Hans-Georg Gadamer

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hans-Georg Gadamer u razgovoru sa Vasilijem Lepantom (oko 2000-te.

Hans-Georg Gadamer (Marburg, 11. veljače 1900.Heidelberg, 13. ožujka 2002.) je bio njemački filozof, povjesničar i filolog.

Ključan za razvoj filozofske hermeneutike u 20. stoljeću, i jedan od najcjenjenijih europskih intelektualaca svoga vremena.[1]

"Filozofija znači praćenje teorijskih interesa, ona znači život koji pitanja o istini i dobrome postavlja tako da se pritom ne pomišlja ni na vlastiti probitak ni na javnu korist."
— Hans-Georg Gadamer, Nasljeđe Europe, 1989. god.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Gadamer je rođen 11. veljače 1900. godine u Marburgu, a djetinjstvo je proveo u Wroclawu. Studirao je germanistiku, povijest, povijest umjetnosti i filozofiju u Wroclawu, Marburgu i Münchenu. Doktorira 1922. godine kod Paula Natorpa, a od 1924. do 1927. studira klasičnu filologiju u Marburgu, gdje 1929. i habilitira kod Martina Heideggera. Godine 1939. izabran je za redovnog profesora filozofije na Sveučilištu u Leipzigu, gdje obnaša i dužnost rektora 1946./47. Od 1947. do 1949. profesor je u Frankfurtu na Majni, a potom u Heidelbergu, kao nasljednik Karla Jaspersa. Bio je član više njemačkih i inozemnih akademija, urednik i suurednik niza značajnih filozofskih časopisa (Philosophische Rundsehau, Hegel Studien, Kant-Studien, Archiv für Begriffsgeschichte).[3]

Filozofija[uredi VE | uredi]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Istina i metoda, 1960.
  • Nasljeđe Europe
  • Početak filozofije
  • Ogledi o filozofiji i umjetnosti
  • Aesthetik und Poetik

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://plato.stanford.edu/entries/gadamer/
  2. Hans-Georg Gadamer, Nasljeđe Europe, str. 10
  3. Hans-Georg Gadamer: Nasljeđe Europe, str. 143.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]



Raffael 066.jpg Nedovršeni članak Hans-Georg Gadamer koji govori o filozofu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.