Homoseksualnost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Homoseksualnost. Za druga značenja, pogledajte Homoseksualnost (razdvojba).
Zastava duginih boja - simbol LGBT zajednice

Homoseksualnost (od starogrčkog ὁμός što znači ''isto'', i latinskog sexus što znači ''seks'') je romantična i seksualna privlačnost ili seksualno ponašanje među pripadnicima istog spola. Kao orijentacija, homoseksualnost se odnosi na ''trajni uzorak ili određenje iskustva seksualne, osjećajne ili romantične privlačnosti'' primarno ili isključivo prema osobama istoga spola. ''Također se odnosi na individualan osjećaj osobnog i društvenog identiteta baziranog na tim privlačnostima, ponašanju koje ih izražava i na pripadnosti zajednici drugih koji dijele iste.''[1][2]

Zajedno s biseksualnošću i heteroseksualnošću, homoseksualnost je jedna od tri glavne kategorije seksualne orijentacije u tzv. heteroseksualnom-homoseksualnom kontinuumu - teorijskom konceptu kojega je razvio kontroverzni Alfred Kinsey, gdje se tzv. Kinseyjevom ljestvicom mjeri seksualne sklonosti (kritičari upozoravaju da je u toj ljestvici Kinsey biseksualnost - tj. vlastitu seksualnu orijentaciju - prikazao kao prosječnu i "najnormalniju" seksualnu orijentaciju). [3] Danas mnogi seksolozi smatraju Kinseyjevu skalu relevantnom, ali ističu kako je ona vrlo često nedovoljno opsežna da bi se jasno odredio seksualni identitet na koji utječu brojni faktori. Navode kako je seksualna orijentacija samo jedan od njih, a uz nju su ostala 2 glavna faktora biološki seks i rodni identitet.[4]

Ne postoji konsenzus među znanstvenicima i stručnjacima o pitanju zašto osoba razvija određenu seksualnu orijentaciju, no stručnjaci favoriziraju teorije bazirane na biologiji [5] koje ukazuju na genetičke faktore, rano okruženje u maternici ili kombinaciju istih [6]. Nema pouzdanih znanstvenih dokaza koji bi upućivali da odgoj roditelja ili iskustva u ranom djetinjstvu igraju ulogu u definiranju seksualne orijentacije [6], a kada se radi o istospolnom seksualnom ponašanju, zajednički ili srodni okoliš ne igraju nikakvu ulogu kod muškaraca i malu ulogu kod žena [7]. S druge strane, psihijatri i psiholozi koji su pobornici tzv. reparativne terapije, koja je sagrađena na djelima začetnika psihoterapije Freuda, Junga, Adlera i Frankla, smatraju da je homoseksualnost izraz preusmjeravanja neadekvatno realizirane čežnje za istospolnim prijateljstvom s vršnjacima i za dubokim odnosom sa starijim pripadnicima istog spola (roditeljima, učiteljima) u mladosti. [8]

U kontekstu takvih razmimoilaženja među znanstvenicima, neki smatraju homoseksualnu aktivnost neprirodnom[9][10], dok se drugi pozivaju na istraživanja čiji autori zaključuju da je homoseksualnost primjer normalne i prirodne varijacije u ljudskoj seksualnosti i sama po sebi ne predstavlja i nije izvor negativnih psiholoških efekata[11]; također na osobna svjedočenja ljudi sa istospolnim sklonostima, koji uglavnom osjećaju da su vrlo malo ili nimalo bili ili jesu u mogućnosti odabrati svoju seksualnu orijentaciju. Stoga neki zaključuju kako nema dovoljno dokaza koji bi poduprli upotrebu psiholoških intervencija sa svrhom promjene seksualne orijentacije.[12]

Najpoznatiji izrazi za homoseksualne ljude su lezbijka kod žena i gay kod muškaraca iako se gay općenito koristi i za muškarce i za žene.

Broj ljudi koji se deklariraju kao gay ili lezbijka te broj ljudi koji su imali istospolno iskustvo jako je teško pouzdano procijeniti iz brojnih razloga - jedan od njih je da se mnoge gay osobe otvoreno ne deklariraju kao takve zbog homofobije i heteroseksističke diskriminacije[13]; drugi bi mogao biti taj što se mnoge osobe sa stanovitim istospolnim porivima ne žele pripadati "gay zajednici", niti žele cjelokupnu svoju egzistenciju "klasificirati" prema svojim seksualnim porivima.

Homoseksualno je ponašanje također zabilježeno i promatrano kod mnogih drugih životinjskih vrsta. [14][15][16][17][18]

Brojne su homoseksualne osobe u istospolnim vezama, no tek su nedavno popisni obrasci i politički uvjeti omogućili njihovo statističko bilježenje. Te su veze, ovisno o obliku i kulturi gdje su se događale[19], bile odobravane ili (češće) osuđivane tijekom cijele zabilježene povijesti. Od kraja 19. stoljeća odvija se globalni pokret s rezultatom povećanja zakonskih prava za homoseksualne ljude uključujući pravo na brak i građansko partnerstvo, zaposlenje, vojnu službu, jednakopravan pristup zdravstvenoj njezi pa i pravo na posvajanje i roditeljstvo u nekim državama. Brojne su zemlje donijele zakonske odredbe s ciljem zaštite gay manjina od maltretiranja (engl. bullying).

Etimologija[uredi VE | uredi]

Zefir i Hijacint, 480 pr.n.e.

