Hermann Göring

Izvor: Wikipedija

Radovi u tijeku!

Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku! Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna. Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom. Kada radovi budu gotovi, suradnik koji uređuje ovaj članak, predložak će sam ukloniti! Hvala na razumijevanju! (Predložak će biti uklonjen ako kroz 24 sata od trenutka zadnjeg uređivanja nema izmjena na članku.)

Hermann Wilhelm Göring
Predsjednik Reichstaga
U službi 1932. – 1945.
Predsjednik	Paul von Hindenburg Adolf Hitler
Prethodnik	Paul Löbe
Nasljednik	nitko
Reichov ministar avijacije
U službi 5. svibnja 1933. – 24. travnja 1945.
Prethodnik	pozicija uspostavljena
Nasljednik	Robert Ritter von Greim
Reichov ministar šumarstva
U službi srpanj 1934. – travanj 1945.
Prethodnik	pozicija uspostavljena
Nasljednik	nitko
Reichov ministar gospodarstva
U službi 26. studenog 1937. – 15. siječnja 1938.
Prethodnik	Hjalmar Schacht
Nasljednik	Walther Funk
Rođenje	12. siječnja 1893. Rosenheim, Njemačka
Smrt	15. listopada 1946. Nürnberg, Njemačka
Politička stranka	NSDAP
Supruga	Carin von Kantznow (1923. – 1931., umrla) Emmy Sonnemann (1935. – 1946.)

Hermann Wilhelm Göring (Rosenheim, 12. siječnja 1893. - Nürnberg, 15. listopada 1946.), bio je njemački političar, pilot, vojni zapovjednik, visoki dužnosnik NSDAP-a i ratni zločinac. Göring je bio zapovjednik njemačkog Luftwaffea, otac zloglasnog Gestapa i Hitlerov dogovoreni nasljednik. Bio je istaknuti vojni pilot u Prvom svjetskom ratu s 22 srušena aviona, a nagrađen je i slavnim Plavim Maxom. Ujedno je bio i posljednji zapovjednik eskadrile Jagdgeschwader 1, koju je prije njega vodio slavni Manfred von Richthofen.

Po završetku Drugog svjetskog rata osuđen je za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Nürnberškom procesu. Osuđen je na smrt vješanjem, no počinio je samoubojstvo popivši tabletu cijanida noć prije vješanja.

[uredi] Obitelj i rodbina

Hermann Göring je rođen 12. siječnja 1893. u sanatoriju Marienbad u Rosenheimu, Bavarska. Njegov otac Heinrich Ernst Göring (31. listopada 1839. - 7. prosinca 1913.), bio je prvi generalni guverner Njemačke jugozapadne Afrike (današnja Namibija),^[1] uz to što je prije bio konjanički časnik i član Njemačkog konzulata. Göring je s očeve strane bio daleki potomak švicarsko-njemačke buržoazijske obitelji Eberle/Eberlin.

Göring je tako bio i u rodu s izumiteljem Ferdinandom von Zeppelinom, Hermannom Grimmom, romantičarskim piscem koji je stvorio koncept njemačkog heroja kao krojača povijesti i koji je bio značajan uzor nacistima, obitelji industrijalaca Merck, vlasnicima farmaceutske tvrtke Merck KGaA, antinacističkom pjesnikinjom Gertrud von Le Fort i švicarskim diplomatom, povjesničarem i predsjednikom Crvenog križa Carlom Jacobom Burckhardtom, od kojih su svi također, kao i Göring, bili daleki potomci obitelji Eberle/Eberlin.

Zanimljivo je kako je preko te obitelji bio u rodu i s Jacobom Burckhardtom (1818. – 1897.), slavnim švicarskim povjesničarem umjetnosti koji je ujedno bio i značajan politički i društveni kritičar, kao i protivnik nacionalizma i militarizma koji se usprotivio njemačkim tvrdnjama o rasnoj i intelektualnoj superiornosti i predvidio kataklizmično XX. stoljeće u kojem će nasilni demagozi, koje je on nazvao "strašni simplifikatori", igrati ključnu ulogu.^[2]

Göringova majka Franziska "Fanny" Tiefenbrunn (1859. - 15. srpnja 1923.) dolazila je iz jedne seoske bavarske obitelji. Vjenčanje jednog gospodina i žene niže klase, koje se dogodilo 1885., bilo je moguće samo zato što je Heinrich Ernst Göring bio udovac. Hermann je bio jedno od petero djece. Njegova dvojica braće bila su Karl i Albert Göring, a dvije sestre su bile Olga Therese Sophia Göring i Paula Elisabeth Rosa Göring. Iako je antisemitizam u to doba uzimao maha u Njemačkoj, Göringovi se roditelji nisu priklonili toj struji.

