Henning Mankell

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Henning Mankell
Henning Mankell 3 2011 Shankbone.jpg
Puno ime Henning Mankell
Rođenje 3. veljače 1948..
Stockholm, Švedska

Henning Mankell (Stockholm 3. veljače 1948.), švedski je književnik i kazališni redatelj. Poznat je po svojim krimi romanima sa glavnim junakom kommesarom Kurtom Wallanderom, kao i po knjigama za djecu, te svom političkom angažmanu, posebno u Africi. Prodao je preko 40 milijuna knjiga diljem svijeta. [1]


Životopis[uredi VE | uredi]

Henning Mankell rođen je 1948. godine u Stockholmu kao sin Ivara Henningssona Mankella i Ingrid Birgitte Mankell (rođ. Bergström). Njegov djed Henning Mankell bio je poznati švedski skladatelj. Mankellovi roditelji se razvode, kada je Henning bio godinu dana star, a nakon toga živi sa ocem i starijom sestrom u Svegu u Härjedalenu, gdje je njegov otac radio kao sudac, a zatim u Boråsu u Väster Götalandu. Njegova je majka počinila samoubojstvo kad je Henningu bilo dvadeset godina.

Još kao dječak Mankell je želio postati pisac, bio zainteresiran za kazalište, te se u Skari upisuje na studij glume. Svoju prvu dramu Henning režira 1966. godine, kao pomoćnik redatelja u kazalištu Riks u Stockholmu. S ciljem socijalnog razgolićavanja društva, napisao je i režirao kao dvadesetogodišnjak kazališne komade u kolaž-obliku. Od 1968. radio je kao kazališni redatelj i pisac. Nakon što je upoznao svoju prvu ženu, koja je bila Norvežanka, seli u Norvešku, gdje je tada uglavnom radio i živio. Ovdje je počeo u ranim 1970-im pisati prozu. Godine 1972. odlučio se za putovanje u Afriku, koje se pokazalo presudno za njegov kasniji život. Godine 1973. je objavio svoj prvi roman Bergsprängaren, (1977.) Sandmålaren, te 1979. godine Fångvårdskolonin som försvann. Sve ove knjige su napisane sa jakom socijalno-kritičkom pozadinom.

Sljedećih deset godina, Mankell je radio kao kazališni redatelj i intendant u kazalištu Västerbotten u Skellefteåu i kazalištu Kronborg u Växjöu. Tada počinju njegova česta putovanja u Afriku, gdje 1986. godine u Maputu osniva kazališnu grupu Teatro Avenida. 1996. godine postaje intendant tog kazališta. Teme iz Mozambika i Afrike obrađuje u svojim romanima Comédia infantil, priču o djeci koja žive na ulici, te Vindens son, priču o bušmanskom mladiću. Osim ovih romana, Mankell piše i djela za djecu, kao Eldens hemlighet (1995.), te roman Hunden som sprang mot en stjärna, s glavnim junakom dječakom Joelom, koji je bio glavni junak i u nekoliko kasnijih romana. Zajedno sa glumcima iz Graza i Teatra Avenida, 2003. godine režira predstavu Butterfly Blues. Scenario je napisao sam Mankell i izvodila se na više jezika.

Teme u djelima Mankell su često obojene političkim i društvenim pitanjima. Svoja iskustva je obrađivao u svojim djelima, kao npr. u romanu iz 2008. godine Kinesen, po kojem je 2011. godine snimljen njemačko-švedsko-austrijski film Der Chinese u režiji Petra Keglevica. Ekranizacije njegovih djela je česta po motivima njegovih krimi-romana sa komesarom Wallanderom.

Mankell je njemačkog podrijetla. On je prapraunuk Johanna Hermanna Mankella, rođenog u Niederaspheu, predgrađu Münchhausena. Oženjen je u trećem braku sa Evom Bergman, kazališnom redateljkom, kćerkom Ingmara Bergmana.

Henning Mankell pri primitku Ripper Award-a 2. ožujka 2009.

