Homoseksualnost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Homoseksualnost. Za druga značenja, pogledajte Homoseksualnost (razdvojba).
Zastava duginih boja - simbol LGBT zajednice

Homoseksualnost (od starogrčkog ὁμός što znači ''isto'', i latinskog sexus što znači ''seks'') je romantična i seksualna privlačnost ili seksualno ponašanje među pripadnicima istog spola. Kao orijentacija, homoseksualnost se odnosi na ''trajni uzorak ili određenje iskustva seksualne, osjećajne ili romantične privlačnosti'' primarno ili isključivo prema osobama istoga spola. ''Također se odnosi na individualan osjećaj osobnog i društvenog identiteta baziranog na tim privlačnostima, ponašanju koje ih izražava i na pripadnosti zajednici drugih koji dijele iste.''[1][2]

Zajedno s biseksualnošću i heteroseksualnošću, homoseksualnost je jedna od tri glavne kategorije seksualne orijentacije u tzv. heteroseksualnom-homoseksualnom kontinuumu - teorijskom konceptu kojega je razvio kontroverzni[3][4] Alfred Kinsey, gdje se tzv. Kinseyjevom ljestvicom mjeri seksualne sklonosti. Danas mnogi seksolozi smatraju Kinseyjevu skalu relevantnom, ali ističu kako je ona vrlo često nedovoljno opsežna da bi se jasno odredio seksualni identitet na koji utječu brojni faktori. Navode kako je seksualna orijentacija samo jedan od njih, a uz nju su ostala 2 glavna faktora biološki spolni/rodni identitet.[5]

Ne postoji konsenzus među znanstvenicima i stručnjacima o pitanju zašto osoba razvija određenu seksualnu orijentaciju, no stručnjaci favoriziraju teorije bazirane na biologiji [6] koje ukazuju na genetičke faktore, rano okruženje u maternici ili kombinaciju istih. [7] Nema pouzdanih znanstvenih dokaza koji bi upućivali da odgoj roditelja ili iskustva u ranom djetinjstvu igraju ulogu u definiranju seksualne orijentacije, [7] a kada se radi o istospolnom seksualnom ponašanju, zajednički ili srodni okoliš ne igraju nikakvu ulogu kod muškaraca i malu ulogu kod žena. [8] S druge strane, psihijatri i psiholozi koji su pobornici tzv. reparativne terapije, koja je sagrađena na djelima začetnika psihoterapije Freuda, Junga, Adlera i Frankla, smatraju da je homoseksualnost izraz preusmjeravanja neadekvatno realizirane čežnje za istospolnim prijateljstvom s vršnjacima i za dubokim odnosom sa starijim pripadnicima istog spola (roditeljima, učiteljima) u mladosti. [9]

Dok neki smatraju homoseksualnu aktivnost neprirodnom[10][11], značajan je broj istraživanja pokazao da je homoseksualnost primjer normalne i prirodne varijacije u ljudskoj seksualnosti i sama po sebi ne predstavlja i nije sama po sebi izvor negativnih psiholoških efekata[12][13]. Većina se ljudi istospolne seksualnosti izjašnjava da su vrlo malo ili nimalo bili ili jesu u mogućnosti odabrati svoju seksualnu orijentaciju.[13] Velik broj pripadnika znanstvene zajednice tvrdi kako nema dovoljno dokaza koji bi opravdali upotrebu psiholoških intervencija sa svrhom promjene seksualne orijentacije.[14]

Najpoznatiji izrazi za homoseksualne ljude su lezbijka kod žena i gay kod muškaraca iako se gay općenito koristi i za muškarce i za žene.

Broj ljudi koji se deklariraju kao gay ili lezbijka te broj ljudi koji su imali istospolno iskustvo jako je teško pouzdano procijeniti iz brojnih razloga - jedan od njih je da se mnoge gay osobe otvoreno ne deklariraju kao takve zbog homofobije i heteroseksističke diskriminacije[15]; drugi bi mogao biti taj što se mnoge osobe sa stanovitim istospolnim porivima ne žele pripadati "gay zajednici", niti žele cjelokupnu svoju egzistenciju "klasificirati" prema svojim seksualnim porivima u koje možda nisu posve sigurno: ima osoba koje tijekom vremena mijenjaju svoje seksualne sklonosti iz striktno istospolnih prema biseksualnim ili heteroseksualnima.[16]

Osim kod anatomski modernog čovjeka (lat. Homo sapiens sapiens) homoseksualno je ponašanje također zabilježeno i promatrano kod mnogih drugih životinjskih vrsta. [17][18][19][20][21]

Znanstvena istraživanja bilježe značajne promjene seksualnih sklonosti kod LGB osoba: ta se pojava naziva seksualnom fluidnošću.

Brojne su homoseksualne osobe u istospolnim vezama, no tek su nedavno popisni obrasci i politički uvjeti omogućili njihovo statističko bilježenje. Te su veze, ovisno o obliku i kulturi gdje su se događale[22], bile odobravane ili češće osuđivane tijekom cijele zabilježene povijesti. Od kraja 19. stoljeća odvija se globalni pokret s rezultatom povećanja zakonskih prava homoseksualnih osoba uključujući pravo na brak i građansko partnerstvo, zaposlenje, vojnu službu, jednakopravan pristup zdravstvenoj njezi pa i pravo na posvajanje i roditeljstvo u nekim državama. Brojne su zemlje donijele zakonske odredbe s ciljem zaštite gay manjina od maltretiranja (engl. bullying).

Etimologija[uredi VE | uredi]

Zefir i Hijacint, 480 pr.n.e.

Riječ homoseksualan je spoj grčkog i latinskog gdje prvi dio potječe od grčkog ὁμός homos, 'isto' (nije povezano s latinskim homo, 'čovjek', kao u Homo sapiens) te se odnosi na seksualne aktivnosti i privlačnost među pripadnicima istog spola.[23][24] Prvo je pojavljivanje te riječi u tiskanom obliku zabilježeno u njemačkom pamfletu iz 1869. austrijskog autora Karl-Marie Kertbenyija koji ga je tada objavio anonimno. [25] U njemu se bunio protiv pruskog anti-sodomskog zakona.[26] 1886. je Richard von Krafft-Ebing upotrijebio izraze homoseksalnost (njem. Homosexualität) i heteroseksualnost (njem. Heterosexualität) u svojoj knjizi Psychopathia Sexualis. Njegova je knjiga bila toliko popularna i kod laika i kod liječnika da su izrazi ''heteroseksualnost'' i ''homoseksualnost'' postali najšire prihvaćeni izrazi za varijacije seksualne orijentacije.[27][28]

Seksualna orijentacija, manjine, identiteti[uredi VE | uredi]

Homoseksualnost je seksualna orijentacija.

  • Seksualne i rodne manjine - politički korektan naziv za osobe seksualnog identiteta (odnosno seksualne orijentacije), rodnog identiteta i rodnog izražavanja koje istupaju iz trenutno društveno prihvatljivih normi. Transrodne osobe su "rodna manjina", a homoseksualne i biseksualne pripadaju "seksualnim manjinama".

Krovni termin za sve ove identitete jest: LGBTIQ, ova skraćenica je složena od sljedećih riječi: Lezbijke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe.

Homoseksualne osobe oba spola/roda u popularnoj se kulturi zovu "gej", što je njihov seksualni identitet, i ona je nastala pohrvaćenjem engleske riječi gay. Engleska riječ "gay" znači biti "sretan", "veseo" te je kao takva često bila korištena u poeziji i književnosti, no nakon 1950-ih godina 20. stoljeća, ova uzima se kao identitet homoseksualnih osoba, no ipak najčešće muškaraca. Žene homoseksualne orijentacije su u većini prihvatile termin "lezbijka", kao svoj seksualni identitet.

Postoji mnogo različitih termina koje se odnose LGBTIQ osobe. Neke od njih su prvenstveno namijenjene da bi uvrijedile ili diskriminirale, no ponekad LGBTIQ osobe koriste iste termine za samoidentifikaciju. Queer teorija tu pojavu, često i kao politički čin, naziva "obrnutim diskursom".

Seksualnost i identitet[uredi VE | uredi]

Kinseyjeva skala[uredi VE | uredi]

Kinseyjeva skala

Kinseyeva skala (također zvana eng.  Heterosexual-Homosexual Rating Scale[29]) pokušava opisati seksualnu povijest osobe ili epizode seksualne aktivnosti u određenom vremenu. Skala počinje s 0 što se odnosi na isključivo heteroseksualno ponašanje i završava sa 6 što označava isključivo homoseksualno ponašanje. Kinsey je u svojim djelima tzv. Kinseyjevim izvještajima koristio i oznaku ''X'' za aseksualnost.[30][31]

Orijentacija i ponašanje[uredi VE | uredi]

Američko psihološko društvo i Američko psihijatrijsko društvo (eng.  American Psychological Association i American Psychiatric Association) komentiraju seksualnu orijentaciju na sljedeći način:

''Seksualna orijentacija se često definira kao karakteristika individue kao što je to i biološki spol, rodni identitet ili dob. Ta je perspektiva nepotpuna jer seksualna orijentacija nužno uključuje veze s drugim individuama. Seksualni čini i romantička privlačnost su kategorizirani kao homoseksualni ili heteroseksualni s obzirom na biološki spol individua međusobno uključenih u njih. Doista, individue izražavaju svoju homoseksualnost, heteroseksualnost ili biseksualnost interakcijom ili željom za interakcijom s drugim osobama. Te interakcije uključuju i jednostavne radnje kao što su držanje za ruke ili ljubljenje. Shodno tome, seksualna je orijentacija povezana i s osobnim vezama koje ljudska bića ostvaruju s drugim ljudima kako bi zadovoljili svoje potrebe za ljubavlju, povezivanjem i intimnošću. U kontekstu seksualnog ponašanja te veze obuhvaćaju neseksualne fizičke aktivnosti, zajedničke ciljeve i vrijednosti, međusobnu podršku i predanost.''[32]

Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nisu isto gdje ponašanje ne mora nužno uključivati istospolnu orijentaciju. Neki stručnjaci tumače da je seksualna orijentacija urođena, a seksualno ponašanje promjenjivo.[33] Do homoseksualnog ponašanja kod heteroseksualnih osoba može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti), u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog) npr. u vojsci, crkvi, zatvoru, itd.

Izlaženje iz ormara[uredi VE | uredi]

Izlaženje iz ormara (eng. coming out ili žargon ''outanje'') je fraza koja se odnosi na razotkrivanje vlastite seksualne orijentacije ili rodnog identiteta te je opisano i doživljeno kao psihološki proces ili čak psihološko putovanje.[34] Općenito, izlaženje iz ormara opisuje se kroz 3 faze. Prva je faza da pojedinac upozna samog sebe i svoju seksualnost, a ta spoznaja proizlazi iz svjesne otvorenosti prema istospolnim vezama.[35] To se često opisuje kao unutarnje razotkrivanje, a druga se faza odnosi na odluku pojedinca da svoju seksualnost obznani drugima npr. roditeljima, prijateljima i kolegama. Treća se faza odnosi na življenje otvoreno kao LGBT osoba.[36] To se obično događa u srednjoškolskom ili fakultetskom razdoblju, a čest je slučaj da osoba razotkrije svoju seksualnost određenim pripadnicima društva, ali ne i vlastitoj obitelji - najčešće iz straha od neprihvaćanja.

Jóhanna Sigurðardóttir, bivša premijerka Islanda, bila je prva otvoreno gay političarka na čelu neke vlade u moderno doba.[37]

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Sex Research razvoj lezbijskog, gay ili biseksualnog (LGB) identiteta složen je i vrlo često težak proces. Za razliku od drugih manjinskih grupa, kao što su etničke i rasne manjine, većina LGB osoba nije odgojeno u zajednici koja bi se sastojala od osoba od kakvih su učili o vlastitom identitetu i koje bi poticale te podržavale taj identitet. U većini slučajeva LGB osobe su odrasle u društvenom okruženju koje je ili ignorantno ili otvoreno neprijateljsko prema homoseksualnosti.[38]

Istaknuti političari, zvijezde, vojne osobe i članovi klera su razotkriveni u javnosti - tuđom zlobom ili pak motivirani vlastitim političkim i moralnim stavovima. Mnogi se protive takvoj praksi kada se radi o javnim osobama[39] dok neki potiču razotkrivanje javnih osoba koje koriste svoje pozicije i utjecaj kako bi naštetili drugim gay osobama.[40] 

Rodni identitet[uredi VE | uredi]

Početkom dvadesetog stoljeća oni koji su pisali o homoseksualnoj orijentaciji obično su smatrali da je ona intrinzično povezana sa spolom osobe npr. mislilo se da će osoba ženske građe, koju privlače druge osobe ženske građe, imati muževne atribute i obrnuto.[41] No, to je viđenje seksualne orijentacije kao seksualne inverzije dovedeno u pitanje pa u drugoj polovici dvadesetog stoljeća dolazi do značajnog porasta broja zagovaratelja rodnog identiteta kao fenomena koji je odvojen od seksualne orijentacije.

