Hrvatska Keča

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatska Keča
Checea
Koordinate: 45°45′N 20°50′E / 45.75°N 20.833°E / 45.75; 20.833Koordinate: 45°45′N 20°50′E / 45.75°N 20.833°E / 45.75; 20.833
Država Flag of Romania.svg Rumunjska
Županija Actual Timis county CoA.svgTimiş
Vlast
 - načelnik Dorin Liviu Birdean
Površina
 - Ukupna 50.3 km²
Stanovništvo (2002.)
 - Grad 1.935
 - Gustoća 38 stanovnika/km²
Vremenska zona CET (UTC+2)
 - Ljeto (DST) CEST (UTC+3)
Pozivni broj 307102
Službena stranica www.checea.eu
Zemljovid
Hrvatska Keča na karti Rumunjska
Hrvatska Keča
Hrvatska Keča

Hrvatska Keča ili Keča (rumunjski: Checea odnosno Checea Croată) je općina i istoimeno naselje u županiji Timiş, u Rumunjskom dijelu Banata.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se uz rumunjsko-srbijansku granicu odnosno uz granicu sa autonomnom pokrajinom Vojvodinom. Smještena je istočno od sela Checea Romînă, a sjeverozapadno od Hrvatskog Čeneja.

Hrvati u Keči[uredi VE | uredi]

Kečanski Hrvati su jedini rumunjski Hrvati za koje je poznato, prema izvorima, kada i odakle su došli njihovi preci u današnji zavičaj. Godine 1699. bio je potpisan Karlovački mir između Habsburškog i Osmanskog Carstva. Posljedica toga mirovnog sporazuma bila je da je zagrebački biskup, koji je istodobno bio i topuski opat, ponovno došao u posjed velikih dijelova imanja nekadašnje opatije u Topuskom (1211.–1463.), s obiju strana rijeke Kupe. Na tom području su se od davnine nalazili brojni predijalci, uživatelji predija čiji je vlasnik bio zagrebački biskup. Oni su njemu zauzvrat obavljali različite službe, u prošlosti najviše vojničke. Za vlade Marije Terezije, godine 1750., bila je donesena odluka o uređenju Vojne krajine, pa su posjedi pokupske gospoštije uključeni u taj vojnički pojas. Kao naknadu za to, zagrebački je biskup dobio banatsko vlastelinstvo Biled, zapadno od Temišvara. No, graničarske vlasti u Pokuplju nisu priznavale plemićka prava predijalaca, tako da su se oni u dogovoru s biskupom odlučili preseliti u Banat. Preseljenje je započeo biskup Tomo Galjuf 1788. godine, a nastavio i dovršio biskup Maksimilijan Vrhovac 1801. godine. Predijalci su se naselili u Boki, Hrvatskoj Klariji (danas spojenu sa Srpskom Klarijom u jedinstvenu Klariju, kasnije preimenovanu u Radojevo) i Hrvatskoj Neuzini, koje su danas u srpskom dijelu Banata, te u Hrvatskoj Keči u Rumunjskoj.[1]

U Hrvatsku Keču se 1801. godine na posjed zagrebačkog biskupa doselilo četrnaest hrvatskih obitelji iz Pokuplja, koje su dobile više od 8000 lanaca prostrane i plodne zemlje. Tri su se obitelji ubrzo vratile u domovinu a ostale su do 1848. godine obrađivale zemlju i plaćale porez. Nešto kasnije postale su i njezini vlasnici, pa su tako neke od hrvatskih obitelji imale u ono doba zavidnih i po 200 do 300 jutara zemlje. Zanimljivo je da su sve do 1930. godine tamošnji Hrvati imali u selu, uz rumunjsku, i vlastitu hrvatsku općinu. U školi se sve do pedesetih godina prošloga stoljeća podučavao hrvatski jezik, a učitelj je bio Jozo Srzić iz Makarske.[2]


Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska revija br.4/2008. Castilia Manea–Grgin: Hrvatska nacionalna_manjina u Rumunjskoj
  2. Glas Koncila br. 49 Hrvatske oaze »na kraju svijeta«, 3. prosinca 2006.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]