Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke je hipoteza koja pretpostavlja da inducirani prekid trudnoće povećava rizik od razvoja raka dojke. Neke znanstvene studije i analize potvrdile su povezanost, a dio je utvrdio da pobačaj ne utječe na povećani rizik od raka dojke.

Hipoteza[uredi VE | uredi]

Visoke razine ženskog hormona estrogena prisutne su u tijelu žene tijekom prva tri mjeseca trudnoće. Time se potiče rast stanica u dojkama, koje omogućuju proizvodnju mlijeka (laktaciju). Te stanice se razvijaju tijekom prve trudnoće. Ako se tada razviju do kraja, ostaju i više se ne moraju ponovno razvijati u slučaju novih trudnoća. Pri kraju trudnoće, hormoni pomažu sazrijevanju stanica u dojkama i uklanjaju nepotrebne stanice. Istraživanja pokazuju, da nakon prve ženine trudnoće, koja je rezultirala porodom, hormonalne promjene tako djeluju na dojke da znatno smanjuju rizik od pojave od raka dojke. [1] Pobačaj u prvoj trudnoći onemogućava potpuno sazrijevanje stanica u dojkama, zaduženih za proizvodnju mlijeka, tako da milijuni tih stanica ostaju u ranjivom i nedozrelom stanju, što povećava rizik od raka dojke. [2]

Spontani pobačaji ne povećavaju rizik od raka dojke. Oni se ponekad dogode, zato što jajnici nisu proizveli dovoljnu količinu hormona i nije došlo do visoke razine estogena potrebne za održanje trudnoće. Spontani pobačaj je prirodni prekid abnormalne trudnoće, dok je pobačaj umjetni prekid normalne trudnoće.

Zastupanje hipoteze[uredi VE | uredi]

Istraživački tim na čelu s liječnicom Joel Brind, predsjednicom američkog Instituta za prevenciju raka proveo je analizu 33 znanstvene studije o raku dojke. U 27 od 33 studije, potvrđuje se povezanost raka dojke i pobačaja. [3] Žene koje su pobacile imaju 30% veći rizik od pojave raka dojke. One koje su imale pobačaj prije 18. godine ili nakon 30. godine imale su 100% veći rizik. Djevojke koje su imale pobačaj prije 18. godine i imale su nekoga u krvnome srodstvu tko je imao rak dojke, poslije 45. godine imaju povećani rizik za pojavu oboljenja. Ponavljani pobačaji mogu povećati rizik od raka dojke do 400%. [4]

Nekoliko studija pokazuje,da žene koje su učinile pobačaj i potječu iz obitelji gdje je bilo slučajeva raka dojke, ne samo da će imati veće šanse za rizik od raka dojke, već će rak brže napredovati i teže će se liječiti [5], bit će agresivniji i i rašireniji [6] i smrt će prije uslijediti. [7]

Britanska medicinska udruženja "The Royal College of Obstetricians and Gynecologysts in Britain" i "British Pregnancy Advisory Service" objavili su službena priopćenja o postojanju rizika od raka dojke povezanih s pobačajem. [8]

U SAD-u, bilo je nekoliko sudskih tužbi protiv klinika, iz razloga što prije pobačaja nisu upoznali pacijentice s rizikom od raka dojke.

Negiranje hipoteze[uredi VE | uredi]

Medicinske organizacije "American Medical Association", "American College of Obstetricians and Gynecologists", "World Health Organization i "United States National Cancer Institute" poslije analize studija ustanovili su, da nisu pronašli povezanost između pobačaja i raka dojke. [9]

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. E. Wertz, S.W.Duffy, British Journal of Cancer, 1988.
  2. Russo, Amerian Journal of Pathology, Vol. 100, 1980.
  3. Lynne M. Thompson: Cancer of Choice, Celebrate Life, Stafford, 2001.
  4. Howe HL., Senic RT, Bzduch H., Herzfeld P., New York Deparment of Health 1989.
  5. Olsson H., Ranstam J., Blafetrop B., Ewers S-B., Ferno M., Killander D.: “Proliferation and DNA Plody in Malignant Breast Tumers in Reation Early Oral Contraceptive Use and Early Abortions”, Cancer, 1991.
  6. Olsson H., Borg A., Ferno M., Rastam J., Sigurdsson H.: “Her-2/neu an INT2 Protooncogene Amplification in Maligant Breast Tumors in Relation to Reproducitive Factors and Exposure to Exogenous Hormones”, Journal of National Cancer Institute 1991.
  7. Ownby HE., Martino S., Roi LD., Howard L., Russo J., Brooks S., Brennan MJ.: “Interrupted Pregnacy as an Indicator of Poor Prognosis in T1,2 No. Mo Primary Breast Cancer”, Breast Cancer Research Treatment, 1983.
  8. Lynne M. Thompson: Cancer of Choice, Celebrate Life, Stafford, 2001.
  9. "The Care of Women Requesting Induced Abortion" (PDF). Royal College of Obstetricians and Gynaecologists. p. 43. http://www.rcog.org.uk/resources/Public/pdf/induced_abortionfull.pdf. Retrieved 2008-06-29.