Homoseksualnost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Homoseksualnost. Za druga značenja, pogledajte Homoseksualnost (razdvojba).
Zastava duginih boja - simbol LGBT zajednice

Homoseksualnost (od starogrčkog ὁμός što znači ''isto'', i latinskog sexus što znači ''seks'') je romantična i seksualna privlačnost ili seksualno ponašanje među pripadnicima istog spola. Kao orijentacija, homoseksualnost se odnosi na ''trajni uzorak ili određenje iskustva seksualne, osjećajne ili romantične privlačnosti'' primarno ili isključivo prema osobama istoga spola. ''Također se odnosi na individualan osjećaj osobnog i društvenog identiteta baziranog na tim privlačnostima, ponašanju koje ih izražava i na pripadnosti zajednici drugih koji dijele iste.''[1][2]

Zajedno s biseksualnošću i heteroseksualnošću, homoseksualnost je jedna od tri glavne kategorije seksualne orijentacije u tzv. heteroseksualnom-homoseksualnom kontinuumu - teorijskom konceptu kojega je razvio kontroverzni Alfred Kinsey, gdje se tzv. Kinseyevom ljestvicom mjeri seksualne sklonosti (kritičari upozoravaju da je u toj ljestvici Kinsey biseksualnost - tj. vlasitu seksualnu orijentaciju - prikazao kao prosječnu i "najnormalniju" seksualnu orijentaciju). [nedostaje izvor]

Ne postoji konsenzus među znanstvenicima i stručnjacima o pitanju zašto osoba razvija određenu seksualnu orijentaciju. Stručnjaci bliski LGBT zajednici[3]favoriziraju teorije bazirane na biologiji, a koje ukazuju na genetičke faktore, rano okruženje u maternici ili kombinaciju istih[4]; te tvrde kako nema pravih dokaza koji upućuju da roditeljstvo ili rano djetinjstvo igraju ulogu u određenju seksualne orijentacije, osobito kod žena[5]. S druge strane, psihijatri i psiholozi koji su pobornici tzv. reparativne terapije, koja je sagrađena na djelima začetnika psihoterapije Freuda, Junga, Adlera i Frankla, smatraju da je homoseksualnost izraz preusmjeravanja neadekvatno realizirane čežnje za istospolnim prijateljstvom s vršnjacima i za dubokim odnosom sa starijim pripadnicima istog spola (roditeljima, učiteljima) u mladosti. [nedostaje izvor]

U kontekstu takvih razmimoilaženja među znanstvenicima, neki smatraju homoseksualnu aktivnost neprirodnom[6][7], dok se drugi pozivaju na istraživanja čiji autori zaključuju da je homoseksualnost primjer normalne i prirodne varijacije u ljudskoj seksualnosti i sama po sebi ne predstavlja i nije izvor negativnih psiholoških efekata[8]; također na osobna svjedočenja ljudi sa istospolnim sklonostima, koji uglavnom osjećaju da su vrlo malo ili nimalo bili ili jesu u mogućnosti odabrati svoju seksualnu orijentaciju. Stoga neki zaključuju kako nema dovoljno dokaza koji bi poduprli upotrebu psiholoških intervencija sa svrhom promjene seksualne orijentacije.[9]

Najpoznatiji izrazi za homoseksualne ljude su lezbijka kod žena i gay kod muškaraca iako se gay općenito koristi i za muškarce i za žene. Broj ljudi koji se deklariraju kao gay ili lezbijka te broj ljudi koji su imali istospolno iskustvo jako je teško pouzdano procijeniti iz brojnih razloga - mnoge se gay osobe otvoreno ne deklariraju kao takve zbog homofobije i heteroseksističke diskriminacije[10]. Homoseksualno je ponašanje također zabilježeno i promatrano kod mnogih drugih životinjskih vrsta. [11][12][13][14][15]

Brojne su homoseksualne osobe u istospolnim vezama, no tek su nedavno popisni obrasci i politički uvjeti omogućili njihovo statističko bilježenje. Te su veze, ovisno o obliku i kulturi gdje su se događale[16], bile odobravane ili (češće) osuđivane tijekom cijele zabilježene povijesti. Od kraja 19. stoljeća odvija se globalni pokret s rezultatom povećanja zakonskih prava za homoseksualne ljude uključujući pravo na brak i građansko partnerstvo, zaposlenje, vojnu službu, jednakopravan pristup zdravstvenoj njezi pa i pravo na posvajanje i roditeljstvo u nekim državama. Brojne su zemlje donijele zakonske odredbe s ciljem zaštite gay manjina od maltretiranja (engl. bullying).