Transrodne i cisrodne osobe mogu privlačiti muškarci, žene ili oboje. Vrlo je česta zabuna i stereotip da se sve osobe koje traže medicinske zahvate kako bi stekle tjelesne osobine željenog spola, osjećaju seksualnu privlačnost prema pripadnicima onog spola kojega same žele napustiti. Istraživači su puno puta zanemarivali da su transseksualne osobe sklone davanju "poželjnih" odgovora kako si ne bi stvorile probleme oko prava na propisivanje hormonske terapije.[42] Heteroseksualna, homoseksualna ili biseksualna osoba može biti muževna, ženstvena (feminizirana) ili androgena, a mnogi članovi i podržavatelji lezbijskih i gay zajednica sada karakteriziranje ''rodno-potvrdan heteroseksualac'' ili ''rodno-nepotvrdan homoseksualac'' vide kao negativan stereotip. Prema nekim podacima u oko pola slučajeva transrodne osobe imaju jasno izraženu seksualnu sklonost prema osobama baš onog spola čijim pripadnicima žele postati: mnogi muškarci koji nastoje preći u ženski rod, žele nakon toga nastaviti održavati seksualne odnose sa ženama te se deklarirati kao lezbijke.[43]

Unatoč tome, istraživanja J. Michaela Baileya i K.J. Zuckera su pokazala kako većina gay muškaraca i lezbijka priznaje kako su tijekom djetinjstva bili rodno-nepotvrdni što bi značilo da gay muškarci smatraju kako su u djetinjstvu bili feminizirani.[44]   

Promjene seksualnog identiteta (eng. sexual fluidity)[uredi VE | uredi]

Prema studiji Stevena E. Mocka i Richarda P. Eibacha iz 2011. godine provedenoj na 2.560 odraslih ispitanika[45] tijekom desetogodišnjeg razdoblja može se zaključiti da je kod nekih osoba seksualni identitet promjenjiv - u drugom krugu ispitivanja nakon 10 godina drugačiji seksualni identitet je prijavilo oko 2% ispitanika: heteroseksualna orijentacija se (kod populacije iz svih dijelova SAD-a obuhvaćene studijom) pokazuje najstabilnijom - promijenilo ju je 0,78% muškaraca i 1,36% žena; kod žena su lezbijski i biseksualni identitet jednako nestabilni - 63,6% lezbijki i 64,7% biseksualki su se drugačije izjasnilo nakon 10 godina. Muški homoseksualci su ostali stabilniji u svojoj orijentaciji - promjena se evidentirala kod 9,52% osoba koje su na početku desetogodišnjeg razdoblja iskazale homoseksualnu orijentaciju dok je kod biseksualaca zabilježena promjena u 47% slučajeva.

Studija objavljena 2000. godine u kojoj je ispitano 80 mlađih ženskih osoba (16-23 godina života) koje su se deklarirale kao lezbijke, biseksualke ili "nesigurne" pokazuje da je njih polovica u stanovitoj mjeri promijenilo svoju seksualnu orijentaciju u razdoblju u samo dvije godine.[46]

Američko psihijatrijsko društvo je objavilo: ''neki ljudi vjeruju da je seksualna orijentacija nepromjenjiva, ali ona se razvija tijekom života osobe''.[47] Izvješće Centra za ovisnosti i mentalno zdravlje tvrdi: ''Kod nekih je ljudi seksualna orijentacija stalna i nepromijenjena tijekom života. Kod drugih je seksualna orijentacija fluidna i mijenja se tijekom vremena,''[48] no ta je fluidnost prirodna pojava u razvoju identiteta te nije istovjetna naknadnim pokušajima promjene seksualne orijentacije psihološkim intervencijama.

Istraživanje L. Diamond iz 2008. god., gdje je praćeno 79 mladih ne-heteroseksualnih žena tijekom 10- godišnjeg razdoblja, pokazuje ''značajnu fluidnost u biseksualnim, nedeklariranim i lezbijskim privlačnostima, ponašanjima i identitetima: čak je 2/3 tih učesnica promijenilo seksualnu orijentaciju. Većinom se opaža promjena iz isključivo istospolne u biseksualnu orijentaciju. Autorica zaključuje da "ovakvi nalazi pokazuju da je razlika između lezbijstva i biseksualnosti prije pitanje mjere, nego pitanje vrste".[49][50]

Istraživanje provedeno na "Northwestern University" 2004. pokazalo je kako su se žene (i lezbijke i heteroseksualke) seksualno uzbudile kada su gledale heteroseksualne, ali i lezbijske erotske filmove. Muške heteroseksualne osobe su se uzbudile gledajući samo one erotske filmove sa ženama, a gay muškarci samo gledajući filmove s drugim muškarcima. Autori su zaključili su da je ženska seksualna želja manje strogo diktirana prema određenom spolu nego što je to slučaj kod muškaraca, te da je ženska seksualna želja otvorenija promjenama tijekom vremena.[51]

Ellen Schecter piše 2009. godine: ''Istina je da je Alfred Kinsey bio u pravu: ne samo da seksualnost postoji kao kontinuum, već se neki ljudi mogu i miču se kroz taj kontinuum tijekom života. Seksualnost može biti fluidna, varirati tijekom vremena i kroz različite situacije. Čini se da je seksualna orijentacija sačinjena od mnogo varijabli - ne samo od seksualnog ponašanja. [...] To ne znači da je izlaženje iz ormara kao gay ili lezbijka reverzibilno ili da je to samo faza, niti znači da je seksualna orijentacija izbor ili da ne-heteroseksualni ljudi mogu biti dovedeni do toga da prihvate heteroseksualnost. To jednostavno znači da, dok većina ljudi ima stabilnu seksualnu orijentaciju kongruentnu sa svojim seksualnim ponašanjem i privlačnostima, mnogi nemaju.''[52]

Istospolne veze[uredi VE | uredi]

Simbol muške homoseksualnosti

Ljudi homoseksualne orijentacije mogu izraziti svoju seksualnost na brojne načine i pokazati je ili ne u svojem ponašanju. Mnogi imaju seksualne veze predominantno s ljudima njihovog rodnog identiteta, iako neki stupaju u vezu s onima suprotnog roda, biseksualne veze ili žive u celibatu. Istraživanje pokazuje da mnoge lezbijke i gay muškarci žele te uspijevaju u postizanju posvećene i trajne veze. Ankete također pokazuju da između 40% i 60% gay muškaraca te između 45% i 80% lezbijka su trenutačno uključeni u romantičnu vezu.[53] Osim toga, pokazuju da su partneri u između 18% i 28% gay parova te između 8% i 21% lezbijskih parova u SAD-u živjeli zajedno 10 ili više godina.[53] Popis stanovništva u Hrvatskoj proveden 2011. je pokazao da se tek 140 ljudi izjasnilo da živi u istospolnoj zajednici što čini 0,004% ukupnog stanovništva.[54]

Istraživanja su pokazala kako su istospolni i heteroseksualni parovi ekvivalentni kada se radi o mjerenju zadovoljstva i predanosti u vezama, da su dob i rod relevantniji indikatori zadovoljstva od seksualne orijentacije i da ljudi, koji su heteroseksualni, i oni, koji su homoseksualni, dijele usporediva očekivanja i ideale o ljubavnim vezama.[55][56][57]

Hrvatski sabor je 15. srpnja 2014. usvojio Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola čime su se istospolnim parovima omogućila sva prava koja uživaju bračni partneri osim prava na posvajanje djece. Istospolni parovi će sukladno zakonu sklapati životno partnerstvo pred matičarom/kom ''čime će Republika Hrvatska i na simbolični način obje obiteljske zajednice, brak i životno partnerstvo, tretirati jednako.''[58]

Roditeljstvo[uredi VE | uredi]

Znanstvena istraživanja su uglavnom skladna u pokazivanju da su homoseksualni roditelji jednako sposobni kao i heteroseksualni te da su njihova djeca jednako psihološki zdrava i prilagođena kao i djeca koju su odgajali heteroseksualni roditelji.[59][60][61] Prema recenzijama znanstvene literature, nema dokaza za suprotno.[62][63][64][65][66]

Istraživanje je pokazalo kako su djeca homoseksualnih roditelja tolerantnija i da će kasnije u životu vrlo vjerojatno biti otvorenija prema homoerotičkim vezama - djelomično zbog genetike (80% djece odgojene od strane homoseksualnih roditelja u SAD-u nisu posvojena, već su rezultat heteroseksualnih veza[67]) i procesa socijalizacije (djeca obično odrastaju u relativno tolerantnijim školama, susjedstvima i socijalnim okruženjima koja su manje heteroseksistička), iako se velika većina djece odgojene od strane istosponih parova deklarira heteroseksualno.[68] Recenzija Charlotte J. Patterson za Američko psihološko društvo 2005. je zaključila da postojeći podaci ne pokazuju više stope homoseksualnosti među djecom istospolnih parova.[69] Jedno je istraživanje pokazalo kako postoji veća vjerojatnost da će djeca gay i lezbijskih roditelja željeti posvojiti ne-heteroseksualne osobe, posebice kćeri lezbijskih roditelja.[70]

Demografija[uredi VE | uredi]

Mjerenje rasprostranjenosti homoseksualnosti ima brojne poteškoće. Potrebno je uzeti u obzir kriterije mjerenja koji se koriste, graničnu točku i vremensko razdoblje uzeto u određivanju homoseksualne orijentacije.[15] Naime, mnogi se ljudi nerado deklariraju kao gay ili biseksualne osobe unatoč tome što ih seksualno privlače upravo osobe istoga spola. Karakteristike koje istraživači ispituju mogu, ali i ne moraju biti pouzdane tj. univerzalne u određivanju i definiranju određene seksualne orijentacije. Broj ljudi koji osjećaju seksualnu privlačnost prema osobama istog spola, ali ne djeluju sukladno nagonima, može biti veći od broja onih koji djeluju, a broj tih može biti veći od broja onih koji se u konačnosti deklariraju kao homoseksualne ili biseksualne osobe (gayevi, lezbijke i biseksualaci).[71]

1948. i 1953. Alfred Kinsey je iznio podatke da je gotovo 46% muških ispitanika seksualno reagiralo na osobe oba spola tijekom odrasle dobi, a 37% ih je imalo barem jedno homoseksualno iskustvo.[72][73] John Tukey je kritizirao njegovu metodologiju navodeći da je koristio njemu odgovarajuće uzorke ispitanike umjesto da ih je birao potpuno slučajno.[74][75] Kasnije istraživanje je pokušalo eliminirati pristranost u biranju uzorka ispitanika, no unatoč tome se došlo do sličnih zaključaka.[76] LeVay navodi ove Kinseyjeve rezultate kao primjer potrebnog opreza u interpretiranju demografskih istraživanja budući da ona mogu dati poprilično različite brojeve ovisno o kriterijima koji su korišteni prilikom njihovog dobivanja unatoč korištenju čistih znanstvenih metoda.

