Heliaja
Heliaja ili Heliaea (grčki: Ήλιαία; dorski: Halia), ponekad navođen i kao helieja ili helijeja, bio je vrhovni sud Atene,[1] a u klasičnom razdoblju i jedna od najvažnijih institucija atenske demokracije.
Suci su se zvali heliasti (grčki: Ήλιασταί) ili dikasti (grčki: δικασταί, ὀμωμοκότες = oni koji su se zakleli, tj. porotnici). Suđenje se zvalo Ήλιάζεσθαι (δικάζειν).
Porotnici[uredi | uredi kôd]
Povjesničari se spore oko toga da li je Heliaju kao instituciju uveo Klisten ili Solon, ali se pretpostavlja kako je u početku bila tek prizivni sud, odnosno evoluirala od atenske Skupštine.[2] Sud je ukupno imao 6.000 ljudi, a za njegove porotnike su mogli biti birani svi atenski građani iznad 30 godina starosti. Periklo je u okviru svojih demokratskih reformi prvi uveo instituciju plaćanja porotnika, najvjerojatnije u nastojanju da kompenzira korupciju koju bi moglo izazvati bogatstvo njegovog suparnika Kimona.[3]
6.000 porotnika izvlačilo se lutrijom iz 10 atenskih plemena (svako pleme je davalo po 600 porotnika), a oni su se potom dijelili u posebna porotnička vijeća od po 600, 500 ili 501 člana.[4][5]
Nadležnost i postupak[uredi | uredi kôd]
Nadležnost Heliaje je ispočetka bila ograničena na suđenja arhontima ili drugim visokim činovnicima atenske države. Tek su Efijaltove radikalne reforme proširile nadležnost na gotovo sve građanske i kaznene sporove, s izuzetkom suđenja za ubojstvo ili palež. Heliaja je također donosila odluke u sporovima između građana Atene i drugih grčkih polisa.
Heliaja je zasjedala svaki dan, osim tri posljednja dana u mjesecu, kada je zasjedala eklezija. Raspravna vijeća nisu imala sjedište, nego su se sastajala na otvorenom.[6]
Na čelu heliaje bio je hegemon čiji je zadatak bio pripremiti rasprave te kockom odrediti koje će ih raspravno vijeće (porota) voditi. Potom je dolazio pred porotu i iznosio je rezultate preliminarne istrage, odnosno o čemu porota treba odlučivati. Zatim je počinjala rasprava u kojoj su govorili tužitelj, tuženik i svjedoci. Dužina govora svakog od sudionika rasprave bila je točno određena ovisno o predmetu spora, a mjerila se istjecanjem vode. Nakon toga su članovi porote odluke donosili tajnim glasanjem.[7]
Heliaja je u građanskim sporovima mogla izricati novčane kazne, dok je u kaznenim sporovima mogla izricati smrtnu kaznu, pritvor (za negrađane Atene), odnosno atimiju, zapljenu ili egzil za atenske građane.[3]
Pred Heliajom je bilo suđeno znamenitim atenskim ličnostima, uključujući Perikla, te možda najznamenitiji sudski proces Starog vijeka, suđenje Sokratu.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Pojam "Heliaja" u Proleksis enciklopediji, pristupljeno 22. prosinca 2013.
- ↑ Archaic Times to the End of the Peloponnesian War Cambridge University Press, str. 209.
- ↑ a b Aristotel, Constitution of Athens, 63.3, pristupljeno 22. prosinca 2013.
- ↑ Andocid, govori, 1.17, pristupljeno 22. prosinca 2013.
- ↑ Mogens Herman Hansen, The Athenian Ecclesia: A Collection of Articles 1983-1989 str. 260. Pristupljeno 22. prosinca 2013.
- ↑ Demosten, On the Crown str. 196. Pristupljeno 22. prosinca 2013.
- ↑ R.K Sinclair, Democracy and Participation in Athens str. 20. Pristupljeno 22. prosinca 2013.