Hermannov brat Karl je kasnije emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je dobio i sina, satnika Wernera G. Göringa koji se borio protiv Luftwaffea svog ujaka u Drugom svjetskom ratu. Sudjelovao je i na bombaškim napadima na Njemačku. Hermannov drugi brat, Albert, ostaje u Njemačkoj, no protivi se nacizmu i tijekom cijelog rata pomaže Židovima i ostalim disidentima kako bi se sakrili od nacističkog režima. Priča se kako je, između ostalog, dosta puta krivotvorio potpis svoga brata kako bi Židovi dobili valjane tranzitne papire koji su ih štitili od konc-logora.

Hermannov drugi nećak, Hans-Joachim Göring, bio je pilot Luftwaffea leteći u jedinici Zerstörergeschwader 76 u svom avionu Messerschmitt Bf 110. Hans-Joachim je ubijen u borbi 11. srpnja 1940. kada su njegov Bf 110 srušili Hawker Hurricanei iz 78. eskadrile RAF-a. Njegov se avion srušio u luku Portland u okrugu Dorset.^[3]

[uredi] Rani život i Ritter von Epenstein

[uredi] Prvi svjetski rat

Hermann Wilhelm Göring
Biografske informacije
Datum rođenja	12. siječnja 1893.
Mjesto rođenja	Rosenheim, Njemačka
Datum smrti	15. listopada 1946.
Mjesto smrti	Nürnberg, Njemačka
Nacionalnost	Nijemac
Supruga	Carin von Kantznow (1923. – 1931., umrla) Emmy Sonnemann (1935. – 1946.)
Karijera
Godine u službi	1912. - 1918.
Ratovi	Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat
Vojska	Bundeswehr
Rod vojske	Luftwaffe
Zapovijedao	Luftwaffe
Nagrade	Pour le Mérite

[uredi] Poslijeratno razdoblje

Göring se i nakon rata bavio pilotiranjem. Kratko je radio kod nizozemskog proizvođača aviona Fokker, pa se bavio tzv. "barnstormingom", dok se 1921. nije pridružio tvrtci Svenska Lufttrafik. Bio je također na popisu časnika Reichswehra, njemačke mirnodopske vojske i do 1933. je imao čin general-majora. Godine 1935. postaje general pukovnik, a general Luftwaffea postaje odmah po osnivanju tog vojnog ogranka.

Göring je kao pilot veteran često imao priliku prevoziti utjecajne ljude u privatnim avionima. U Švedskoj i Danskoj je radio kao komercijalni pilot. Moguće je da je Göring tamo po prvi put vidio svastiku, na obiteljskom grbu kojeg je vidio na kaminu u kući grofa von Rosena, čiji je pilot Göring bio.^[4]

Tamo je Göring prvi put vidio i svoju buduću suprugu. U hodnik nasuprot kaminu je vodilo veliko stubište. Kada je Göring pogledao prema gore, vidio je kako se jedna žena spušta i ide prema njemu. Smatrao je da je iznimno lijepa. Tada je grof dvadesetsedmogodišnjeg Göringa upoznao sa sestrom svoje supruge, groficom Carin von Kantzow.^[5]

Carin je bila visoka, majčinski nastrojena, nesretna, sentimentalna žena pet godina starija od Göringa, emocionalno udaljena od svog supruga i slabog zdravlja. Očarala je Göringa na prvi pogled. Carinina najstarija sestra, koja je ujedno bila i njezin biograf, upravo je tako i opisala njihov susret. Carin je bila pod strogom zaštitom svojih roditelja, kao i grofa i grofice von Rosen. Bila je i udana, a imala je i osmogodišnjeg sina Thomasa kojem je bila potpuno odana. U ovo vrijeme nije bio moguć nikakav oblik ljubavi, osim one platonske.^[6]

[uredi] Prvi brak

Carin se od svoga supruga, Nielsa Gustava von Kantzowa, razvela u prosincu 1922. Za Göringa se udala 3. siječnja 1923. u Stockholmu. Zanimljivo je kako je von Kantzow novi brak svoje bivše supruge podnio dosta mirno i bio je jako velikodušan. Financijski im je pomogao u tolikoj mjeri da su si mogli kupiti kuću u Njemačkoj gdje su zajedno živjeli. Bila je to lovačka koliba u mjestu Hochkreuthu, 50 milja udaljena od Münchena.

