Hermelin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hermelin
Mustela erminea upright.jpg
Status zaštite

Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Mustelidae
Potporodica: Mustelinae
Rod: Mustela
Vrsta: M. erminea
Dvojno ime
Mustela erminea
Linnaeus, 1758
Raspon
Karta rasprostranjenosti

Karta rasprostranjenosti

Hermelin ili zerdav (lat. Mustela erminea) je mali sisavac iz roda kuna.

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Hermelini se mogu naći na skoro svakom dijelu sjevernog umjerenog, podarktičkog i arktičkog pojasa Europe, Azije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država.

Većinu prostora gdje žive, hermelini dijele sa malim lasicama. Tamo gdje nema malih lasica, hermelini su manjih dimenzija (oko 70 grama težine).

Opis[uredi VE | uredi]

Hermelini su dugi oko 30 cm, pri čemu su mužjaci obično dosta veći od ženki.

Hermelini su dugački i vitki, što je neobično s obzirom da žive u sjevernim područjima Zemlje. Svoj vitki oblik hermelini nadoknađuju kratkim nogama, malim ušima, brzim metabolizmom i, zimi, debelim krznom.

Krzno hermelina je smeđe boje, sa izuzetkom trbuha koji je bijele boje i vrha repa koji je uvijek crn. U zimu, krzno je gušće i duže, a u područjima gdje snijeg dugo traje i bude dubine više od 3 cm, krzno hermelina postepeno dobija snježnobijelu boju. Ovakav snježnobijeli hermelin je u umjetnosti često predstavljao čistost i nevinost. U isto vrijeme, to krzno je kroz povijest bilo jako cijenjeno.

Hermelini su uglavnom noćne životinje, ali ponekad izlaze u lov i danju.

Hermelini su mesožderi. Jedu kukce, zečeve, glodavce kao što su miševi, štakori, i druge, zatim druge male sisavce, ptice, ptičja jaja i mladunce, ponekad ribu, guštere, vodozemce i beskralježnjake. Vrlo spretno se penje po stablima, i može sići sa stabla okrenut glavom nadolje, kao vjeverica.

Hermelini su u stanju ubiti i mnogo veće životinje od sebe. Kada se nađe u situaciji da ima više plijena nego što može pojesti, hermelin često ubija i preko mjere da bi hranu ostavio za kasnije. Kada se to dogodi, hermelin obično polomi vrat žrtvi, bez ranjavanja tijela. Kao i druge kune, i oni najčešće ubijaju plijen zadajući ugrize u središte lubanje da bi trenutno zaustavili glavne moždane funkcije poput disanja. Ponekad, međutim, najprije zadaju ugrize po drugim dijelovima tijela. U predjelima gdje dijele isti teritorij sa malim lasicama, hermelini obično hvataju veći, a lasice manji plijen. Također, mužjaci se hrane većim plijenom nego ženke.

Hermelini, međutim, predstavljaju izvor hrane za vukove, lisice, mačke i jazavce.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • King, Carolyn. The Natural History of Weasles and Stoats. London: A & C Black, 1987. ISBN 0-7470-1800-6.
  • Mustelid Specialist Group (1996). Mustela erminea. 2006 IUCN crvena lista ugroženih vrsta. IUCN 2006. Dobavljeno: 9 May 2006.
  • Buckley, D.J., Sleeman, D.P. and Murphy, J. 2007. Feral ferrets Mustela putorius furo L. in Ireland. Ir. Nat. L. 28:356–360.