Politička djelovanja[uredi VE | uredi]

Političk angažman Mankella počeo je 1968. godine sudjelovanjem u protestima protiv rata u Vijetnamu, portugalskog kolonijalnog rata u Africi i borbom protiv apartheida u Južnoafričkoj Republici. [2] Bio je suradnik kulturno-politčkih saveza Vereinigung Folket i Bild/Kulturfront.[2] Za vrijeme boravka u Norveškoj, dolazi u kontakt sa maoizmom i aktivno surađuje s komunistički orijentiranom strankom Arbeidernes kommunistparti (AKP) (Radnička komunistička partija), mada nikada nije bio njen član.[2] 2009. godine bio je gost na palestinskoj literarnoj konferenciji, te je obišao Palestinska Autonomna Područja. Po njegovim tvrdnjama osnivanje Izraela 1948. godine nije bilo pravno zasnovano, te je dovelo do ponavljanja apartheid sistema, gdje Afrikanci i crnci žive kao građani druge klase u vlastitoj zemlji. Zid izgrađen od strane Izraela u Zapadnoj Obali uporedio je sa Berlinskim zidom. Po njegovom mišljenju, ako se uzmu u obzir uvjeti života Palestinaca, nije nimalo čudno da se odlučuju na samoubilačke atentate, nego to, da ne čine i više o toga. Samim tim ne vidi budućnost Izraela kao države sa rješenjem Dvije države. [3] Zbog ove kritike, Mankell je doživio mnogobrojne negativne kritike, kao npr. od Henryka M. Brodera, koji je njegove izjave o Palestini poistovjetio sa protuizraelskim izjavama Josteina Gaardera 2006. godine i optužio ga da palestinski problem promatra jednostrano. [4] Andreas Breitenstein piše u Neue Zürcher Zeitungu da Mankellovo povijesno poluznanje dovodi do ovakvog ljevičarskog moralizma.[5]

U svibnju 2010. godine učestvovao je u akciji Ship to Gaza 2010, organiziranu od strane Free Gaza Movement, u kojoj je u vojnoj operaciji blokade i zauzimanja brodova, od strane izraelske vojske poginulo nekoliko aktivista.[6][7] Mankell biva uhićen i ubzo pušten na slobodu [8] nakon čega poziva na globalne sankcije protiv Izraela.[9], te čak razmišlja o zabrani prevođenja svojih knjiga na hebrejski jezik.

Afrika[uredi VE | uredi]

Mankell odlazi 1972. godine na putovanje u Zambiju i tamo ostaje dvije godine. Po njegovim riječima osjećao se "kao da je došao kući". Danas Mankell živi, naizmjenično ljeti u Švedskoj, a većinu ostalog vremena provodi u Mozambiku, kog doživljava kao svoju novu domovinu. Nakon što je 1985. godine pomogao u stvaranju kazališta Teatro Avenida u Maputu, kom je 1986. godine bio i intendant, danas ponekad i u njemu režira. 2009. godine u produkciji njemačke televizije ZDF, s redateljom Jensom Monathom snima film Mein Herz schlägt in Afrika (Moje srce kuca u Africi) [10] Film je snimljen po motivima njegovog romana Comédia infantil, u kom se radi o sudbini napuštene djece i njihovom životu na ulici, zatim u Africi čestog diskriminiranja albinosa, te o mladima, koji su djetinjstvo proveli kao djeca-vojnici u ratovima u Africi.[11] Njegove kazališne predstave Butterfly Blues (2003.) i The Doors (2011.) govore o sudbinima afričkih emigranata u Europi.

2009. godine Mankell dobija mirovnu nagradu Erich Maria Remarque grada Osnabrücka za svoja djela o Africi. Laudacio je održao tadašnji predsjednik Njemačke Horst Köhler [12] pod nazivom Afrika je puna leptirova. Jednim dijelom nagrade podržava projekte Christopha Schlingensiefa u Africi.[13]

Djela[uredi VE | uredi]

Romani o Wallanderu[uredi VE | uredi]

Kurt Wallander je izmišljeni lik policijskog komesara iz krimi romana Henninga Mankella. Po motivima većine romana snimljeni su filmovi u njemačko-švedskoj koprodukciji.

Godina izdavanja Originalni naslov Naslov Broj iz serije
o Wallanderu
Švedska
1991. Mördare utan ansikte Ubojice bez lica Tom 1
1992. Hundarna i Riga Psi u Rigi Tom 2
1993. Den vita lejoninnan Bijela lavica Tom 3
1994. Mannen som log Čovjek koji se smijao Tom 4
1995. Villospår Na pogrešnom tragu Tom 5
1996. Den femte kvinnan Peta žena Tom 6
1997. Steget efter Ubojstvo na Ivanjsku noć Tom 7
1998. Brandvägg Firewall Tom 8
1999. Pyramiden Piramida Tom 9
1999. (Pyramiden) Piramida iz Toma 9
1999. (Fotografens död) Fotografova smrt iz Toma 9
2002. Innan frosten Prije mraza Tom 1 Linda Wallander
2009. Den orolige mannen Zabrinuti čovjek Tom 10