Etimologija[uredi VE | uredi]

Zefir i Hijacint, 480 pr.n.e.

Riječ homoseksualan je spoj grčkog i latinskog gdje prvi dio potječe od grčkog ὁμός homos, 'isto' (nije povezano s latinskim homo, 'čovjek', kao u Homo sapiens) te se odnosi na seksualne aktivnosti i privlačnost među pripadnicima istog spola.[17][18] Prvo je pojavljivanje te riječi u tiskanom obliku zabilježeno u njemačkom pamfletu iz 1869. austrijskog autora Karl-Marie Kertbenyija koji ga je tada objavio anonimno. [19] U njemu se bunio protiv pruskog anti-sodmoskog zakona.[20] 1886. je Richard von Krafft-Ebing upotrijebio izraze homosexual i heterosexual u svojoj knjizi Psychopathia Sexualis. Njegova je knjiga bila toliko popularna i kod laika i kod liječnika da su izrazi ''heterosexual'' i ''homosexual'' postali najšire prihvaćeni izrazi za varijacije seksualne orijentacije.[21][22]

Seksualna orijentacija, seksualne manjine, seksualni identiteti[uredi VE | uredi]

Homoseksualnost je seksualna orijentacija.

  • Seksualne i rodne manjine - politički korektan naziv za osobe seksualnog identiteta (odnosno seksualne orijentacije), rodnog identiteta i rodnog izražavanja koje istupaju iz trenutno društveno prihvatljivih normi. Transrodost je "rodna manjina". Homoseksualnost i biseksualnost su "seksualne manjine".

Krovni termin za sve ove identitete jest: LGBTIQ, ova skraćenica je složena od sljedećih riječi: Lezbijke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe.

Homoseksualne osobe oba spola/roda u popularnoj se kulturi zovu "gej", što je njihov seksualni identitet, i ona je nastala pohrvaćenjem engleske riječi gay. Engleska riječ "gay" znači biti "sretan", "veseo" te je kao takva često bila korištena u poeziji i književnosti, no nakon 1950-ih godina 20. stoljeća, ova uzima se kao identitet homoseksualnih osoba, no ipak najčešće muškaraca. Žene homoseksualne orijentacije su u većini prihvatile termin "lezbijka", kao svoj seksualni identitet.

Postoji mnogo različitih termina koje se odnose LGBTIQ osobe. Neke od njih su prvenstveno namijenjene da bi uvrijedile ili diskriminirale, no ponekad LGBTIQ osobe koriste iste termine za samoidentifikaciju. Queer teorija tu pojavu, često i kao politički čin, naziva "obrnutim diskursom".

Epigenetika[uredi VE | uredi]

2013. godine su Bill Rice sa kalifornijskog Sveučilišta u Santa Barbari i Urban Friberg sa Sveučilišta u Uppsali, u suradnji s američkim NIMBioS institutom razvili matematički model epigenetičkog izvora homoseksualnosti. Autori polaze od pretpostavke da postoje posebne, "epigenetičke" oznake na genima koje se prenose kod pojedinaca u krvnom srodstvu i daju sličan učinak. Ti autori ukazuju na indicije da bi glavni izvor homoseksualnosti moglo biti epigenetičko križno nasljeđivanje: kada pretpostavljene epigenetičke markere nasljeđuju djeca od roditelja suprotnog spola, mogu nastati atipično niske ili visoke razine testosterona in utero, što uzrokuje da fetus na neki način poprimi osobine suprotnog spola.[23][24]

Čak i skloni znanstvenici upozoravaju da je studija Rice - Friberg predstavlja tek jedan matematički model kojim se daje prijedlog za biološka testiranja: pri tome, prema sadašnjem stanju znanosti, takvo testiranje možda uopće i nije moguće.[25]

Hipoteza o evolucijskim izvorima homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Evolucija je pasivan proces prilagodbe organizma okolini, s ciljem preživljavanja/održanja vrste. Kako je evolucija spor proces mnoge osobine koje su nam nekad bile potrebne ostale su nam i danas. Tako se npr. muškarci bolje snalaze u prostoru jer su nekada oni išli u lov a za to je bilo potrebno prostorno snalaženje. Iz istog razloga žene su bolje u vizualnom pretraživanju jer su one skupljale plodove (bobice i sl.) za što je bila potrebna ta sposobnost. Preferencija slatkog okusa je također posljedica evolucije jer slatko je češće značilo zdravo i bezopasno, a gorko – otrovno.