[uredi] Upoznavanje s nacizmom

Göring u odori vođe SA sa svojim Plavim Maxom 1923. godine.

Göring se 1922. pridružio nacističkoj stranci i ubrzo preuzeo vodstvo nad SA-om kao Najviši vođa SA. Nakon što je odstupio s mjesta vođe, dobio je titulu SA-Gruppenführer (general-pukovnik) koju je zadržao sve do 1945. godine. Hitler se kasnije sjetio svoje rane suradnje s Göringom:

„Sviđao mi se. Postavio sam ga na čelo svog SA-a. On je jedini vođa te organizacije koji ju je prikladno vodio. Dao sam mu raspojasani ološ, a on je uspio organizirati diviziju od 11,000 ljudi.^[7]“

({{{2}}})

U to je vrijeme Göringova supruga Carin, koja je jako voljela Hitlera, često bila hostesa na susretima visokih nacističkih dužnisnika među kojima su bili sam Göring, Hitler, Hess, Rosenberg i Röhm.

Göring je također sudjelovao i u Hitlerovom Pivničkom puču 9. studenog 1923. Marširao je uz Hitlera na čelu pripadnika SA-a. Kada je policija razbila puč pomoću vatrenog oružja, Göring je zadobio ozbilju ozljedu prepona.

[uredi] Ovisnost i egzil

[uredi] Politika i Hitlerov dolazak na vlast

[uredi] Moguća odgovornost za paljenje Reichstaga

Marinus van der Lubbe, bivši komunistički radikal, uhvaćen je na mjestu zločina i priznao je kako je on sam odgovoran za paljenje. No, mnogi promatrači tvrde kako su nacisti ti koji su zapalili Reichstag kako bi opravdali kasnije srtože mjere. Göring je bio jedan od glavnih sumnjivaca - bio je prvi na mjestu zločina, a navodno su i Hitler i Goebbels bili iznenađeni vijestima o vatri. Na Nürnberškom procesu, general Franz Halder je posvjedočio kako je Göring priznao krivnju:

„Na ručku tijekom Hitlerovog rođendana 1942., Göring je rekao: "Jedini koji stvarno zna o Reichstagu sam ja, jer sam ga ja i zapalio!" Nakon te je izjave pljusnuo svoje bedro dlanom ruke.“

({{{2}}})

Göring je tijekom svoje kasnije obrane demantirao priču. Tako je i do danas nepoznato je li Göring kriv za vatru ili ne. Slijedi transkript iz obrane Hermanna Göringa u Nürnbergu:

GÖRING: Ovaj se razgovor nikad nije dogodio i zahtijevam da se suočim s gospodinom Halderom. Prvo želim naglasiti da je ovo što je ovdje napisano čista glupost. Tu piše, "Jedini koji stvarno zna o Reichstagu sam ja." Reichstag je bio poznat svakom njegovom članu i predstavniku. Vatra je izbila samo u sobi Glavne skupštine, a stotine i tisuće ljudi su poznavali tu sobu jednako kao i ja. Izjava ovog tipa je čista glupost. Kako je gospodin Halder dao takvu izjavu, stvarno ne znam. Izgleda da je to loše sjećanje, koje ga je izdalo i na bojnom polju, jedino objašnjenje.
ROBERT JACKSON: Znate li tko je Halder?
GÖRING: I suviše dobro.
GÖRING: Ta optužba da sam ja zapalio Reichstag dolazi iz određenih stranih novina. To mi nije moglo smetati jer nisam bio dosljedan sa činjenicama. Nisam imao ni razloga ni motiva da zapalim Reichstag. S umjetničke perspektive, nisam nimalo žalio što je soba skupštine izgorila – nadao sam se da ću izgraditi bolju. No, jako sam zažalio što sam morao naći novo mjesto za sastajanje Reichstaga i, u nemogućnosti pronalaska jednog, što sam morao predasti svoju Opernu kuću Kroll, to jest, drugu državnu opernu kuću, u tu svrhu. Opera mi se činila mnogo važnijom od Reichstaga.
ROBERT JACKSON: Jeste li se ikada hvalili kako ste zapalili Reichstag, čak i u šali?
GÖRING: Ne. Zbio sam šalu, ako je to ta na koju mislite, kada sam rekao da bi se, "nakon ovog, trebao natjecati s Neronom i da bi ljudi vjerojatno govorili da sam, odjeven u crvenu togu s lirom u ruci, promatrao vatru i svirao dok je Reichstag gorio". To je ta šala. No, činjenica je da sam skoro poginuo u tom požaru, što bi bilo iznimno teško za njemački narod, ali jako pogodno za njegove neprijatelje.
ROBERT JACKSON: Nikad niste rekli da ste zapalili Reichstag?
GÖRING: Ne. Znam da je gospodin Rauschning u knjizi koju je napisao rekao da sam pričao s njim o tome, što je i mnogo puta spomenuto ovdje. Gospodina Rauschninga sam vidio samo dva puta u životu i oba puta je to bilo na kratak vremenski period. Da i jesam zapalio Reichstag, pretpostavljam da bi to rekao samo uskom krugu osoba od povjerenja, ako i njima. ne bi to rekao čovjeku kojeg nisam znao i kojeg danas nisam znao niti opisati. To je apsolutno iskrivljavanje istine.