Riječ homoseksualan je spoj grčkog i latinskog gdje prvi dio potječe od grčkog ὁμός homos, 'isto' (nije povezano s latinskim homo, 'čovjek', kao u Homo sapiens) te se odnosi na seksualne aktivnosti i privlačnost među pripadnicima istog spola.[20][21] Prvo je pojavljivanje te riječi u tiskanom obliku zabilježeno u njemačkom pamfletu iz 1869. austrijskog autora Karl-Marie Kertbenyija koji ga je tada objavio anonimno. [22] U njemu se bunio protiv pruskog anti-sodmoskog zakona.[23] 1886. je Richard von Krafft-Ebing upotrijebio izraze homosexual i heterosexual u svojoj knjizi Psychopathia Sexualis. Njegova je knjiga bila toliko popularna i kod laika i kod liječnika da su izrazi ''heterosexual'' i ''homosexual'' postali najšire prihvaćeni izrazi za varijacije seksualne orijentacije.[24][25]

Seksualnost i identitet[uredi VE | uredi]

Kinseyjeva skala[uredi VE | uredi]

Kinseyjeva skala

Kinseyeva skala (također zvana eng.  Heterosexual-Homosexual Rating Scale[26]) pokušava opisati seksualnu povijest osobe ili epizode seksualne aktivnosti u određenom vremenu. Skala počinje s 0 što se odnosi na isključivo heteroseksualno ponašanje i završava sa 6 što označava isključivo homoseksualno ponašanje. Kinsey je u svojim djelima tkz. Kinseyjevim izvještajima koristio i oznaku ''X'' za aseksualnost.[27][28]

Orijentacija i ponašanje[uredi VE | uredi]

Američko psihološko i psihijatrijsko društvo (eng.  American Psychological Association i American Psychiatric Association) komentiraju seksualnu orijentaciju na sljedeći način:

''Seksualna orijentacija je često definirana kao karakteristika individue kao što je to i biološki spol, rodni identitet ili dob. Ta je perspektiva nepotpuna jer seksualna orijentacija nužno uključuje veze s drugim individuima. Seksualni čini i romantička privlačnost su kategorizirani kao homoseksualni ili heteroseksualni s obzirom na biološki spol individua međusobno uključenih u njih. Doista, individue izražavaju svoju homoseksualnost, heteroseksualnost ili biseksualnost interakcijom ili željom za interakcijom s drugom osobama. Te interakcije uključuju i jednostavne radnje kao što su držanje za ruke ili ljubljenje. Shodno tome, seksualna je orijentacija povezana i s osobnim vezama koje ljudska bića ostvaruju s drugim ljudima kako bi zadovoljili svoje potrebe za ljubavlju, povezivanjem i intimnošću. U kontekstu seksualnog ponašanja te veze obuhvaćaju neseksualne fizičke aktivnosti, zajedničke ciljeve i vrijednosti, međusobnu podršku i predanost.''[29]

Izlaženje iz ormara[uredi VE | uredi]

Izlaženje iz ormara (eng. coming out ili žargon ''outanje'') je fraza koji se odnosi na razotkrivanje vlastite seksualne orijentacije ili rodnog identiteta te je opisano i doživljeno kao psihološki proces ili čak putovanje.[30] Općenito, izlaženje iz ormara se opisuje kroz 3 faze. Prva je faza da pojedinac poznaje samog sebe i svoju seksualnost, a ta spoznaja proizlazi iz svjesne otvorenosti prema istospolnim vezama.[31] To se često opisuje kao unutarnje razotkrivanje, a druga se faza odnosi na odluku pojedinca da svoju seksualnost obznani drugima npr. roditeljima, prijateljima i kolegama. Treća se faza odnosi na življenje otvoreno kao LGBT osoba.[32] To se obično događa u srednjoškolskom ili fakultetskom razdoblju, a čest je slučaj da osoba razotkrije svoju seksualnost određenim pripadnicima društva, ali ne i vlastitoj obitelji - najčešće iz straha od neprihvaćanja.

Jóhanna Sigurðardóttir, bivša premijerka Islanda, bila je prva otvoreno gay političarka na čelu neke vlade u moderno doba.[33]

Prema istraživanju objavljenom u  časopisu Journal of Sex Research razvoj lezbijskog, gay ili biseksualnog (LGB) identiteta je složen i vrlo često težak proces. Za razliku od drugih manjinskih grupa, kao što su etničke i rasne manjine, većina LGB osoba nije odgojeno u zajednici koja bi se sastojala od osoba od kakvih su učili o vlastitom identitetu i koje bi poticale te podržavale taj identitet. U većini slučajeva LGB osobe su odrasle u društvenom okruženju koje je ili ignorantno ili otvoreno neprijateljsko prema homoseksualnosti.[34]

Istaknuti političari, zvijezde, vojne osobe i članovi klera su razotkriveni u javnosti - tuđom zlobom ili pak motivirani vlastitim političkim i moralnim stavovima. Mnogi se protive takvoj praksi kada se radi o javnim osobama[35] dok neki potiču razotkrivanje javnih osoba koje koriste svoje pozicije i utjecaj kako bi naštetili drugim gay osobama.[36] 

Rodni identitet[uredi VE | uredi]

Početkom dvadesetog stoljeća oni koji su pisali o homoseksualnoj orijentaciji obično su smatrali da je ona intrinzično povezana sa spolom osobe npr. mislilo se da će osoba ženske građe, koju privlače druge osobe ženske građe, imati muževne atribute i obrnuto.[37] No, to je viđenje seksualne orijentacije kao seksualne inverzije pobijeno pa u drugoj polovici dvadesetog stoljeća dolazi do značajnog porasta broja zagovaratelja rodnog identiteta kao fenomena koji je odvojen od seksualne orijentacije.

Transrodne i cisrodne osobe mogu privlačiti muškarci, žene ili oboje, iako je udio određenih seksualnih orijentacija u te dvije skupine poprilično drugačiji. Vrlo je česta zabuna i stereotip da su npr. sve transrodne i transseksualne žene heteroseksualne orijentacije (sklone muškarcima) jer su istraživači puno puta zanemarivali da su transseksualne osobe sklone davanju poželjnih odgovora kako si ne bi stvorile probleme oko prava na propisivanje hormonske terapije.[38] Heteroseksualna, homoseksualna ili biseksualna osoba može biti muževna, ženstvena (feminizirana) ili androgena, a mnogi članovi i podržavatelji lezbijskih i gay zajednica sada karakteriziranje ''rodno-potvrdan heteroseksualac'' ili ''rodno-nepotvrdan homoseksualac'' vide kao negativan stereotip. Unatoč tome, istraživanja J. Michaela Baileya i K.J. Zuckera su pokazala kako većina gay muškaraca i lezbijka priznaje kako su tijekom djetinjstva bili rodno-nepotvrdni što bi značilo da gay muškarci smatraju kako su u djetinjstvu bili feminizirani.[39]   

Istospolne veze[uredi VE | uredi]

