Hermelin
| Hermelin | ||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 |
||||||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||||||
 Status zaštite: Smanjeni rizik (lc) |
||||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||
| Mustela erminea Linnaeus, 1758 |
||||||||||||||||
| Raspon | ||||||||||||||||
 Karta rasprostranjenosti
|
||||||||||||||||
Hermelin ili zerdav (lat. Mustela erminea) je mali sisavac iz roda kuna.
Rasprostranjenost [uredi]
Hermelini se mogu naći na skoro svakom dijelu sjevernog umjerenog, podarktičkog i arktičkog pojasa Europe, Azije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država.
Većinu prostora gdje žive, hermelini dijele sa malim lasicama. Tamo gdje nema malih lasica, hermelini su manjih dimenzija (oko 70 grama težine).
Opis [uredi]
Hermelini su dugi oko 30 cm, pri čemu su mužjaci obično dosta veći od ženki.
Hermelini su dugački i vitki, što je neobično s obzirom da žive u sjevernim područjima Zemlje. Svoj vitki oblik hermelini nadoknađuju kratkim nogama, malim ušima, brzim metabolizmom i, zimi, debelim krznom.
Krzno hermelina je smeđe boje, sa izuzetkom trbuha koji je bijele boje i vrha repa koji je uvijek crn. U zimu, krzno je gušće i duže, a u područjima gdje snijeg dugo traje i bude dubine više od 3 cm, krzno hermelina postepeno dobija snježnobijelu boju. Ovakav snježnobijeli hermelin je u umjetnosti često predstavljao čistost i nevinost. U isto vrijeme, to krzno je kroz povijest bilo jako cijenjeno.
Hermelini su uglavnom noćne životinje, ali ponekad izlaze u lov i danju.
Hermelini su mesožderi. Jedu kukce, zečeve, glodavce kao što su miševi, štakori, i druge, zatim druge male sisavce, ptice, ptičja jaja i mladunce, ponekad ribu, guštere, vodozemce i beskralježnjake. Vrlo spretno se penje po stablima, i može sići sa stabla okrenut glavom nadolje, kao vjeverica.
Hermelini su u stanju ubiti i mnogo veće životinje od sebe. Kada se nađe u situaciji da ima više plijena nego što može pojesti, hermelin često ubija i preko mjere da bi hranu ostavio za kasnije. Kada se to dogodi, hermelin obično polomi vrat žrtvi, bez ranjavanja tijela. Kao i druge kune, i oni najčešće ubijaju plijen zadajući ugrize u središte lubanje da bi trenutno zaustavili glavne moždane funkcije poput disanja. Ponekad, međutim, najprije zadaju ugrize po drugim dijelovima tijela. U predjelima gdje dijele isti teritorij sa malim lasicama, hermelini obično hvataju veći, a lasice manji plijen. Također, mužjaci se hrane većim plijenom nego ženke.
Hermelini, međutim, predstavljaju izvor hrane za vukove, lisice, mačke i jazavce.
Literatura [uredi]
- King, Carolyn. The Natural History of Weasles and Stoats. London: A & C Black, 1987. ISBN 0-7470-1800-6.
- Mustelid Specialist Group (1996). Mustela erminea. 2006 IUCN crvena lista ugroženih vrsta. IUCN 2006. Dobavljeno: 9 May 2006.
- Buckley, D.J., Sleeman, D.P. and Murphy, J. 2007. Feral ferrets Mustela putorius furo L. in Ireland. Ir. Nat. L. 28:356–360.