[uredi] Drugi brak

Početkom 1930-ih, Göring je često viđen u društvu Emmy Sonnemann (1893. - 1973.), glumice iz Hamburga. Göring ju je zaprosio u veljači 1935. u Weimaru. Vjenčali su se 10. travnja 1935. u Berlinu, a imali su vjenčanje doostojno cara. Zajedno si imali kćer, Eddu Göring (rođena 2. lipnja 1938.), za koju se mislilo da je dobila ime po kontesi Eddi Ciano, najstarijoj kćeri Benita Mussolinija. Kasnije se ipak saznalo da je Edda dobila ime po prijateljici svoje majke.^[8]

[uredi] Nacistički moćnik

[uredi] Osobna imovina

[uredi] Göring i vanjska politika

[uredi] Uloga u holokaustu

Göringovo pismo Reinhardu Heydrichu u kojem mu naređuje da dogovori "konačno rješenje o Židovima unutar njemačkoj zoni utjecaja u Europi."

Unatoč brojnim demantiranjima na suđenju, Göring je bio antisemit, no bi li taj antisemitizam dosegao granicu genocida da je Göring bio na čelu, bez utjecaja Hitlera i Himmlera, je i dalje nejasno. Povremeno bi intervenirao i spasio život pokojeg Židova, najčešće pomoću mita, na zahtjev ili svoje supruge Emmy ili antinacističkog brata Alberta. No, unatoč ovim "ispadima", Göring je bio jedan od glavnih organizatora Holokausta. Bio je najviši nacistički dužnosnik koji je izdao pismene naredbe za "konačno rješenje židovskog pitanja", poslavši dopis Reinhardu Heydrichu da riješi praktične detalje. Ova je naredba rezultirala Konferencijom u Wannseeu. U tom je dopisu Göring napisao:

„Pošalji mi što prije osnovni plan za administrativne i financijske potrebe nužne za provođenje željenog konačnog rješenja židovskog pitanja.“

({{{2}}})

[uredi] Šef Luftwaffea

Hermann Göring u odori Generalfeldmarschalla Luftwaffea 1942. U pozadini je general Paul Conrath.

Kada su nacisti došli na vlast, Göring je bio Ministar za civlni zračni transport, što je bio samo paravan za razvoj Njemačkog ratnog zrakoplovstva, što je bilo zabranjeno prema Versajskom sporazumu. Kada je Hitler osporio i odbacio Versajski sporazum 1935., otkriven je Luftwaffe s Göringom kao ministrom i vrhovnim zapovjednikom. Godine 1938. postaje prvi Generalfeldmarschall Luftwaffea, a time i najviše ranigrani vojni časnik u cijelom Trećem Reichu. Göring je upravljao brzim razvojem ove nove grane Njemačke vojske. U samo nekoliko godina, Göring je uspio proizvesti neke od najnaprednijih vojnih letjelica u svijetu.