Ostala djela[uredi VE | uredi]

Godina izdanja Originalni naslov Prijevod
Švedska
1973. Bergsprängaren
1974. Sandmålaren
1977. Vettvillingen
1979. Fångvårdskolonin som försvann
1980. Dödsbrickan
1981. En seglares död Jedriličareva smrt
1982. Daisy Sisters
1983. Apelsinträdet Narančino drvp
1983. Älskade syster Voljena sestra
1984. Sagan om Isidor Priča o Isidoru
1990. Leopardens öga Leopardovo oko
1992. Katten som älskade regn Mačka koja je voljela kišu
1995. Comédia infantil
1995. Eldens hemlighet
1998. Berättelse på tidens strand
1999. I sand och i lera U pijesku i blatu
2000. Labyrinten Lavirint
2000. Danslärarens återkomst Povratak učitelja plesa
2000. Vindens son Sin vjetra
2001. Eldens gata
2001. Tea-Bag
2003. Jag dör, men minnet lever Umirem, ali sjećanje živi
2004. Djup Dubina
2005. Kennedys hjärna Kennedyjev mozak
2006. Italienska skor Talijanske cipele
2007. Eldens Vrede
2008. Kinesen Kinez

Filmovi[uredi VE | uredi]

U produkciji švedske televizije SVT ukupno je snimljeno devet filmova s glavnim junakom Kurtom Wallanderom, kog igra švedski glumac Rolf Lassgård. Filmovi se u nekim dijelovima razlikuju od Mankellovih romana, a britanska televizija BBC snimila je još šest igranih filmova sa Kennethom Branaghom po motivima njegovih knjiga. Pored toga snimljena su i dva televizijska serijala sa ukupno 26 epizoda u kojima se pojavljuije komesar Wallander.

Filmovi sa Rolfom Lassgårdom[uredi VE | uredi]

Švedski naslov (prvo emitiranje) Režija Scenario Naslov romana
1 Mördare utan ansikte
(03.09.1995, SVT)
Pelle Berglund Lars Björkman Ubojice bez lica
2 Hundarna i Riga
(10.11.1995, Kino)
Pelle Berglund Lars Björkman Psi u Rigi
3 Den vita lejoninnan
(01.11.1996, Kino)
Pelle Berglund Lars Björkman & Henning Mankell Bijela lavica
4 Villospår
(19.10.2001, SVT)
Leif Magnusson Leif Magnusson & Henning Mankell Na pogrešnom tragu]
5 Den femte kvinnan
(08.03.2002, SVT)
Birger Larsen Birger Larsen & Klas Abrahamsson Peta žena
6 Mannen som log
(26.12.2003, SVT)
Leif Lindblom Tomas Tivemark, Michael Hjorth & Klas Abrahamsson Čovjek koji se smijao
7 Steget efter
(26.06.2005, Kino)
Birger Larsen Birger Larsen, Klas Abrahamsson, Tomas Tivemark & Michael Hjorth Ubojstvo na Ivanjsku noć
8 Brandvägg
(26.11.2006, DVD; 19.01.2007, SVT)
Lisa Siwe Michael Hjorth Firewall
9 Pyramiden
(28.11.2007, DVD)
Daniel Lind Lagerlöf Michael Hjorth, Hans Rosenfeldt & Henning Mankell Piramida

Filmovi sa Kenneth Branagh[uredi VE | uredi]

  • Sidetracked (po motivima knjige Na pogrešnom tragu) (2008.)
  • Firewall (po motivima knjige Brandvägg) (2008.)
  • One Step Behind (po motivima knjige Ubojstvo na Ivanjsku noć) (2008.)
  • Faceless Killers (po motivima knjige Ubojice bez lica}) (2010.)
  • The Man Who Smiled (po motivima knjige Mannen som log) (2010.)
  • The Fifth Woman (po motivima knjige Peta žena) (2010.)

Ostali filmovi[uredi VE | uredi]

Osim filmova iz tzv. Wallander serije u koprodukciji njemačke televizije ARD/Degeto, austrijske ORF i švedske kuće Yellow Bird snimljeno je još nekoliko filmova sa motivima Mankellovih djela.