Postoje objašnjenja da bi homoseksualnost mogla biti nusprodukt homosocijalnosti (istospolnog prijateljstva). Da bi među grupama ljudi, koje su imale zajednički zadatak ići u lov opstao dobar odnos i cilj bio izvršen, razvila se homoseksualnost s ciljem učvršćivanja prijateljstva, odnosno bolje emocionalne povezanost. To je imalo za posljedicu veću vjerojatnost pomaganja u nevoljama, a time i doprinosilo očuvanju vrste.

Drugo evolucijsko objašnjenje homoseksualnosti odnosi se na brigu za potomstvo. Kako je u kameno doba smrtnost bila velika, a o potomcima je ovisilo očuvanje vrste, pretpostavlja se da se homoseksualnost razvila kako bi ti pojedinci bez vlastitih potomaka doprinosili brizi za tuđu djecu, čime su im povećavali vjerojatnost preživljavanja.

Oba ova evolucijska objašnjenja ovise o daljnjoj hipotezi, da bi homoseksualnost mogla biti nasljedna osobina; koje se pitanje nastoji riješiti istraživanjem blizanaca - kako se i inače utvrđuju nasljedna stanja. Prva takva provedena studija iz 1991. (Bailey i Pillard) je ukazala da bi vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca homoseksualna, bila znatno veća od one kod parova istospolnih dvojajčanih blizanaca. Točnije, kod 52 % parova jednojajčanih blizanca u kojih je barem jedan brat homoseksualan, oba brata pokazuju homoseksualne sklonosti. Istovremeno to vrijedi za samo 22 % dvojajčanih parova blizanaca. Zaključak je bio da takvi nalazi ukazuju da je homoseksualnost u velikoj mjeri nasljedna.[26]

Prema studiji na populaciji od 289 parova jednojajčanih i 495 parova dvojajčanih blizanaca u Državi New York od kojih je barem kod jednoga evidentirano da je stupao u homoseksualne odnose (Bearman i Brückner, 2002. god.), vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca (dakle dvije osobe sa identičnim genetskim nasljeđem) homoseksualci iznosi svega 6,7%. Prema zaključku autora studije, takvi rezultati opovrgavaju hipotezu da bi homoseksualna orijentacija mogla biti urođena: „Ako postoji genetska komponenta kod istospolne privlačnosti, ona je neznatna u odnosu na druge faktore.“[27]

Rezultati studije Bailey i Pillard iz 1991., koji upućuju na višestruko veću konkordanciju homoseksualnosti kod istraženih parova blizanaca, objašnjavaju se činjenicom da su njeni autori bili toliko uvjereni u ispravnost hipoteze o nasljednosti homoseksualnih sklonosti, da su odabrali posve neprikladnu metodu prikupljanja uzorka za istraživanje - naime su tražili da im aktivisti LGBT udruga pronađu parove blizanaca za koje su znali. Sam J. M. Bailey danas iznosi „da su ženska i muška seksualna orijentacija umjereno (ali daleko od potpunog) nasljedive".[28]

Istraživanja DNK[uredi VE | uredi]

Fenotip homoseksualne osobe je dosljedan njezinu genotipu, no javlja se fizička privlačnost prema članovima istoga spola. Obzirom da homoseksualci često navode da su homoseksualne porive imali kao djeca, opravdano je provoditi istraživanja DNK kako bi se utvrdilo je li riječ o nasljednoj osobini.

1993. Dean Hamer, istraživač pri Nacionalnom centru za rak u SAD-u, koristi alate suvremene molekularne biologije s ciljem odgovaranja na stoljetno pitanje je li homoseksualnost nasljedna. Hamer je pratio naslijeđe pet označenih slijedova DNK na X kromosomu kod 40 parova homoseksualne braće. Iako su ti DNK slijedovi visoko varijabilni kod ukupne populacije, bili su identični u 33 bratska para. Hamer je svoj nalaz rastumačio kao da genski uzrok homoseksualne sklonosti kod pojedinca leži na X kromosomu. No rad je samo prepoznao DNK slijedove koji su učestaliji među homoseksualnim blizancima, ne i gen uzročnik.