Simbol muške homoseksualnosti

Ljudi homoseksualne orijentacije mogu izraziti svoju seksualnost na brojne načine i pokazati je ili ne u svojem ponašanju. Mnogi imaju seksualne veze predominantno s ljudima njihovog rodnog identiteta, iako neki stupaju u vezu s onima suprotnog roda, biseksualne veze ili žive u celibatu. Istraživanje pokazuje da mnoge lezbijke i gay muškarci žele te uspijevaju u postizanju posvećene i trajne veze. Ankete također pokazuju da između 40% i 60% gay muškaraca te između 45% i 80% lezbijka su trenutačno uključeni u romantičnu vezu.[40] Osim toga, pokazuju da su partneri u između 18% i 28% gay parova te između 8% i 21% lezbijskih parova u SAD-u živjeli zajedno 10 ili više godina.[40]

Istraživanja su pokazala kako su istospolni i heteroseksualni parovi ekvivalentni kada se radi o mjerenju zadovoljstva i predanosti u vezama, da su dob i rod relevantniji indikatori zadovoljstva od seksualne orijentacije i da ljudi, koji su heteroseksualni, i oni, koji su homoseksualni, dijele usporediva očekivanja i ideale o ljubavnim vezama.[41][42][43]

Seksualna orijentacija, seksualne manjine, seksualni identiteti[uredi VE | uredi]

Homoseksualnost je seksualna orijentacija.

  • Seksualne i rodne manjine - politički korektan naziv za osobe seksualnog identiteta (odnosno seksualne orijentacije), rodnog identiteta i rodnog izražavanja koje istupaju iz trenutno društveno prihvatljivih normi. Transrodost je "rodna manjina". Homoseksualnost i biseksualnost su "seksualne manjine".

Krovni termin za sve ove identitete jest: LGBTIQ, ova skraćenica je složena od sljedećih riječi: Lezbijke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe.

Homoseksualne osobe oba spola/roda u popularnoj se kulturi zovu "gej", što je njihov seksualni identitet, i ona je nastala pohrvaćenjem engleske riječi gay. Engleska riječ "gay" znači biti "sretan", "veseo" te je kao takva često bila korištena u poeziji i književnosti, no nakon 1950-ih godina 20. stoljeća, ova uzima se kao identitet homoseksualnih osoba, no ipak najčešće muškaraca. Žene homoseksualne orijentacije su u većini prihvatile termin "lezbijka", kao svoj seksualni identitet.

Postoji mnogo različitih termina koje se odnose LGBTIQ osobe. Neke od njih su prvenstveno namijenjene da bi uvrijedile ili diskriminirale, no ponekad LGBTIQ osobe koriste iste termine za samoidentifikaciju. Queer teorija tu pojavu, često i kao politički čin, naziva "obrnutim diskursom".

Uzroci[uredi VE | uredi]

Općenito[uredi VE | uredi]

Znanost je tražila i još uvijek traži uzroke homoseksualnosti te seksualne orijentacije općenito. Dosadašnja relevantna istraživanja upućuju da bi uzroci mogli biti povezani s biološkim faktorima i onim okolišnim. Biološki faktori koji su bili predmet istraživanja uključuju genetski i hromonalni utjecaj (posebice u embrionalnom razdoblju) koji utječe na konačnu strukturu mozga i druge karakteristike kao što je prirodna sklonost većem i spretnijem korištenju jedne ruke.[5][6] Uz razne biološke faktore postoji i veliki raspon okolišnih faktora kao što su to oni sociološki, psihološki ili pak rano okruženje u maternici. Nemali broj znanstvenika vjeruje da bi uzrok mogao biti u složenoj kombinaciji prirodnih faktora i odgoja, iako većina favorizira biološke modele uzročnosti.[1][5]

  • Američka pedijatrijska akademija je u časopisu Pediatrics 2004. objavila:

'' Seksualna orijentacija vjerojatno nije određena ni jednim pojedinačnim faktorom, već kombinacijom genetskih, hormonalnih i okolišnih utjecaja. U proteklim desetljećima biološke su teorije bile preferirane od strane stručnjaka. [...] Premda se nastavljaju kontroverze i nesigurnost oko porijekla varijacija ljudske seksualne orijentacije, nema znanstvenih dokaza da nenormalan odgoj, seksualno zlostavljanje ili drugi štetni životni događaji utječu na seksualnu orijentaciju. Trenutačno znanje sugerira da je seksualna orijentacija obično formirana tijekom ranog djetinjstva. ''[5][44]

  • Američko psihološko društvo, Američko psihijatrijsko društvo te Nacionalno društvo socijalnih radnika su 2006. objavili:

'' Trenutačno nema znanstvenog koncenzusa oko specifičnih faktora koji bi uzrokovali da pojedinac postane heteroseksualan, homoseksualan ili biseksualan - uključujući biološke i psihološke faktore ili sociološke efekte seksualne orijentacije roditelja. Unatoč tome, dostupni dokazi indiciraju da je apsolutna većina lezbijka i gayeva odgojeno od strane heteroseksualnih roditelja i da apsolutna većina djece odgojene od strane homoseksualnih roditelja odraste kao heteroseksualna. ''[2]

  • Royal College of Psychiatrists je 2007. objavio:

'' Unatoč gotovo stoljeću psihoanalitičkih i psiholoških spekulacija nema relevantnih dokaza koji bi poduprli pretpostavku da priroda roditeljstva ili iskustva iz ranog djetinjstva igraju bilo kakvu ulogu u formiranju fundamentalne heteroseksualne ili homoseksualne orijentacije. Čini se da je seksualna orijentacija u svojoj prirodi biološka, određena složenim međuutjecajem genetičkih faktora i ranog okruženja u maternici, stoga seksualna orijentacija nije izbor. ''[6]

Američko psihološko društvo tvrdi: ''vjerojatno postoje mnogi razlozi zbog kojih osoba ima određenu seksualnu orijentaciju i razlozi bi mogli biti drugačiji za različite ljude'' te dodaje kako je kod većine ljudi seksualna orijentacija određena već u ranoj dobi[1]. Istraživanje o tome kako bi kod muškaraca orijentacija mogla biti determinirana genetičkim i drugim prenatalnim faktorima često je predmet spominjanja u političkim i sociološkim debatama o homoseksualnosti te također podiže zabrinutost o genetičkom profiliranju i prenatalnom testiranju.[45]