  1. Die Rückkehr des Tanzlehrers, u produkciji Lisa Film, iz Beča, režija Urs Egger, s Tobiasom Morettijem, Veronicom Ferres i Maximilianom Schellom, 2004. godine
  2. Kennedys Hirn, u produkciji Bavaria Pictures GmbH, München, režija Urs Egger, s Iris Berben, Heinom Ferch, 2009.
  3. Der Chinese, u produkciji Yellow Bird Pictures GmbH, režija Peter Keglevic, sa Suzanne von Borsody, Michaelom Nyqvistom, Claudiom Michelsenom, 2011.
  4. Das Rätsel des Feuers
  5. Der Zorn des Feuers

Drame[uredi VE | uredi]

  • Butterfly Blues
  • Zeit im Dunkeln
  • Antilopen
  • Der gewissenlose Mörder Hasse Karlsson enthüllt die entsetzliche Wahrheit, wie die Frau über der Eisenbahnbrücke zu Tode gekommen ist
  • Der Chronist der Winde
  • The Doors, kazališni komad napisan za poduzeće Gaulhofer s glumcima kazališta Teatro Avenido iz Maputa, 2011.[14]

Knjige za djecu[uredi VE | uredi]

  • Katten som älskade regn, 1992.

Sofija[uredi VE | uredi]

  • Eldens hemlighet, 1995.
  • Eldens gåta, 2001.
  • Eldens vrede, 2005

Joel Gustafsson (Tetralogija)[uredi VE | uredi]

  • Hunden som sprang mot en stjärna — 1990.
  • Skuggorna växer i skymningen — 1991.
  • Pojken som sov med snö i sin säng – 1996.
  • Resan till världens ände – 1998.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1991.: Švedska nacionalna nagrada za krimi roman za Mördare utan ansikte ;
  • 1992.: Skandinavska nagrada Glasnyckel za Mördare utan ansikte;
  • 1993.: Njemačka nagrada za dječiju literaturu za dječiju knjigu Hunden som sprang mot en stjärna ;
  • 1995.: Švedska nacionalna nagrada za krimi roman za roman Villospår;
  • 1996.: Švedska Nagrada Astrid Lindgren;
  • 1996.: Nagrada Expressens Heffaklump za Pojken som sov med snö i sin säng;
  • 1998.: Švedska međunarodna nagrada za krimi roman za serijal o kommesaru Wallanderu;
  • 2000.: Nagrada Prix Mystère de la critique]] za Villospår;
  • 2001.: Nagrada Gold Dagger za Sidetracked;
  • 2001.: Književna nagrada Corine Steget efter;
  • 2005.: Nagrada Gumshoe Awards za najbolju evropsku krimi novelu za The Return of the Dancing Master;
  • 2008: Nagrada Goldene Feder za literarno djelo;
  • 2008: Nagrada Corine za knjigu Kinesen
  • 2008: Evropska agrada Ripper Award za krimi literaturu;
  • 2009: Mirovna Nagrada Erich Maria Remarque, (Glavna nagrada) za djela o Africi;

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Biografi". Henningmankell.se. Läst 2012-05-02.
  2. 2,0 2,1 2,2 De svenska maoisterna, Lars Åke Augustsson, Stig Hansén,2001. Lindelöw, Göteborg ISBN=91-88144-48-8
  3. Generaldelegation Palästinas 12. Juni 2009
  4. Es geht um Israel Welt Online, Henryk M. Broder, 19. September 2009
  5. Andreas Breitenstein (2010-6-9). Ein blinder Passagier. Neue Zürcher Zeitung. pristupljeno 2010-6-14
  6. Starautor Mankell in israelischen Händen
  7. Aftonbladet: ”Vi har inte hört av honom”, abgerufen am 31. Mai 2010.
  8. Uddén, Cecilia. "Fem svenskar på fartygskonvojen mår bra", 2010-05-31
  9. Robert Booth. "Gaza flotilla raid: 'We heard gunfire – then our ship turned into lake of blood'", 2 June 2010
  10. ZDF Mein Herz schlägt in Afrika
  11. Alle kommen aus Afrika Wiesbadener Tagblatt, Viola Bolduan, 9. Dezember 2009
  12. Bundespräsident Köhler überreicht Friedenspreis an Henning Mankell Neue Osnabrücker Zeitung, 18. September 2009 00:00 Uhr, abgerufen am 13. März 2011
  13. Fürs Afrika-Projekt - Mankell spendet für Schlingensiefs Oper Berliner Zeitung, 21. September 2009
  14. Facebook stranica o kazališnoj predstavi The Doors

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Henning Mankell
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Henning Mankell