Hamerovo izviješće i danas uzrokuje kontroverze u znanstvenoj zajednici. Jedna je istraživačka skupina potvrdila i proširila njegov rad, otkrivši da kada su dva brata homoseksualna i imaju brata koji je heteroseksualan, heteroseksualni brat ne nosi oznake na X kromosomu. Ista studija nije naišla na kromosomske oznake kod parova homoseksualnih sestara. Više je istraživačkih skupina opovrglo Hamerova otkrića. No gen koji upravlja homoseksualnošću se ne treba nužno nalaziti na spolnom kromosomu gdje ga je Hamer prvotno tražio. Trenutne studije za takvim genima tragaju i na autosomima.

Drugi pristup razumijevanju biološke osnove homoseksualnosti podrazumijeva genetičku manipulaciju muških jedinki vinskih mušica za oslikavanje homoseksualnog ponašanja. Mutirani alel gena određuje boju očiju mušica ispoljavajući "bijelo" svojstvo, no samo u stanicama oka. Boja očiju divljeg tipa je crvena. Istraživači su izmijenili embrije muških vinskih mušica, tako da su odrasle jedinke kukaca ispoljavale bijeli gen u svakoj stanici. Rezultirano ponašanje izmijenjenih jedinki je nalikovalo međusobnom udvaranju, po svoj prilici uzrokovanom izmijenjenim genom.

Mogućnost genetičkog induciranja homoseksualnog ponašanja ukazuje na genetičko upravljanje putem biokemijske osnove fenotipa. Produkt bijelog gena je enzim koji upravlja bojom očiju tako da omogućava stanicama korištenje aminokiseline triptofana, koji je nužan za proizvodnju hormona serotonina. Kada sve stanice vinske mušice ispoljavaju mutirani bijeli gen, smanjuje se razina serotonina u mozgu što uzrokuje neobično ponašanje. U drugih je životinja sniženi moždani serotonin usko povezan s tzv. homoseksualnim ponašanjem - primjerice se za "homoseksualno ponašanje" uzima ako mužjak pingvina pripomogne u brizi za potomstvo drugom mužjaku, koji je ostao bez ženske partnerice - makar nije jasno je li sniženi moždani serotonin poticaj na takvo ponažanje, ili je pak posljedica situacije u kojoj se jedinka ne druži sa životinjom suprotnog spola .

Hipoteza o neurološkim uzrocima homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Pionirsko istraživanje o vezi građe mozga i homoseksualnost proveo je neurolog Simon LeVay koji je post-mortem usporedio mozgove tri grupe ispitanika - muških homosesksulaca i muških i ženskih heteroseksualaca/ki. Rezultati su potvrdili ranije nalaze da je INAH 3 (treća intersticijska jezgra anteriornog hipotalamusa) više nego dvostruko veća kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena i homoseksualnih muškaraca. Te je rezultate teško interpretirati jer se povezanost ne može kauzalno tumačiti. Moguće je da je ta jezgra uzrok homoseskualnosti, da je posljedica homoseksualnosti ili da postoji treći činitelj koji tu ima utjecaja.

U replikaciji LeVayevog eksperimenta koji su vodili William Byne i suradnici, rezulti su pokazali da je INAH 3 kod homoseksualnih muškaraca veća od INAH 3 heteroseksualnih žena, a manja od INAH 3 heteroseksualnih muškaraca, iako razlika nije dostigla nivo statističke značajnosti.

Allen i Gorski usporedili su veličinu prednje komisure u mozgu kod homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih muškaraca i žena, te uvtrdili da je kod homoseksualnih muškaraca značajno veća u odnosu na heteroseksualne muškarce i žene.

Swaab i Hofman utvrdili su razlike u veličini suprahijazmatske jezgre između homoseksualnih i heteroseksualnih muškaraca. Nije razjašnjeno da li bi ta razlika bila posljedica homoseksualnog načina života, ili bi ona bila utjecala na razvoj homoseksualnih sklonosti.