Prof. Michael King tvrdi: ''Zaključak do kojeg su došli znanstvenici koji istražuju porijeklo i stabilnost seksualne orijentacije je taj da je ona ljudska karakteristika koja se formira rano u životu i otporna je na promjenu. Znanstveni su dokazi o podrijetlu homoseksualnosti relevantni za teološke i sociološke debate jer potkopava pretpostavku da je seksualna orijentacija izbor.''[46]

Garcia-Falgueras i Swaab tvrde u sažetku svojeg istraživanja iz 2010. objavljenog u časopisu Endocrine Development: ''Mozak fetusa se razvija tijekom intrauterinog razdoblja u muškom smjeru pomoću djelovanja testosterona na razvoj živčanih stanica ili u ženskom smjeru pomoću manjka hormona. U tom smjeru, naš su rodni identitet (uvjerenost u pripadanje muškom ili ženskom rodu) i seksualna orijentacija programirani i organizirani u naše moždane strukture dok smo još u maternici. Nema indikacija da socijalni okoliš poslije rođenja ima ikakav utjecaj na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju.''[47]

Evolucijska perspektiva[uredi VE | uredi]

Autori istraživanja iz 2008. su ustvrdili: ''postoje značajni dokazi da je ljudska seksualna orijentacija uvjetovana genetikom, stoga nije poznato kako je homoseksualnost, koja smanjuje reproduktivni uspjeh, održavana u populaciji u relativno visokoj frekvenciji.'' Iznose hipoteze: ''dok geni koji predisponiraju za homoseksualnost reduciraju reproduktivni uspjeh homoseksualaca, mogli bi također pružati neku prednost heteroseksualcima koji ih nose''. Njihovi rezultati sugeriraju da ''geni koji predisponiraju za homoseksualnost bi mogli pružati prednost u razmnožavanju heteroseksualcima što bi moglo objasniti evoluciju i održivost homoseksualnosti u populaciji.''[48] Da bi to moglo biti tako, pokazalo je i istraživanje iz 2009. koje je otkrilo značajno povećanje plodnosti kod žena koje su bile u srodstvu s homoseksualcima s majčine strane, ali ne i kod žena koje se bile u srodstvu s homoseksualcima s očeve strane.[49]

Recenzentni rad autora Bailey i Zuk koji analizira istraživanja istospolnog seksualnog ponašanja kod životinja testira pogled da takvo ponašanje smanjuje reproduktivni uspjeh navodeći nekoliko hipoteza o tome kako takvo ponašanje može biti adaptivno; te hipoteze značajno variraju među vrstama. Bailey i Zuk također navode kako buduća istraživanja trebaju proučavati evolucijske posljedice istospolnog seksualnog ponašanja umjesto da se bave isključivo porijeklom takvog ponašanja.[50]

Postoje objašnjenja da bi homoseksualnost mogla biti nusprodukt homosocijalnosti (istospolnog prijateljstva). Da bi među grupama ljudi, koje su imale zajednički zadatak ići u lov opstao dobar odnos i cilj bio izvršen, razvila se homoseksualnost s ciljem učvršćivanja prijateljstva, odnosno bolje emocionalne povezanost. To je imalo za posljedicu veću vjerojatnost pomaganja u nevoljama, a time i doprinosilo očuvanju vrste.

Drugo evolucijsko objašnjenje homoseksualnosti odnosi se na brigu za potomstvo. Kako je u kameno doba smrtnost bila velika, a o potomcima je ovisilo očuvanje vrste, pretpostavlja se da se homoseksualnost razvila kako bi ti pojedinci bez vlastitih potomaka doprinosili brizi za tuđu djecu, čime su im povećavali vjerojatnost preživljavanja.

Oba ova evolucijska objašnjenja ovise o daljnjoj hipotezi, da bi homoseksualnost mogla biti nasljedna osobina; koje se pitanje nastoji riješiti istraživanjem blizanaca - kako se i inače utvrđuju nasljedna stanja. Prva takva provedena studija iz 1991. (Bailey i Pillard) je ukazala da bi vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca homoseksualna, bila znatno veća od one kod parova istospolnih dvojajčanih blizanaca. Točnije, kod 52 % parova jednojajčanih blizanca u kojih je barem jedan brat homoseksualan, oba brata pokazuju homoseksualne sklonosti. Istovremeno to vrijedi za samo 22 % dvojajčanih parova blizanaca. Zaključak je bio da takvi nalazi ukazuju da je homoseksualnost u velikoj mjeri nasljedna.[51]

Prema studiji na populaciji od 289 parova jednojajčanih i 495 parova dvojajčanih blizanaca u Državi New York od kojih je barem kod jednoga evidentirano da je stupao u homoseksualne odnose (sociolozi Bearman i Brückner, 2002. god.), vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca (dakle dvije osobe sa identičnim genetskim nasljeđem) homoseksualci iznosi svega 6,7%. Prema zaključku autora studije, takvi rezultati dovode u pitanje hipotezu da bi homoseksualna orijentacija mogla biti urođena: „Ako postoji genetska komponenta kod istospolne privlačnosti, ona je neznatna u odnosu na druge faktore.“[52], no već navedena novija istraživanja ističu kako postoje znatna uloga bioloških faktora u formiranju homosekualne orijentacije gdje uz genetičke faktore postoje i drugi biološki kao što je rano okruženje u maternici. S obzirom na brojna istraživanja koja su pokazala utjecaj bioloških faktora, kako je već rečeno, najveći broj stručnjaka sukladno dokazima smatra kako seksualna orijentacija nije izbor: ''nema znanstvenih dokaza da nenormalan odgoj, seksualno zlostavljanje ili drugi štetni životni događaji utječu na seksualnu orijentaciju.''[6] i ''Nema indikacija da socijalni okoliš poslije rođenja ima ikakav utjecaj na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju.''[47]