Godine 1936., Göring je, pod Hitlerovim vodstvom, poslao nekoliko stotina zrakoplova, kao i nekoliko tisuća zrakoplovaca i kopnenih vojnika kako bi pomogli generalu Francu u Španjolskom građanskom ratu. Ta legija, najpoznatija po svom katastrofalnom bombardiranju gradića Guernice, danas je znana kao Legija Kondor.

Do 1939., Luftwaffe je bio jedno od najrazvijenijih ratnih zrakoplovstava u svijetu. Dana 9. kolovoza 1939., Göring je rekao:

„Ruhr neće biti meta niti jedne bombe. Ako neprijateljski bombarder priđe Ruhru, moje ime nije Hermann Göring. Tada me možete zvati Meier!“

({{{2}}})

"Želim da me zovete Meier ako..." je njemački idiom koji označava da je nešto nemoguće. Meier je, u nekoliko različitih varijanti, drugo najčešće prezime u Njemačkoj. Zanimljivo je kako su pri kraju rata berlinske sirene za uzbunu od zračnog napada nazivane "Meierove trube" ili "Meierovi lovački rogovi".

[uredi] Göringova vojska

Luftwaffe je, što je bila iznimno neuobičajena praksa, sadržavala i vlastite kopnene trupe, koje su de facto bile Göringova osobna vojska. Njemačke Fallschirmjäger trupe (padobranci) su bile u sklopu zrakoplovstva, a ne Wehrmachta. Zbog rigoroznih vježbi koje su morali odrađivati stekli su status elitnih trupa, prilično jednak onome kojeg su imali Britanski i Američki padobranci. U periodu od 1940. do 1945., njemačku su padobranci odlikovani sa 134 Ritterkreuza.^[9]

Uz padobrance, postojalo je i nekoliko kopnenih divizija, koje su bile organizirane kao obične pješadijske jedinice, no vodili su ih zapovjednici s vrlo malo znanja o kopnenoj borbi tako da su te divizije uglavnom jako loše prolazile u borbama. 1. Pješačko-padobranska divizija "Hermann Göring" je također jako dobro istrenirana i imala je velikih uspjeha tijekom Talijanske kampanje.

[uredi] Drugi svjetski rat

[uredi] Istočni front

Hermann Göring i finski predsjednik Carl Gustav Emil Mannerheim 1942. godine.

Ako je Göring bio imalo skeptičan oko rata s Francuskom i Britanijom, bio je uvjeren kako bi svaka nova kampanja protiv Sovjetskog Saveza na istoku bila siguran poraz za Njemačku. Iako je uporno pokušavao nagovoriti Hitlera da odustane od Operacije Barbarossa, kada je kampanja započela 22. lipnja 1941., Göring joj se priklonio. Hitler je još uvijek potpuno računao na njega. Dana 29. lipnja, Hitler je sastavio poseban testament koji je bio tajan sve do kraja rata. Hitler je u tom testamentu napisao kako će Göring biti "moj zamjenik na svim funkcijama" ukoliko ne bi bio sposoban obavljati funkciju njemačkog diktatora, a u slučaju smrti, Göring bi ga naslijedio na svim funkcijama. Ironija je u tome što Göring nije znao sadržaj tog testamenta, koji je bio označen "Ovo smije otvoriti isključivo Reichsmarschall", sve do svog odlaska iz Berlina u travnju 1945. prema Berchtesgadenu, gdje se testament i čuvao.

Luftwaffe je odnio početne pobjede tijekom Operacije Barbarossa uništivši tisuće sovjetskih zrakoplova. No, kako je sovjetski otpor rastao, a vrijeme se pogoršavalo, Luftwaffe je imao sve lošije rezultate, primarno zbog prevelikog umora.

Göring je u ovo vrijeme izgubio interes za vođenje Luftwaffea. Taj su zadatak dobivali drugi, kao Ernst Udet ili Hans Jeschonnek, što je uzrokovalo pad proizvodnje letjelica. No, Göring je i dalje ustrajao u bajkovitim obećanjima. Kada su Sovjeti okružili njemačku vojsku kod Staljingrada 1942., Göring je poticao Hitlera da naredi nastavak borbe, a ne povlačenje, što je bilo logično. Govorio je da će Luftwaffe zarobljenoj vojsci dnevno dostavljati 500 tona potrepština. Pravo stanje je da se dnevno nije nikad dostavilo više od 100 tona, ali najčešće je brojka bila puno manja. Paradoksalno je da je Göring, dok su se njegovi piloti mučili u strašnim uvjetima sovjetske zime, slavio svoj 50. rođendan.