Hipoteza o psihološkim uzrocima homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Začetnik psihoterapije Sigmund Freud je prepoznavao biseksualan potencijal u svakoj osobi - u smislu da se zapravo svatko može "pervertirati" seksualne porive koji su prema svojoj prirodi usmjereni prema razmnožavanju - tj. prema heteroseksualnosti. Termin "perverzija" je Freud prvi počeo koristiti u medicini, u djelu "Drei Abhandlungen zur Sexualtheorie" iz 1905.; te u tom smislu za Freuda čak i samozadovoljavanje predstavlja perverziju. Nakon dugog promišljanja o fenomenu homoseksualnosti, od 1915. god. Freud zauzima stajalište da homoseksualnost predstavlja fiksaciju na nerazriješene psihološke probleme vezane uz spolno sazrijevanje i spolni život u cjelini, te da je u cijelosti plod psihološke nezrelosti.[29]

Jedan od vodećih autora u polju tzv. reparativne terapije homoseksualnosti Joseph Nicolosi, gradeći dalje na Freudovim tezama, govori o homoseksualnosti kao posljedici neispunjene potrebe za emocionalnom vezom sa osobama istog spola - u prvom redu sa roditeljem istog spola (očinstvo/majčinstvo), a potom sa vršnjacima istog spola (prijateljstvo). Prema Nicolosiju, potreba za takvim istospolnim povezivanjem (en. "same-sex bonding") se tijekom seksualnog sazrijevanja može pokušati zadovoljiti vezama seksualne prirode - sa starijom osobom istog spola koja emocionalno stupa na mjesto roditelja, ili pak sa vršnjacima istog spola. Stoga Nicolosi zagovara da osobe sa homoseksualnim porivima razvijaju prijateljske odnose sa vršnjacima i starijim osobama istog spola - koje neće biti seksualne prirode; te tvrdi da u svojem radu uočava da uslijed razvijanja takvih veza, homoseksualni porivi kod njegovih pacijenata opadaju.[30]

Mnogi psiholozi i psihijatri, međutim, odbijaju razmišljanja o homoseksualnosti kao bolesti; uglavnom se do danas pozivaju na istraživanje dr. Evelyn Hooker iz 1950. godine u kojem je ona utvrdila da homoseksualci u svakodnevnom životu ne pokazuju bitna odstupanja od heteroseksualne populacije, izuzev u tome što imaju homoseksualne porive.[31]

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (međunarodna verzija s MKB-10 šiframa), kojega koriste i hrvatski liječnici, postoji nekoliko poremećaja koji su vezani uz pitanje seksualne orijentacije - ali se homoseksualnost i biseksualnost (za razliku od primjerice transseksualnosti i raznih drugih queer orijentacija) u principu ne dijagnosticiraju kao mentalni poremećaj, ukoliko se pojedini homoseksualac ne žali na psihološke i/ili socijalne tegobe koji proizlaze iz homoseksualnosti. U šifri F52.9 nalazi se "Seksualni poremećaj, neodređen", za obilježavanje seksualnih smetnji koje ne zadovoljavaju kriterije za neki od Poremećaja seksualnog identiteta (grupa šifri F64), ni Parafilija (grupa šifri F65), niti spada u grupu Psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa spolnim razvojem i orijentacijom (grupa šifri F66). Primjeri iz šifre F52.9 uključuju: 1. snažne osjećaje neadekvatnosti na području seksualnog izražaja ili na drugim poljima povezanim s vlastitim mjerilima muškosti ili ženskosti. 2. Poremećaj zbog obrazaca ponavljanih seksualnih veza koje uključuju partnere koji su doživljeni kao stvari koje treba iskoristiti. 3. Trajne i značajne smetnje zbog seksualne orijentacije.

MKB-10, nadalje, predviđa pod šifrom F66.1 dijagnozu "Egodistonička spolna orijentacija", gdje se klasificiraju homoseksualci koji su u braku ili sličnoj heteroseksualnoj vezi ili bi u nju htjeli ući, ili iz bilo kojeg razloga osjećaju potrebu da promijene svoju seksualnu orijentaciju ili umanje homoseksualne porive i ponašanje.

Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje

Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nisu isto.