Novija su Baileyjeva istraživanja pokazala znatno manju stopu podudarnosti kod monozigotičnih blizanaca što se tiče homoseksualne orijentacije - 20% kod muškaraca i 24% kod žena što ukazuje značajniji utjecaj negentičkih faktora. Objašnjenje za puno manje stope podudarnosti dao je sam Bailey - blizanci, dok su odlučivali hoće li sudjelovati u istraživanju, su vjerojatno pri odlučivanju uzimali u obzir seksualnu orijentaciju svojih ko-blizanca jer su unaprijed bili upoznati s tim da je istraživanje bilo povezano s homoseksualnošću zbog čega je u uzorku ispitanika bila više parova blizanca gdje su oba bila homoseksualne orijentacije, nego što bi ih bilo pri drugačijim okolnostima biranja ispitanika.[53]

Epigenetika[uredi VE | uredi]

2013. godine su Bill Rice sa kalifornijskog Sveučilišta u Santa Barbari i Urban Friberg sa Sveučilišta u Uppsali, u suradnji s američkim NIMBioS institutom razvili matematički model epigenetičkog izvora homoseksualnosti. Autori polaze od pretpostavke da postoje posebne, "epigenetičke" oznake na genima koje se prenose kod pojedinaca u krvnom srodstvu i daju sličan učinak. Ti autori ukazuju na indicije da bi glavni izvor homoseksualnosti moglo biti epigenetičko križno nasljeđivanje: kada pretpostavljene epigenetičke markere nasljeđuju djeca od roditelja suprotnog spola, mogu nastati atipično niske ili visoke razine testosterona in utero, što uzrokuje da fetus na neki način poprimi osobine suprotnog spola.[54][55]

Čak i skloni znanstvenici upozoravaju da studija Rice - Friberg predstavlja tek jedan matematički model kojim se daje prijedlog za biološka testiranja: pri tome, prema sadašnjem stanju znanosti, takvo testiranje možda uopće i nije moguće.[56]

Istraživanja DNK[uredi VE | uredi]

Fenotip homoseksualne osobe je dosljedan njezinu genotipu, no javlja se fizička privlačnost prema članovima istoga spola. Obzirom da homoseksualci često navode da su homoseksualne porive imali kao djeca, opravdano je provoditi istraživanja DNK kako bi se utvrdilo je li riječ o nasljednoj osobini.

1993. Dean Hamer, istraživač pri Nacionalnom centru za rak u SAD-u, koristi alate suvremene molekularne biologije s ciljem odgovaranja na stoljetno pitanje je li homoseksualnost nasljedna. Hamer je pratio naslijeđe pet označenih slijedova DNK na X kromosomu kod 40 parova homoseksualne braće. Iako su ti DNK slijedovi visoko varijabilni kod ukupne populacije, bili su identični u 33 bratska para. Hamer je svoj nalaz rastumačio kao da genski uzrok homoseksualne sklonosti kod pojedinca leži na X kromosomu. No rad je samo prepoznao DNK slijedove koji su učestaliji među homoseksualnim blizancima, ne i gen uzročnik.

Hamerovo izviješće i danas uzrokuje kontroverze u znanstvenoj zajednici. Jedna je istraživačka skupina potvrdila i proširila njegov rad, otkrivši da kada su dva brata homoseksualna i imaju brata koji je heteroseksualan, heteroseksualni brat ne nosi oznake na X kromosomu. Ista studija nije naišla na kromosomske oznake kod parova homoseksualnih sestara. Više je istraživačkih skupina opovrglo Hamerova otkrića. No gen koji upravlja homoseksualnošću se ne treba nužno nalaziti na spolnom kromosomu gdje ga je Hamer prvotno tražio. Trenutne studije za takvim genima tragaju i na autosomima.

Drugi pristup razumijevanju biološke osnove homoseksualnosti podrazumijeva genetičku manipulaciju muških jedinki vinskih mušica za oslikavanje homoseksualnog ponašanja. Mutirani alel gena određuje boju očiju mušica ispoljavajući "bijelo" svojstvo, no samo u stanicama oka. Boja očiju divljeg tipa je crvena. Istraživači su izmijenili embrije muških vinskih mušica, tako da su odrasle jedinke kukaca ispoljavale bijeli gen u svakoj stanici. Rezultirano ponašanje izmijenjenih jedinki je nalikovalo međusobnom udvaranju, po svoj prilici uzrokovanom izmijenjenim genom.

Mogućnost genetičkog induciranja homoseksualnog ponašanja ukazuje na genetičko upravljanje putem biokemijske osnove fenotipa. Produkt bijelog gena je enzim koji upravlja bojom očiju tako da omogućava stanicama korištenje aminokiseline triptofana, koji je nužan za proizvodnju hormona serotonina. Kada sve stanice vinske mušice ispoljavaju mutirani bijeli gen, smanjuje se razina serotonina u mozgu što uzrokuje neobično ponašanje. U drugih je životinja sniženi moždani serotonin usko povezan s tzv. homoseksualnim ponašanjem - primjerice se za "homoseksualno ponašanje" uzima ako mužjak pingvina pripomogne u brizi za potomstvo drugom mužjaku, koji je ostao bez ženske partnerice - makar nije jasno je li sniženi moždani serotonin poticaj na takvo ponažanje, ili je pak posljedica situacije u kojoj se jedinka ne druži sa životinjom suprotnog spola .

Hipoteza o neurološkim uzrocima homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Pionirsko istraživanje o vezi građe mozga i homoseksualnost proveo je neurolog Simon LeVay koji je post-mortem usporedio mozgove tri grupe ispitanika - muških homoseksualaca i muških i ženskih heteroseksualaca/ki. Rezultati su potvrdili ranije nalaze da je INAH 3 (treća intersticijska jezgra anteriornog hipotalamusa) više nego dvostruko veća kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena i homoseksualnih muškaraca. Te je rezultate teško interpretirati jer se povezanost ne može kauzalno tumačiti. Moguće je da je ta jezgra uzrok homoseksualnosti, da je posljedica homoseksualnosti ili da postoji treći činitelj koji tu ima utjecaja.

U replikaciji LeVayevog eksperimenta koji su vodili William Byne i suradnici, rezulti su pokazali da je INAH 3 kod homoseksualnih muškaraca veća od INAH 3 heteroseksualnih žena, a manja od INAH 3 heteroseksualnih muškaraca, iako razlika nije dostigla nivo statističke značajnosti.

Allen i Gorski usporedili su veličinu prednje komisure u mozgu kod homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih muškaraca i žena, te uvtrdili da je kod homoseksualnih muškaraca značajno veća u odnosu na heteroseksualne muškarce i žene.