Prema opsežnim istraživanjima 2-11% ljudi je imalo nekakav oblik istospolnog seksualnog kontakta tijekom života.[77][78][79][80][81] Taj se postotak penje na 16-21% kad se uz kontakt uzima u obzir i istospolna privlačnost i/ili ponašanje.[82] U istraživanju iz 2006. 20% ispitanika se anonimno izjasnilo da su barem jednom iskusili homoseksualne osjećaje, iako ih se tek 2-3% deklariralo kao homoseksualci[83]. Ono iz 1992. je pokazalo da je 6.1% muškaraca u Velikoj Britaniji imalo homoseksualno iskustvo, dok je taj broj u Francuskoj bio 4.1%[84]. Prema jednoj anketi iz 2008. 13% Britanaca je imalo nekakav istospolni seksualni kontakt dok ih se tek 6% izjasnilo homoseksualnim ili biseksualnim[85]; kasnije istraživanje provedeno na 245 tisuća ispitanika, "Integrated Household Survey April 2011 to March 2012" iskazuje da u toj zemlji 1,5 posto ljudi sebe smatraju bilo homoseksualcima, bilo biseksualcima, bilo lezbijkama; najviše je takvih osoba - 2,7 posto - među adolescentima (starosti 16-24 godine).[86] Nije razjašnjeno da li bi to bilo zbog toga što su stariji ispitanici svoje obrasce seksualnog ponašanja formirali u vrijeme kada se na seksualna eksperimentiranja nije gledalo blagonaklono ili stoga što se tijekom seksualnog sazrijevanja u adolescenciji postotak homoseksualaca smanjuje. Ured za nacionalnu statistiku (ONS) je 2010. objavio anketu u kojoj se 95% Britanca izjašnjavaju kao heteroseksualci, 1.5% homoseksualci ili biseksulci (3.5% ih se nije izjasnilo ili su dali odgovore kao što su ''ne znam'' ili ''ostalo'').[87][88]

U SAD-u, prema izvještaju koje je za The Williams Institute (pravnički "think-thank" osnovan radi promoviranja jednakopravnosti LGBT osoba[89]) sačinio znanstvenik Garry J. Gates iz travnja 2011. tek je 3.5% ili otprilike 9 milijuna odraslih homoseksualno ili biseksualno[90]; riječ je o studiji koja nije koristila vlastito statističko istraživanje, nego je pokušala objediniti šarolike podatke iz različitih studija provedenih u različitim zapadnim zemljama - od Britanskih i Norveških podataka koji govore o približno 1,5% LGB osoba do jedne studije "Kinseyevog Instituta" iz Indijane koji govori o čak 5,6% LGB osoba. Prema prema opisu stanovništva iz 2000. bilo je u SAD 601,209 istospolnih nevjenčanih parova.[91]

Zdravstveni rizici homoseksualnog načina života[uredi VE | uredi]

Zdravstveni rizici se u pogledu LGBT osoba u stanovitoj mjeri razlikuju u odnosu na one koje ima opća populacija te su u nekim značajnim segmentima LGBT osobe izložene većim rizicima. Prema materijalu "Vodeća zdravstvena pitanja za LGBT populaciju - informacije i izvori", kojega su 2012. godine objavile federalne zdravstvene vlasti u SAD-u[92], postojeće znanstvene spoznaje ukazuje na veći rizik od patološke pretilosti, veći rizik razvoja alkoholizma i ovisnosti o drogama, depresivnih i anksioznih poremećaja te ćešća razmišljanja o samoubojstvu kod lezbijki nego kod heteroseksualnih žena. Kod gay muškaraca postoji znatno veći rizik od ovisnosti o alkoholu i drogama, depresije i samoubojstva, te mnogostruko veći rizik od zaraze spolno prenosivim bolestima (44 puta veći u slučaju rizika zaraze HIV-om); za razliku od heteroseksualnih muškaraca koji uglavnom ne osjećaju posljedice zaraze humanim papiloma virusom, kod gay muškaraca ta zaraza može rezultirati povećanim rizikom od raka rektuma zbog pojava virusnih bradavica. Kod biseksualaca je vjerojatnost od depresija i anksioznosti također dvostruko veća nego kod heteroseksualaca. Biseksualke su dvostruko sklonije zloupotrebi opojnih sredstava od heteroseksualnih žena. I kod muških i kod ženskih biseksualaca se znatno češće uočavaju razmišljanja o samoubojstvu nego kod heteroseksualaca. Kod transseksualnih osoba se uočava iznimno visok postotak osoba koje imaju suicidalne misli - 65% pri čemu je učestalost pokušaja čak 32%; one su često žrtve fizičkog nasilja - kako od stranih osoba, tako i od svojih ljubavnih partnera. Makar se statistike jako razlikuju ovisno od područja gdje se bilježe, kod transseksualnih osoba se također uočava znatan rizik od spolno prenosivih bolesti.

Istraživanje objavljeno u svjetski vodećem medicinskom časopisu The Lancet je pokazalo kako bi se broj slučaja zaraze HIV-om kod gay muškaraca smanjio 80-90% kad bi rizik zareze tijekom analnog seksa bio isti kao kod vaginalnog - procjenjuje se da je rizik tijekom analnog seksa čak 18 puta veći iz bioloških razloga. Kada bi se smanjila isključivost u segregaciji uloga (eng. top, bottom, versatile), broj zaraza bi se smanjio za 25-50% - uzevši te 2 stvari u obzir zaključuju da bi broj zaraza bio manji za čak 95%, a smanjenju bi pridonijela i veća sigurnost od osuđivanja prilikom traženja testiranja ili zdravstvene pomoći čime bi se zaraženi gay muškarci brže dijagnosticirali, bolje liječili te bi postojala manja vjerojatnost da bez znanja inficiraju druge zdrave gay muškarce.[93][94]

Obzirom da LGB osobe često ne govore o svojoj spolnoj orijentaciji ili je izrijekom poriču kod traženja medicinske pomoći, istraživanja sa statističkom komponentom je teško organizirati. Recentne promjene zakonodavstva koja daju LGBT osobama razna prava vezana uz njihovu spolnu orijentaciju donekle mijenjaju stanje: tako studija iz 2009. rađena prema matičnim knjigama u Danskoj u kojima se registriraju također i istospolne zajednice,ukazuje se da kod gay muškaraca, koji su živjeli u registriranim partnerstvima, bilježi 8 puta veća vjerojatnost smrti uslijed samoubojstva nego kod heteroseksualnih muškaraca; kod lezbijki u registriranim istospolnim partnerstvima nije zabilježena razlika u odnosu na heteroseksualne žene. Ove rezultate znanost uzima s oprezom: ne zna se koliko su oni razlikuju od zemlje do zemlje i za sada se ne može reći koliko se mijenjaju tijekom vremena.[95]

Homoseksualno ponašanje u životinja[uredi VE | uredi]

Do 1999. približno 1.500 životinjskih vrsta - od primata, crva i grizli medvjeda do ovaca - opaženo je u ponašanjima koja se mogu označiti homoseksualnim; od toga za oko 500 vrsta postoje dobro dokumentirani izvještaji. Kao primjeri homoseksualnog ponašanja uzimaju se seksualna aktivnost, izvođenje aktivnosti udvaranja pred jedinkama istog spola, privrženost drugoj jedinki istog spola, povezivanje jedinki istog spola u parove i zajednička briga jedinki istog spola za potomstvo.[96] Životinjsko seksualno ponašanje poprima brojne različite oblike pa i unutar iste vrste. Motivi i implikacije takvih različitih ponašanja tek moraju biti potpuno istraženi. Prema Bruceu Bagemihlu ''životinjsko carstvo pokazuje daleko veću seksualnu raznolikost - uključujući homoseksualni, biseksualni i nereproduktivni seks - nego što su to znanstvena zajednica i društvo prethodno bili voljni prihvatiti''.[97]

Dva mužjaka žirafe u Keniji.

Simon LeVay je unatoč tome istaknuo: ''iako je homoseksualno ponašanje jako često u životinjskom svijetu, čini se da individualnim životinjama nije srodna dugoročna predispozicija za uključivanje u takvo ponašanje uz potpuno isključivanje heteroseksualnih aktivnosti. Prema tome, čini se da je homoseksualna orijentacija, ako se o tome kod životinja može govoriti na taj način, rijetkost.''[98] Primjer vrste kod koje su uočene jedinke s isključivo homoseksualnom orijentacijom je ovca (lat. Ovis aries)[99][100] koja spada u nemonogame vrste: ''Oko 10% mužjaka odbija se pariti s ženkama, ali se voljno pare s drugim mužjacima.''[100] Osim kod ovaca, isključivo homoseksualno ponašanje je uočeno i kod nekih vrsta pingvina pri čemu pojedini mužjaci preferiraju samo jednog partnera istog spola cijeli život te se odbijaju pariti s ženkama i onda kad im se ukaže prilika.[101][102]

Pojava homoseksualnog ponašanje u životinja vrlo se često koristi kao protuargument za tvrdnju da je homoseksualnost lat. peccatum contra naturam (grijeh protiv prirode)[103]. Tako je taj argument navelo i Američko društvo psihijatara u izvještaju američkom vrhovnom sudu (United States Supreme Court) u slučaju Lawrence v. Texas kada je sud 2003. svojom presudom srušio zakone koji su kriminalizirali homoseksualnost u 14 američkih saveznih država čime su istospolne seksualne aktivnosti postale legalne na teritoriju čitavog SAD-a.[104][105]

Bagemihl je npr. uočio da su kod žirafa 9 od 10 sparivanja bila između mužjaka prilikom čega je uočio da je homoseksualno ponašanje, koje je uključivalo analnu penetraciju s orgazmom, uglavnom bilo u funkciji iskazivanja dominantnosti, kompeticije ili pozdrava[106]. Neki smatraju da takvo ponašanje ima svoje podrijetlo u socijalnoj organizaciji i dominantnosti kod mužjaka dok drugi (Bagemihl, Joan Roughgarden, Thierry Lodé[107], and Paul Vasey) smatraju da se ne radi samo o dominantnosti, već i o jačanju zajedništva te socijalnih veza unutar skupine.

Povijest homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Prva spominjanja homoseksualnosti nalazimo u staroj Grčkoj; tako Platon (5-4 stoljeće pr. Kr.) u djelu "Gozba" ("Simpozij", tematika je ljubav) spominje homoseksualne odnose između osoba istog spola, a i žene koje su zakupljene (trepesthai, taj izraz ne referira izričito na seksualnu želju) drugim ženama i ne mare za muškarce.

U staroj Grčkoj radilo se gotovo isključivo o odnosima između odraslih muškaraca i dječaka: Plutarh (1.-2. stoljeće poslije Krista), pišući o Lakademoncima (Spartancima), bilježi da su erotski odnosi muškaraca prema dječacima bila „toliko na dobrom glasu među njima, da su i najuglednije dame na takav način postupale sa djevojčicama". Nadalje piše da "rivalitet nije postojao, i ako bi se nekolicini muškaraca svidio isti (dječak), to je prije bio početak jednog intimnog prijateljstva, te bi svi oni zajednički nastojali da predmet njihove sklonosti bude što potpunije zadovoljen."[108]

Na području Irana i Afganistana postoji do danas drevni običaj da stariji muškarci uzimaju u kućanstvo dječake, odijevaju ih u žensku odjeću i koriste u seksualne svrhe. Takve dječake se naziva "Bača-bazi" ("Bacheh-baazi", što znači "igranje sa djecom")[109]

Valja opaziti da su u gornjim slučajevima posrijedi odnosi odraslih muškaraca sa dječacima kod kojih je pubertet počeo ili uznapredovao, pa se prema aktualnim definicijama koje koriste psihijatrijska i psihološka struka ne radi o pedofiliji (o čemu struka danas govori, kada je posrijedi seksualna sklonost prema predpubertetskoj djeci), nego o homoseksualnosti.

U pogledu stare Grčke, također, vrijedi opaziti da je homoseksualnost bila prilično raširena, ali je kulturalno uglavnom bila odbacivana: "Sva tri najveća grčka filozofa, Sokrat, Platon i Aristotel, smatrali su homoseksualno ponašanje u sebi sramotnim, nemoralnim i doista izopačenim ili izopačujućim ... Platon koji je u svojoj 'Gozbi' napisao slavnu pohvalu romantičnim i duhovnim ljubavnim odnosima između muškaraca i dječaka, čini vrlo jasnim da su svi oblici seksualnog ponašanja izvan heteroseksualnog braka sramotni, pogrešni i škodljivi. To je osobito vidljivo iz njegovog pisanja o toj stvari u njegovom zadnjem djelu 'Zakoni', ali također dovoljno jasno u 'Državi' i 'Fedru', pa i u samoj 'Gozbi'." [110]

Sličan oblik homoseksualnosti između odraslih muškaraca i dječaka u pubertetu i ranoj adolescenciju bilježi se i kasnije u Rimu. Car Teodozije I. donosi 390. godine zakon koji za pasivnog partnera propisuje kaznu paljenjem na lomači.

Na Bliskom istoku, povijest homoseksualnosti možemo stalno pratiti još od početaka Islama, koji takve prakse osuđuje i uglavnom teško kažnjava.[111]

Nakon - izgleda - zamiranja homoseksualnih praksi tijekom srednjeg vijeka, u renesansi se oni ponovno evidentniji u Europi. Najprije se bilježe u trgovačkim središtima Italije, poput Firence, možda uslijed pojačanih trgovačkih i kulturalnih odnosa sa Bliskim istokom, gdje je homoseksualnost stalno prisutna. Ponovno se bilježi obrazac seksualnih odnosa odraslih muškaraca sa dječacima i mladićima u ranoj adolescenciji - onako kako je bilo uobičajeno u staroj Grčkoj i Rimu, a i na Bliskom istoku.[112]. U Firenci se takav oblik homoseksualnosti bio duboko uvriježio, te je zadnji vladar iz kuće Medici, Gian Gastone (r. 1671. - u 1737.), bio međunarodno poznat po odnosima sa vrlo velikim brojem dječaka i mladića koje je držao u svojoj pratnji: izgleda da je enormni međunarodni skandal koji je proizlazio iz tog javnog prakticiranja homoseksualnosti odlučno pridonio kraju vojvodske loze Medici.[113]

Revolucionarna Francuska 1791. godine donosi kazneni zakonik u kojemu "sodomija" više nije kažnjiva, čime postaje prva zemlja u kojoj je homoseksualnost dekriminalizirana. Međutim je drugim pravnim i socijalnim mjerama u Francuskoj homoseksualnost i nakon toga održana u strogo privatnoj sferi.[114] U drugim Europskim zemljama je homoseksualnost dekriminalizirana mnogo kasnije: u Velikoj Britaniji 1967. godine (u Sjevernoj Irskoj tek 1982.), u pojedinim saveznim državama SAD-a u razdoblju od 1961. do 2003. godine, u Hrvatskoj 1977. godine.

