Hramovi i svetišta Nikka

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Hramovi i svetišta Nikka

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Hramovi i svetišta Nikka
Flag of Japan.svg Japan


Hramovi i svetišta Nikka na karti Japan
Hramovi i svetišta Nikka
Hramovi i svetišta Nikka
Lokacija Nikka u Japanu
Godina uvrštenja: 1999. (23. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, iv, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/913 UNESCO

Hramovi i svetišta Nikka (japanski: 日光の社寺) je skupina od 103 građevine u slikovitom krajoliku grada Nikka u prefekturi Tochigi (Honshu). Građevine pripadaju budističkom hramu Rinnō-ji i dvama šintoističkim svetištima, Futarasan i Tōshō-gū. Od njih, 9 građevina ima status nacionalnog blaga, a ostalih 94 status spomenika kulture.

Oni su, zajedno sa svojim prirodnim okolišem, stoljećima bila sveta mjesta, slavna po svojim arhitektonskim i dekorativnim remek-djelima, blisko povezani s razdobljem šogunata Tokugawa u povijesti Japana. Zbog toga su svetišta i hramovi Nikka 1999. god. upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1].

Velika vrata svetišta u Nikkou, 1860ih

Povijest[uredi VE | uredi]

Budistički hram Rinno-ji
Most Shinkyo svetišta Futarasan

U 8. stoljeću je budistički redovnik, Shodo, podigao prvu zgradu na obroncima Nikkoa, koju su od davnina štovali kao svetu planinu. Određene zgrade svetišta Futarasan i hrama Rinnô pripadaju tom razdoblju.

Krajem 12. stoljeća, šogunat Kamakura se etablirao u području Kanto. To je omogućilo Nikkou da dodatno ojača svoju poziciju kao glavno sveto mjesto u Kantu, ne samo zbog svog planinskog položaja, nego i zbog vjerskih zdanja. No, zbog previranja u razdoblju Muromachi (16. stoljeće) lokaliteti su više ili manje bili napušteni.

Hramovi su sanirani na početku 17. stoljeća, a Nikko je odabran i kao mjesto za Tôshôgu, svetište od nekoliko zgrada podignuto kao mauzolej Tokugawi Ieyasuu, osnivaču šogunata Tokugawa. Ovaj režim je u povijesti Japana bio na vlasti više od 250 godina. Od tog razdoblja, Nikko je igrao vrlo važnu ulogu kao simbol nacionalnog suvereniteta, ne samo u očima lokalnih vlasti, ali i onih čelnika susjednih zemalja koji su poslali svoje izaslanike da plate danak Ieyasu, obožavanom liku.

God. 1871., Meiji vlada je odlučila podijeliti lokalitete i njegove vjerske građevine, koji su tada spadali pod jedan vjerski autoritet, u tri skupine povjerena trima odvojenim vjerskim organizacijama: Futarasan-Jinja i Tôshôgu za kult šintoizma, i Rinnô-ji za budizam. Ova reorganizacija podrazumijevala je pomicanje i obnovu pojedinih objekata. Sveti i prestižni karakter lokaliteta omogućila je jamstvo očuvanja Nikkoa koji je stavljen pod zakonsku zaštitu od 1897., s naknadnim mjerama pojačanima u nekoliko navrata.

Popis lokaliteta[uredi VE | uredi]

Slika Ime Vrsta Osnovan Koordinate Odlike
Taiyuin Honden hrama 'Rinnō-ji'
Hram Rinno
(japanski: 輪王寺, Rinnō-ji)
Budistički hram 766. god. 36°75.4′N 139°60.3′E / 37.2567°N 140.005°E / 37.2567; 140.005 38 građevina hrama Rinnō-ji su zaštićeni, a od njih je građevina muzeja Taiyuin (koja se sastoji od dvorana Honden, Ainoma i Haiden) registrirana i kao nacionalno blago Japana. Podrijetlo ovog hrama seže u 8. stoljeće kada ga osnovao monah Shōdō. Zbog svoje geografske izoliranosti u planinama privalčio je monahe u potrazi za osamom. a uvijek je ostao važno mjesto bogoštovlja. Glavne konstrukcije su dodane na početku razdoblja Edo, osobito 1653. godine kada je sagrađen mauzolej trećeg šoguna (Togukawa Iemitsu). Kompleks, u Gongen-zukuri obliku i stilu, je čisto remek-djelo arhitekture i dekoracija.
Futarasan-jinja
Svetište Futarasan
(興福寺, Futarasan-jinja)
Šintoističko svetište 767. 36°75.4′N 139°60.3′E / 37.2567°N 140.005°E / 37.2567; 140.005 23 građevine svetišta Futarasan su zaštićena svjetska baština UNESCO-a. Svetište je osnovao 767. godine Shōdō shōnin (勝道上人), a čini kompleks zgrada posvećene trima božanstvima planine Nantai (koja se također naziva i Futarasan). Većina ih je obnovljena ili izgrađena u 17. stoljeću, po starim tradicionalnim oblicima, te su vršili utjecaj na opći izgled svetišta diljem Japana. Među zgradama, treba spomenuti dvorane Honden i Haiden, srce svetišta. Tlocrt dvorane Betsugû Takino-o-Jinja Honden datira iz 825. godine, a Shin-yosha je najstariji primjer arhitektonskog stila prve faze Tôshôgu izgradnje. Sveti most iznad rijeke Daiya, Shinkyô (神橋), je također dio svetišta Futarasan, a pripada razdoblju Muromachi, ali je njegova današnja izvedba cinober lakiranog mosta na masivnim kamenim stupovma iz 1636. godine.
Tōshō-gū
Svetište Tosho-gu
(二荒山神社, Tōshō-gū)
Šintoističko svetište 1617. 36°45′30″N 139°35′47″E / 36.75833°N 139.59639°E / 36.75833; 139.59639 Posvećeno šogunu Tokugawi Iejasuu, svetište Tosho-gu obuhvaća velik broj zgrada. Od njih, 42 građevine su zaštićena svjetska baština UNESCO-a, a od njih su 8 japansko nacionalno blago, a ostalih 34 spomenici kulture. Kompleks od tri svete dvorane koje tvore tlocrt slova "H" je savršena ilustracija arhitektonskog stila, kasnije poznatog kao Gongen-zukuri. Shômen Karamon i Haimen Karamon, remek-djela izrade su inspirirana stranim stilom, otuda i zajednički naziv: "kineska vrata". Yômeimon (slika gore desno), podignuta 1636. godine, su vjerojatno najpoznatiji primjer arhitektonskog stila Nikko. On je pokriven bogatstvom i beskonačnom raznolikošću ukrasa. Tôzai Sukibe, također iz 1636., je 160 m dug zid oko skupine dvorana Honden, Ishinoma i Haiden. Tôzai Kairo, natkriveni prolaz dug 220 m, na južnom dijelu ima 25 reljefnih ploča, koje s tri strane okružuju isku skupinu dvorana (Honden, Ishinoma i Haiden).

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hramovi i svetišta Nikka
  1. Hramovi i svetišta Nikka na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 17. rujna 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 36°44′51″N 139°36′40″E / 36.7475°N 139.611°E / 36.7475; 139.611