Swaab i Hofman utvrdili su razlike u veličini suprahijazmatske jezgre između homoseksualnih i heteroseksualnih muškaraca. Nije razjašnjeno da li bi ta razlika bila posljedica homoseksualnog načina života, ili bi ona bila utjecala na razvoj homoseksualnih sklonosti.

Hipoteza o psihološkim uzrocima homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Začetnik psihoterapije Sigmund Freud je prepoznavao biseksualan potencijal u svakoj osobi - u smislu da se zapravo svatko može "pervertirati" seksualne porive koji su prema svojoj prirodi usmjereni prema razmnožavanju - tj. prema heteroseksualnosti. Termin "perverzija" je Freud prvi počeo koristiti u medicini, u djelu "Drei Abhandlungen zur Sexualtheorie" iz 1905.; te u tom smislu za Freuda čak i samozadovoljavanje predstavlja perverziju. Nakon dugog promišljanja o fenomenu homoseksualnosti, od 1915. god. Freud zauzima stajalište da homoseksualnost predstavlja fiksaciju na nerazriješene psihološke probleme vezane uz spolno sazrijevanje i spolni život u cjelini, te da je u cijelosti plod psihološke nezrelosti.[57]

Jedan od vodećih autora u polju tzv. reparativne terapije homoseksualnosti Joseph Nicolosi, gradeći dalje na Freudovim tezama, govori o homoseksualnosti kao posljedici neispunjene potrebe za emocionalnom vezom sa osobama istog spola - u prvom redu sa roditeljem istog spola (očinstvo/majčinstvo), a potom sa vršnjacima istog spola (prijateljstvo). Prema Nicolosiju, potreba za takvim istospolnim povezivanjem (en. "same-sex bonding") se tijekom seksualnog sazrijevanja može pokušati zadovoljiti vezama seksualne prirode - sa starijom osobom istog spola koja emocionalno stupa na mjesto roditelja, ili pak sa vršnjacima istog spola. Stoga Nicolosi zagovara da osobe sa homoseksualnim porivima razvijaju prijateljske odnose sa vršnjacima i starijim osobama istog spola - koje neće biti seksualne prirode; te tvrdi da u svojem radu uočava da uslijed razvijanja takvih veza, homoseksualni porivi kod njegovih pacijenata opadaju.[58]

Mnogi psiholozi i psihijatri, međutim, odbijaju razmišljanja o homoseksualnosti kao bolesti; uglavnom se do danas pozivaju na istraživanje dr. Evelyn Hooker iz 1950. godine u kojem je ona utvrdila da homoseksualci u svakodnevnom životu ne pokazuju bitna odstupanja od heteroseksualne populacije, izuzev u tome što imaju homoseksualne porive.[59]

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (međunarodna verzija s MKB-10 šiframa), kojega koriste i hrvatski liječnici, postoji nekoliko poremećaja koji su vezani uz pitanje seksualne orijentacije - ali se homoseksualnost i biseksualnost (za razliku od primjerice transseksualnosti i raznih drugih queer orijentacija) u principu ne dijagnosticiraju kao mentalni poremećaj, ukoliko se pojedini homoseksualac ne žali na psihološke i/ili socijalne tegobe koji proizlaze iz homoseksualnosti. U šifri F52.9 nalazi se "Seksualni poremećaj, neodređen", za obilježavanje seksualnih smetnji koje ne zadovoljavaju kriterije za neki od Poremećaja seksualnog identiteta (grupa šifri F64), ni Parafilija (grupa šifri F65), niti spada u grupu Psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa spolnim razvojem i orijentacijom (grupa šifri F66). Primjeri iz šifre F52.9 uključuju: 1. snažne osjećaje neadekvatnosti na području seksualnog izražaja ili na drugim poljima povezanim s vlastitim mjerilima muškosti ili ženskosti. 2. Poremećaj zbog obrazaca ponavljanih seksualnih veza koje uključuju partnere koji su doživljeni kao stvari koje treba iskoristiti. 3. Trajne i značajne smetnje zbog seksualne orijentacije.

MKB-10, nadalje, predviđa pod šifrom F66.1 dijagnozu "Egodistonička spolna orijentacija", gdje se klasificiraju homoseksualci koji su u braku ili sličnoj heteroseksualnoj vezi ili bi u nju htjeli ući, ili iz bilo kojeg razloga osjećaju potrebu da promijene svoju seksualnu orijentaciju ili umanje homoseksualne porive i ponašanje.

Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje

Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nisu isto.

Prema podacima federalnih zravstvenih vlasti u SAD, primjerice, 1,4% odraslih muškaraca iskazuje da su barem jednom u životu bili silovani od drugih muškaraca, a 4,8% da su barem jednom bili natjereni da seksualno penetriraju drugu osobu[60]. Većina seksualnih odnosa takvog tipa dogodi se u djetinjstvu: procjenjuje se da u SAD svaki šesti dječak bude žrtva nekog oblika seksualnog zlostavljanja prije osamnaeste godine, pri čemu su nasilnici u 86% slučajeva istog spola; žrtve seksualnog nasilja se potom vrlo često preispituju jesu li one zapravo homoseksualci, i jesu li zapravo htjeli da budu izvrgnute takvom seksualnom pristupu.[61] Znanstvena istraživanja provedena u Hrvatskoj ukazuju da je postotak dječaka izvrgnutih seksualnom nasilju do navršene četrnaeste godine života oko 11%; počinitelji su i opet pretežno muškarci.[62]

Neki autori tumače da je seksualna orijentacija urođena, a seksualno ponašanje promjenjivo.[63] .

Do homoseksualnog ponašanja kod heteroseksualnih osoba može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti), u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog) npr. u vojsci, crkvi, zatvoru, itd.