Nakon II. svjetskog rata - naprije u SAD - nastaje politički pokret za prava homoseksualaca, koji ubrzo uspijeva zadobiti podršku među ljevičarski orijentiranim intelektualcima koji u to vrijeme šire svoj utjecaj u mreži sveučilišta u toj zemlji. Preostali dio društva je bio homoseksualcima nesklon, makar i ne osobito sklon njihovom proganjanju; napetost između homoseksualne zajednice što se oformila u gradu New Yorku i glavne kulturalne struje koju je prezentirala policija iskazao se prigodom racije 28. lipnja 1969. godine u baru "Stonewall" u Greenwich Villageu. Obljetnicu Stonewallskih nemira je danas uobičajeni datum održavanja tzv. "Gay pride" manifestacija širom svijeta i na taj način ostaju kulturalnim orijentirom pokreta za prava LGBT osoba.

Zahvaljujući promijenjenoj društvenoj klimi, 1970.- ih godina Američka psihijatrijska asocijacija i Američka psihološka asocijacija skidaju homoseksualnost sa popisa bolesti (izuzev ukoliko se osoba žali na tegobe povezane sa homoseksualnošću); potom homoseksualci najprije u SAD, pa potom i u većem broju zemalja kulturno i politički povezanih sa SAD-om (uključujući praktično čitavu Europu) organiziranim aktivizmom uspijevaju izboriti status društvene manjine i zaštitu kakvu uživaju društvene manjine.[115] Nakon što je 2001. godine Nizozemska donijela zakon kojim se omogućuje registriranje homoseksualnih partnerstava kao brakova, zakoni o istospolnom braku su donijeti u još petnaestak zemalja. Trenutačno je glavna preokupacija pokreta za LGBT prava u zapadnim zemljama proglašavanje zakona o istospolnom braku te ozakonjenje posvajanje djece i surogatnog majčinstva za članove istospolnih zajednica.[116] [117]

Tamnoplavo: priznat istospolni brak. Svjetlije nijanse plave: razni stupnjevi ozakonjenja istospolnih zajednica. Sivo: nejasni pravni status homoseksualnosti. Oker: zabranjeno propagiranje homoseksualnosti. Žuto: zakonska zabrana homoseksualnosti, koja se u praksi ne provodi. Nijanse smeđe: kažnjavanje homoseksualnosti; najtamnije su označene zemlje gdje postoji i smrtna kazna.

Postoje i zemlje sa drugačijim trendovima: Belize, koji je bio britanska kolonija do 1981. godine, te se stoga od 1967. godine homoseksualnost nije kažnjavala, 2003. godine je kriminalizirao homoseksualne čine, propisavši do 10 godina zatvora; Belize, koji kao bivša belgijska kolonija (do 1962. godine) nije od svoje bivše metropole naslijedio kažnjivost homoseksualnosti, proglasio je istospolne odnose kaznenim djelom 2008., zaprijećeno kaznom zatvora od 3 mjeseca do 2 godine. U Ugandi je 2014. godine proglašen zakon kojim se postrožuju kazne za homoseksualne odnose (čak i do smrtne kazne, za osobe koje su već kažnjavane, ili se upuštaju u homoseksualne odnose makar su zaražene HIV-om, ili stupaju u homoseksualne odnose sa osobama mlađim od 18 godina) i kriminalizira članstvo u udrugama za promicanje prava LGBT osoba. Do danas je u Litvi, koja je članica Europske unije na snazi zakon iz 2010. godine koji zabranjuje upoznavanje maloljetnika sa homoseksualnošću; uslijed članstva u EU taj se zakon koristi uglavnom za sprječavanje spominjanja istospolne seksualnosti u medijima.[118] Sličan je zakon 2013. godine proglašen i u Rusiji, [119]; zapadni mediji kao posljedicu tog zakona opisuju porast ne-državnog nasilja protiv homoseksualaca u Rusiji.[120]

Općenito uzev, u onim dijelovima svijeta koji nisu kulturalno i politički vrlo povezani sa SAD-om i drugim vodećim zapadnim zemljama, prakticiranje i promidžba homoseksualnosti je ilegalna (u 80 zemalja svijeta su homoseksualni čini izrijekom zabranjeni kao kazneno djelo), ili barem nema nikakve zaštite LGBT osoba od diskriminacije. Čak i na zapadnoj hemisferi, Jamajka i u druge karipske zemlje engleskog jezika (s iznimkom onih koje su još uvijek Britanske kolonije) redom zakonski zabranjuju homoseksualnost.[121]

Nakon što su prvi homoseksualni magazini uglavnom prikazivali nježne dječake, od 1960.-ih godina se u tim časopisima pojavljuju i maskulini mladići. Suvremena LGBT zajednica sustavno obeshrabruje "međugeneracijske" seksualne odnose.[122]

Uzroci[uredi VE | uredi]

Općenito[uredi VE | uredi]

Znanost je tražila i još uvijek traži uzroke homoseksualnosti te seksualne orijentacije općenito. Dosadašnja relevantna istraživanja upućuju da bi uzroci mogli biti povezani s biološkim faktorima i onim okolišnim. Biološki faktori koji su bili predmet istraživanja uključuju genetski i hormonalni utjecaj (posebice u embrionalnom razdoblju) koji utječe na konačnu strukturu mozga i druge karakteristike kao što je prirodna sklonost većem i spretnijem korištenju jedne ruke.[6][7] Uz razne biološke faktore postoji i veliki raspon okolišnih faktora kao što su to oni sociološki, psihološki ili pak rano okruženje u maternici. Nemali broj znanstvenika vjeruje da bi uzrok mogao biti u složenoj kombinaciji prirodnih faktora i odgoja, iako većina favorizira biološke modele uzročnosti.[1][6]

  • Američka pedijatrijska akademija je u časopisu Pediatrics 2004. objavila:

'' Seksualna orijentacija vjerojatno nije određena ni jednim pojedinačnim faktorom, već kombinacijom genetskih, hormonalnih i okolišnih utjecaja. U proteklim desetljećima biološke su teorije bile preferirane od strane stručnjaka. [...] Premda se nastavljaju kontroverze i nesigurnost oko porijekla varijacija ljudske seksualne orijentacije, nema znanstvenih dokaza da nenormalan odgoj, seksualno zlostavljanje ili drugi štetni životni događaji utječu na seksualnu orijentaciju. Trenutačno znanje sugerira da je seksualna orijentacija obično formirana tijekom ranog djetinjstva. ''[6][123]

  • Američko psihološko društvo, Američko psihijatrijsko društvo te Nacionalno društvo socijalnih radnika su 2006. objavili:

'' Trenutačno nema znanstvenog konsenzusa oko specifičnih faktora koji bi uzrokovali da pojedinac postane heteroseksualan, homoseksualan ili biseksualan - uključujući biološke i psihološke faktore ili sociološke efekte seksualne orijentacije roditelja. Unatoč tome, dostupni dokazi indiciraju da je apsolutna većina lezbijka i gayeva odgojeno od strane heteroseksualnih roditelja i da apsolutna većina djece odgojene od strane homoseksualnih roditelja odraste kao heteroseksualna. ''[2]

  • Royal College of Psychiatrists je 2007. objavio:

'' Unatoč gotovo stoljeću psihoanalitičkih i psiholoških spekulacija nema relevantnih dokaza koji bi poduprli pretpostavku da priroda roditeljstva ili iskustva iz ranog djetinjstva igraju bilo kakvu ulogu u formiranju fundamentalne heteroseksualne ili homoseksualne orijentacije. Čini se da je seksualna orijentacija u svojoj prirodi biološka, određena složenim međuutjecajem genetičkih faktora i ranog okruženja u maternici, stoga seksualna orijentacija nije izbor. ''[7]

Američko psihološko društvo tvrdi: ''vjerojatno postoje mnogi razlozi zbog kojih osoba ima određenu seksualnu orijentaciju i razlozi bi mogli biti drugačiji za različite ljude'' te dodaje kako je kod većine ljudi seksualna orijentacija određena već u ranoj dobi[1]. Istraživanje o tome kako bi kod muškaraca orijentacija mogla biti determinirana genetičkim i drugim prenatalnim faktorima često je predmet spominjanja u političkim i sociološkim debatama o homoseksualnosti te također podiže zabrinutost o genetičkom profiliranju i prenatalnom testiranju.[124]

Prof. Michael King tvrdi: ''Zaključak do kojeg su došli znanstvenici koji istražuju porijeklo i stabilnost seksualne orijentacije je taj da je ona ljudska karakteristika koja se formira rano u životu i otporna je na promjenu. Znanstveni su dokazi o podrijetlu homoseksualnosti relevantni za teološke i sociološke debate jer potkopava pretpostavku da je seksualna orijentacija izbor.''[125]

Garcia-Falgueras i Swaab tvrde u sažetku svojeg istraživanja iz 2010. objavljenog u časopisu Endocrine Development: ''Mozak fetusa se razvija tijekom intrauterinog razdoblja u muškom smjeru pomoću djelovanja testosterona na razvoj živčanih stanica ili u ženskom smjeru pomoću manjka hormona. U tom smjeru, naš su rodni identitet (uvjerenost u pripadanje muškom ili ženskom rodu) i seksualna orijentacija programirani i organizirani u naše moždane strukture dok smo još u maternici. Nema indikacija da socijalni okoliš poslije rođenja ima ikakav utjecaj na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju.''[126]

Psihijatri i psiholozi okupljeni oko udruženja NARTH (National Association for Research & Therapy of Homosexuality) smatraju i nadalje validnim stajališta osnivača psihoterapije (Freud, Jung, Adler, Frankl) da je homoseksualnost ishod neuspjele sublimacije spolnog nagona, koji je usmjeren na neprikladni (istospolni) objekt spolne čežnje.[127] Američko psihološko društvo i Royal College of Psychiatrists su izrazili zabrinutost da stavovi koje zastupa NARTH nisu potkrijepljeni znanstvenim dokazima te pridonose stvaranju okruženja sklonog predrasudama i diskriminaciji.[128][129] NARTH tvrdi da su sekularna organizacija, no vrlo često surađuju s vjerskim udrugama[130] kao što su Jews Offering New Alternatives for Healing i Evergreen International, a njihova internetska stranica sadrži nekoliko članaka o pitanjima vjere i morala.[131]

Razmatranja o uzrocima homoseksualnosti nisu do kraja primjenjiva na pitanje uzroka biseksualnosti - zapravo je znanost vrlo malo razmatrala pitanje razvoja biseksualnosti. Također postoje razlike između dinamike homoseksualne orijentacije kod muškaraca i kod žena.[132]

Evolucijska perspektiva[uredi VE | uredi]

Autori istraživanja iz 2008. su ustvrdili: ''postoje značajni dokazi da je ljudska seksualna orijentacija uvjetovana genetikom, stoga nije poznato kako je homoseksualnost, koja smanjuje reproduktivni uspjeh, održavana u populaciji u relativno visokoj frekvenciji.'' Iznose hipoteze: ''dok geni koji predisponiraju za homoseksualnost reduciraju reproduktivni uspjeh homoseksualaca, mogli bi također pružati neku prednost heteroseksualcima koji ih nose''. Njihovi rezultati sugeriraju da ''geni koji predisponiraju za homoseksualnost bi mogli pružati prednost u razmnožavanju heteroseksualcima što bi moglo objasniti evoluciju i održivost homoseksualnosti u populaciji.''[133] Da bi to moglo biti tako, pokazalo je i istraživanje iz 2009. koje je otkrilo značajno povećanje plodnosti kod žena koje su bile u srodstvu s homoseksualcima s majčine strane, ali ne i kod žena koje se bile u srodstvu s homoseksualcima s očeve strane.[134]

Recenzentni rad autora Bailey i Zuk koji analizira istraživanja istospolnog seksualnog ponašanja kod životinja testira pogled da takvo ponašanje smanjuje reproduktivni uspjeh navodeći nekoliko hipoteza o tome kako takvo ponašanje može biti adaptivno; te hipoteze značajno variraju među vrstama. Bailey i Zuk također navode kako buduća istraživanja trebaju proučavati evolucijske posljedice istospolnog seksualnog ponašanja umjesto da se bave isključivo porijeklom takvog ponašanja.[135]

Postoje objašnjenja da bi homoseksualnost mogla biti nusprodukt homosocijalnosti (istospolnog prijateljstva). Da bi među grupama ljudi, koje su imale zajednički zadatak ići u lov opstao dobar odnos i cilj bio izvršen, razvila se homoseksualnost s ciljem učvršćivanja prijateljstva, odnosno bolje emocionalne povezanost. To je imalo za posljedicu veću vjerojatnost pomaganja u nevoljama, a time i doprinosilo očuvanju vrste.