Prema podacima federalnih zravstvenih vlasti u SAD, primjerice, 1,4% odraslih muškaraca iskazuje da su barem jednom u životu bili silovani od drugih muškaraca, a 4,8% da su barem jednom bili natjereni da seksualno penetriraju drugu osobu[32]. Većina seksualnih odnosa takvog tipa dogodi se u djetinjstvu: procjenjuje se da u SAD svaki šesti dječak bude žrtva nekog oblika seksualnog zlostavljanja prije osamnaeste godine, pri čemu su nasilnici u 86% slučajeva istog spola; žrtve seksualnog nasilja se potom vrlo često preispituju jesu li one zapravo homoseksualci, i jesu li zapravo htjeli da budu izvrgnute takvom seksualnom pristupu.[33] Znanstvena istraživanja provedena u Hrvatskoj ukazuju da je postotak dječaka izvrgnutih seksualnom nasilju do navršene četrnaeste godine života oko 11%; počinitelji su i opet pretežno muškarci.[34]

Neki autori tumače da je seksualna orijentacija urođena, a seksualno ponašanje promjenjivo.[35] .

Do homoseksualnog ponašanja kod heteroseksualnih osoba može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti), u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog) npr. u vojsci, crkvi, zatvoru, itd.

Homoseksualno ponašanje u životinja[uredi VE | uredi]

Približno 1.500 životinjskih vrsta - od primata do crva i od grizli medvjeda do ovaca - opaženi su u ponašanjima koja se mogu označiti homoseksualnim; od toga za oko 500 vrsta postoje dobro dokumentirani izvještaji. Kao primjeri homoseksualna ponašanja uzimaju se seksualna aktivnost, također i izvođenje aktivnosti udvaranja pred jedinkama istog spola, privrženost drugoj jedinki istog spola, povezivanje jedinki istog spola u parove i zajednička briga jedinki istog spola za potomstvo.[36]

U medijskim izvještavanjima o homoseksualnim ponašanjima u životinjskom svijetu ima i nepreciznosti; tako su primjerice zoolozi Bob Brooks i Stephen Hamblin morali javno objašnjavati da je široko citiranje njihove studije o tobožnjoj potpunoj biseksualnosti delfina, gdje su medijska izvješća navodila da mužjaci delfina navodno siluju jedni druge radi potvrđivanja dominacije - plod površnog čitanja njihovog rada: oni zapravo takvo nešto nisu opazili, tijekom dugotrajnog bavljenja delfinima.[37] [38]

Psihoterapija homoseksualnosti[uredi VE | uredi]

Psihijatrijska i psihološka struka nude osobama koje osjećaju istospolne sklonosti dvije vrste terapija: reparativnu (konverzijsku) terapiju i gej afirmativnu terapiju.

