger su saznali za pobunu i smislili plan kako da vrate kontrolu nad bojnom nazad u njemačke ruke. Kada su došli do ostatka vojnika i rekli im za laži o dolasku engleskih i francuskih jedinica, vojnici su (neki i plačući) uzeli oružje i opet se zakleli Hitleru i krenuli da uguše pobunu. Oko 7 sati Dizdarević i Džanić su ubijeni, a Vukelić zarobljen. Tada su ostali pobunjenici osim Jeleneka prešli nazad na stranu SS a on je prebjegao u Toulouse. Pobuna je ugušena sedam sati nakon početka iste.

18. rujna 1943. svi uhićeni pobunjenici koji na vrijeme nisu prešli na stranu SS su strijeljani. Njihova imena su: Nikola Vukelić, Mujo Alispahić, Meho Memišević, Philipp Njimać, Ivan Jurković, Alija Beganović, Mustafa Morić, Sulejman Silajdžić, Jusuf Vučjak, Zemko Banjić, Efraim Basić, Ismet Cefković i Uzeir Mehičić.

Imam Malkoć, Dr. Schweiger i pet drugih vojnika su dobili odlikovanja Željezni križ drugog stupnja.

[uredi] Vojna djelovanja

Nakon povratka u Hrvatsku, Handžar divizija je počela najveće operacije protiv partizanskih jedinica u Drugom Svjetskom Ratu.

[uredi] Wegweiser

Akcija je počela u 4 ujutro 10. ožujka 1944. godine. Operacija Wegweiser je imala za cilj opkoliti i uništiti partizanske jedinice oko Jamene i Soljana. Nakon prodiranja u Jamene i Soljane oko 9 u jutro, jedinice divizije su zauzele i Vrbanju, Batrovce i Višnjićevo. Titove jedinice su se morale povući na jug preko rijeke Save. Ukupan broj poginulih partizana je bio 573 sa 82 zarobljenika.

[uredi] Sava

Operacija Sava ili Prelazak preko Save je prva ofenziva koja je diviziju dovela u Bosnu. Prilikom prelaska preko rijeke, zapovijednik jedinice je na poklon svakom vojniku dao sliku Adolfa Hitlera s natpisom "Handžaru-udaraj". Jedinice koje su prešle Savu preko Brčkog su zadobile i udarac minobacačima od strane partizanskih jedinica s nekoliko poginulih i ranjenih. 16. ožujka 1944. divizija je napala Bijeljinu i zauzela je bez većih borbi. Put Čelić-Lopare došao je pod protunapadnom vatrom 16. i 36. vojvođanske brigade i tu je je poginuo 201 partizan. Kod Gornjih Rahića divizija se sukobila sa 3. vojvođanskom brigadom gdje su život izgubila 124 partizana s 14 zarobljenih.

[uredi] Osterei

12. travnja divizija je pokrenula ofenzivu Osterei (Operacija Uskrsno jaje). U prva dva dana osvojena su mjesta Janja, Donje Trnovo i Ugljevik. Albanska bojna koja je bila pod zapovjedništvom Handžar divizije su zauzeli Majevicu i ovo je bila njihova poslijednja bitka pod kontrolom Handžar divizije. 17. travnja, ova bojna se priključila tek osnovanoj 21. oružanoj gorskoj diviziji SS-a "Skanderbeg". Partizanska Tuzlanska brigada pretrpjela je ovdje veliki poraz i izgubila Gradačac te se i s tom akcijom završava ofenziva.

[uredi] Maibaum

Operacija Maibaum je trebala biti ofenziva koja će srušiti sav otpor Trećeg bosanskog korpusa. Dio jedinica su postavljene na rijeci Drini da spriječe prelazak partizana u Srbiju i zauzme Zvornik. Drugi dio je trebao opkoliti i uzeti Tuzlu pa onda Vlasenicu dok su ostale jedinice trebale čistiti teren zauzet od strane Handžar divizije. 25. travnja je pao Zvornik sa minimalnim gubicima. 27. travnja SS divizija je ušla u Kladanj a slijedeći dan pala je i Vlasenica. 28. travnja je bila najveća i najžešća bitka između jedinica SS i partizana u Šekovićima. Bitka je trajala 24 sata sa velikim gubicima na obije strane.

[uredi] Maiglöckchen

Divizija je 17. svibnja 1944., krenula na Jug kod Stolica. Tu su se sreli sa 17. Majevičkom brigadom koja je u bitki za Stolice pretrpjela poprilične gubitke od 16 mrtvih i 60 zarobljenih.