Drugo evolucijsko objašnjenje homoseksualnosti odnosi se na brigu za potomstvo. Kako je u kameno doba smrtnost bila velika, a o potomcima je ovisilo očuvanje vrste, pretpostavlja se da se homoseksualnost razvila kako bi ti pojedinci bez vlastitih potomaka doprinosili brizi za tuđu djecu, čime su im povećavali vjerojatnost preživljavanja.

Oba ova evolucijska objašnjenja ovise o daljnjoj hipotezi, da bi homoseksualnost mogla biti nasljedna osobina; koje se pitanje nastoji riješiti istraživanjem blizanaca - kako se i inače utvrđuju nasljedna stanja. Prva takva provedena studija iz 1991. (Bailey i Pillard) je ukazala da bi vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca homoseksualna, bila znatno veća od one kod parova istospolnih dvojajčanih blizanaca. Točnije, kod 52 % parova jednojajčanih blizanca u kojih je barem jedan brat homoseksualan, oba brata pokazuju homoseksualne sklonosti. Istovremeno to vrijedi za samo 22 % dvojajčanih parova blizanaca. Zaključak je bio da takvi nalazi ukazuju da je homoseksualnost u velikoj mjeri nasljedna.[136]

Novija su Baileyjeva istraživanja pokazala znatno manju stopu podudarnosti kod monozigotičnih blizanaca što se tiče homoseksualne orijentacije - 20% kod muškaraca i 24% kod žena što ukazuje značajniji utjecaj negentičkih faktora. Objašnjenje za puno manje stope podudarnosti dao je sam Bailey - blizanci, dok su odlučivali hoće li sudjelovati u istraživanju, su vjerojatno pri odlučivanju uzimali u obzir seksualnu orijentaciju svojih ko-blizanca jer su unaprijed bili upoznati s tim da je istraživanje bilo povezano s homoseksualnošću zbog čega je u uzorku ispitanika bila više parova blizanca gdje su oba bila homoseksualne orijentacije, nego što bi ih bilo pri drugačijim okolnostima biranja ispitanika.[137]

Prema studiji na populaciji od 289 parova jednojajčanih i 495 parova dvojajčanih blizanaca u Državi New York od kojih je barem kod jednoga evidentirano da je stupao u homoseksualne odnose (sociolozi Bearman i Brückner, 2002. god.), vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca (dakle dvije osobe sa identičnim genetskim nasljeđem) homoseksualci iznosi svega 6,7%. Prema zaključku autora studije, takvi rezultati dovode u pitanje hipotezu da bi homoseksualna orijentacija mogla biti urođena: „Ako postoji genetska komponenta kod istospolne privlačnosti, ona je neznatna u odnosu na druge faktore.“[138].

Obzirom da druga već navedena novija istraživanja ukazuju na postojanje znatnih ne-genetičkih bioloških faktora u formiranju homoseksualnih sklonosti - kao što je rano okruženje u maternici - znatan broj stručnjaka sukladno takvim dokazima smatra kako seksualna orijentacija nije izbor, nego je biološki uvjetovana: ''Nema indikacija da socijalni okoliš poslije rođenja ima ikakav utjecaj na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju.''[6], ''nema znanstvenih dokaza da nenormalan odgoj, seksualno zlostavljanje ili drugi štetni životni događaji utječu na seksualnu orijentaciju''[7], iako je postotak seksualno zlostavljanih veći kod homoseksualnih i biseksualnih osoba nego kod heteroseksualnih[139], a seksualno zlostavljanje može zbuniti djecu: ''Ako je zlostavljač bio istog spola , djeca mogu propitivati svoju seksualnu orijentaciju te se pitati jesu li gay''.[140]

Epigenetika[uredi VE | uredi]

2013. godine su Bill Rice sa kalifornijskog Sveučilišta u Santa Barbari i Urban Friberg sa Sveučilišta u Uppsali, u suradnji s američkim NIMBioS institutom razvili matematički model epigenetičkog izvora homoseksualnosti. Autori polaze od pretpostavke da postoje posebne, "epigenetičke" oznake na genima koje se prenose kod pojedinaca u krvnom srodstvu i daju sličan učinak. Ti autori ukazuju na indicije da bi glavni izvor homoseksualnosti moglo biti epigenetičko križno nasljeđivanje: kada pretpostavljene epigenetičke markere nasljeđuju djeca od roditelja suprotnog spola, mogu nastati atipično niske ili visoke razine testosterona in utero, što uzrokuje da fetus na neki način poprimi osobine suprotnog spola.[141][142]

Čak i skloni znanstvenici upozoravaju da studija Rice - Friberg predstavlja tek jedan matematički model kojim se daje prijedlog za biološka testiranja: pri tome, prema sadašnjem stanju znanosti, takvo testiranje možda uopće i nije moguće.[143]

Istraživanja DNK[uredi VE | uredi]

Fenotip homoseksualne osobe je dosljedan njezinu genotipu, no javlja se fizička privlačnost prema pripadnicima istoga spola. Obzirom da homoseksualci često navode da su homoseksualne porive imali kao djeca, opravdano je provoditi istraživanja DNK kako bi se utvrdilo je li riječ o nasljednoj osobini.

1993. Dean Hamer, istraživač pri Nacionalnom centru za rak u SAD-u, koristi alate suvremene molekularne biologije s ciljem odgovaranja na stoljetno pitanje je li homoseksualnost nasljedna. Hamer je pratio naslijeđe pet označenih slijedova DNK na X kromosomu kod 40 parova homoseksualne braće. Iako su ti DNK slijedovi visoko varijabilni kod ukupne populacije, bili su identični u 33 bratska para. Hamer je svoj nalaz rastumačio kao da genski uzrok homoseksualne sklonosti kod pojedinca leži na X kromosomu. No rad je samo prepoznao DNK slijedove koji su učestaliji među homoseksualnim blizancima, ne i gen uzročnik.

Hamerovo izviješće i danas uzrokuje kontroverze u znanstvenoj zajednici. Jedna je istraživačka skupina potvrdila i proširila njegov rad, otkrivši da kada su dva brata homoseksualna i imaju brata koji je heteroseksualan, heteroseksualni brat ne nosi oznake na X kromosomu. Ista studija nije naišla na kromosomske oznake kod parova homoseksualnih sestara. Više je istraživačkih skupina opovrglo Hamerova otkrića. No gen koji upravlja homoseksualnošću se ne treba nužno nalaziti na spolnom kromosomu gdje ga je Hamer prvotno tražio. Trenutne studije za takvim genima tragaju i na autosomima.

Drugi pristup razumijevanju biološke osnove homoseksualnosti podrazumijeva genetičku manipulaciju muških jedinki vinskih mušica za oslikavanje homoseksualnog ponašanja. Mutirani alel gena određuje boju očiju mušica ispoljavajući "bijelo" svojstvo, no samo u stanicama oka. Boja očiju divljeg tipa je crvena. Istraživači su izmijenili embrije muških vinskih mušica, tako da su odrasle jedinke kukaca ispoljavale bijeli gen u svakoj stanici. Rezultirano ponašanje izmijenjenih jedinki je nalikovalo međusobnom udvaranju, po svoj prilici uzrokovanom izmijenjenim genom.

Mogućnost genetičkog induciranja homoseksualnog ponašanja ukazuje na genetičko upravljanje putem biokemijske osnove fenotipa. Produkt bijelog gena je enzim koji upravlja bojom očiju tako da omogućava stanicama korištenje aminokiseline triptofana, koji je nužan za proizvodnju hormona serotonina. Kada sve stanice vinske mušice ispoljavaju mutirani bijeli gen, smanjuje se razina serotonina u mozgu što uzrokuje neobično ponašanje. U drugih je životinja sniženi moždani serotonin usko povezan s tzv. homoseksualnim ponašanjem - primjerice se za "homoseksualno ponašanje" uzima ako mužjak pingvina pripomogne u brizi za potomstvo drugom mužjaku, koji je ostao bez ženske partnerice - makar nije jasno je li sniženi moždani serotonin poticaj na takvo ponažanje, ili je pak posljedica situacije u kojoj se jedinka ne druži sa životinjom suprotnog spola .

Hipoteza o neurološkim uzrocima homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Pionirsko istraživanje o vezi građe mozga i homoseksualnost proveo je neurolog Simon LeVay koji je post-mortem usporedio mozgove tri grupe ispitanika - muških homoseksualaca i muških i ženskih heteroseksualaca/ki. Rezultati su potvrdili ranije nalaze da je INAH 3 (treća intersticijska jezgra anteriornog hipotalamusa) više nego dvostruko veća kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena i homoseksualnih muškaraca. Te je rezultate teško interpretirati jer se povezanost ne može kauzalno tumačiti. Moguće je da je ta jezgra uzrok homoseksualnosti, da je posljedica homoseksualnosti ili da postoji treći činitelj koji tu ima utjecaja.

U replikaciji LeVayevog eksperimenta koji su vodili William Byne i suradnici, rezulti su pokazali da je INAH 3 kod homoseksualnih muškaraca veća od INAH 3 heteroseksualnih žena, a manja od INAH 3 heteroseksualnih muškaraca, iako razlika nije dostigla nivo statističke značajnosti.

Allen i Gorski usporedili su veličinu prednje komisure u mozgu kod homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih muškaraca i žena, te uvtrdili da je kod homoseksualnih muškaraca značajno veća u odnosu na heteroseksualne muškarce i žene.

Swaab i Hofman utvrdili su razlike u veličini suprahijazmatske jezgre između homoseksualnih i heteroseksualnih muškaraca. Nije razjašnjeno da li bi ta razlika bila posljedica homoseksualnog načina života, ili bi ona bila utjecala na razvoj homoseksualnih sklonosti.

Hipoteza o psihološkim uzrocima homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Začetnik psihoterapije Sigmund Freud je prepoznavao biseksualan potencijal u svakoj osobi - u smislu da se zapravo svatko može "pervertirati" seksualne porive koji su prema svojoj prirodi usmjereni prema razmnožavanju - tj. prema heteroseksualnosti. Termin "perverzija" je Freud prvi počeo koristiti u medicini, u djelu "Drei Abhandlungen zur Sexualtheorie" iz 1905.; te u tom smislu za Freuda čak i samozadovoljavanje predstavlja perverziju. Nakon dugog promišljanja o fenomenu homoseksualnosti, od 1915. god. Freud zauzima stajalište da homoseksualnost predstavlja fiksaciju na nerazriješene psihološke probleme vezane uz spolno sazrijevanje i spolni život u cjelini, te da je u cijelosti plod psihološke nezrelosti.[144]

Prvo izdanje knjige Psychopathia Sexualis (1886), od Richard von Krafft-Ebinga; djela u kojem se po prvi put spominju termini "homoseksualnost" i "heteroseksualnost"

Jedan od vodećih autora u polju tzv. reparativne terapije homoseksualnosti i jedan od osnivača NARTH-a[145] Joseph Nicolosi, gradeći dalje na Freudovim[146] tezama, govori o homoseksualnosti kao posljedici neispunjene potrebe za emocionalnom vezom sa osobama istog spola - u prvom redu sa roditeljem istog spola (očinstvo/majčinstvo), a potom sa vršnjacima istog spola (prijateljstvo). Prema Nicolosiju, potreba za takvim istospolnim povezivanjem (en. "same-sex bonding") se tijekom seksualnog sazrijevanja može pokušati zadovoljiti vezama seksualne prirode - sa starijom osobom istog spola koja emocionalno stupa na mjesto roditelja, ili pak sa vršnjacima istog spola. Stoga Nicolosi zagovara da osobe sa homoseksualnim porivima razvijaju prijateljske odnose sa vršnjacima i starijim osobama istog spola - koje neće biti seksualne prirode; te tvrdi da u svojem radu uočava da uslijed razvijanja takvih veza, homoseksualni porivi kod njegovih pacijenata opadaju.[147]

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (međunarodna verzija s MKB-10 šiframa), kojega koriste i hrvatski liječnici, postoji nekoliko poremećaja koji su vezani uz pitanje seksualne orijentacije - ali se homoseksualnost i biseksualnost (za razliku od primjerice transseksualnosti i raznih drugih queer orijentacija) u principu ne dijagnosticiraju kao mentalni poremećaj, ukoliko se pojedini homoseksualac ne žali na psihološke i/ili socijalne tegobe koji proizlaze iz homoseksualnosti. U šifri F52.9 nalazi se "Seksualni poremećaj, neodređen", za obilježavanje seksualnih smetnji koje ne zadovoljavaju kriterije za neki od Poremećaja seksualnog identiteta (grupa šifri F64), ni Parafilija (grupa šifri F65), niti spada u grupu Psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa spolnim razvojem i orijentacijom (grupa šifri F66). Primjeri iz šifre F52.9 uključuju: 1. snažne osjećaje neadekvatnosti na području seksualnog izražaja ili na drugim poljima povezanim s vlastitim mjerilima muškosti ili ženskosti. 2. Poremećaj zbog obrazaca ponavljanih seksualnih veza koje uključuju partnere koji su doživljeni kao stvari koje treba iskoristiti. 3. Trajne i značajne smetnje zbog seksualne orijentacije.

