Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke
Hipoteza o povezanosti pobačaja i raka dojke je hipoteza koja pretpostavlja da inducirani prekid trudnoće povećava rizik od razvoja raka dojke. Neke znanstvene studije i analize potvrdile su povezanost, a dio je utvrdio da pobačaj ne utječe na povećani rizik od raka dojke.
Hipoteza[uredi | uredi kôd]
Visoke razine ženskog hormona estrogena prisutne su u tijelu žene tijekom prva tri mjeseca trudnoće. Time se potiče rast stanica u dojkama, koje omogućuju proizvodnju mlijeka (laktaciju). Te stanice se razvijaju tijekom prve trudnoće. Ako se tada razviju do kraja, ostaju i više se ne moraju ponovno razvijati u slučaju novih trudnoća. Pri kraju trudnoće, hormoni pomažu sazrijevanju stanica u dojkama i uklanjaju nepotrebne stanice. Istraživanja pokazuju, da nakon prve ženine trudnoće, koja je rezultirala porodom, hormonalne promjene tako djeluju na dojke da znatno smanjuju rizik od pojave od raka dojke.[1] Pobačaj u prvoj trudnoći onemogućava potpuno sazrijevanje stanica u dojkama, zaduženih za proizvodnju mlijeka, tako da milijuni tih stanica ostaju u ranjivom i nedozrelom stanju, što povećava rizik od raka dojke.[2]
Spontani pobačaji ne povećavaju rizik od raka dojke. Oni se ponekad dogode, zato što jajnici nisu proizveli dovoljnu količinu hormona i nije došlo do visoke razine estogena potrebne za održanje trudnoće. Spontani pobačaj je prirodni prekid abnormalne trudnoće, dok je pobačaj umjetni prekid normalne trudnoće.
Zastupanje hipoteze[uredi | uredi kôd]
Istraživački tim na čelu s liječnicom Joel Brind, predsjednicom američkog Instituta za prevenciju raka proveo je analizu 33 znanstvene studije o raku dojke. U 27 od 33 studije, potvrđuje se povezanost raka dojke i pobačaja.[3] Žene koje su pobacile imaju 30% veći rizik od pojave raka dojke. One koje su imale pobačaj prije 18. godine ili nakon 30. godine imale su 100% veći rizik. Djevojke koje su imale pobačaj prije 18. godine i imale su nekoga u krvnome srodstvu tko je imao rak dojke, poslije 45. godine imaju povećani rizik za pojavu oboljenja. Ponavljani pobačaji mogu povećati rizik od raka dojke do 400%.[4]
Nekoliko studija pokazuje,da žene koje su učinile pobačaj i potječu iz obitelji gdje je bilo slučajeva raka dojke, ne samo da će imati veće šanse za rizik od raka dojke, već će rak brže napredovati i teže će se liječiti,[5] bit će agresivniji i i rašireniji[6] i smrt će prije uslijediti.[7]
Britanska medicinska udruženja "The Royal College of Obstetricians and Gynecologysts in Britain" i "British Pregnancy Advisory Service" objavili su službena priopćenja o postojanju rizika od raka dojke povezanih s pobačajem.[3]
U SAD-u, bilo je nekoliko sudskih tužbi protiv klinika, iz razloga što prije pobačaja nisu upoznali pacijentice s rizikom od raka dojke.
Negiranje hipoteze[uredi | uredi kôd]
Medicinske organizacije "American Medical Association", "American College of Obstetricians and Gynecologists", "World Health Organization i "United States National Cancer Institute" poslije analize studija ustanovili su, da nisu pronašli povezanost između pobačaja i raka dojke.[8]
Unutarnje poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ E. Wertz, S.W.Duffy, British Journal of Cancer, 1988.
- ↑ Russo, Amerian Journal of Pathology, Vol. 100, 1980.
- ↑ a b Lynne M. Thompson: Cancer of Choice, Celebrate Life, Stafford, 2001.
- ↑ Howe HL., Senic RT, Bzduch H., Herzfeld P., New York Deparment of Health 1989.
- ↑ Olsson H., Ranstam J., Blafetrop B., Ewers S-B., Ferno M., Killander D.: “Proliferation and DNA Plody in Malignant Breast Tumers in Reation Early Oral Contraceptive Use and Early Abortions”, Cancer, 1991.
- ↑ Olsson H., Borg A., Ferno M., Rastam J., Sigurdsson H.: “Her-2/neu an INT2 Protooncogene Amplification in Maligant Breast Tumors in Relation to Reproducitive Factors and Exposure to Exogenous Hormones”, Journal of National Cancer Institute 1991.
- ↑ Ownby HE., Martino S., Roi LD., Howard L., Russo J., Brooks S., Brennan MJ.: “Interrupted Pregnacy as an Indicator of Poor Prognosis in T1,2 No. Mo Primary Breast Cancer”, Breast Cancer Research Treatment, 1983.
- ↑ "The Care of Women Requesting Induced Abortion" (PDF). Royal College of Obstetricians and Gynaecologists. p. 43. http://www.rcog.org.uk/resources/Public/pdf/induced_abortionfull.pdf Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. veljače 2008. (Wayback Machine). Retrieved 2008-06-29.