Homoseksualno ponašanje u životinja[uredi VE | uredi]

Približno 1.500 životinjskih vrsta - od primata do crva i od grizli medvjeda do ovaca - opaženi su u ponašanjima koja se mogu označiti homoseksualnim; od toga za oko 500 vrsta postoje dobro dokumentirani izvještaji. Kao primjeri homoseksualna ponašanja uzimaju se seksualna aktivnost, također i izvođenje aktivnosti udvaranja pred jedinkama istog spola, privrženost drugoj jedinki istog spola, povezivanje jedinki istog spola u parove i zajednička briga jedinki istog spola za potomstvo.[64]

U medijskim izvještavanjima o homoseksualnim ponašanjima u životinjskom svijetu ima i nepreciznosti; tako su primjerice zoolozi Bob Brooks i Stephen Hamblin morali javno objašnjavati da je široko citiranje njihove studije o tobožnjoj potpunoj biseksualnosti delfina, gdje su medijska izvješća navodila da mužjaci delfina navodno siluju jedni druge radi potvrđivanja dominacije - plod površnog čitanja njihovog rada: oni zapravo takvo nešto nisu opazili, tijekom dugotrajnog bavljenja delfinima.[65] [66]

Psihoterapija homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Psihijatrijska i psihološka struka nude osobama koje osjećaju istospolne sklonosti dvije vrste terapija: reparativnu (konverzijsku) terapiju i gej afirmativnu terapiju.