MKB-10, nadalje, predviđa pod šifrom F66.1 dijagnozu "Egodistonička spolna orijentacija", gdje se klasificiraju homoseksualci koji su u braku ili sličnoj heteroseksualnoj vezi ili bi u nju htjeli ući, ili iz bilo kojeg razloga osjećaju potrebu da promijene svoju seksualnu orijentaciju ili umanje homoseksualne porive i ponašanje.

Istraživanja i klinička literatura su konzistentni u demonstriranju da su istospolni seksualni i romantični osjećaji, privlačnosti i ponašanja normalne te pozitivne varijacije ljudske seksualnosti.[148] Sada postoji već velika količina istraživanja koja pružaju dokaze koji nam indiciraju da je biti gay, lezbijka ili biseksualna osoba kompatibilno s normalnim mentalnim zdravljem i socijalnom prilagođenošću.[7] Unatoč tome, iskustva diskriminacije i rezignacije od strane prijatelja, obitelji, kolega i poslodavca mogu uzrokovati psihičke poteškoće kod pojedinih LGB ljudi, a češće se javljaju i problemi s prekomjernom upotrebom lijekova i drugih substanci.

Royal College of Psychiatrists je priopćio osvrćući se na razdoblja kada se homoseksualnost smatrala bolešću u medicini: ''Ova nesretna povijest nam demonstrira kako marginalizacija grupe ljudi koji imaju određenu osobnu karakteristiku (u ovom slučaju homoseksualnost) može dovesti do štetne medicinske praske i osnova diskriminacije u društvu.''[149] Američko psihijatrijsko društvo je 1973. tvrdeći zbog znanstvenih dokaza[150] uklonilo homoseksualnost s liste bolesti, a istu je poziciju 1975. zauzelo i Američko psihološko društvo.[7] Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 1990. maknula homoseksualnost s popisa mentalnih bolesti.[151] Unatoč tome, zagovornici konzervativnog pristupa homoseksualnosti su i dalje skloni stajalištu da je homoseksualnost maknuta s lista bolesti i poremećaja radi pritisaka LGBT udruga i političkih krugova.[152]

Psihoterapija homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Psihijatrijska i psihološka struka nude osobama koje osjećaju istospolne sklonosti dvije vrste terapija: reparativnu (konverzijsku) terapiju i gej afirmativnu terapiju.

Opredjeljivanje za jednu ili drugu terapiju opterećeno je kontroverzama te u principu ovisi o svjetonazoru psihoterapeuta i pacijenata (kod djece, svjetonazoru roditelja djeteta koje izvješćuje o istospolnim sklonostima): oni koji su skloni smatrati homoseksualnost moralno neutralnom i jednakovrijednim izrazom ljudske seksualnosti opredjeljuju se za gej afirmativnu terapiju[148], a oni koji su privrženi tradicionalnim pogledima na moralnost i spolnost, skloniji su reparativnoj terapiji.

Religija i homoseksualnost[uredi VE | uredi]

Iako odnos religije prema homoseksualnosti može znatno varirati između različitih religija i sekti te s obzirom na vrijeme i područje, trenutačna autoritativna tijela i doktrine najvećih svjetskih religija gledaju na homoseksualnost uglavnom negativno. Ta negativnost varira od potihog suprotstavljanja homoseksualnim aktivnostima, izravnog zabranjivanja prakticiranja homoseksualnosti pa do aktivnog suprotstavljanja društvenom prihvaćanju homoseksualnosti. Neke religije uče da je sama homoseksualna orijentacija grijeh[153], neke da je samo istospolni čin grijeh[154] dok samo manji broj u potpunosti prihvaćaju gayeve i lezbijke[155].

Vjernici i pripadnici velikih monoteističkih religija kao što je kršćanstvo najčešće zastupaju stav da je homoseksualni čin neprirodan i nečist zbog nekompatibilnosti spolnih organa i zatvorenosti čina stvaranju novog života što se najčešće navodi kao glavna funkcija spolnosti. [152][156]

S druge strane, unatoč vjerskom učenju postoje pripadnici religija koji na homoseksualnost gledaju pozitivnije, a neke liberalne religijske denominacije podržavaju i istospolne brakove.

Diskriminacija[uredi VE | uredi]

Gay bullying[uredi VE | uredi]

Gay bullying može biti verbalno ili fizičko zlostavljanje osoba koje nasilnik doživljava kao lezbijku, gay, biseksualnu ili transrodnu uključujući i osobe koje su zapravo heteroseksualne ili nepoznate seksualne orijentacije. U Sjedinjenim Američkim Državama tinejdžeri su prosječno čuli 26 puta na dan ili svakih 14 minuta pogrdne nazive kao što su ''homić'', ''pederčina'' (eng. faggot) i ''curica'' (eng. sissy). Istraživanje je 1998. provelo udruženje Mental Health America.[157]

Heteroseksizam i homofobija[uredi VE | uredi]

Protesti protiv homoseksualnih osoba

U brojnim kulturama homoseksualni ljudi su učestalo predmet predrasuda i diskriminacije. Istraživanje provedeno u Nizozemskoj je 2011. pokazalo kako 49% tamošnje domaće i 58% strane mladeži odbija smatrati homoseksualnost za normalnu varijaciju ljudske seksualnosti.[158] Takvi su stavovi obično povezani s oblicima homofobije i heteroseksizma koji uglavnom uključuje stavove da bi svi trebali biti heteroseksualni ili da su heteroseksualne privlačnosti i veze norma te stoga superiorni homoseksualnim. Homofobija je averzija prema homoseksualnim osobama ili neopravdani strah od istih te najčešće uključuje diskriminaciju. Manifestira se u različitim oblicima te su zabilježeni različiti tipovi: internalizirana homofobija, socijalna homofobija, emocionalna homofobija, racionalizirana homofobija i druge.[159] Postoje još i lezbofobija (usmjerena isključivo prema lezbijkama) i bifobija (usmjerena prema biseksualnim ljudima). Kada se takvi stavovi manifestiraju kao zločini, vrlo se često nazivaju zločini iz mržnje ili eng. gay bashing.

Među negativnim stereotipima o LGB osobama je onaj da su one više promiskuitetne i da su sklonije zlostavljanju djece, no nema znanstvene osnove za takve tvrdnje.

Više znanstvenih studija provedenih u SAD u vrijeme ubrzanog širenja AIDS-a ukazalo je da promiskuitet nije više u izrazitoj mjeri bio rasprostranjen među homoseksualnim osobama.[160] Sociološka studija koju je 2012. objavio Barry Reay otkriva da se učestalost promiskuitetnog ponašanja povećava i smanjuje iz desetljeća u desetljeće, kod homoseksualaca kao i kod heteroseksualaca.[161] Gay muškarci i lezbijke su sposobni formirati stabilne, posvećene veze koje su u osnovi ekvivalentne heteroseksualnim vezama.[2]

Seksualna orijentacije ne utječe na veću vjerojatnost zlostavljanja djece.[162][163][164] Tvrdnje da postoje znanstveni dokazi koji pokazuju vezu između homoseksualnosti i pedofilije su bazirane na zloupotrebi tih naziva i pogrešnoj interpretaciji stvarnih dokaza.[163]

Naime, makar se procjenjuje da svaki šesti dječak bude žrtva nekog oblika seksualnog zlostavljanja prije nego navrši 15 godina života,[165], a počinitelji spolnog nasilja nad dječacima su žene u samo 14% slučajeva[166], pretežni dio žrtava spolnog nasilja svih oblika predstavljaju maloljetnici mlađi od 12 godina; tako među žrtvama istospolnog silovanja dječaci mlađi od 12 godina predstavljaju 79% žrtava.[167] Psihijatri promatraju pedofiliju (tj. seksualnu sklonost dječacima i djevojčicama koji još nisu razvili sekundarne spolne značajke - razvoj tih značajki uglavnom se događa oko dvanaeste godine života) kao zasebni fenomen, koji nije identičan sa homoseksualnošću.[168]

Institucionalno i neinstitucionalno nasilje protiv gayeva i lezbijki[uredi VE | uredi]

2014. u svijetu su homoseksualne aktivnosti bile ilegalne i kažnjive zakonom u 81 zemalja svijeta[169], a smrtna kazna za takve aktivnosti postoji u njih 10.[170]