Göring je bio zadužen za eksploataciju velikih industrijskih izvora dobivenih tijekom ratovanja, pogotovo onih osvojenih u SSSR-u. Ovo se pokazalo kao potpuni promašaj, tako da je vrlo malen broj tih sirovina kvalitetno iskorišten za pripomoć njemačkoj vojsci.

[uredi] Bombaški rat

Propagandni letak kojeg je 1942. iznad Njemačke izbacivao avion RAF-a. Letak prikazuje Göringove reakcije na zračne borbe u Drugom svjetskom ratu. Sretni izrazi lica dolaze zbog izvrsnih uspjeha njemačkog Luftwaffea na početku rata, kada je njemačko ratno zrakoplovstvo širilo strah i trepet, no što je rat odmicao Göring je bio sve nezadovoljniji zbog velikog broja poraza i činjenice da je njegovo obećanje da Njemačka neće biti bombardirana palo u vodu, nakon bombardiranja gradova navedenih ispod.

Britanski su bombarderi već 1940. započeli s bombardiranjem Trećeg Reicha, te je time Göringovo obećanje da Reich nikada neće biti napadnut palo u vodu. Prije rata je govorio kako će, ukoliko ijedan saveznički avion uđe u njemački zračni prostor, svoje ime primijeniti u "Tako-i-tako" ili pojesti svoj šešir. Bombde su već 1942. padale u stotinama, čak i tisućama, i uništavale njemačke gradove. Gradovi kao Köln i Hamburg su potpuno uništeni. Luftwaffe je na sve ovo odgovorio noćnim pilotima i protuzračnim oružjem. Iako je Göring nominalno još uvijek bio glavni, imao je jako malo utjecaja na operacije koje su se odvijale. Kada bi Göring posjećivao razorene gradove, civli bi ga često pitali: "Zdravo, gospodine Tako-i-tako. Kako vam je šešir?".

Göringovi prestiž, reputacija i utjecaj na Hitlera su u velikoj mjeri pali, naročito nakon debakla kod Staljingrada. Hitler ga nije mogao javno otpustiti zbog mogućnosti javnog osramoćenja, no komunikacija između njih dvoje je uvelike opala. Göring se ubrzo povukao s vojne i političke scene i odlučio uživati u životu kao bogati moćnik. Njegova reputacija za ekstravagandu ga je učinila iznimno nepopularnim jer se njemački narod počeo osjećati zapostavljenim.

[uredi] Kraj rata

[uredi] Uhićenje, suđenje i smrt

[uredi] Citati

Göring je satniku Gilbertu, koji je to zabilježio u svom Nürnberškom dnevniku, govorio o ratu i ekstremnom nacionalizmu:

„Naravno, obični ljudi ne žele rat; ni u Rusiji, ni u Engleskoj, ni u Americi, pa ni u Njemačkoj. To je jasno. Ali, ipak su "vođe" država ti koji određuju politiku i uvijek je lako povući narod za sobom, bila to demokracija, fašistička diktatura, parlament ili komunistička diktatura... sa ili bez glasa, narod se uvijek može nagoviriti da sluša vođe. To je lako. Sve što im trebate reći je da bivaju napadani i kritizirati pacifiste zbog nedostatka patriotizma i izlaganja zemlje opasnosti. Tako to ide u svakoj državi.^[10]“

({{{2}}})

Ipak, Göringov najpoznatiji citat je sljedeći, iako ima mnogo varijacija tog citata:

„Kad god čujem riječ kultura, posegnem za svojim Browningom.“

({{{2}}})

Ovaj je citat Göring, prema mnogima, izrekao u međuratnom periodu. No, koristio on ovu frazu ili ne, ona nije njegov izvorni citat. Prvo pojavljivanje citata nalazi se u drami Schlageter, nacističkog dramaturga Hannsa Johsta:

„Kad god čujem o kulturi... repetiram svoj Browning.^[11]“

({{{2}}})

Göring također nije bio jedini nacist koji je koristio ovu frazu. Često se moglo čuti i Rudolfa Hessa kako ju koristi, a sama fraza je kasnije postala poznati cliché u Njemačkoj.

