Hereza

Hereza (grč. αἵρεσις hairesis "izbor") je vjerovanje koje su crkveni autoriteti smatrali iskrivljavanjem kršćanske vjere. U srednjem vijeku vjerovalo se da samo jedna "istinita" vjera osigurava spasenje i zagrobni život.

Oni koji su naučavali protiv ortodoksnog učenja riskirali su da budu proglašeni hereticima. Crkveni velikodostojnici su imali isključivo pravo doktriniranog prosuđivanja, tako da je sukob bio neizbježan. Ranokršćanske crkvene vlasti su u 2. stoljeću osudile gnostike, koji su tvrdili da posjeduju tajno i mistično znanje, kao i arijanizam i nestorijanstvo u 4. stoljeću.

Ikonoklasti, koji su prosvjedovali protiv obožavanja vjerskih slika, bili su osuđeni na Drugom Nicejskom saboru 787. godine.

Osuda katara u južnoj Europi dovela je do albigenških križarskih vojni (vidi i križarski ratovi). Kasnije je nezadovoljstvo ortodoksnim katoličkim učenjem naposlijetku dovelo do pojave protestantizma.

Rimokatolička crkva je 1232. osnovala sud, inkviziciju, za istragu "nepravovjernosti".

Srednjovjekovne crkvene vlasti su obnovile poganski način kažnjavanja spaljivanjem živih osoba zbog hereze. I protestantske crkve su uvele svoju inkviziciju, čija su meta uglavnom bili rimokatolici. U Engleskoj je uveden zakon u ranom 15. stoljeću koji je dopuštao svjetovnim vlastima da provode ovu kaznu. Ta je praksa konačno zabranjena pošto je 1612. za Jakova I. spaljena skupina anabaptista.

Nedovršeni članak Hereza koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.