Opredjeljivanje za jednu ili drugu terapiju opterećeno je kontroverzama, te u principu ovisi o svjetonazoru psihoterapeuta i pacijenata (kod djece, svjetonazoru roditelja djeteta koje izvješćuje o istospolnim sklonostima): oni koji su skloni smatrati homoseksualnost moralno neutralnom i jednakovrijednim izrazom ljudske seksualnosti opredjeljuju se za gej afirmativnu terapiju, a oni koji su privrženi tradicionalnim pogledima na moralnost i spolnost, skloniji su reparativnoj terapiji.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. "Sexual Orientation, Homosexuality, and Bisexuality", APAHelpCenter.org, retrieved 30 March 2010
  2. "Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) - APA California Amicus Brief — As Filed" (PDF). p. 30. Retrieved 21 December 2010.
  3. Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (June 2004). "Sexual orientation and adolescents". Pediatrics 113 (6): 1827–32. doi:10.1542/peds.113.6.1827. PMID 15173519.
  4. "Submission to the Church of England’s Listening Exercise on Human Sexuality". The Royal College of Psychiatrists. Retrieved 13 June 2013.
  5. Långström, N.; Rahman, Q.; Carlström, E.; Lichtenstein, P. (2008). "Genetic and Environmental Effects on Same-sex Sexual Behavior: A Population Study of Twins in Sweden". Archives of Sexual Behavior 39 (1): 75–80. doi:10.1007/s10508-008-9386-1. PMID 18536986
  6. Robinson, B. A. (2010). "Divergent beliefs about the nature of homosexuality". Religious Tolerance.org. Retrieved 12 September 2011.
  7. Schlessinger, Laura (2010). "Dr. Laura Schlessinger and homosexuality". Religious Tolerance.org. Retrieved 19 September 2012.
  8. ""Therapies" to change sexual orientation lack medical justification and threaten health". Pan American Health Organization. Retrieved 26 May 2012. archived here [1].
  9. American Psychological Association: Resolution on Appropriate Affirmative Responses to Sexual Orientation Distress and Change Efforts
  10. LeVay, Simon (1996). Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality. Cambridge: The MIT Press ISBN 0-262-12199-9
  11. Science Daily: Same-Sex Behavior Seen In Nearly All Animals
  12. 1,500 animal species practice homosexualityThe Medical News, 23 October 2006
  13. Sommer, Volker & Paul L. Vasey (2006), Homosexual Behaviour in Animals, An Evolutionary Perspective.Cambridge University Press, Cambridge. ISBN 0-521-86446-1
  14. (Bagemihl 1999)
  15. Harrold, Max (16 February 1999). "Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity". The Advocate, reprinted in Highbeam Encyclopedia. Retrieved 10 September 2007.
  16. Sexual OrientationAmerican Psychiatric Association.
  17. Room, Adrian (1986). A Dictionary of True Etymologies. p. 84. ISBN 978-0710203403.
  18. Statt, David A. (2004). A Student's Dictionary of Psychology. Psychology Press. p. 93. ISBN 978-1841693422.
  19. "Karl-Maria Kertbeny: The Coinage and Dissemination of the Term", glbtq.com, retrieved 12 June 2012
  20. Feray Jean-Claude, Herzer Manfred (1990). "Homosexual Studies and Politics in the 19th Century: Karl Maria Kertbeny". Journal of Homosexuality 19: 1.
  21. Krafft-Ebing, Richard von (1840-1902)glbtq.com
  22. "Psychopathia Sexualis", Kino.com, retrieved 7 September 2007
  23. "New Insight into the (Epi)Genetic Roots of Homosexuality", Laura Blue za "Time Health & Family" 13.12.2012.
  24. "Study Finds Epigenetics, Not Genetics, Underlies Homosexuality", Catherine Crawley za "NIMBioS" 11.12.2012.
  25. "Can Epigenetics Explain Homosexuality?"Sabrina Richards za "The Scientist", 1.1.2013.
  26. [1] "A genetic study of male sexual orientation", Bailey JM, Pillard RC, Arch Gen Psychiatry. 1991 Dec;48(12):1089-96.
  27. [2] Bearman, Peter S. i Brückner, Hannah: ”Opposite-seks twins and adolsescent same-seks attraction”, The American Journal of Sociology, ožujak 2002. str. 1197-1198
  28. [3]Northwestern University, prezentacijske stranice "J. Michael Baileya, professor", "Research - Sexual Orientation", pristupljeno 3.11.2013
  29. [4] "Freud Reconsidered: Bisexuality, Homosexuality, and Moral Judgement", Timothy F. Murphy, Journal of Homosexuality, Volume 9, Issue 2-3, 1984
  30. [5] "Reparative Therapy of Male Homosexuality: A New Clinical Approach",Publisher: Jason Aronson, Inc. (October 1, 1997)
  31. [6] Psihološko savjetovalište dr. sc. Ana Kandare Šoljaga: "Homoseksualnost NIJE bolest", pristupljeno 3.11.2013.
  32. Službene stranice CDC: „Sexual Violence“, posjećeno 24.1.2014.
  33. Službene stranice Department of Veterans Affairs: „Child Sexual Abuse“, Julia Whealin, PhD and Erin Barnett, PhD, posjećeno 24.1.2014.
  34. „Incidencija zlostavljanosti u djetinjstvu na uzorku studenata zagrebačkih fakulteta“, Andrea Vranić i dr., „Suvremena psihologija“, Vol.2. No.1. lipanj 2002.
  35. "Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama" Bijelić, N i Hodžić, A. u izdanju udruge Queer Zagreb, 2012, str. 31
  36. [7] "BIOLOGICAL EXUBERANCE - Animal Homosexuality and Natural Diversity", Bruce Bagemihl Stonewall Inn Editions 1999.
  37. [8] "Why Bisexual Rapist Dolphins Matter", Rob Brooks za "Huff Post Science", 14.5.2012.
  38. [9] "Flipper cleared! Dolphins are not gay or bisexual rapists after all", Roy Greenslade za "The Guardian", 15.5.2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]