[uredi] Göring u popularnoj kulturi

[uredi] Na filmu

Göring su na filmskom platnu portretirali sljedeći glumci u sljedećim filmovima:

• Curly Howard je parodirao Göringa u ulozi "Feldmaršala Curlyja Gallstonea" u kratkom filmu Tri bedaka You Nazty Spy! (1940.)
• Billy Gilbert je parodirao Göringa u ulozi "Ministra Herringa" u Velikom diktaroru Charliea Chaplina (1940.)
• Na početku epizode Der Fuehrer's Face s Paškom Patkom, Göring maršira na procesiji s ostalim nacističkim dužnosnicima u sceni sna.
• Mel Blanc je posudio glas Göringu, kojeg je Zekoslav Mrkva zvao "Fatso" ("Debeljuco"), u crtanom filmu Herr Meets Hare, kojeg je režirao Friz Freleng (1945.)
• Jan Werich u u oba dijela filma Padanje Berlina (1949.)
• Hein Riess u filmu Bitka za Britaniju (1969.)
• John Banner u filmu "Fat Hermann Go Home" Hogan Heroes (1970.)
• Barry Primus u filmu Von Richthofen i Brown (1971.)
• Pavle Vuisić u filmu Nirnberški epilog (1971.)
• David King u TV filmu Bunker (1981.)
• Reinhard Kolldehoff u TV mini-seriji Vjetrovi rata (1983.)
• Joss Ackland u TV filmu Čovjek koji je živio u Ritzu (1988.)
• Volker Spengler u filmu Ogr, kojeg je režirao Volker Schlöndorff, a u njemo je glumio i John Malkovich (1996.)
• Glenn Shadix u filmu Prazno ogledalo (1996.)
• Brian Cox u TV filmu Nürnberg u kojem su glumili i Alec Baldwin i Jill Hennessy (2000.)
• Chris Larkin u TV filmu Hitler: Uspon zla (2003.)
• Mathias Gnädinger u filmu Hitler: Konačni pad (2004.)
• Hannes Hellmann u filmu Nuremberg: Goering's Last Stand (2006.)
• Robert Pugh u dokumentarnoj drami BBC-a Nürnberg: Nacisti na sudu (2006.)
• Gerhard Haase-Hindenberg u filmu Operacija Valkira (2008.)

Prave povijesne snimke Hermanna Göringa mogu se naći u mnogim filmovima od kojih je jedan od najpoznatiji Trijumf volje (1935.) Lenija Riefenstahla.

[uredi] Izvori

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu:

Hermann Göring

• A survivor and Nuremberg journalist recalls a surreal meeting with Goering By Ernest W. Michel for the JTA November 21, 2005
• TRIAL : Göring trial
• Göring’s last prison interview he gave to US Army Intelligence before the Nuremberg Trials published by World War II Magazine

Hitlerov kabinet– 30. siječnja 1933. do 30. travnja 1945.

Adolf Hitler (Kancelar, Predsjednik, NSDAP) | Franz von Papen (nezavisan) | Konstantin von Neurath (nezavisan → NSDAP) | Joachim von Ribbentrop (NSDAP) | Wilhelm Frick (NSDAP) | Heinrich Himmler (NSDAP) | Lutz Graf Schwerin von Krosigk (nezavisan) | Alfred Hugenberg (DNVP) | Kurt Schmitt (NSDAP) | Hjalmar Schacht (nezavisan) | Hermann Göring (NSDAP) | Walther Funk (NSDAP) | Franz Seldte (DVP → NSDAP) | Franz Gürtner (DNVP) | Franz Schlegelberger (NSDAP) | Otto Georg Thierack (NSDAP) | Werner von Blomberg (nezavisan) | Wilhelm Keitel (nezavsian) | Freiherr von Eltz-Rübenach (nezavisan) | Julius Heinrich Dorpmüller (NSDAP) | Wilhelm Ohnesorge (NSDAP) | R. Walther Darré (NSDAP) | Herbert Backe (NSDAP) | Joseph Goebbels (NSDAP) | Bernhard Rust (NSDAP) | Fritz Todt (NSDAP) | Albert Speer (NSDAP) | Alfred Rosenberg (NSDAP) | Hanns Kerrl (NSDAP) | Hermann Muhs (NSDAP) | Otto Meißner (nezavsian) | Hans Lammers (NSDAP) | Martin Bormann (NSDAP) | Karl Hermann Frank (NSDAP)

Rudolf Heß (NSDAP) | Ernst Röhm (NSDAP)