Hiron

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hiron poučava Ahileja sviranju lire, 65. - 79.

Hiron (grč. Χείρων, Kheírôn) u grčkoj mitologiji sin je Krona i Okeanide Filire[1]; Kentaur i odgajatelj mnogih grčkih junaka.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Hironovo ime izvedeno je od grčke riječi χείρ koja znači "ruka". Dakle, Hiron je "onaj koji liječi rukama".

Mitologija[uredi VE | uredi]

Rođenje[uredi VE | uredi]

Kad ga je Filira, Okeanova kćer, rodila, odbacila ga je zbog izgleda. Kako bi sve sakrio pred svojom žnom Rejom, Kron je Filiru pretvorio u lipu.

Poučavanje[uredi VE | uredi]

Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan[2]. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu[3], a također i proricanje. Bio je Okirojin otac[4], s nimfom Hariklom, a živio je na gori Pelionu.

Hiron je odgajao i poučavao brojne grčke junake[5]: Ahileja[6], Ajanta, Akteona[7], Aristeja[8], Asklepija[9], Eleja, Herakla, Jazona[10], Kena, Medeja, Patrokla, Peleja, Telamona i Tezeja, a prema nekim izvorima[11] i Dioniza. Imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.

Hiron je ekshumirao tijelo Giganta Damisa i stavio njegovu kost u Ahilovu petu.

Hironova smrt[uredi VE | uredi]

Bio je Kronov sin i Titan te nije mogao umrijeti. Ostao je posljednji Kentaur i želio je žrtvovati svoj život da bi omogućio čovječanstvu da koristi vatru. Budući da je bio besmrtan, Heraklo se dogovorio sa Zeusom da razmijeni Hironovu besmrtnost za život okovanog Prometeja[12].

Dok je Heraklo izvršavao svoj zadatak u kojem je trebao ubiti erimantskog vepra, večerao je s Folom. Heraklo je zatražio vina, a Fol mu je dao sveto Dionizovo vino koje je privuklo Kentaure prevođene Nesom koji su se skupili vani. Heraklo je na njih ispalio strijele, a oni su ih gađali kamenjem, drvećem i stijenama. Jedna je strijela, umočena u otrovnu Hidrinu krv, pogodila i Hirona[13]. Hiron ju je izvukao iz tijela i upitao se kako tako mala strijela može uzrokovati toliko smrti i uništenja. U tom je trenutku umro, odrekao se svoje besmrtnosti, a bogovi su ga postavili kao zviježđe Strijelca na nebu[14]. U novije je vrijeme s njime poistovjećivano zviježđe Kentaura.

Literatura[uredi VE | uredi]

Giorgio Sommer i Edmund Behles: Hiron i Ahil
  1. Apolodor: Biblioteka (I./2.4)
    Apolonije s Roda: Argonautica (II./1231)
    Higin: Fabulae (138)
  2. Homer: Ilijada (XI./831.)
  3. Higin: Fabulae (274.)
  4. Ovidije: Metamorfoze (II./636.)
  5. Apolonije s Roda: Argonautica (I./554.)
  6. Homer: Ilijada (XI./832.)
  7. Apolodor: Biblioteka (3.30)
  8. Apolodor: Biblioteka (3.30)
  9. Ovidije: Metamorfoze (II./628.)
  10. Heziod: Teogonija (993.)
  11. Ptolomej Hefestion: Nova povijest (IV.)
  12. Apolodor: Biblioteka (1.119)
  13. Higin: Astronomica (2.38)
  14. Ovidije: Fasti (V./379.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hiron