Homo rudolfensis

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Homo rudolfensis
Djelomična rekonstrukcija lubanje Homo rudolfensisa.
Djelomična rekonstrukcija lubanje Homo rudolfensisa.
Status zaštite

Raspon fosila: pleistocen
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Natporodica: Hominoidea
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Rod: Homo
Vrsta: Homo rudolfensis
Dvojno ime
Homo rudolfensis
Aleksejev, 1978.[1]
Područje života

Homo rudolfensis (ili Australopithecus rudolfensis) je izumrla vrsta iz tribusa Hominini od koje je otkriveno vrlo malo fosilnih ostataka. Prve je ostatke otkrio Bernard Ngeneo, član istraživačkog tima predvođenog paleoantropologom Richardom Leakeyem i zoologinjom Meave Leakey 1972. godine, na lokalitetu Koobi Fora istočno od Rudolfovog jezera (danas jezero Turkana) u Keniji.

Dvojno ime Pithecanthropus rudolfensis je na temelju fosilne lubanje KNM ER 1470 prvi put predložio Valerij Pavlovič Aleksejev 1978. godine[1], kojeg je kasnije (1986.) promijenio u Homo rudolfensis.[2] . Još je uvijek otvorena diskusija jesu li ovi fosilni ostaci dovljan dokaz za definiranje odvojene vrste, i da li ova vrsta pripada rodu Homo ili rodu Australopithecus.

Dana 8. kolovoza 2012., istraživački je tim predvođen zoologinjom Meave Leakey objavio otkriće fosilnih kostiju lica i dviju donjih čeljusti koje pripadaju Homo rudolfensisu.

KNM-ER 1470[uredi VE | uredi]

UR 501 (originalni uzorak), najstariji fosil roda Homo

Fosil KNM-ER 1470 je dugo bio u središtu diskusije glede imenovanja i klasifikacije ove vrste. Ova je lubanja u početku netočno datirana na tri milijuna godina starosti, što bi je vremenski pozicioniralo prije vrste Homo habilis. Od tada je procjena starosti revidirana na 1,9 milijun godina, stoga je ova vrsta živjela u isto vrijeme kao i Homo habilis. No, razlike u građi lubanje su previše izražene da bi ga se moglo klasificirati kao varijantu Homo habilisa, te se stoga zaključilo da se radi o različitoj vrsti koja je živjela istovremeno s Homo habilisom. Još je nejasno je li Homo rudolfensis izravni predak kasnijih vrsta roda Homo ili je toHomo habilis , ili je neka treća, još neotkrivena vrsta.

U ožujku 2007., skupina stručnjaka predvođena Timothyjem Bromageom, antropolgom Njujorškog sveučilišta, je rekonstruirala lubanju KNM-ER 1470. Nova je rekonstrukcija dala prilično ahraični (majmunski) izgled Homo rudolfensisu (moguće i radi pretjerane rotacije lubanje[3]), a volumen lubanje smanjen je s 752 cm³ na 526 cm³, iako je taj podatak postao predmetom kontroverzije.[4] Bromage je kasnije izjavio da se rekonstrukcija njegovog tima temeljila na znanju iz evolucijske biologije nepoznatom u doba otkrića lubanje, kao i na kasnijem znanju o preciznom odnosu između dimenzija očiju, ušiju i ustiju kod sisavaca.[4] U svojoj novijoj publikaciji 2008. godine, Bromage je revidirao kapacitet lubanje sa 752 cm³ na 700 cm³.[5]

Otkriće iz 2012.[uredi VE | uredi]

U kolovozu 2012., istraživački tim prdvođen Meave Leakey objavio je znanstveni članak Nature u kojem opisuje otkriće tri nova fosila Homo rudolfensisa u sjevernoj Keniji: dvije donje čeljusti s očuvanim zubima i kosti lica.[6][7] Kosti lica (fosil KNM-ER 62000) pripadaju mladoj jedinki, ali imaju mnoge zajedničke značajke s KNM-ER 1470, sugerirajući pripadnost Homo rudolfensisu, a ne češćem fosilu onog perioda Homo Habilisu.[8] Član tima Fred Spoor je opisao lice kao "nevjerojatno plosnato", s ravnom linijom od očne duplje do očnjaka.[9] Donje čeljusti, koje se dobro podudararaju s KNM-ER 1470 i KNM-ER 62000, su kraće i više pravokutne u odnosu na primjerke Homo habilisa.[8]

Ovi su fosili datirani na oko 2 milijuna godina starosti, stoga su živjeli istovremeno s Homo habilisom.[9] Prema zaključcima Meave Leakey i suradnika, "novootkriveni fosili potvrđuju prisutnost dviju istovremenih ranih vrsta roda Homo (habilis i rudolfensis), osim samog Homo erectusa, u ranom pleistocenu u istočnoj Africi".[7] Lee Rogers Berger, je međutim, nazvao ovaj argument "slabim", i predložio da se pronađeni ostaci usporede s ostalim mogućim vrstama, kao Australopithecusom africanusom i Australopithecusom sedibaom.[9] Tim White iz Kalifornijskog sveučilišta je također doveo u pitanje značaj otkrića, postavljajući pitanje: "Kako mogu stručnjaci iz ovog područja očekivati da budu u mogućnosti precizno identificirati fosilnu vrstu na temelju samo nekoliko zubiju, čeljusti, i donjeg dijela kosti lica s obzirom da znamo da postoji velika varijacija izmešu pojedinih jedinki svake živuće vrste?" Leakey mu je replicirala: "Izazivam Tima Whitea da pronađe bilo kojeg živućeg primata čija je varijacija među jedinkama isto tako velika kao između novootkrivenih fosila i KNM-ER 1802".[10] KNM-ER 1802 je fosil donje čeljusti za kojeg se smatra da pripada Homo rudolfensisu.

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 В.П. Алексеев. Палеоантропология земного шара и формирование человеческих рас. М., Наука, 1978г.
  2. Wood, B. (1999.). "'Homo rudolfensis' Alexeev, 1986: Fact or phantom?". Journal of Human Evolution svezak 36 (broj 1): str. 115. – 118..
  3. John Hawks (31. ožujka 2007.). KNM-ER 1470 is not a microcephalic.
  4. 4,0 4,1 Than, Ker (29. ožujka 2007.). Controversial Human Ancestor Gets Major Facelift. Live Science. pristupljeno 8. kolovoza 2012.
  5. Bromage, TG (2008.). "Craniofacial architectural constraints and their importance for reconstructing the early Homo skull KNM-ER 1470". The Journal of Clinical Pediatric Dentistry svezak 33 (broj 1): str. 43. – 54..
  6. Ghosh, Pallab (9. kolovoza 2012.). Many human 'prototypes' coexisted in Africa. BBC News. pristupljeno 8. kolovoza 2012.
  7. 7,0 7,1 (8. kolovoza 2012.)"New fossils from Koobi Fora in northern Kenya confirm taxonomic diversity in early Homo". Nature svezak 488 (broj 7410): str. 201. – 204.. Preuzeto 9. kolovoza 2012..
  8. 8,0 8,1 Wayman, Erin (8. kolovoza 2012.). Multiple Species of Early Homo Lived in Africa. Smithsonian Magazine. pristupljeno 9. kolovoza 2012.
  9. 9,0 9,1 9,2 Landau, Elizabeth (8. kolovoza 2012.). Fossils complicate human ancestor search. CNN. pristupljeno 9. kolovoza 2012.
  10. Kaplan, Matt (8. kolovoza 2012.). Fossils point to a big family for human ancestors. Nature. pristupljeno 8. kolovoza 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]