[uredi] Ljeto 1944.

Nakon propalog plana da se unište Tito i Partizani kod Drvara, Tito se odlučio na opći poziv na napad protiv neprijatelja širom Bosne i Hercegovine. Treći Bosanski Korpus je krenuo na ofenzivu protiv Handžar divizije s namjerom da zauzme izgubljeni prostor. U bitki na Loparama, partizani su potpuno uništili nekolike jedinica Handžar divizije. Bitka na Spreči 12. lipnja bila je bez čistog pobjednika. Handžar divizija je ovdje imala 205 mrtvih i 528 ranjenih dok su partizani imali oko 3000 mrtvih ali se taj broj nije mogao točnije utvrditi.

[uredi] Kapitulacija

S prodorom Crvene Armije i sve većim Ruskim uspjesima, Handžar divizija je premještena na Istočno bojište što je uostalom naglasilo i kraj divizije jer su mnogi vojnici počeli bježati iz vodova nazad u Hrvatsku, neželeći se boriti u drugim državama.

Handžar Divizija se predala britanskim trupama 8. svibnja 1945. godine.

[uredi] Ratni zločini

Vojnici divizije su prema dokazima komunističkih vlasti ubili 22 Židova u Tuzli. Trideset i osam vojnika nekadašnje divizije je optuženo i suđeno između 20-og i 30-og kolovoza 1947. godine za ratne zločine. Samo za sedam njih komunistička vlast je imala dokaze o ratnim zločinima, no unatoč tome svi su osuđeni. Sedam vojnika za koje su imali dokaze su pogubljeni, dok su ostali osuđeni na pet godina do doživotne robije. Samo jedan vojnik je preminuo u zatvoru, dok su ostali svi pušteni ranije, a zadnji optuženi zatvor je napustio 1952. godine.

[uredi] Nositelji visokih odlikovanja

[uredi] Prisega Handžar divizije

"Ich schwöre dem Führer, Adolf Hitler, als Oberstem Befehlshaber der Deutschen Wehrmacht Treue und Tapferkeit. Ich gelobe dem Führer und den von ihm bestimmten Vorgesetzen Gehorsam bis den Tod. Ich schwöre zu Gott dem Allmächtigen, dass ich dem kroatischen Staat und dessen bevollmächtigtem Vertreter, dem Poglavnik, stets treu sein, die Interessen des kroatischen Volkes stets hüten und die Verfassung und die Gesetze des kroatischen Volkes immer achten werde."

Prijevod:

"Zaklinjem se Führeru, Adolfu Hitleru, kao vrhovnom zapovjedniku Njemačkog Wehrmachta na odanost i hrabrost. Zavjetujem se Führeru da ću mu biti poslušan do smrti. Kunem se Bogom svemogućim da će hrvatska država i njezin ovlašteni predstavnik, Poglavnik, uvijek biti odani interesima hrvatskoga naroda i da će uvijek štititi Ustav i zakone i da će hrvatski narod uvijek biti zbrinut."

[uredi] Himna Handžar divizije: Sa pjesmom u boj

Pjesma se pjeva uz melodiju "Bombe na London", a autor pjesme je nepoznat.

Pjesma ječi, sva se zemlja trese,
SS-vojska stupa roj u roj,
SS-vojska sveti barjak vije.
SS-vojska sve za narod svoj.
Daj mi ruku ti, draga Ivana,
oj s Bogom sad, oj s Bogom sad, oj s Bogom sad idem branit,
idem branit, idem branit mili,
rodni kraj, rodni kraj.
U boj smjelo vi SS-junaci
pokažite domovini put!
Pođite putem slavnih pradjedova
dok ne padne tiran klet i ljut.
Ljubav naša nek u srcu plamti,
i sa pjesmom pođimo u boj.
Za slobodu mile domovine
svaki rado dat će život svoj!

[uredi] Srodni članci

[uredi] Vanjski linkovi

[uredi] Izvori

  1. ↑ Stephen Schwartz: The Jews, the Serbs, and the Truth.
  2. ↑ Rolf Michaelis Die Gebirgs-Divisionen der Waffen-SS; 1994, Erlangen, Njemačka, str. 108
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/13._oru%C5%BEana_gorska_divizija_SS-a_%22Hand%C5%BEar%22"
Osobni alati
Napravi zbirku