Opredjeljivanje za jednu ili drugu terapiju opterećeno je kontroverzama, te u principu ovisi o svjetonazoru psihoterapeuta i pacijenata (kod djece, svjetonazoru roditelja djeteta koje izvješćuje o istospolnim sklonostima): oni koji su skloni smatrati homoseksualnost moralno neutralnom i jednakovrijednim izrazom ljudske seksualnosti opredjeljuju se za gej afirmativnu terapiju, a oni koji su privrženi tradicionalnim pogledima na moralnost i spolnost, skloniji su reparativnoj terapiji.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Sexual Orientation, Homosexuality, and Bisexuality", APAHelpCenter.org, retrieved 30 March 2010
  2. 2,0 2,1 "Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) - APA California Amicus Brief — As Filed" (PDF). p. 30. Retrieved 21 December 2010.
  3. [1] Laci Green, "Problems with the Kinsey Scale", Sex+, 10.04.2012.
  4. "Sexual Orientation & Gender". Planned Parenthood. Retrieved 2012-09-06.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (June 2004). "Sexual orientation and adolescents". Pediatrics 113 (6): 1827–32. doi:10.1542/peds.113.6.1827PMID 15173519.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 "Submission to the Church of England’s Listening Exercise on Human Sexuality". The Royal College of Psychiatrists. Retrieved 13 June 2013.
  7. Långström, N.; Rahman, Q.; Carlström, E.; Lichtenstein, P. (2008). "Genetic and Environmental Effects on Same-sex Sexual Behavior: A Population Study of Twins in Sweden". Archives of Sexual Behavior 39 (1): 75–80. doi:10.1007/s10508-008-9386-1. PMID 18536986
  8. Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (June 2004). "Julie Harren Hamilton, Ph.D., Philip J. Henry, PhD i dr., "Handbook of Therapy for Unwanted Homosexual Attractions: A Guide to Treatment", 2009., str. 55 - 67
  9. Robinson, B. A. (2010). "Divergent beliefs about the nature of homosexuality". Religious Tolerance.org. Retrieved 12 September 2011.
  10. Schlessinger, Laura (2010). "Dr. Laura Schlessinger and homosexuality". Religious Tolerance.org. Retrieved 19 September 2012.
  11. ""Therapies" to change sexual orientation lack medical justification and threaten health". Pan American Health Organization. Retrieved 26 May 2012. archived here [1].
  12. American Psychological Association: Resolution on Appropriate Affirmative Responses to Sexual Orientation Distress and Change Efforts
  13. LeVay, Simon (1996). Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality. Cambridge: The MIT Press ISBN 0-262-12199-9
  14. Science Daily: Same-Sex Behavior Seen In Nearly All Animals
  15. 1,500 animal species practice homosexualityThe Medical News, 23 October 2006
  16. Sommer, Volker & Paul L. Vasey (2006), Homosexual Behaviour in Animals, An Evolutionary Perspective.Cambridge University Press, Cambridge. ISBN 0-521-86446-1
  17. (Bagemihl 1999)
  18. Harrold, Max (16 February 1999). "Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity". The Advocate, reprinted in Highbeam Encyclopedia. Retrieved 10 September 2007.
  19. Sexual OrientationAmerican Psychiatric Association.
  20. Room, Adrian (1986). A Dictionary of True Etymologies. p. 84. ISBN 978-0710203403.
  21. Statt, David A. (2004). A Student's Dictionary of Psychology. Psychology Press. p. 93. ISBN 978-1841693422.
  22. "Karl-Maria Kertbeny: The Coinage and Dissemination of the Term", glbtq.com, retrieved 12 June 2012
  23. Feray Jean-Claude, Herzer Manfred (1990). "Homosexual Studies and Politics in the 19th Century: Karl Maria Kertbeny". Journal of Homosexuality 19: 1.
  24. Krafft-Ebing, Richard von (1840-1902)glbtq.com
  25. "Psychopathia Sexualis", Kino.com, retrieved 7 September 2007
  26. "Kinsey's Heterosexual-Homosexual Rating Scale". The Kinsey Institute. Retrieved 8 September 2011.
  27. (Male volume, Table 141; Female volume, page 472)
  28. Mary Zeiss Stange, Carol K. Oyster, Jane E. Sloan (2011). Encyclopedia of Women in Today's World. Sage Pubns. p. 2016. ISBN 1-4129-7685-5. Retrieved 17 December 2011.
  29. "Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) – APA California Amicus Brief — As Filed" (PDF). p. 30. Retrieved 21 December 2010.
  30. "Coming Out: A Journey". Utahpridecenter.org. Retrieved 22 July 2012.
  31. In a joint statement with other major American medical organizations, the APA says that "different people realize at different points in their lives that they are heterosexual, gay, lesbian, or bisexual". "Just the Facts About Sexual Orientation & Youth: A Primer for Principals, Educators and School Personnel". American Academy of Pediatrics, American Counseling Association, American Association of School Administrators, American Federation of Teachers, American Psychological Association, American School Health Association, The Interfaith Alliance, National Association of School Psychologists, National Association of Social Workers, National Education Association. 1999. Archived from the original on 7 August 2007. Retrieved 28 August 2007.
  32. "The Coming Out Continuum", Human Rights Campaign, archived from the original on 2 November 2007, retrieved 4 May 2007
  33. Moody, Jonas (30 January 2009). "Iceland Picks the World's First Openly Gay PM". TIME. Retrieved 13 November 2013.
  34. Rosario, M., Schrimshaw, E., Hunter, J., & Braun, L. (February 2006). Sexual identity development among lesbian, gay, and bisexual youths: Consistency and change over time. Journal of Sex Research, 43(1), 46–58. Retrieved 4 April 2009, from PsycINFO database.
  35. Maggio, Rosalie (1991), The Dictionary of Bias-Free Usage: A Guide to Nondiscriminatory Language, Oryx Press, p. 208, ISBN 0-89774-653-8
  36. Tatchell, Peter (23 April 2007), "Outing hypocrites is justified", The New Statesman, retrieved 4 May 2007
  37. Minton, H. L. (1986). Femininity in men and masculinity in women: American psychiatry and psychology portray homosexuality in the 1930s,Journal of Homosexuality, 13(1), 1–21.
    *Terry, J. (1999). An American obsession: Science, medicine, and homosexuality in modern society.Chicago: University of Chicago Press
  38. From Donald to Deirdre - Donald N. McCloskey sex change to Deirdre N. McCloskey
  39. Bailey, J.M., Zucker, K.J. (1995), Childhood sex-typed behavior and sexual orientation: a conceptual analysis and quantitative review. Developmental Psychology 31(1):43
  40. 40,0 40,1 "Resolution on Sexual Orientation and Marriage – Research Summary". American Psychological Association. Retrieved 4 October 2012
  41. "Relationship Satisfaction and Commitment". Eurekalert.org. 22 January 2008. Retrieved 24 August 2010.
  42. Duffy, S.M/; C.E. Rusbult (1985). "Satisfaction and commitment in homosexual and heterosexual relationships". Journal of Homosexuality 12 (2): 1–23.doi:10.1300/J082v12n02_01. PMID 3835198. Retrieved 29 July 2009.
  43. Charlotte, Baccman; Per Folkesson, Torsten Norlander (1999). "Expectations of romantic relationships: A comparison between homosexual and heterosexual men with regard to Baxter's criteria".Social Behavior and Personality. Retrieved 4 October 2012.
  44. Perrin, E. C. (2002). Sexual Orientation in Child and Adolescent Health Care. New York: Kluwer Academic/Plenum Publishers. ISBN 0-306-46761-5.
  45. Mitchum, Robert (12 August 2007), "Study of gay brothers may find clues about sexuality", Chicago Tribune, retrieved 4 May 2007
  46. "How much is known about the origins of homosexuality?" 29.07.2014.
  47. 47,0 47,1 Garcia-Falgueras A, Swaab DF (2010). "Sexual Hormones and the Brain: An Essential Alliance for Sexual Identity and Sexual Orientation". Endocrine Development 17: 22–35. doi:10.1159/000262525.PMID 19955753. "There is no indication that social environment after birth has an effect on gender identity or sexual orientation."
  48. Zietsch et al. (2008)
  49. Iemmola, Francesca and Camperio Ciani, Andrea (2009). "New Evidence of Genetic Factors Influencing Sexual Orientation in Men: Female Fecundity Increase in the Maternal Line". Archives of Sexual Behavior(Springer Netherlands) 38.
  50. Bailey, N. W., & Zuk, M. (2009). Same-sex sexual behavior and evolution. Trends In Ecology & Evolution, 24(8), 439–446. doi:10.1016/j.tree.2009.03.014
  51. [2] "A genetic study of male sexual orientation", Bailey JM, Pillard RC, Arch Gen Psychiatry. 1991 Dec;48(12):1089-96.
  52. [3] Bearman, Peter S. i Brückner, Hannah: ”Opposite-seks twins and adolsescent same-seks attraction”, The American Journal of Sociology, ožujak 2002. str. 1197-1198
  53. Bailey, J. Michael; Dunne, Michael P; Martin, Nicholas G.Genetic and Environmental Influences on Sexual Orientation and Its Correlates in an Australian Twin Sample. J Pers Soc Psychol, Volume 78(3).March 2000.524–536. linkhttp://faculty.wcas.northwestern.edu/JMichael-Bailey/Publications/Bailey%20et%20a
  54. "New Insight into the (Epi)Genetic Roots of Homosexuality", Laura Blue za "Time Health & Family" 13.12.2012.
  55. "Study Finds Epigenetics, Not Genetics, Underlies Homosexuality", Catherine Crawley za "NIMBioS" 11.12.2012.
  56. "Can Epigenetics Explain Homosexuality?"Sabrina Richards za "The Scientist", 1.1.2013.
  57. [4] "Freud Reconsidered: Bisexuality, Homosexuality, and Moral Judgement", Timothy F. Murphy, Journal of Homosexuality, Volume 9, Issue 2-3, 1984
  58. [5] "Reparative Therapy of Male Homosexuality: A New Clinical Approach",Publisher: Jason Aronson, Inc. (October 1, 1997)
  59. [6] Psihološko savjetovalište dr. sc. Ana Kandare Šoljaga: "Homoseksualnost NIJE bolest", pristupljeno 3.11.2013.
  60. Službene stranice CDC: „Sexual Violence“, posjećeno 24.1.2014.
  61. Službene stranice Department of Veterans Affairs: „Child Sexual Abuse“, Julia Whealin, PhD and Erin Barnett, PhD, posjećeno 24.1.2014.
  62. „Incidencija zlostavljanosti u djetinjstvu na uzorku studenata zagrebačkih fakulteta“, Andrea Vranić i dr., „Suvremena psihologija“, Vol.2. No.1. lipanj 2002.
  63. "Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama" Bijelić, N i Hodžić, A. u izdanju udruge Queer Zagreb, 2012, str. 31
  64. [7] "BIOLOGICAL EXUBERANCE - Animal Homosexuality and Natural Diversity", Bruce Bagemihl Stonewall Inn Editions 1999.
  65. [8] "Why Bisexual Rapist Dolphins Matter", Rob Brooks za "Huff Post Science", 14.5.2012.
  66. [9] "Flipper cleared! Dolphins are not gay or bisexual rapists after all", Roy Greenslade za "The Guardian", 15.5.2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]