I u državama u kojima homoseksualnost nije kažnjiva zakonom, nerijetki su ispadi "privatnog" nasilja protiv LGBT osoba. Tako je za SAD FBI izvijestio da je 20.4% prijavljenih zločina iz mržnje 2011. godine bilo povezano sa seksualnom orijentacijom. 56.7% tih je zločina bilo usmjereno protiv muških homoseksualnih osoba, a 11.1% protiv ženskih. 29.6% ih je bilo usmjereno općenito prema homoseksualnim ljudima bez obzira na spol[171]. LGBT osobe mogu postati žrtve tzv. ispravljačkog silovanja (eng. corrective rape) čiji je cilj osobu natjerati da postane heteroseksualna. Također su izložene riziku od ubojstva iz časti koje ponekad izvrše članovi obitelji ili rodbine zbog mišljenja da im je homoseksualna osoba u obitelji nanijela veliku sramotu.[172][173][174]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Sexual Orientation, Homosexuality, and Bisexuality", APAHelpCenter.org, pristupljeno 30. ožujka 2010.
  2. 2,0 2,1 2,2 "Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) - APA California Amicus Brief — As Filed" (PDF). p. 30. pristupljeno 21. prosinca 2010.
  3. Why Kinsey's Research Remains Even More Controversial Than The 'Masters Of Sex' pristupljeno 13.08.2014.
  4. [http://www.scribd.com/doc/99515814/Kinsey-Sex-and-Fraud "Kinsey, Sex and Fraud", J. A. Reisman i dr., 1990. '' pristupljeno 13.08.2014.
  5. "Sexual Orientation & Gender". Planned Parenthood. pristupljeno 6. rujna 2012.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (lipanj 2004). "Sexual orientation and adolescents". Pediatrics 113 (6): 1827–32. doi:10.1542/peds.113.6.1827PMID 15173519.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 "Submission to the Church of England’s Listening Exercise on Human Sexuality". The Royal College of Psychiatrists. pristupljeno 13. lipnja 2013.
  8. Långström, N.; Rahman, Q.; Carlström, E.; Lichtenstein, P. (2008). "Genetic and Environmental Effects on Same-sex Sexual Behavior: A Population Study of Twins in Sweden". Archives of Sexual Behavior 39 (1): 75–80. doi:10.1007/s10508-008-9386-1. PMID 18536986
  9. Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (lipanj 2004). "Julie Harren Hamilton, Ph.D., Philip J. Henry, PhD i dr., "Handbook of Therapy for Unwanted Homosexual Attractions: A Guide to Treatment", 2009., str. 55 - 67
  10. Robinson, B. A. (2010). "Divergent beliefs about the nature of homosexuality". Religious Tolerance.org. pristupljeno 12. rujna 2011.
  11. Schlessinger, Laura (2010). "Dr. Laura Schlessinger and homosexuality". Religious Tolerance.org. pristupljeno 19. rujna 2012.
  12. ""Therapies" to change sexual orientation lack medical justification and threaten health". Pan American Health Organization. pristupljeno 26. svibnja 2012. arhivirano ovdje [1].
  13. 13,0 13,1 "Sexual orientation, homosexuality and bisexuality".American Psychological Association. Arhivirano 8. kolovoza 2013. pristupljeno 10. kolovoza 2013.
  14. American Psychological Association: Resolution on Appropriate Affirmative Responses to Sexual Orientation Distress and Change Efforts
  15. 15,0 15,1 LeVay, Simon (1996). Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality. Cambridge: The MIT Press ISBN 0-262-12199-9
  16. "Was it a phase? Young women's relinquishment of lesbian/bisexual identities over a 5-year period." Diamond, Lisa M., Journal of Personality and Social Psychology, Vol 84(2), Feb 2003, 352-364.]
  17. Science Daily: Same-Sex Behavior Seen In Nearly All Animals
  18. 1,500 animal species practice homosexualityThe Medical News, 23. listopada 2006.
  19. Sommer, Volker & Paul L. Vasey (2006), Homosexual Behaviour in Animals, An Evolutionary Perspective.Cambridge University Press, Cambridge. ISBN 0-521-86446-1
  20. (Bagemihl 1999)
  21. Harrold, Max (16. veljače 1999). "Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity". The Advocate, reprinted in Highbeam Encyclopedia. pristupljeno 10. rujna 2007.
  22. Sexual OrientationAmerican Psychiatric Association.
  23. Room, Adrian (1986). A Dictionary of True Etymologies. p. 84. ISBN 978-0710203403.
  24. Statt, David A. (2004). A Student's Dictionary of Psychology. Psychology Press. p. 93. ISBN 978-1841693422.
  25. "Karl-Maria Kertbeny: The Coinage and Dissemination of the Term", glbtq.com, pristupljeno 12. lipnja 2012.
  26. Feray Jean-Claude, Herzer Manfred (1990). "Homosexual Studies and Politics in the 19th Century: Karl Maria Kertbeny". Journal of Homosexuality 19: 1.
  27. Krafft-Ebing, Richard von (1840-1902)glbtq.com
  28. "Psychopathia Sexualis", Kino.com, pristupljeno 7. rujna 2007.
  29. "Kinsey's Heterosexual-Homosexual Rating Scale". The Kinsey Institute. pristupljeno 8. rujna 2011.
  30. (Male volume, Table 141; Female volume, page 472)
  31. Mary Zeiss Stange, Carol K. Oyster, Jane E. Sloan (2011). Encyclopedia of Women in Today's World. Sage Pubns. p. 2016. ISBN 1-4129-7685-5. pristupljeno 17. prosinca 2011.
  32. "Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) – APA California Amicus Brief — As Filed" (PDF). p. 30. pristupljeno 21. prosinca 2010.
  33. "Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama" Bijelić, N i Hodžić, A. u izdanju udruge Queer Zagreb, 2012, str. 31
  34. "Coming Out: A Journey". Utahpridecenter.org. pristupljeno 22. srpnja 2012.
  35. In a joint statement with other major American medical organizations, the APA says that "different people realize at different points in their lives that they are heterosexual, gay, lesbian, or bisexual". "Just the Facts About Sexual Orientation & Youth: A Primer for Principals, Educators and School Personnel". American Academy of Pediatrics, American Counseling Association, American Association of School Administrators, American Federation of Teachers, American Psychological Association, American School Health Association, The Interfaith Alliance, National Association of School Psychologists, National Association of Social Workers, National Education Association. 1999. Arhivirano 7. kolovoza 2007. pristupljeno 28. kolovoza 2007.
  36. "The Coming Out Continuum", Human Rights Campaign, arhivirano 2. studenog 2007., pristupljeno 4. svibnja 2007.
  37. Moody, Jonas (30. siječnja 2009). "Iceland Picks the World's First Openly Gay PM". TIME. pristupljeno 13. studeni 2013.
  38. Rosario, M., Schrimshaw, E., Hunter, J., & Braun, L. (veljača 2006). Sexual identity development among lesbian, gay, and bisexual youths: Consistency and change over time. Journal of Sex Research, 43(1), 46–58. pristupljeno 4. travnja 2009., from PsycINFO database.
  39. Maggio, Rosalie (1991), The Dictionary of Bias-Free Usage: A Guide to Nondiscriminatory Language, Oryx Press, p. 208, ISBN 0-89774-653-8
  40. Tatchell, Peter (23. travnja 2007.), "Outing hypocrites is justified", The New Statesman, pristupljeno 4. svibnja 2007.
  41. Minton, H. L. (1986). Femininity in men and masculinity in women: American psychiatry and psychology portray homosexuality in the 1930s,Journal of Homosexuality, 13(1), 1–21.
    *Terry, J. (1999). An American obsession: Science, medicine, and homosexuality in modern society.Chicago: University of Chicago Press
  42. From Donald to Deirdre - Donald N. McCloskey sex change to Deirdre N. McCloskey
  43. "Surgical Sex", Paul McHugh, 2004
  44. Bailey, J.M., Zucker, K.J. (1995), Childhood sex-typed behavior and sexual orientation: a conceptual analysis and quantitative review. Developmental Psychology 31(1):43
  45. "Stability and Change in Sexual Orientation Identity Over a 10-YearPeriod in Adulthood", "Archives of Sexual Behavior", 6/2012, Vol, 41 -3, str 641-648
  46. "Sexual identity, attractions, and behavior among young sexual-minority women over a 2-year period", Diamond L.M. Dev Psychol. 2000 Mar;36(2):241-50
  47. American Psychiatric Association (svibanj 2000.). "Gay, Lesbian and Bisexual Issues". Association of Gay and Lesbian Psychiatrics.
  48. "ARQ2: Question A2 – Sexual Orientation". Centre for Addiction and Mental Health. pristupljeno 28. kolovoza 2007.
  49. Diamond, Lisa M. (siječnja 2008). Female bisexuality from adolescence to adulthood: Results from a 10-year longitudinal study. (PDF) 44 (1). Developmental Psychology. pp. 5–14. doi:10.1037/0012-1649.44.1.5.PMID 18194000.
  50. "Bisexual women – new research findings". Women's Health News. 17. siječnja 2008.
  51. "A sex difference in the specificity of sexual arousal", Chivers ML1, Rieger G, Latty E, Bailey JM., Psychol Sci. 2004 Nov;15(11):736-44.
  52. ''Sexual Fluidity: The New Sexuality Paradigm'' Ellen Schecter, PhD, pristupljeno 15.08.2014.
  53. 53,0 53,1 "Resolution on Sexual Orientation and Marriage – Research Summary". American Psychological Association. pristupljeno 4. listopada 2012.
  54. ''Popis stanovništva: samo 70 istospolnih parova u RH?'' pristupljeno 10.08.2014.
  55. "Relationship Satisfaction and Commitment". Eurekalert.org. 22. siječnja 2008. pristupljeno 24. kolovoza 2010.
  56. Duffy, S.M/; C.E. Rusbult (1985). "Satisfaction and commitment in homosexual and heterosexual relationships". Journal of Homosexuality 12 (2): 1–23.doi:10.1300/J082v12n02_01. PMID 3835198. pristupljeno 29. srpnja 2009.
  57. Charlotte, Baccman; Per Folkesson, Torsten Norlander (1999). "Expectations of romantic relationships: A comparison between homosexual and heterosexual men with regard to Baxter's criteria".Social Behavior and Personality. pristupljeno 4. listopada 2012.
  58. ''Sabor usvojio Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola'' pristupljeno 10.08.2014.
  59. "Marriage of Same-Sex Couples – 2006 Position Statement Canadian Psychological Association" (PDF). pristupljeno 2. rujna 2012.
  60. "Elizabeth Short, Damien W. Riggs, Amaryll Perlesz, Rhonda Brown, Graeme Kane: Lesbian, Gay, Bisexual and Transgender (LGBT) Parented Families – A Literature Review prepared for The Australian Psychological Society" (PDF). pristupljeno 5. studenog 2010.
  61. "Brief of the American Psychological Association, The California Psychological Association, The American Psychiatric Association, and the American Association for Marriage and Family Therapy as Amici Curiae in support of plaintiff-appellees" (PDF). pristupljeno 21. prosinca 2010.
  62. "Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) – APA California Amicus Brief — As Filed"(PDF). p. 30. pristupljeno 21. prosinca 2010.
  63. Pawelski JG, Perrin EC, Foy JM, et al. (srpanj 2006). "The effects of marriage, civil union, and domestic partnership laws on the health and well-being of children". Pediatrics 118 (1): 349–64.doi:10.1542/peds.2006-1279.PMID 16818585.
  64. Herek GM (rujan 2006). "Legal recognition of same-sex relationships in the United States: a social science perspective". The American Psychologist 61(6): 607–21. doi:10.1037/0003-066X.61.6.607.PMID 16953748.
  65. "How Does the Gender of Parents Matter". .interscience.wiley.com. pristupljeno 21. prosinca 2010.
  66. "Brief presented to the Legislative House of Commons Committee on Bill C38 by the Canadian Psychological Association – 2. lipnja 2005." (PDF). pristupljeno 2. rujna 2012.
  67. DONALDSON JAMES, SUSAN (23. lipnja 2011.)."Census 2010: One-Quarter of Gay Couples Raising Children". ABC News. pristupljeno 11. srpnja 2013. "Still, more than 80 percent of the children being raised by gay couples are not adopted, according to Gates."
  68. Stacey J, Biblarz TJ (2001). "(How) Does the Sexual Orientation of Parents Matter?" (PDF). American Sociological Review 66 (2): 159–183.doi:10.2307/2657413. "This may be partly due to genetic and family socialization processes, but what sociologists refer to as "contextual effects" not yet investigated by psychologists may also be important...even though children of lesbian and gay parents appear to express a significant increase in homoeroticism, the majority of all children nonetheless identify as heterosexual, as most theories across the essentialistt" to "social constructionist" spectrum seem (perhaps too hastily) to expect."
  69. American Psychological Association Lesbian & Gay Parenting
  70. Schumm, W. R. (2010). "Children of Homosexuals More Apt to Be Homosexuals? A Reply to Morrison and to Cameron Based on an Examination of Multiple Sources of Data". Journal of Biosocial Science 42 (6): 721–742. doi:10.1017/S0021932010000325.PMID 20642872
  71. "Demographics of the Gay and Lesbian Population in the United States: Evidence from Available Systematic Data Sources", Dan Black, Gary Gates, Seth Sanders, Lowell Taylor, Demography, Vol. 37, No. 2 (svibanj 2000.), pp. 139–154 (available on JSTOR).
  72. Sexual Behavior in the Human Male, p. 656
  73. Harford, Tim (1. listopada 2010.). "More or Less examines Office for National Statistics figures on gay, lesbian and bisexual people". BBC.
  74. David Leonhardt (28. srpnja 2000.). "John Tukey, 85, Statistician; Coined the Word 'Software'".The New York Times.
  75. "Biography 15.1, John W. Tukey (1915–2000)". pristupljeno 19. svibnja 2009. John Tukey criticizes sample procedure
  76. "Book Review by Martin Duberman, The Nation, 3. studenog 1997.". Martin Duberman on Gebhart's "cleaning" of data
  77. Billy JO, Tanfer K, Grady WR, Klepinger DH (1993). "The sexual behavior of men in the United States". Family Planning Perspectives 25(2): 52–60. doi:10.2307/2136206.JSTOR 2136206. PMID 8491287.
  78. Binson, Diane; Michaels, Stuart; Stall, Ron; Coates, Thomas J.; Gagnon, John H.; Catania, Joseph A. (1995). "Prevalence and Social Distribution of Men Who Have Sex with Men: United States and Its Urban Centers". The Journal of Sex Research 32 (3): 245–54.doi:10.1080/00224499509551795. JSTOR 3812794
  79. Laumann, E. O., Gagnon, J. H., Michael, R. T., & Michaels, S. (1994). The social organization of sexuality: Sexual practices in the United States.Chicago: University of Chicago Press
  80. Johnson AM, Wadsworth J, Wellings K, Bradshaw S, Field J (prosinac 1992). "Sexual lifestyles and HIV risk". Nature 360 (6403): 410–2.doi:10.1038/360410a0PMID 1448163.
  81. Fay RE, Turner CF, Klassen AD, Gagnon JH (siječnja 1989). "Prevalence and patterns of same-gender sexual contact among men". Science 243 (4889): 338–48.doi:10.1126/science.2911744PMID 2911744.
  82. Hope, Debra A, ed. (2009). Contemporary Perspectives on Lesbian, Gay, and Bisexual Identities. Nebraska Symposium on Motivation 54.doi:10.1007/978-0-387-09556-1ISBN 978-0-387-09555-4
  83. McConaghy et al., 2006
  84. Sexual Behavior Levels Compared in Studies In Britain and France
  85. "Sex uncovered poll: Homosexuality". London: Guardian. 26. listopada 2008. pristupljeno 24. kolovoza 2010.
  86. [1] "Integrated Household Survey April 2011 to March 2012" (UK)
  87. Harford, Tim (1. listopada 2010.). "More or Less examines Office for National Statistics figures on gay, lesbian and bisexual people". BBC
  88. "Measuring Sexual Identity : Evaluation Report, 2010". Office for National Statistics. 23. rujna 2010.
  89. "The Williams Institute: Mission", pristupljeno 12.08.2014.
  90. Gary Gates (travanj 2011). "How many people are lesbian, gay, bisexual, and transgender?" (PDF). The Williams Institute. p. 1.
  91. Smith, David M.; Gates, Gary J. (22. kolovoza 2001.)."Gay and Lesbian Families in the United States: Same-Sex Unmarried Partner Households". pristupljeno 26. siječnja 2011.
  92. "Top Health Issues for LGBT Populations Information & Resource Kit" 2012, izdanje "Substance Abuse and Mental Health Services Administration", HHS Publication No. (SMA) 12-4684. Rockville
  93. ''HIV in Men Who Have Sex with Men'' prof. Chris Beyrer, The Lancet, pristupljeno 15.08.2014.
  94. ''Why Do Gay Men Have an Increased Risk of HIV?'' Elizabeth Boskey, Ph.D., pristupljeno 15.08.2015.
  95. "Suicide and Suicide Risk in Lesbian, Gay, Bisexual, and Transgender Populations: Review and Recommendations", Ann P. Haas i dr., 2014., Volume 61, Issue 10
  96. [2] "BIOLOGICAL EXUBERANCE - Animal Homosexuality and Natural Diversity", Bruce Bagemihl Stonewall Inn Editions 1999.
  97. ''Gay Lib for the Animals: A New Look At Homosexuality in Nature'' pristupljeno 10.08.2014.
  98. Levay, Simon (1996). Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. p. 207.
  99. Animal Homosexuality: A Biosocial Perspective By Aldo Poiani, A. F. Dixson, Aldo Poiani, A. F. Dixson, p. 179, 2010, Cambridge University Press
  100. 100,0 100,1 Levay, Simon (2011). Gay, Straight, and The Reason Why The Science of Sexual Orientation. Cambridge, Massachusetts: Oxford University Press. pp. 70–71.
  101. "Cold Shoulder for Swedish Seductresses | Germany | Deutsche Welle | 10.02.2005". Dw-world.de. pristupljeno 2010-11-17.
  102. "Gay penguin couple adopts abandoned egg in German zoo". CBC News. 2009-06-05.
  103. Bruce Bagemihl, Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity, St. Martin's Press, 1999; ISBN 978-0312253776
  104. Smith, Dinitia (7. veljače 2004)."Love That Dare Not Squeak Its Name". New York Times. pristupljeno 2007-09-10.
  105. Brief for Amici Curiae in Support of Petitioners, Lawrence v. Texas
  106. Bagemihl, citing a study by Leuthold, W. (1977): African Ungulates: A Comparative Review of Their Ethology and Behavioural Ecology. Springer Verlag, Berlin, cited in Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity, 1999;
  107. Thierry Lodé "La guerre des sexes chez les animaux" Eds O Jacb, Paris, 2006, ISBN 2-7381-1901-8
  108. Plutarh: Lukurg (eng.)
  109. "Boys in Afghanistan Sold Into Prostitution, Sexual Slavery", 20.11.2007
  110. "Law, Morality, and "Sexual Orientation", John Finnis, objavljeno u zborniku John Corvino (ed.), "Same Sex: Debating the Ethics, Science, and Culture of Homosexuality", urednik John Corvino, Lanham-New York-London, Rowman and Littlefield 1997., str. 31-43
  111. "Kur'ansko rasvjetljenje pojave homoseksualizma", šejh dr. Dža'fer Idris, "Islamsko znanje" 23.1.2013.
  112. "Forbidden Friendships: Homosexuality and male Culture in Renaissance Florence", Michael Rocke, Oxford University Press, 1996
  113. "The last of the Medici", Harold Acton, izdanje G. Orioli, Lungarno Corsini, 1930. (v. također Faber & Faber, London 2009.)
  114. "The Elastic Closet: A History of Homosexualitiy in France", Scott Gunther, Palgrave, 2009.
  115. "History of Lesbian, Gay, & Bisexual Social Movements", pristupljeno 21.8.2014.
  116. "LGBT Rights", American Civil Liberties Union, pristupljeno 21.8.2014.
  117. "Surrogacy Laws and Legal Considerations", "Human Rights Campaign", pristupljeno 21.8.2014.
  118. "Lithuanian Gay League criticises national broadcasters’ restrictions on gay pride clips", "Lithuania Tribune", 15.7.2013.
  119. "Russia's Gay Propaganda Law One Year On", Gabrielle Tétrault-Farber za "The Moscow Times", 29.6.2014.
  120. "How anti-gay groups use 'Russian Facebook' to persecute LGBT people", Hannah Jane Parkinson za theguardian.com, 11.02.2014.
  121. "Surrogacy Laws and Legal Considerations", Interaktivni pregled prava LGBT osoba prema zemljama, kod "The Guardian", pristupljeno 21.8.2014.
  122. Tako Gert Hekma (profesor na Gay i lezbijskim studijima Univerzita u Amsterdamu), u intervjuu (autor: Gordan Duhaček) za t.portal, 28.3.2013.
  123. Perrin, E. C. (2002). Sexual Orientation in Child and Adolescent Health Care. New York: Kluwer Academic/Plenum Publishers. ISBN 0-306-46761-5.
  124. Mitchum, Robert (12. kolovoza 2007.), "Study of gay brothers may find clues about sexuality", Chicago Tribune, pristupljeno 4. svibnja 2007.
  125. "How much is known about the origins of homosexuality?" 29.07.2014.
  126. Garcia-Falgueras A, Swaab DF (2010). "Sexual Hormones and the Brain: An Essential Alliance for Sexual Identity and Sexual Orientation". Endocrine Development 17: 22–35. doi:10.1159/000262525.PMID 19955753. "There is no indication that social environment after birth has an effect on gender identity or sexual orientation."
  127. "Homosexuality 101:What Every Therapist, Parent, And Homosexual Should Know", Julie Harren, Ph.D., Archives of Sexual Behavior, Vol. 32, No. 5, listopad 2003., pp. 403-417
  128. Royal College of Psychiatrists: Statement from the Royal College of Psychiatrists’ Gay and Lesbian Mental Health Special Interest Group
  129. Statement of the American Psychological Association
  130. Ariel Shidlo; Michael Schroeder (PsyD.), Michael Schroeder, Jack Drescher, M.D. (2001). Sexual Conversion Therapy: Ethical, Clinical, and Research Perspectives. Routledge. ISBN 978-0-7890-1911-0.
  131. stranice NARTH, sadržaj "faith - ethics". NARTH. Pristupljeno 12. kolovoza, 2014.
  132. "Was it a phase? Young women's relinquishment of lesbian/bisexual identities over a 5-year period." Diamond, Lisa M., Journal of Personality and Social Psychology, Vol 84(2), Feb 2003, 352-364 (v. tekst na str. 353]
  133. Zietsch et al. (2008)
  134. Iemmola, Francesca and Camperio Ciani, Andrea (2009). "New Evidence of Genetic Factors Influencing Sexual Orientation in Men: Female Fecundity Increase in the Maternal Line". Archives of Sexual Behavior(Springer Netherlands) 38.
  135. Bailey, N. W., & Zuk, M. (2009). Same-sex sexual behavior and evolution. Trends In Ecology & Evolution, 24(8), 439–446. doi:10.1016/j.tree.2009.03.014
  136. [3] "A genetic study of male sexual orientation", Bailey JM, Pillard RC, Arch Gen Psychiatry. 1991 Dec;48(12):1089-96.
  137. Bailey, J. Michael; Dunne, Michael P; Martin, Nicholas G.Genetic and Environmental Influences on Sexual Orientation and Its Correlates in an Australian Twin Sample. J Pers Soc Psychol, Volume 78(3).ožujak 2000.524–536. linkhttp://faculty.wcas.northwestern.edu/JMichael-Bailey/Publications/Bailey%20et%20a
  138. [4] Bearman, Peter S. i Brückner, Hannah: ”Opposite-seks twins and adolsescent same-seks attraction”, The American Journal of Sociology, ožujak 2002. str. 1197-1198
  139. "The National Intimate Partner and Sexual Violence Survey (NISVS): 2010 Findings on Victimization by Sexual Orientation" Walters, M.L., Chen J., & Breiding, M.J. (2013), Atlanta, GA: National Center for Injury Prevention and Control, Centers for Disease Control and Prevention
  140. ''If the abuser was of the same-sex, children (and parents) might question their sexual orientation and wonder if they are "gay."'' Službene stranice Department of Veterans Affairs: „Child Sexual Abuse“, Julia Whealin, PhD and Erin Barnett, PhD, posjećeno 10.08.2014.
  141. "New Insight into the (Epi)Genetic Roots of Homosexuality", Laura Blue za "Time Health & Family" 13.12.2012.
  142. "Study Finds Epigenetics, Not Genetics, Underlies Homosexuality", Catherine Crawley za "NIMBioS" 11.12.2012.
  143. "Can Epigenetics Explain Homosexuality?"Sabrina Richards za "The Scientist", 1.1.2013.
  144. [5] "Freud Reconsidered: Bisexuality, Homosexuality, and Moral Judgement", Timothy F. Murphy, Journal of Homosexuality, Volume 9, Issue 2-3, 1984
  145. NARTH Officers
  146. [6] "Freud Reconsidered: Bisexuality, Homosexuality, and Moral Judgement", Timothy F. Murphy, Journal of Homosexuality, Volume 9, Issue 2-3, 1984
  147. [7] "Reparative Therapy of Male Homosexuality: A New Clinical Approach",Publisher: Jason Aronson, Inc. (1. listopada 1997)
  148. 148,0 148,1 American Psychological Association: Appropriate Therapeutic Responses to Sexual Orientation
  149. Royal College of Psychiatrists: Royal College of Psychiatrists response to comments on Nolan Show regarding homosexuality as a mental disorder at theWayback Machine (arhivirano 11. lipnja 2008.)
  150. Staff report (12. kolovoza 1998). Gay Is Okay With APA—Forum Honors Landmark 1973 EventsJAMA. 1998;280(6):497–499. doi:10.1001/jama.280.6.497
  151. "Stop discrimination against homosexual men and women". World Health Organisation — Europe. 17. svibnja 2011. pristupljeno 8. ožujka 201?
  152. 152,0 152,1 ''Homoseksualnost i Crkveni nauk'' fra Daniel Patafta, pristupljeno 12.08.2014.
  153. "Charge #1 and specifications preferred by the Presbytery of Southern California against The Rev. C. Lee Irons" (PDF). Presbytery of Southern California of the Orthodox Presbyterian Church. pristupljeno 27. lipnja 2008. "claiming that homosexuality is an unchosen "condition," rather than a sin of the heart, [...] contradicts the teaching of Scripture that both the desire and the act are sin."
  154. Sex and Society – Volume 3 – Page 824
  155. The Wiley-Blackwell Companion to Religion and Social Justice – Page 543, Michael D. Palmer, Stanley M. Burgess – 2012
  156. ''Homoseksualnost'' don Damir Stojić, pristupljeno 12.08.2014.
  157. "Mental Health American, Bullying and Gay Youth".Mental Health America formerly National Mental Health Association. pristupljeno 27. lipnja 2012.
  158. "Half of young Dutch people reject homosexuality". Expatica/COC. pristupljeno 9. siječnja 2012.
  159. The Riddle Homophobia Scale, from Allies Committee website, Department of Student Life, Texas A&M University at the Wayback Machine (archived 4. rujna 2006
  160. Friedman, Richard C.; Downey, Jennifer I. (1994)."Homosexuality". New England Journal of Medicine(Massachusetts Medical Society) 331 (6. listopada 1994, Number 14):923930.doi:10.1056/NEJM199410063311407PMID 8078554
  161. [http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/johs.12012/full#johs12012-note-0105 "Promiscuous Intimacies: Rethinking the History of American Casual Sex", Journal of Historical Sociology, Vol 27-1, str 1–24, 03/2014
  162. Michael Lamb, Ph.D.: Affidavit – United States District Court for the District of Massachusetts (2009
  163. 163,0 163,1 Gregory M. Herek, Ph.D.: Facts About Homosexuality and Child Molestation
  164. American Psychological Association: Lesbian & Gay Parenting
  165. [8] "Spolno zlostavljanje djece", Kristina Sesar, Ljetopis socijalnog rada, Vol.16 No.3 Siječanj 2010.
  166. Službene stranice Department of Veterans Affairs: „Child Sexual Abuse“, Julia Whealin, PhD and Erin Barnett, PhD, posjećeno 24.1.2014.
  167. [9] Carol Ronken i dr. "Child Sexual Assault: Facts and Statistics - Updated: December 2012", "Bravehearts" AU
  168. [http://www.scribd.com/doc/134033172/Michael-C-Seto-2012-ASB-is-Pedophilia-an-Orientation "Is Pedophilia a Sexual Orientation?" ], Michael C. Seto, Archives of Sexual Behavior, Feb. 2012, Vol. 41-1 str. 231-236
  169. 81 countries where homosexuality is illegal posjećeno 12.08.2014.
  170. ''Here are the 10 countries where homosexuality may be punished by death'' posjećeno 12.08.2014.
  171. "Victims", FBI, pristupljeno 26. srpnja 2013.
  172. "Honor killings" target Turkey's LGBT community". CBS News. 12. listopada 2011. pristupljeno 23. prosinca 2013.
  173. Di Piero Russo. ""Sei il disonore della famiglia" e accoltella il fratello gay". bari.repubblica.it. pristupljeno 23. prosinca 2013.
  174. "Father confesses to killing his own son in landmark homosexual murder case". hurriyetdailynews.com. pristupljeno 23. prosinca 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]